P-1346/2019
Republika Hrvatska
Općinski sud u S plitu
Ex vojarna Sv.Križ, Dračevac
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Maji Anušić, u pravnoj stvari tužitelja A. S. O.: … iz S., zastupana po punomoćnik u S. K.,
odvjetnik u S., protiv tuženika A. B. d.d., Z., O.:
…, zastupana po punomoćnik u O. K. i P. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja i isplate, nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave dana 10.veljače 2021. u prisutnosti punomoćnika tužite lja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 15.ožujka 2021.
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 8. U. o kreditu broj 296-53017586 od 10.12.2009. zaključeno g između tužite lj ice i tuže nik a u dijelu u kojem je u članku 8. ugovoreno kako je u slučaju prijevre me ne konačne otplate kredita ili djelomič
ne otplate kredita tuženik ovlašten zaračunati naknadu sukladno O dluci o naknadama H. A. - A. B. d.d.
2. N alaže se tuženik u da tužite lj
ic i u roku od 15 dana isplati iznos od 2.044,63 E. u protuvrijed nos t i u kunama, prema prodajnom tečaju HNB-a za E. na dan isplate, a sve sa pripadajućom zatezno m kamatom tekućom od 29.11.2018. do isplate i obračunatoj uveća nje m prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefina nc ijsk im trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekuć e m polugodiš t u za tri postotna poena.
III N alaže se tuženik u, u roku od 15 dana, naknaditi tužite lj u troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 4.550,00 kuna sa zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefina nc ijsk im trgovačkim društvima izračuna te za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodišt u za tri postotna poena.
Obrazloženje
Tužite ljica je dana 25.ožujka 2019. ovom sudu podnijela tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti dijela ugovora i isplate.
U tužbi se navodi da je tužite ljica dana 10.prosinca 2019. s tuženiko m kao kredito ro m zaključ ila ugovor o kreditu ( dalje Ugovor) broj 296-53017586 temeljem kojeg joj je tuženik stavio na raspolaganje kredit iskazan kao 83.700,00 Eur-a, isplaćen u protuvrijed nos t i u kunama. Nadalje, da je tuženik u unaprijed formulira no m standardizir a no m Ugovoru u čl. 8. Ugovora ugradio nepoštenu odredbu na način da je naveo kako je u slučaju prijevremene otplate kredita tuženik " ovlašten zaračunati naknadu sukladno odluci o naknadama" , a da je predmetna odredba nepoštena i ništetna iz razloga što se o istoj nije pojedinačno pregovaralo, te iz razloga što se tužite lj
u nameće kao prekomjeran teret i obveza te iz razloga što suprotno nač e lu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, što je sankcionirano ništetnošću čl. 87.st.1. Zakona o zaštiti potrošača, nadalje, da je postupajući na ovaj način tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ( dalje ZZP) načelu savjesnosti i poštenja kao temeljno m načelu obveznog prava te protivno zakonodavstvu EU. Nadalje, da je po prijevre me no m zatvaranju kredita dana 29.11.2018. tuženik upravo slijedom ove nepoštene i ništetne odredbe tužite lj ic i zaračunao i naplatio iznos naknade od 2.044,63 E.- u protuvrijednosti u kunama, slijedom čega tužite lj predlaže kao u izreci.
Tuženik u odgovoru na tužbu osporava istu u cijelosti te navodi da je osnovano napla t io predmetnu naknadu, te da je na to imao pravo sukladno O. o naknadama banke s kojom je tužite lj bio upoznat, te da predmetna odredba nije u suprotnosti s odredbom iz čl. 1024 st.4 Zakona o obveznim odnosima. Nadalje, tuženik ističe prigovor zastare.
Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem ugovora o kreditu sa S. m o osiguranju novčane tražbine, potvrde o isplati stambenog kredita 22.1.2019., obavijesti o prijevreme no m zatvaranju, pisma namjere za izdavanje brisovnog očitovanja, izvatka iz O. e o naknadama za usluge A. B. d.d., pa je temelje m tako provedenog dokaznog postupka sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku („NN “ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11,148/11,25/13,89/14; dalje ZPP) sud utvrdio da je tužbe ni zahtje v osnovan.
