REPUBLIKA HRVATSKA
P-4576/19
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Splitu po sutkinji mr. sc. Zrinki Tironi kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja S.-u. d.o.o., S., OIB … S., koji je
zastupan po direktoru i zz A. Z., S., a on po punomoćniku A. B., odvjetniku u S., protiv tuženika E. M., S., OIB: ….., koji je zastupan po punomoćniku T. K. B., odvjetnici u S., radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene u nazočnosti punomoćnika tužitelja, tuženika i punomoćnika tuženika te proglašenja presude od 15. ožujka 2021.
p r e s u d i o j e
I. Dužan je tuženik E. M., S., OIB: …., isplatiti
tužitelju iznos od 19.147,00 kn sa zateznim kamatama koje teku kako slijedi:
- na iznos od 467,00 kn od 16.08.2014.,
- na iznos od 467,00 kn od 16.09.2014.,
- na iznos od 467,00 kn od 16.10.2014.,
- na iznos od 467,00 kn od 16.11.2014.,
- na iznos od 467,00 kn od 16.12.2014.,
- na iznos od 467,00 kn od 16.01.2015.,
- na iznos od 467,00 kn od 16.02.2015.,
- na iznos od 467,00 kn od 16.03.2015.,
- na iznos od 467,00 kn od 16.04.2015.,
- na iznos od 467,00 kn od 16.05.2015.,
- na iznos od 467,00 kn od 16.06.2015.,
- na iznos od 467,00 kn od 16.07.2015.,
- na iznos od 467,00 kn od 16.08.2015.,
- na iznos od 467,00 kn od 16.09.2015.,
- na iznos od 467,00 kn od 16.10.2015.,
- na iznos od 467,00 kn od 16.11.2015.,
- na iznos od 467,00 kn od 16.12.2015.,
- na iznos od 467,00 kn od 16.01.2016.,
- na iznos od 467,00 kn od 16.02.2016.,
- na iznos od 467,00 kn od 16.03.2016.,
- na iznos od 467,00 kn od 16.04.2016.,
- na iznos od 467,00 kn od 16.05.2016.,
- na iznos od 467,00 kn od 16.06.2016.,
- na iznos od 467,00 kn od 16.07.2016.,
- na iznos od 467,00 kn od 16.08.2016.,
- na iznos od 467,00 kn od 16.09.2016.,
- na iznos od 467,00 kn od 16.10.2016.,
- na iznos od 467,00 kn od 16.11.2016.,
- na iznos od 467,00 kn od 16.12.2016.,
- na iznos od 467,00 kn od 16.01.2017.,
- na iznos od 467,00 kn od 16.02.2017.,
- na iznos od 467,00 kn od 16.03.2017.,
- na iznos od 467,00 kn od 16.04.2017.,
- na iznos od 467,00 kn od 16.05.2017.,
- na iznos od 467,00 kn od 16.06.2017.,
- na iznos od 467,00 kn od 16.07.2017.,
- na iznos od 467,00 kn od 16.08.2017.,
- na iznos od 467,00 kn od 16.09.2017.,
- na iznos od 467,00 kn od 16.10.2017.,
- na iznos od 467,00 kn od 16.11.2017.,
- na iznos od 467,00 kn od 16.12.2017.,
po stopi od 12% godišnje od 16. kolovoza 2014. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu u dijelu koji se odnosi na zahtjev za isplatu iznosa od 8.873,00 kn sa zateznim kamatama kako slijedi:
- na iznos od 467,00 kn od 16.07.2014.,
- na iznos od 467,00 kn od 16.01.2013.,
- na iznos od 467,00 kn od 16.02.2013.,
- na iznos od 467,00 kn od 16.03.2013.,
- na iznos od 467,00 kn od 16.04.2013.,
- na iznos od 467,00 kn od 16.05.2013.,
- na iznos od 467,00 kn od 16.06.2013.,
- na iznos od 467,00 kn od 16.07.2013.,
- na iznos od 467,00 kn od 16.08.2013.,
- na iznos od 467,00 kn od 16.09.2013.,
- na iznos od 467,00 kn od 16.10.2013.,
- na iznos od 467,00 kn od 16.11.2013.,
- na iznos od 467,00 kn od
16.12.2013., - na iznos od 467,00 kn
od 16.01.2014., - na iznos od 467,00
kn od 16.02.2014., - na iznos od
467,00 kn od 16.03.2014., - na iznos
od 467,00 kn od 16.04.2014., - na
iznos od 467,00 kn od 16.05.2014.,
- na iznos od 467,00 kn od 16. srpnja 2014. pa do isplate tih iznosa po stopi od 12% godišnje od 16. siječnja 2013. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
II. Dužan je tuženik, u roku od 8 dana, naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 7.596,50 kn sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
Obrazloženje
Tužitelj je 17. srpnja 2019. podnio tužbu protiv tuženika zbog isplate stečenog bez osnove. U tužbi se navodi da su suvlasnici stambene zgrade u S., snosili troškove održavanja sustava za centralno grijanje, struje za lift, čišćenja zgrade i troškove potrošnje vode za period od siječnja 2013. do prosinca 2017. S obzirom da tuženik, kao suvlasnik zgrade, nije sudjelovao u snošenju tih troškova, a što je dužan kao suvlasnik zgrade, ovom tužbom ostali suvlasnici potražuju utuženi iznos kojeg da je tuženik stekao bez osnove tako što nije snosi predmetne troškove. Tužbenim zahtjevom tužitelj traži isplatu ukupnog iznosa od 28.020,00 kn sa zateznim kamatama, kao i naknadu parničnog troška.
