Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7



51000 Rijeka

Poslovni broj Gž Ovr-150/2021-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Lidiji Oštarić Pogarčić, u ovršnom postupku predlagatelja osiguranja Republike Hrvatske, Ministarstvo, kojeg zastupa zastupnik na temelju zakona Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, protiv protivnika osiguranja M. d.o.o. M. G., …OIB:…, radi osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja, rješavajući žalbu protivnika osiguranja, izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj Pu Ovr-5/2020- 29 od 15. veljače 2021., 15. ožujka 2021.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba protivnika osiguranja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj Pu Ovr-5/2020-29 od 15. veljače 2021.

Obrazloženje

Citiranim rješenjem odbačen je prijedlog ovršenika, odnosno protivnika osiguranja za ponavljanje postupka.

Protiv tog rješenja žali se protivnik osiguranja, te se u žalbi poziva na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) u svezi sa čl. 19. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 68/08 - dalje OZ)

U žalbi navodi kako je vezano uz prijedlog za ponavljanje postupka valjalo predlagatelja osiguranja pozvati na očitovanje o tom zahtjevu. U postupku da je bilo doneseno rješenje o osiguranju poslovni broj Ovr-291/10 od 13. svibnja 2010. radi osiguranja novčane tražbine od 224.096,50 kn koje je doneseno na temelju ovršnog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Varaždin od 12. ožujka 2010. koje je potvrđeno rješenjem posl.br.Gž-341/2011-2 od 13. svibnja 2011. Međutim, ta tražbina da je u međuvremenu prestala što da je utvrđeno i presudom Upravnog suda u Zagrebu, odnosno da je višekratno prisilno naplaćena ili podmirena do 22.srpnja 2010. Na navedenom rješenju koje je bilo piloženo uz prijedlog za osiguranje, da je potvrda ovršnosti bila pribavljena na protupravan i nezakonit način, pa da je naveo kako postoji osnovana sumnja na počinjene nekog od kaznenih djela predlagatelja osiguranja, što bi bilo prethodno pitanje za odluku po donošenju po njegovu zahtjevu. Stoga da je postupak naplate trebalo obustaviti i naložiti predlagatelju osiguranju očitovanje, odnosno provjeru vjerodostojnosti navoda iz zahtjeva.

Nezakonito postupanje poreznih tijela, odnosno predlagatelja osiguranja u odnosu na njega da je višekratno «sankcionirano» od strane Upravnog suda i konačno presudom od 12. travnja 2019. poništeno rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak o utvrđenju na kojem se je temeljio rješenje poslovni broj Ovr-291/10 od 13. svibnja 2010. Upravo stoga da je on svoj prijedlog temeljio na odredbi čl. 421. toč. 8. i 9.ZPP-a.

Osim toga, osiguranjem tražbine uknjižbom založnog prava da je odobreno prekomjerno osiguranje na nekretnini koja ima daleko veću vrijednost od osigurane novčane tražbine, čime da mu je predlagatelj osiguranja prouzročio tešku i nenadoknadivu štetu te izgubljenu dobit, a na račun zakonske zatezne kamate i ostalih troškova.

Predlagatelj osiguranja da je znao, odnosno morao znati da ne raspolaže ovršnom ispravom, sa čime su također trebali biti upoznati i prvostupanjski i drugostupanjski sud kada su odlučivali u tom predmetu, da je tražbina predlagatelja bila neosnovana i nepostojeća, pa da on ima pravni interes za podnošenje prijedloga za ponavljanje postupka kako bi naknadio štetu zbog isplate zakonske zatezne kamate, posebno iz razloga što je kod donošenja drugostupanjskog rješenja on već podmirio porezni dug.

Predlaže da se uvaženjem žalbe predlagatelja osiguranja obaveže da mu isplati iznos od 944.085,56 kn sa zakonskom zateznom kamatom i da mu naknadi troškove postupka.

Odgovor na žalbu nije podnesen

Žalba nije osnovana.

Sud prvog stupnja pobijano rješenje donosi pozivom na odredbu čl. 12. st. 1. u svezi sa čl. 253. OZ-a zaključujući da sukladno toj odredbi ponavljanje postupka nije dopušteno, osim u slučaju iz odredbe čl. 54. st. 7. OZ-a. Kako u konkretnom slučaju se ne radi o rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, to daljnjom primjenom odredbe čl. 425. st. 1. u svezi s čl. 19. st. 1. OZ-a odbacuje prijedlog, a uz to smatra da protivnik osiguranja nema niti pravnog interesa tražiti ponavljanje istog, jer da je postupak osiguranja pravomoćno obustavljen rješenjem poslovni broj Ovr-291/2010 od 20. srpnja 2012.

