Poslovni broj: 3 UsI-627/20-11

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić te Ljiljani Lijić zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja M. S. iz K., protiv tuženika Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, Zagreb, Savska cesta 28, (ranije Državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje) u postupku utvrđivanja prava na stambeno zbrinjavanje davanjem u najam stana u državnom vlasništvu na području posebne državne skrbi, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 5. ožujka 2021., a objavljene 15. ožujka 2021.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, Zagreb, KLASA: UP/II-371-01/20-04/23, URBROJ: 510-05-01-01/01-20-02 od 10. srpnja 2020., kao neosnovan.

Obrazloženje

Osporavanim rješenjem tuženika Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, Zagreb, KLASA: UP/II-371-01/20-04/23, URBROJ: 510-05-01-01/01-20-02 od 10. srpnja 2020., odbijena je žalba M. S., ovdje tužitelja, izjavljena protiv rješenja Š.-k. županije, Upravnog odjela za imovinsko – pravne i zajedničke poslove, Odsjeka za stambeno zbrinjavanje, KLASA:UP/I-019-06/20-03/16, URBROJ: 2182/1-20-20-24 od 14. svibnja 2020., kao neosnovana.

Citiranim prvostupanjskim rješenjem Š.-k. županije, Upravnog odjela za imovinsko – pravne i zajedničke poslove, Odsjeka za stambeno zbrinjavanje, KLASA:UP/I-019-06/20- 03/16, URBROJ: 2182/1-20-20-24 od 14. svibnja 2020., utvrđuje se da M. S. iz K., ne ostvaruje pravo na stambeno zbrinjavanje davanjem u najam stana u državnom vlasništvu u K, F. T. br. …, kat …, br. stana …, površine 75,95m2.

Protiv osporavanog rješenja tužitelj je pravodobno podnio tužbu navodeći kako smatra da je navedenim rješenjem povrijeđeno pravo tužitelja te da nema pravne osnove za plaćanje poreza na promet nekretnina, radi čega rješenje pobija zbog nepravilno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

Tužitelj navodi kako je kao stranka u zakonom propisanoj proceduri podnio zahtjev, kao i većina građana na područjima od posebne državne skrbi, smatrajući zakonitim i opravdanim da mu određena propisana prava nedvojbeno pripadaju i u tom smislu, u dobroj vjeri da je podnio zahtjev radi ostvarenja prava na stambeno zbrinjavanje davanjem u najam stana u državnom vlasništvu. Navodi da je prvotno živio u obiteljskom kućanstvu zajedno s

-  -

roditeljima, a potom da je nastavio živjeti i koristiti stan koji je predmet postupka. Kao dokaz na navedenu tvrdnju predlaže izvesti dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke u sporu. Ističe da je nejasan stav odnosno razlozi kojima se rukovodilo prvostupanjsko tijelo te zašto nije provjerilo navedene tvrdnje tužitelja i nakon toga poklonilo istima vjeru kao istinitim i utemeljenim, već da je bez ikakova valjana i na zakonu osnovana obrazloženja tužiteljeve tvrdnje ignoriralo. Stoga da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, a tužitelju da prije donošenja osporavanog rješenja nije na pravilan i zakonit način pružena mogućnost da se izjasni o svim dokazima na koje se poziva obrazloženje osporavanog rješenja, čime da je povrijeđen članak 8. Zakona o općem upravnom postupku.

Navodi da su kao odlučujuću zapreku ostvarenju tužiteljeva prava na stambeno zbrinjavanje davanjem u najam stana u državnom vlasništvu, i prvostupanjsko, a potom i drugostupanjsko tijelo, istakli evidentirani promet devetnaest nekretnina, te da je tužitelj vlasnik stambenog objekta i to stana u Z., I. C. …, a što da je protivno odredbi članka 10. stavak 2. Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima (Narodne novine, broj: 106/18, 98/19).

S tim u vezi tužitelj ističe da je zahtjev za stambeno zbrinjavanje davanjem u najam stana podnio dana 02. lipnja 2009.godine, odnosno da je prije toga živo u istom stanu s roditeljima, te da do donošenja prvostupanjskog rješenja po istom zahtjevu nitko nije postupao, te da je niz godina nakon toga ispunjavao uvjete za traženo zbrinjavanje. Da je nedvojbena činjenica da je tužitelj unatoč svemu morao i raditi i živjeti, da je nakon proteka godina zasnovao i obitelj, te da radi potreba posla povremeno boravi i izvan svojeg mjesta stalnog prebivališta, te da je pozajmio novac radi privremenog rješavanja svoje novonastale životne situacije, te da su se stoga u obrazloženju osporavanog rješenja morali navesti razlozi radi kojih je tužitelj vlasnik stambenog objekta u Z., budući da je to jedan od osnovnih razloga zbog kojih je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.

