REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-4584/2017

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužitelja B. D. d.o.o. iz V., O. …, kojeg zastupa punomoćnik

V. V., odvjetnik u V., protiv tužene L. R. F. rođ. M. pok.

J. iz K., S., koju zastupa punomoćnica L. K.,

odvjetnica u Z., radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. veljače 2021. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja R. P., odvjetničke vježbenice kod M. G., odvjetnika u S. i punomoćnice tužene, na ročištu radi objave dana 15. ožujka 2021.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik za cijelo fizičkog (materijalno odijeljenog) dijela nekretnine oznake čest. zem. 1603/8 vinograd ZU 2271 KO K., koji dio je površine 764 m2, a na skici lica mjesta iz nalaza stalnog sudskog vještaka za geodeziju R. R. ing. geod. iz studenog 2020. označen žutom bojom i slovima A-B-C-D-E-F-G-H-A pa je tužitelj ovlašten, po pravomoćnosti ove presude, zatražiti i postići u zemljišnoj knjizi uknjižbu prava vlasništva za cijelo na fizičkom (materijalno odijeljenom) dijelu nekretnine oznake čest. zem. 1603/8 vinograd ZU 2271 KO K., koji dio je površine 764 m2, a na skici lica mjesta iz nalaza stalnog sudskog vještaka za geodeziju R. R. ing. geod. iz studenog 2020. označen žutom bojom i slovima A-B-C-D-E-F-G-H-A, a to sve nakon izrade parcelacijskog elaborata i prijavnog lista kojim će se od fizičkog (materijalno odijeljenog) dijela nekretnine oznake čest. zem. 1603/8 vinograd ZU 2271 KO K., koji dio je površine 764 m2, a na skici lica mjesta iz nalaza stalnog sudskog vještaka za geodeziju R. R. ing. geod. iz studenog 2020. označen žutom bojom i slovima A-B-C- D-E-F-G-H-A, formirati posebna nekretnina.

II Ova presuda zamjenjuje suglasnost tužene na parcelacijski elaborat i prijavni list kojim će se od fizičkog (materijalno odijeljenog) dijela nekretnine oznake čest. zem. 1603/8 vinograd ZU 2271 KO K., koji dio je površine 764 m2, a na skici lica mjesta iz nalaza stalnog sudskog vještaka za geodeziju R. R. ing. geod. iz studenog 2020. označen žutom bojom i slovima A-B-C-D-E-F-G-H-A, formirati posebna nekretnina kako je opisano u točki I izreke ove presude.

III Nalaže se tuženoj, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 9.850,00 kn sa zateznom kamatom koja na označeni iznos teče od donošenja ove odluke do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena.

Obrazloženje

Dana 25. rujna 2017. zaprimljena je tužba kojom je tužitelj ustao protiv ranije označenih tuženika pod 1 V. F., pod 2 N.-D. F., pod 3 P.-T.

F. i pod 4 L. F. R. (dalje tužena), radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva na fizički odvojenom dijelu nekretnine oznake čest. zem. 1603/8 Z. 2271 K. K. površine 938 m2. N. kako je rješenjem bivše SO V. broj SO-UP/I-18/1-86 od 5. listopada 1987. predmetno zemljište oduzeto ranije označenim tuženicima pod 1-3 i K. M. (pravnoj prednici tužene L. F. R.), kao dotadašnjim korisnicima i dodijeljeno na korištenje radnoj organizaciji za ulov i preradu ribe N. iz K.. Dodaje kako je u ovoj odluci predmetna nekretnina označena kao čest. zem. 1603/11 KO K., jer je radi postupka oduzimanja na temelju i skladu s uvjetima uređenja prostora bilo predviđeno da se njezina površina odvoji od čest. zem. 1603/8 i formira nekretnina gornje oznake, a sve temeljem parcelacijskog elaborata U. za katastar i geodetske poslove općine V. od 31. prosinca 1985. koji je izrađen ali nije proveden u katastarskim i zemljišnim knjigama. Nadalje navodi kako je N. u skladu s označenim rješenjem lokalne samouprave stupio u posjed predmetne nekretnine, fizički ga odvojio od ostatka čest. zem. 1603/8 te ga od tada pa nadalje koristio na samostalan, zakonit, istinit i pošten način, a istovjetan je bio i posjed pravnih slijednika te pravne osobe. Na kraju navodi kako je tužitelj 16. studenog 2004. kupio cjelokupnu imovinu stečajnog dužnika N. d.d. u stečaju i nakon toga stupio u posjed iste kakvoće kao i njegov pravni prednik, tako da je pravo vlasništva stekao dosjelošću.