Protivnik osiguranja sadržajno žalbom ukazuje na počinjenu apsolutno bitnu procesnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u svezi s odredbom iz čl. 19 st. 1. OZ-a. Ti žalbeni navodi nisu osnovani, jer je sud prvog stupnja u obrazloženju iznio razlog za donošenje rješenja koji su dostatni da bi se isto moglo ispitati, a u povodu žalbe nije utvrđeno niti da bi bila počinjena koja od drugih apsolutno bitnih procesnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

Protivno tvrdnjama protivnika osiguranja, pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je njegov prijedlog za ponavljanje postupka osiguranja odbačen. Naime, iz sadržaja spisa proizlazi da je od strane predlagatelja osiguranja protiv protivnika podnesen prijedlog za osiguranje novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na ime poreznog duga u iznosu od 224.096,04 kn na nekretnini upisom založnog prava i zabilježbom ovršivosti tražbine na nekretnini u vlasništvu protivnika osiguranja i to kčbr. ….k.o. M.. U postupanju po prijedlogu doneseno je rješenje kojim je prihvaćen prijedlog za osiguranje rješenjem od 17. svibnja 2010., a u povodu žalbe je rješenjem ovoga suda poslovni broj Gž- 341/11 od 13. svibnja 2011. to rješenje potvrđeno, osim u dijelu koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu na iznos troškova postupka od 5.182,77 kn. Nadalje, iz sadržaja spisa proizlazi da je predlagatelj osiguranja dostavio podnesak u spis od 4. srpnja 2012. u kojem navodi da povlači prijedlog, jer da je protivnik osiguranja u cijelosti podmirio dugovani iznos i troškove ovršnog postupka te da se naloži zemljišno knjižnom odjelu brisanje založnog prava. U postupanju po tom podnesku sud prvog stupnja je rješenjem od 20. srpnja 2012. obustavio postupak osiguranja i naložio zemljišno knjižnom odjelu brisanje založnog prava i zabilježbe ovršivosti tražbine po rješenju poslovni broj Ovr- 291/10 od 17. svibnja 2010. na nekretnini protivnika osiguranja.

Predlagatelj je dana listopada 2020. podnio prijedlog za ponavljanje postupka pozivajući se na odredbu čl. 421. st. 5. ZPP-a te zatražio da mu se izvrši povrat nepripadne imovinske koristi stečene na protupravan način u iznosu od 885.159,68 kn. Sukladno odredbi čl. 19. st. 1. OZ-a, odredbe ZPP-a se na odgovarajući način primjenjuju u ovršnom postupku i postupku osiguranja, ako ovim ili drugim zakonom nije drugačije određeno. Međutim, odredbom čl. 12. st. 1. OZ-a propisano je u kojem je slučaju ponavljanje postupka u ovršnom postupku i postupku osiguranja dopušteno, a to je jedino u slučaju propisanom odredbom čl. 54. st. 7. OZ-a, dakle ukoliko se radi o rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

U konkretnom slučaju, kako je prethodno izneseno, prijedlog predlagatelja osiguranja donesen je na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja Ministarstva financija Porezne uprave, Područnog ureda Varaždin, a ne na temelju vjerodostojne isprave, pa je pravilno sud prvog stupnja prijedlog za ponavljanje postupka kao nedopušten odbacio, primjenom odredbe čl. 425. st. 1. u svezi sa čl. 19. OZ-a, odnosno bez održavanja ročišta i očitovanja predlagatelja osiguranja.

U odnosu na žalbene navode protivnika osiguranja kojima ukazuje na navodnu nezakonitost postupanja u postupku naplate osigurane tražbine, valja odgovoriti da se predmetni postupak odnosio i vodio, te rješenje o osiguranju doneseno samo radi osiguranja tražbine zasnivanjem založnog prava i zabilježbom ovršivosti tražbine. Stoga, ukoliko je prilikom naplate tražbine došlo do višekratne naplate potraživanja predlagatelja osiguranja, odnosno ukoliko mu je takvim postupanjem nanesena šteta, tada protivnik osiguranja prava vezana uz isplatu eventualne štete može ostvariti u drugom odgovarajućem postupku.

Slijedom iznesenog, primjenom odredbe iz čl. 380. toč. 2. ZPP-a u svezi s čl. 19. st. 1. OZ-a odlučeno je kao u izreci.

U Rijeci 15. ožujka 2021.

Sutkinja

Lidija Oštarić Pogarčić