U odnosu na navedeno ističe da je u tom čekanju, koje traje neuobičajeno dugo, više od desetak godina, sve do rješavanja po svojem zahtjevu bio prisiljen čak i posuditi novac od strica te da se i zaposlio u tvrtki koja je u njegovu vlasništvu.

Kao dokaz na navedenu tvrdnju tužitelj se poziva na izvadak iz sudskog registra kojim dokazuje iznesene činjenice, a koji da je već bio ponuđen u tijeku trajanja postupka, ali da ga tijelo koje je vodilo postupak bez valjanog obrazloženja nije uzelo u obzir. Stoga da je neosnovano spočitavati tužitelju da je vlasnik devetnaest nekretnina kada je nesporno da su iste u funkciji poslovanja tvrtke u kojoj je tužitelj zaposlen, te da se u većini radi o zemljištima koje je kupila tvrtka, a ne tužitelj kao fizička osoba.

Kao dokaz poziva se na Potvrdu izdanu od Porezne uprave, Područnog ureda Š., Ispostava K., Klasa: 034-04/20-13/414, URBROJ: 513-07-15-02-20-2 od 24.08.2020. Slijedom navedenog tužitelj smatra da je u konkretnom slučaju povrijeđen Zakon na njegovu štetu, da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno i materijalno pravo pogrešno primijenjeno radi čega traži od Suda da njegovu tužbu usvoji te poništi osporavano rješenje tuženog tijela KLASA: UP/II-371-01/20-04/23, URBROJ: 510-05-01-01/01-20-02 od 10. srpnja 2020. Tuženo tijelo u svom odgovoru na tužbu od 18. rujna 2020. u cijelosti je ustrajalo u navodima iz osporavanog rješenja, navodeći da su u osporavanom rješenju obrazloženi razlozi radi kojih je odbijena žalba žalitelja, ovdje tužitelja, te potvrđeno kao osnovano prvostupanjsko rješenje.

Također je navelo da su neosnovani navodi tužitelja da mu nije omogućeno sudjelovanje u postupku budući da je u postupku pred prvostupanjskim tijelom imao mogućnost sudjelovanja te da se očitovao u svezi s vlasništvom nekretnina koje predstavljaju zapreku za ostvarenje prava. Stoga je predložilo da Sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.

-  -

Podneskom od 18. veljače 2021. tuženo tijelo je izvijestilo Sud da nije u mogućnosti pristupiti zakazanom ročištu te je predložio da se rasprava održi u njegovoj odsutnosti, te je istovremeno ustrajalo u navodima iz obrazloženja osporavanog rješenja te u navodima iz odgovora na tužbu, predlažući odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva.

Na ročištu koje je pred ovim Sudom održano 5. ožujka 2021. tužitelj je ustrajao u tužbi i svim navodima sadržanim u istoj, te je ukratko opisao kronologiju premetne upravne stvari ističući da je u predmetni stan prvotno uselio njegov otac 1997. te da je predmetni stan od tada renoviran, da je u njega dosta uloženo, da se režije uredno plaćaju, da se tužitelj u međuvremenu oženio i osnovao obitelj te da je bio prisiljen riješiti stambeno pitanje radi čega da je i kupio stan, a koji da mu sada po mišljenju tuženika, predstavlja smetnju za ostvarivanje prava na stambeno zbrinjavanje davanjem predmetnog stana u K. u najam. Ističe da smatra da je u konkretnom slučaju povrijeđen Zakon na njegovu štetu, da je voljan predmetni stan otkupiti te mirno riješiti nastalu situaciju radi čega traži da se njegova tužba usvoji. Ujedno je predložio da Sud izvede dokaz saslušanjem njegovog oca M. S., na adresi u K., dr. F. T. …, na okolnosti koje bi njegov otac Sudu mogao pojasniti u vidu korištenja predmetnog stana, načina na koji ga je počeo koristiti, renoviranja stana i novčanih sredstava koja su uložena u renoviranje stana, a koje okolnosti po mišljenju tužitelja bi bile od utjecaja na rješenje predmetne upravne stvari.

Na temelju ocjene rezultata provedenog upravnog postupka koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja, Sud je odbio prijedlog za izvođenjem dokaza saslušanjem tužiteljevog oca u svojstvu svjedoka na predložene okolnosti kao suvišan, ocjenjujući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženog dokaza te je izveo dokaze uvidom u isprave priložene spisu, kao i u spis tuženog tijela koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu, te u sve u isprave koje su istome priložene te je zaključio raspravljanje u predmetnoj upravnoj stvari.