U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev te istakao prigovor nedostatak aktivne legitimacije i prigovor zastare.
U postupku su izvedeni dokazi čitanjem obračuna za period od siječnja 2013.do prosinca 2017., međuvlasničkog ugovora od 1. studenog 2013., ugovora o upravljanju zgradom u S. od 4. veljače 2004., ZU 14043 k.o. S., programa upravljanja, smrtnog lista, potvrde od 29. svibnja 2020., pregledom priloženih fotografija, saslušanjem svjedoka M. Č., saslušanjem svjedoka Z. B., saslušanjem tuženika.
Podneskom od 21. svibnja 2020. tužitelj je povukao tužbu u dijelu kojim se traži isplata iznosa od 8.873,00 kn koji se odnosi na period cijele 2013. te period od siječnja do lipnja 2014. Tuženik se suglasio s povlačenjem tužbe u tom dijelu.
Stoga je sud odluči kao u točki I. izreke rješenja, a sukladno odredbi čl. 193. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14), dalje: ZPP, u svezi s odredbom čl. 1117. st. 1. ZID ZPP (Narodne Novine 70/19).
U postupku je potrebno raspraviti sve činjenice odlučne za odluku u ovoj pravnoj stvari.
Sukladno odredbi čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 2., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. ZPP-a, prema kojima je u našem pravnom sustavu dominantno raspravno načelo u odnosu na prikupljanje činjenične osnove spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza, a teret inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja, u postupku su izvedeni predloženi dokazi te su utvrđene slijedeće činjenice.
U odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije za navesti je da je navedeni prigovor paušalan, neargumentiran i usmjeren na odugovlačenje postupka.
Naime, upravitelj je ovlašten na podnošenje predmetne tužbe sukladno odredbi čl. 378. st. 5. i čl. 379. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14), dalje: ZV. Prema odluci Ustavnog suda U-III-1656/2004 od 10. listopada 2006. i pravnom shvaćanju Županijskog suda u Splitu od 13. veljače 2007. upravitelj je ovlašten na podnošenje predmetne tužbe bez navođenja imena svih suvlasnika zgrade.
Ovdje je samo za istaknuti da odredba čl. 31. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (Narodne novine 99/99, 29/02, 49/02), dalje UZUSRH, propisuje da su odluke i rješenja Ustavnog suda obvezatni i dužni su ih poštivati svaka fizička i pravna osoba. To znači da odluke Ustavnog suda obvezuju in abstracto. Dakle, odluke Ustavnog suda obvezatne su ne samo u konkretnom slučaju u kojem su donesene, već u svim takvim slučajevima. Razlog zašto Ustavni sud RH smatra da je upravitelj zgrade ovlašten na podnošenje predmetne tužbe bez navođenja imena svih suvlasnika zgrade je činjenica da na aktivnoj stani (strani tužitelja) nema nužnog suparničanstva (čl. 46. ZV-a). Stoga je dovoljno da predmetnu tužbu podnese samo jedan od suvlasnika ili sam upravitelj.
Navodi tuženika o ništavosti međuvlasničkog ugovora su paušalni, neargumentirani i usmjereni na odugovlačenje postupka.
Sukladno pravilu o teretu dokaza (čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. ZPP- a), kad stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava kojima nedvojbeno dokazuje svoju tvrdnju, sud treba uzeti da nije istinita takva tvrdnja stranke (svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazano – idem est non esse aut non probari).
Tužitelj, unatoč dokazivanju činjenice smrti svog oca, nije dokazao da bi predmetni međuvlasnički ugovor bio ništav iz razloga što ga nisu potpisali suvlasnici koji imaju natpolovičnu većinu.
Stoga je dakle, predmetni međuvlasnički ugovor sklopljen sukladno odredbi čl. 375. st. 3. ZV-a. Time je ugovor valjan i obvezuje suvlasnike. Nadalje, odredbe međuvlasničkoga ugovora imaju učinak i prema suvlasniku koji je to pravo stekao nakon sklapanja međuvlasničkoga ugovora (čl. 375. st. 4. ZV-a).