Kako su raniji tuženici pod 1-3 označeni osobama nepoznatih prebivališta i boravišta, sud im je rješenjem od 30. ožujka 2018. postavio privremenu zastupnicu I. R., odvjetnicu u S., koja se u svom odgovoru od 3. listopada 2018. usprotivila tužbi uz prijedlog dostavljanja svih dokaza koji su od značaja u ovoj pravnoj stvari.

Dana 13. kolovoza 2018. zaprimljen je odgovor tužene kojim osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, ističući kako iz raspoložive dokazne građe ne bi proizlazila osnovanost tužbenih navoda te kako je u skladu s načelom poštenja i povjerenja u zemljišne knjige upisala svoje suvlasničko pravo, dok su tuženici pod 1-3 umrli prije podnošenja tužbe.

Rješenjem broj P-4584/2017 od 14. siječnja 2020. tužba je odbačena u odnosu na ranije označene tužene pod 1-3, jer je utvrđeno kako su umrli prije pokretanja ove parnice.

U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom izvatka iz registra Trgovačkog suda u Splitu od 4. travnja 2017. i povijesnog izvatka od 24. travnja 2017., vlasničkih listova od 21. rujna i 17. listopada 2017., kopije katastarskog plana i posebne geodetske podloge od 28. ožujka 2017., rješenja K. delegata S. općine V. broj SO-UP/I-18/1-86 od 5. listopada 1987., kopije katastarskog plana od 31. prosinca 1985., ugovora o prodaji imovine stečajnog dužnika kao cjeline od 16. studenog 2004., rješenja Trgovačkog suda u Splitu broj X ST-148/03 od 30. prosinca 2003. i od 25. studenog 2004., potvrde o uplati prodajne cijene od 21. prosinca 2004. i potvrde R3-2795/17 od 5. travnja 2017., povijesnog vlasničkog lista od 16. listopada 2017., prijepisa posjedovnog lista U. za katastar S., I. V. od 8. kolovoza 2018. i rješenja od 16. travnja 2013., rješenja o nasljeđivanju broj O-779/68 od 29. prosinca 1989., broj O-1561/97 od 10. ožujka 1998. i broj O- 6086/15 od 29. rujna 2015., obavijesti U. za katastar S., I. V. od 29. studenog 2018.

s uvjerenjem o uvjetima uređenja prostora od 19. prosinca 1985. i prijavnog lista od 31. prosinca 1985., obavijesti S. za imovinsko pravne poslove S. Ž., I. V. od 15. travnja 2019., pregledom spisa ovog suda broj O-779/68, O-1561/97 i O-6086/15, očevidom održanim na licu mjesta 9. rujna 2020. uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju R. R. i pregledom njegovog nalaza od 3. prosinca 2020. s prilozima te saslušanjem svjedoka M. R. i J. H..

Podneskom od 28. siječnja 2021. tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev na način koji je sadržajno praktički istovjetan izreci ove presude.

Punomoćnik tužitelja i punomoćnica tužene zatražili su naknadu parničnog troška.

Tužbeni zahtjev je osnovan.

Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi jesu li se ostvarile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini dosjelošću.

