REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 23 Gž R-410/21-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Tihani Mariji Miladin kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. G. iz Z., …, OIB: …, protiv tuženika H. odvjetničke komore iz Z., …, OIB: …, radi oslobađanja plaćanja članarine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-8542/2020-2 od 4. veljače 2021. godine, dana 15. ožujka 2021.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-8542/2020-2 od 4. veljače 2021. godine

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem je odlučeno:

„I Ovaj sud se oglašava stvarno nenadležnim.

II Nakon pravomoćnosti ovog rješenja, predmet će se ustupiti stvarno i mjesno nadležnom Upravnom sudu u Zagrebu.“

Protiv rješenja žalbu podnosi tužitelj ne navodeći određene zakonom propisane žalbene razloge, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda, a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje u tekstu: ZPP) ovaj sud nije našao da bi pobijanim rješenjem ili postupkom koji mu je prethodio bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da ga se oslobodi plaćanja članarine za vrijeme od 2016. do 2020. godine. Tužitelj svoj zahtjev temelji na tvrdnji da je član Hrvatske odvjetničke komore, da je 15. travnja 2019. podnio tuženiku zahtjev za oslobađanjem od plaćanja članarine zbog bolesti, da tuženik nije donio rješenje u roku od 60 dana od zaprimanja zahtjeva, te je tužitelj 12. kolovoza 2019. podnio žalbu o kojoj nije odlučeno. Polazeći od shvaćanja da se u konkretnom slučaju ne radi o radnom sporu, s obzirom tužitelj traži da mu se pruži pravna zaštita od šutnje uprave u upravnom postupku, prvostupanjski sud se na temelju odredbe članka 21. st. 1. ZPP i čl. 1. i 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o područjima i sjedištima sudovima ("Narodne novine" broj: 84/11) oglasio stvarno nenadležnim i odlučio da će se predmet nakon pravomoćnosti rješenja ustupiti stvarno i mjesno nadležnom Upravnom sudu u Zagrebu.

Ovaj drugostupanjski sud slaže se sa pravnim shvaćanjem suda prvog stupnja da se u konkretnom slučaju ne radi o radnom sporu za čije bi rješavanje bio nadležan Općinski radni sud u Zagrebu.

Odredbama članaka 1. i 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o područjima i sjedištima sudovima propisano je osnivanje Općinskog radnog suda u Zagrebu, koji je osnovan u svrhu rješavanja radnih sporova.

Radni spor je spor u kojem radnik putem suda ostvaruje zaštitu svojih prava iz radnog odnosa.

Kako tužitelj u ovom postupku traži da ga se oslobodi plaćanje članarine Hrvatskoj odvjetničkoj komori, koju je tužitelj kao odvjetnik dužan plaćati u smislu odredbe članka 45. Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine" broj: 9/94, 117/08, 50/09, 75/09 i 18/11, dalje u tekstu: ZO) ne radi se o sporu iz radnog odnosa.

U smislu odredbe članka 1. ZO odvjetništvo je neovisna i samostalna služba koja osigurava pružanje pravne pomoći fizičkim i pravnim osobama u ostvarivanju i zaštiti njihovih prava i pravnih interesa, radi čega su neosnovani žalbeni navodi tužitelj u radnom odnosu kod tuženika.

Nužni element radnog spora je onaj subjektivni - odnosno da se radi o sporu koji pokreće radnik koji je u radnom odnosu kod tuženika kao poslodavca. U konkretnom slučaju taj element ne postoji, jer tužitelj nije u radnom odnosu kod tuženika, odnosno tuženik nije njegov poslodavac, već tužitelj kao odvjetnik samostalnim i neovisnim djelovanjem obavlja odvjetnički posao kao slobodnu djelatnost (čl. 2. ZO), te se, kao svi odvjetnici, obvezatno udružuje u Komoru kao samostalnu i neovisnu organizaciju sa svojstvom pravne osobe (čl. 37. st. 1. ZO).

Nadalje, sud o nadležnosti odlučuje na temelju činjenica sadržanih u tužbi i na temelju činjenica koje su sudu poznate.

Polazeći od tvrdnji iz tužbe da tuženik kao prvostupanjsko tijelo u roku nije odlučio o zahtjevu tužitelja za oslobađanjem plaćanja članarine, te da drugostupanjsko tijelo tuženika nije odlučilo o žalbi tužitelja, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tužitelj traži da mu se pruži pravna zaštita od šutnje uprave u upravnom postupku, za što je nadležan Upravni sud u Zagrebu, a na području kojeg suda tužitelj ima prebivalište.

Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu kao neosnovanu i prvostupanjsko rješenje potvrditi primjenom odredbe čl. 380. točka. 2. ZPP.

U Zagrebu, 15. ožujka 2021.

Sudac:

Tihana Marija Miladin