S obzirom na istaknuti prigovor zastare, kao materijalnopravni prigovor, osnovanost kojeg za posljedicu ima odbijanje tužbenog zahtjeva, nadalje je potrebno raspraviti pitanje osnovanosti navedenog prigovora.
Pregledom spisa sud je utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o potraživanju zbog stjecanja bez osnove. Stoga se radi o potraživanju koje zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno odredbi čl. čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), dalje ZOO.
Čitanjem spisa utvrđeno je da je predmetna tužba podnesena 17. srpnja 2019. Dakle, predmetna tužba je podnesena unutar zastarnog roka od 5 godina slijedom čega je istaknuti prigovor zastare neosnovan u cijelosti.
Čitanjem obračuna za period od siječnja 2013.do prosinca 2017., međuvlasničkog ugovora od 1. studenog 2013., ugovora o upravljanju zgradom u S. od 4. veljače 2004., ZU 14043 k.o. S., programa upravljanja, smrtnog lista, potvrde od 29. svibnja 2020., pregledom priloženih fotografija, saslušanjem svjedoka M. Č., saslušanjem svjedoka Z.
B., saslušanjem tuženika, sud je utvrdio:
- da se utužena tražbina odnosi na račune za troškove rada postrojenja za centralno grijanje, struje za lift i troškove čišćenja zgrade te troškove potrošnje vode za zgradu u S.,
- da predmetna zgrada ima vlastito postrojenje za centralno grijanje slijedom čega su suvlasnici zgrade dužni snositi troškove rada tog postrojenja,
- da suvlasnici zgrade troškove rada postojanja za centralno grijanje plaćaju tijekom svih 12 mjeseci u godini, i to na način da se skupni račun za cijelu zgradu podjeli s cijenom od 5kn/1m2 stana, što proizlazi iz priloženog obračuna upravitelja zgrade i iskaza saslušanih svjedoka M. Č. – predstavnika stanara i Z. B. – blagajnika,
- da se struja za lift obračunava na posebnom računu, a suvlasnici taj račun plaćaju tako da se skupni račun za cijelu zgradu podjeli s brojem stanova u toj zgradi tj. s brojem 64 koliko ima stanova u zgradi,
- da čišćenje zgrade suvlasnici podmiruju jednako kao i struju za lift, dakle suvlasnici taj račun plaćaju tako da se skupni račun za cijelu zgradu podjeli s brojem stanova u toj zgradi tj. s brojem 64 koliko ima stanova u zgradi,
- da se račun za vodu obračunava samo onim suvlasnicima koji koriste svoje stanove i imaju utrošak vode,
- da predmetni računi u utuženom razdoblju za tuženika mjesečno iznose 467,00 kn (425,00 kn centralno grijanje, voda 0,00 kn, struja za lift 27,00 kn, čišćenje zgrade 15,00 kn), što za period od srpnja 2014. do studenog 2017. ukupno iznosi 19.147,00 kn,
- da tuženik ne želi podmiriti predmetne račune iz razloga što smatra da ako on u svom stanu ne živi i nema radijatore da ne treba snositi troškove održavanja centralnog grijanja za zgradu, kao daljnji razlog neplaćanja računa navodi još i svoje nesuglasice s predstavnikom stana M. Č.,
- da se u predmetnoj zgradi usluga centralnog grijanja redovito pruža u sezoni grijanja, što znači da kotlovnica mora osigurati vrelu vodu u vertikalnim cijevima koje se protežu kroz cijelu zgradu, a iz tih vertikalnih cijevi se kroz radijatore griju stanovi; upravo zato troškove centralnog grijanja moraju snositi svi suvlasnici neovisno o tome griju li svoje stanove ili ne,
- da su ostali suvlasnici predmetne zgrade platili predmetne račune i za tuženika, jer računi za centralno grijanje podrazumijevaju održavanje tog postrojenja i plaćanje radnika koji rade u kotlovnici, računi za čišćenje zgrade podrazumijevaju plaćanje osobe koja čisti zgradu, a računi za struju za lift se moraju podmiriti kako H. ne bi isključio struju,
- da tuženik ne želi ostalim suvlasnicima vratiti izdatak kojeg su oni učinili u pogledu njegove obveze slijedom čega je tužitelj ustao s predmetnom tužbom radi naplate predmetnog dugovanja (čl. 379. st. 1. alineja 4. ZV-a).
Odredbom čl. 38. st. 2. ZV-a propisano je da plodovi i druge koristi od cijele stvari, kao i troškovi i tereti, dijele se među sve suvlasnike razmjerno veličini njihovih suvlasničkih dijelova, ako se drukčije ne sporazumiju.