Odredbom iz članka 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („NN“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, dalje ZV) propisano je kako se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari. Odredbom iz stavka 2. propisano je kako samostalni posjednik nekretnine, čiji je posjed zakonit, istinit i pošten, stječe dosjelošću vlasništvo te stvari protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a barem pošteni posjednik protekom dvadeset godina, kako to propisuje odredba iz st. 3. Odredbom iz st. 4. propisano je kako samostalni posjednik stvari u društvenom vlasništvu dosjelošću stječe pravo vlasništva pošto je njegov zakonit, istinit i pošten ili barem pošten posjed, neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onog iz stavaka 2. i 3. ovog članka.

Pregledom vlasničkih listova od 21. rujna i 17. listopada 2017., razvidno je kako je tužena L. F. R. upisana suvlasnica za 1/4 dijela predmetne nekretnine čest. zem. 1603/8 Z. 2271 K. K., iz čega proizlazi njezina pasivna legitimacija u ovoj pravnoj stvari.

Pregledom rješenja o nasljeđivanju broj O-1561/97 od 10. ožujka 1998. i povijesnog vlasničkog lista od 16. listopada 2017., razvidno je kako je tužena prvi put upisana kao suvlasnica čest. zem. 1603/8 za 1/8 dijela 1998. temeljem nasljeđivanja dotadašnje suvlasnice K. M. ž. J., a za preostalih 1/8 dijela 2015. temeljem nasljeđivanja P.-J. M. pok. J..

Pregledom rješenja K. delegata S. općine V. broj SO-UP/I-18/1-86 od 5.

listopada 1987., razvidno je kako je niz nekretnina upisanih u KO K., a među njima i ona oznake čest. zem. 1603/11 K. K., površine 764 m2 upisanih korisnika, a ovdje ranije označenih tuženika pod 1-3 te pravne prednice tužene K. M. ž. J., svakog za po ¼

dijela. Ovom odlukom sve nekretnine, uključujući i čest. zem. 1603/11 oduzete su bivšim korisnicima i dodijeljene na korištenje tvornici N. iz K., radi izgradnje kotlovnice i osiguranja od slobodne komunikacije tvorničkog kruga, a u tu svrhu proveden je očevid na licu mjesta u nazočnosti stranaka te geodetskog, poljoprivrednog i građevinskog vještaka. Također je razvidno kako je u ovom postupku dana 31. prosinca 1985. izrađen parcelacijski elaborat na temelju i u skladu s uvjetima uređenja prostora izdanim od Izvršnog vijeća SO V. od 19. prosinca 1985., a pored toga osigurana posebna sredstva potrebna za isplatu naknade korisnicima.

Pregledom prijavnog lista U. za katastar V. od 31. prosinca 1985., razvidno je kako je parcelacijskim elaboratom od nekretnine oznake čest. zem. 1603/8 K. K. nastala čest. zem. 1603/11 površine 764 m2, a iz obavijesti ovog U. zaprimljene 29. studenog 2018., razvidno je kako taj elaborat nije nikada proveden u katastarskom operatu, jer nije doneseno rješenje o provedbi koje bi bilo temelj provedbe, a iz povijesnog vlasničkog lista za čest. zem. 1603/8 od 16. listopada 2017. proizlazi kako nije proveden ni u zemljišnoj knjizi.

Pregledom rješenja Trgovačkog suda u Splitu broj X ST-148/03 od 30. prosinca 2003. i 25. studenog 2004., ugovora o prodaji imovine stečajnog dužnika kao cjeline od 16. studenog 2004. i potvrde o uplati od 21. prosinca 2004., razvidno je kako je pred označenim sudom otvoren stečajni postupak nad dužnikom N. d.d. K., kako je njegova cjelokupna imovina, dakle nekretnine čiji je upisani i izvanknjižni vlasnik i posjednik (uključujući i čest. zem. 1603/11 površine 764 m2) prodana ovdje tužitelju te kako je taj pravni posao potvrđen od strane nadležnog suda i isplaćena cijena temeljem prethodno provedenog usmenog javnog nadmetanja.