Predmet postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o plaćanju naknade utvrđene O. kreditora kod prijevremene otplate kredita te ispla ta utuženo g iznosa zbog utvrđene ništetnosti te ugovorne odredbe.
Među strankama nije sporno da su tužite lj kao korisnik kredita i prednik tuženika kao kreditor sklopili U. o kreditu sa S. o osiguranju novčane tražbine u kunsk o j protuvrijed nos t i iznosa od 83.700,00 E. uz rok otplate od 25 godina, u 300 mjesečna anuite ta. Nadalje, nije sporno da je tužite lj podnio zahtjev za prijevremenu otplatu kredita te da je tuženik od istog naplatio naknadu za prijevremenu otplatu u iznosu od 2.044,63 E..
Nadalje, u vrijeme zaključenja ugovora na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača („NN “, broj 96/03, 46/07 i 79/07, dalje ZZP), koji je u odredbi članka 81. stavka 1. i 2. propisao kako ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na šteti potrošača. Smatra se da se u pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formulira no g standardnog ugovora trgovca.
Tuženik se brani navodeći da je predmetna naknada u skladu s O. o naknad a ma banke budući tuženik kod prijevreme no g zatvaranja trpi štetu u vidu negativnih kamata i zbo g promjene tržišnih okolnosti slijedo
m čega da tuženik ima pravo na naknadu jer trpi štetu i ima troškove.
Ovdje je za reći da je u ovom postupku utvrđeno da stranke nisu pojedina č no pregovarale o ugovornoj odredbi iz članka 8. U. o kreditu od 10.12.2009. a kojom ugovorno m odredbom je b ilo propisano da u slučaju prijevremene otplate kredita prije krajnjeg roka dospijeća, korisnik kredita je dužan podnijeti pisani zahtjev i platiti naknadu sukla d no O. dluci o naknadama za usluge H. A. – A. – B. d.d.
Slijedom toga, jasno proizla zi da je predmetna ugovorna odredba, zbog toga što se o istoj pojedinačno nije pregovaralo, prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana jer doista u trenutku sklapanja predmetnog ugovora tužite lj kao koris nik kredita nije mogao unaprijed znati kolika je naknada niti utjecati na njezin sadržaj niti na vis in u slijedom čega nije mogao znati kako će se odraziti na njegovu ekonomsku situaciju jer u trenutku sklapanja Ugovora tužite lj u kao ugovornoj strani, ostali su nepoznati parametri za utvrđivanje iste, dok je tuženik s druge strane bio ovlašten istu zaračunati sukladno intern im odlukama Banke.
Nadalje, obzirom je riječ o nedorečenoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo po kojoj je Banka ovlaštena sama donijeti odluku o visini naknade za prijevre me nu otpla tu kredita proizlazi da je sporna odredba nepoštena, a uvažavaj uć i i pravno shvaćanje izraže no u odluci Ustavnog suda R. H. pod brojem U-III-2521/2015 i dr. od 13. prosinca 2016. („NN “, broj 123/16), odnosno prihvaćaj uć i pravno shvaćanje Vrhovnog suda R. H. u odluci broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., i to upravo u onom dije lu kojim su odbijene revizije, odnosno ustavne tužbe banaka u dijelu kojim je utvrđeno da su pojedine banke u potrošačkim ugovorima o kreditima koristile nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banaka, o kojoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo. ( Tako i ŽS St Gž-2359/17).
Slijedom navedenog, utvrđeno je da se u konkretnom slučaju radilo o nepoštenoj odredbi sukladno čl. 81.st.1 i 2. ZZPT/03.
Nadalje, iz odredbe članka 87. stavka 1. ZZPT/03 proizlazi da je nepoštena ugovo r na odredba ništava.
Nadalje, propise o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima sadržavaju odredbe članka 81-87 ZZPT, pa tako odredba čl. 81. stavka 1. ZZPT propisuje da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, dok je odredbom stavak 2. istog članka propisano kako se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formulira no m standardnom ugovoru trgovca. Nadalje, sukladno stavku 4) istog članka ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formulira no m standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.