Dakle, iz citirane odredbe čl. 38. st. 2. ZV-a jasno i nedvojbeno proizlazi da je snošenje troškova stvari (zgrade) zakonska obveza svih suvlasnika. Stoga je tuženik dužan snositi troškove centralnog grijanja predmetne zgrade, troškove struje za lift i troškove čišćenja zgrade. Navodi tuženika da nije dužan snositi troškove centralnog grijanja iz razloga što nema radijatore u stanu su paušalni, neargumentirani i usmjereni na odugovlačenje postupka. Naime, radi se o zakonskoj obvezi snošenja troškova zgrade, a ne o njegovoj individualnoj potrošnji. Također su paušalni i neargumentirani navodi tuženika da ne želi snositi predmetne troškove zbog svojih loših odnosa sa predstavnikom stanara M. Č.. Nadalje, navod da nije primio račune za predmetne troškove je također neargumentiran i paušalan, jer je se tuženik dužan informirati o stanju svoje zakonske obveze.
S obzirom da su ostali suvlasnici snosili te njegove zakonske obveze, imaju pravo zahtijevati naknadu od njega (čl. 1119. ZOO-a). Naime, odredbom čl. 1119. ZOO-a propisano je da tko za drugog učini kakav izdatak ili što drugo što je ovaj po zakonu bio dužan učiniti, ima pravo zahtijevati naknadu od njega. Stoga je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti sukladno odredbi čl. 1119. ZOO-a u svezi s odredbom čl. 38. st. 2. ZV-a.
Odredbom čl. 1115. ZOO-a propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
U konkretnom slučaju tuženik se ukazuje kao nepošten stjecatelj, jer zna i mora znati za svoju zakonsku obvezu snošenja troškova zgrade. Stoga je tuženik dužan platiti zatezne kamate od trenutka stjecanja tj. od dospijeća predmetnih računa koje su platili ostali suvlasnici.
Tuženik koji je u zakašnjenju s plaćanjem navedene novčane obveze, duguje tužitelju na temelju odredbe članka 29. st. 1. ZOO-a osim glavnog duga i zakonske zatezne kamate za vrijeme od kada je obveza dospjela, pa do njene podmire.
Čitanjem obračuna upravitelja razvidno je da se utužena tražbina odnosila na period od srpnja 2014. do studenog 2017. te da je dospijeće svakog pojedinog mjesečnog iznosa predmetnih troškova zgrade bilo 16-tog u mjesecu. Stoga je tužbeni zahtjev osnovan i u dijelu u kojem se traži isplata zateznih kamata.
Stopa zateznih kamata određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO, Odlukama o diskontnoj (eskontnoj) stopi HNB-a (Narodne novine 132/07, 74/11, 83/13, 1/14, 80/14, 1/15) i Prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine 85/15, 140/15, 60/16, 64/17).
Zbog navedenog sud je odlučio kao u izreci presude.
Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i 155. ZPP. Također se odluka o trošku temelji i na odredbi čl. 158. st 1. ZPP-a, jer je tuženik dio utužene tražbine platio nakon utuženja dakle tijekom trajanja postupka zbog čega je tužitelj u tom dijelu povukao tužbu. Tužitelju je obistinjen trošak za sve radnje u postupku prema vrijednosti predmeta spora (dalje VPS) 11.799,61 kn i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15).
Tužitelju je dosuđen trošak za sastav tužbe iznos od 1.000,00 kn, za zastupanje na 3 ročišta (01.06.20., 08.09.20., 20.10.20.) na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari iznos od po 1.000,00 kn, za sastav 1 podneska iznos od 1.000,00 kn, što ukupno iznosi 5.000,00 kn. Tom iznosu pridodan je iznos od 1.250,00 kn na ime PDV-a, iznos od 116,50 kn na ime materijalnog troška sudske dostave, iznos od 630,00 kn na ime pristojbe tužbe, iznos od 600,00 kn na ime pristojbe presude, što sveukupno iznosi 7.596,50 kn.
Na dosuđeni iznos troška tužitelju su priznate zatražene zatezne kamate od presuđenja tj. od 22. prosinca 2018. do isplate (čl. 112. st. 2. ZPP-a i čl. 29. ZOO-a). Stopa zakonskih kamata određena je sukladno Prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine 85/15, 140/15, 60/16, 64/17).
Zbog navedenog sud je odlučio kao u točki II. izreke rješenja.
Po zaključenju glavne rasprave tuženik je u spis dostavio 2 podneska od 19. listopada 2020. koji nisu korišteni u dokazne svrhe.
U Splitu 15. ožujka 2021.
SUTKINJA
Mr. sc. Zrinka Tironi
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu putem ovog suda u tri primjerka. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 11. ZPP-a).
DNA: tužitelju po pun.
tuženom po pun.
u spis
Broj zapisa: eb2f8-99c0a
Kontrolni broj: 07cfc-8bc8d-a6a93
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=ZRINKA TIRONI, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web
adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-
dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