Prilikom očevida održanog na licu mjesta 9. rujna 2020., punomoćnik tužitelja je kao predmet spora pokazao zemljište položeno između zapadnih fasada objekata tvorničkog kruga bivšeg N. i asfaltne ceste koja se proteže s njegove istočne strane. Sporna površina zatečena je dijelom u urednom, a dijelom u zapuštenom stanju i to obrasla kupinom i grmljem, a na dijelu prostora niz je brodova na suhom vezu te parkiranih osobnih vozila.

Sudski vještak za geodeziju R. R. u svom je nalazu od 3. prosinca 2020. identificirao pokazanu nekretninu, utvrdivši kako je položena na dijelu čest. zem. 1603/8 K. K. površine 764 m2, koju je na skici lica mjesta označio slovima i žutom bojom. Također je naveo kako parcelacija za koju je izrađena skica premjeravanja nije provedena u katastru, stoga 1986. nije formirana čest. zem. 1603/11, a nekretnina koja danas nosi tu katastarsku oznaku nastala je od dijela čest. zem. 1603/6, površine je 152 m2, a položena je oko 80 m jugozapadno od sporne. Na vještakov nalaz stranke nisu imale primjedbi koje bi dovele u sumnju njegovu stručnost i objektivnost, stoga ga sud prihvaća u cijelosti kao vjerodostojan dokaz.

Na okolnost korištenja predmetne nekretnine saslušani su svjedoci M. R. i J.

H., a iz njihovih iskaza proizlazi kako je tužitelj 2004. iskazao interes za kupnju označene tvrtke, radi čega je sudjelovao u javnom nadmetanju, nakon kojeg je sklopio ugovor o kupnji cjelokupne imovine, kako nekretnina upisanih u zemljišnim knjigama, tako i niz nekretnina koje su predstavljale izvanknjižno vlasništvo prodavatelja. Dodaju kako su prethodno predstavnici tužitelja uz stečajnog upravitelja i stečajnog sudca te angažiranog geometra, danima pregledavali i identificirali sve nekretnine stečajnog dužnika, a među njima i ovdje spornu zemljišnu površinu i kako je po sklapanju ugovora tužitelj uveden u posjed tih nekretnina. Nemaju saznanja za bilo kakve primjedbe ili osporavanja od strane trećih fizičkih ili pravnih osoba. Iskaze ovih svjedoka valjalo je cijeniti iz razloga što se radi o zaposlenici tužitelja i stečajnom upravitelju tvrtke N. d.d. u stečaju, stoga je logično i očekivano da su posljednjih dvadesetak godina imali neposredna i objektivna saznanja o nekretnini o kojoj su govorili, kao i o okolnostima njezinog korištenja, odnosno okolnostima promjene osoba stjecatelja i posjednika, radi čega im se poklanja vjera u cijelosti.

Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, nedvojbeno je utvrđeno kako je ovdje sporan dio čest. zem. 1603/8 KO K. bio predmet rješenja SO V. od 5. listopada 1987., a u toj odluci označen kao čest. zem. 1603/11, sukladno prethodno provedenom parcelacijskom elaboratu. Doduše, ovaj parcelacijski elaborat nije proveden u katastarskim i zemljišnim knjigama, tako da je predmetna površina zadržala staru katastarsku oznaku čest. zem. 1603/8, ali je od značaja činjenica da se odluka organa lokalne samouprave odnosila upravo na nekretninu koja je predmet ove parnice. Dakle, jasno je kako je ovo zemljište oduzeto bivšim korisnicima, među kojima i pravnoj prednici tužene K. M. ž. J. te predano u posjed tvrtki N. radi obavljanja njezine prerađivačke djelatnosti, nakon čega je ta nekretnina postala fizički odvojena od ostatka čest. zem. 1603/8, a u svakom slučaju sastavni dio tvorničke cjeline. Također je utvrđeno kako je predmetna nekretnina dio cjelovite imovine stečajnog dužnika N. d.d. u stečaju, koja je prodana tužitelju i predana u njegov samostalan posjed nakon 16. studenog 2004., kada je B. D. d.o.o. sklopio ugovor o kupnji, odnosno prodaji te imovine. Iz stanja u spisu proizlazi kako se radi o samostalnom, zakonitom i istinitom posjedu N. a potom tužitelja, koji nikada nije bio smetan ili kako osporavan, što znači da je sve vrijeme bio i pošten, uz napomenu kako do zaključenja raspravljanja nije priložen dokaz koji bi iznesena utvrđenja osporio ili ih kako doveo u sumnju. U svakom slučaju, radi se o tužiteljevom posjedu zakonom propisane kakvoće koji, računajući i njegovog pravnog prednika, kontinuirano traje od 1987. do danas, što znači protek više od trideset godina. Nasuprot tome, neutemeljen je navod tužene o njezinoj savjesnosti i povjerenju u zemljišne knjige, jer je prilikom upisa svojih suvlasničkih prava 1998. i 2015. znala ili barem morala znati da je posjed predmetne nekretnine oduzet njezinoj pravnoj prednici znatno ranije, odnosno 1987. te da je od te godine ova nekretnina u faktičkoj vlasti N. Također je valjalo cijeniti kako je predmetna nekretnina položena uz tvornički krug i s njim praktički čini cjelinu, a radi se o prostoru položenom u gradu K., na dobro poznatoj i frekventnoj lokaciji, stoga joj ni po ovoj osnovi postupak deposesije nekretnine nije mogao ostati nepoznat.