U konkretnom slučaju, tuženik nije dokazao da se o pobijanoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo. N aime, isti tvrdi da je tužite lj bezuvjetno pristupio ugovornoj klauzu li kojom se ovlašćuje tuženika na naplatu naknade za prijevremenu otplatu kredita međutim iz iste nije razvidna visina te naknade, a nesporno je po navedenoj formulac ij i banka bila ovlašt e na donijeti odluku o visini naknade za prijevremenu otplatu kredita, slijedom čega proizlazi da je zavisnos t ugovorne odredbe o odluci tuženika dovelo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja jer isti kao prosječni potrošač nije mogao utjec a ti na to kako će se kreirati sporna naknada odnosno visina sporne naknade.
Nadalje, tuženik u tijeku postupka nije priložio niti jedan dokaz na okolnost da je zais ta imao administrativne troškove zatvaranja kredita, troškove osoblja i slično, ili da je ima o gubitak na ime rizika poslovanja vezano uz promjene aktivne i pasivne kamatne stope. Naime spornom ugovorno m odredbom tuženik je sebi ostavio slobodu određivanja visine takse- naknade za prijevremenu otplatu kredita, a bez da se o tome pojedinačno pregovaralo. ( Tako i ŽS ST Gž-2359/17-2)
Budući je utvrđeno kako je odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo pa kao takva predmetna odredba nepoštena odnosno ništava prema odredbi čl. 87.stavak 1 ZZPT/0 3 odlučeno je kao pod točkom I izreke.
O sim toga, navedeno postupanje tuženika suprotno je načelu savjesnosti i poštenja u smislu naprijed citiranih odredbi ZZPT-a, a protivno je odredbi iz čl.4 Zakona o obveznim odnosima ( „ NN“ broj 35/05, 41/08 dalje ZOO) koja propisuje da su u zasniva nj u obveznih odnosa i ostvariva nj u prava i obveza iz tih odnosa sudionic i dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionic i obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obje ugovorne strane, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Nadalje, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane, odnosno uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane.
Nadalje, prema odredbi čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (" NN" broj 35/05,41/08 dalje ZOO) proizla zi da je Ugovor koji je suprotan Ustavu RH., prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO proizla zi da je u slučaju ništetnosti ugovora svak a ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunje no protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.
Prema odredbi čl. 324. st. 1. ZOO proizlazi da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe, i ako ona nije bila ni uvje t ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.
Slijedom navedenog, tuženik je dužan vratiti sve što je primio temelje m ništave odredbe, a visina naknade utvrđena je uvidom u obračun prijevremene otplate kredita, s lijedom čega je, odlučeno kao pod točkom II izreke.
Slijedom navedenog, a temelje m svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci. O dluka o parnično m trošku tužite lja temelj
i se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a u svezi sa odredbom čl. 156 ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužite lja po punomoćnik u odvjetniku, odmjeren prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („NN broj 142/12, dalje: Tarifa) koja je bila na snazi u vrijeme poduzima nja pojedine parnične radnje, prema vrijednosti tužbenog zahtjeva. Slijedom navedenog, tužite lj u pripada trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova, te sastava podneska od 26.siječnja 2021. u iznosu od 100 bodova, pristupa na ročište 10.veljače 2021. u iznosu od 100 bodova odnosno sveukupno 300 bodova, pomnoženo sa vrijednosti boda jednako 10,00 kuna ( Tbr. 50) izno si 3.000,00 kuna, te uvećano za trošak PDV-a od 25% u iznosu od 750,00 kuna sveukupno izno si 3.750,00 kuna, uvećano za trošak pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od po 400,00 kuna sveukupno iznos i 4.550,00 kuna.
O dluka o kamatama na parnični trošak temelj
i se na odredbi čl. 29.st.2 ZOO u vezi s čl. 30 Ovršnog zakona („NN “ broj 112/12,25/13 i 93/14). Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Splitu, 15.ožujka 2021.
Sutkinja
Maja Anušić
Uputa o pravnom lijeku
:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od primitka. Žalba se podnosi ovo m sudu u 3 primjerka, a o žalbi odlučuje Županijsk i sud. (Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavlje na onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje dostava će se obaviti sukladno odredbama ovog Zakona o dostavi pismena)
Dostaviti:
-punomoćnik u tužitelja
-punomoćnik u tuženik a