Na temelju iznesenog utvrđenja, sud smatra kako je tužitelj dokazao ostvarenje pretpostavki propisanih gore citiranim odredbama ZV, što znači da je dokazao stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini dosjelošću, jer je dosjedanje, računajući i posjed N. započelo još 1987., ali i ne računajući pravnog prednika, činjenica je da je tužitelj u propisanom posjedu od 2004., stoga su se pretpostavke za dosjelost ostvarile protekom deset godina, odnosno 2014., tako da tužba ima valjano činjenično i zakonsko uporište. Zbog svega iznesenog, tužbeni zahtjev postavljen radi utvrđenja tužitelja vlasnikom spornog dijela čest. zem. 1603/8, ovlaštenja za parcelacijom te čestice i formiranjem nove nekretnine te upisa te nekretnine i njegovog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, valjalo je prihvatiti u cijelosti, kako je i odlučeno u točkama I i II izreke presude.

S obzirom na ishod postupka, tužitelju u smislu odredbe iz čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13 i 89/14) pripada pravo na naknadu parničnog troška i to sastava tužbe od 25. rujna 2017. i podneska od 12. studenog 2018. te zastupanja na ročištima održanim 12. studenog 2018. i 1. travnja 2019. u iznosu od 1.000,00 kn za svaku označenu radnju, a sve primjenom Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, dalje OT). Ovome valja dodati kako je označene radnje punomoćnik tužitelja obavio u odnosu na sve tuženike, stoga je tuženu bilo moguće teretiti samo za četvrtinu tog troška, odnosno za iznos od 250,00 kn za svaku označenu radnju. Tužitelju je također priznat i trošak sastava podneska od 8. siječnja 2021., kao i zastupanja na ročištima održanim 2. srpnja i 9. rujna 2020. te 9. veljače 2021. u iznosu od 1.000,00 kn za svaku radnju. Dakle, priznat mu je trošak zastupanja u iznosu od 5.000,00 kn, koji je valjalo uvećati za 25% PDV, trošak očevida i geodetskog vještačenja u iznosu od 3.100,00 kn te sudske pristojbe u iznosu od 500,00 kn (pristojba tužbe 400,00 kn/4 tuženika = 100,00 kn i pristojba presude 400,00 kn), dok se u više zatraženom dijelu njegov zahtjev ne drži osnovanim.

Slijedom iznijetog, tuženoj je valjalo naložiti naknadu parničnog troška tužitelja u iznosu od 9.850,00 kn sa zateznom kamatom koja na označeni iznos teče od donošenja ove odluke, u skladu i na način propisan odredbom iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), radi čega je odlučeno kao u točki III izreke.

Split, 15. ožujka 2021.

Sudac

Branko Malenica

PRAVNA POUKA Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA

- pun. tužitelja

- pun. tužene