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, nakon provedenog sudskog postupka, cijeneći navode stranaka iznesene u tužbi, kao i odgovoru na tužbu, te ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženog tijela KLASA: UP/II-371-01/20-04/23, URBROJ: 510-05-01-01/01-20-02 od 10. srpnja 2020. Među strankama je sporno ostvaruje li tužitelj pravo na stambeno zbrinjavanje davanjem u najam stana u državnom vlasništvu na području posebne državne skrbi u K., Dr. F. T. ... Odredbom članka 1. stavka 1. Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima (Narodne novine, broj: 106/2018, 98/2019, dalje Zakona) je propisano da se ovim Zakonom uređuju kategorije korisnika koji mogu ostvariti pravo na stambeno zbrinjavanje, načini stambenog zbrinjavanja te uvjeti za ostvarivanje prava na stambeno zbrinjavanje. Stavkom 3., istog članka, je propisano da prava iz ovoga Zakona mogu ostvariti fizičke osobe koje prebivaju na područjima primjene ovoga Zakona ili se žele naseliti na područja primjene ovoga Zakona.

Odredbom članka 4. točkom 1. Zakona je propisano da se ostvarivanje prava iz ovoga Zakona osigurava korištenjem nekretnina u državnom vlasništvu kojima raspolaže i upravlja Središnji državni ured.

Odredbom članka 7. točkom 1. Zakona je propisano da se pravo na stambeno zbrinjavanje na područjima primjene ovoga Zakona može ostvariti na sljedeće načine (u daljnjem tekstu: model stambenog zbrinjavanja) najmom obiteljske kuće ili stana u državnom vlasništvu.

Odredbom članka 8. Zakona propisani su uvjeti koji moraju biti ispunjeni za pravo na stambeno zbrinjavanje na područjima primjene ovoga Zakona, pa je tako propisano da pravo

-  -

na stambeno zbrinjavanje na područjima primjene ovoga Zakona može ostvariti stranka i članovi njezine obitelji koji žive u zajedničkom kućanstvu pod uvjetom da:

1. u vlasništvu ili suvlasništvu nemaju drugu useljivu obiteljsku kuću ili stan odgovarajuće stambene površine na području Republike Hrvatske, ili ako isti nisu prodali, darovali ili na bilo koji drugi način otuđili u zadnjih 15 godina prije podnošenja prijave na listu prvenstva odnosno pokretanja postupka po službenoj dužnosti;

2. u vlasništvu ili suvlasništvu nemaju drugu useljivu obiteljsku kuću ili stan odgovarajuće stambene površine u drugim državama u kojima borave odnosno u kojima su boravili, ili da isti nisu prodali, darovali ili na bilo koji drugi način otuđili u zadnjih 15 godina prije podnošenja prijave na listu prvenstva odnosno pokretanja postupka po službenoj dužnosti;

3. nisu stekli pravni položaj zaštićenog najmoprimca na području Republike Hrvatske i nisu ostvarili odgovarajuće pravo na stambeno zbrinjavanje po nekom drugom propisu ili nisu ostvarili drugo srodno pravo na području država u kojima borave i u kojima su boravili. Odredbom članka 10. stavkom 1. ovog Zakona je propisano da pravo na stambeno zbrinjavanje može ostvariti i osoba koja ima u vlasništvu ili suvlasništvu useljivu obiteljsku kuću ili stan čija je stambena površina najmanje 30% manja od propisane člankom 17. stavkom 1. ovoga Zakona, pod uvjetom da se isti nalazi na području primjene ovoga Zakona. Stavkom 2., istog članka, je propisano da osoba koja ima u vlasništvu ili suvlasništvu useljivu obiteljsku kuću ili stan izvan područja primjene ovoga Zakona, bez obzira na površinu, ne može ostvariti pravo na stambeno zbrinjavanje.

Odredbom članka 14. stavkom 4. Zakona, je propisano da se u postupku utvrđivanja prava podnositelja prijave koji se nalazi na listi prvenstva pribavlja slijedeća dokumentacija; uvjerenja o prebivalištu i boravištima u posljednjih 15 godina do podnošenja prijave; uvjerenje nadležnog ureda za katastar o ne/posjedovanju nekretnina; uvjerenje općinskog suda ili drugog javnog registra da ima/nema u vlasništvu nekretnine; potvrdu nadležne porezne ispostave o prometu nekretnina; u slučaju stambenog zbrinjavanja darovanjem građevnog materijala za izgradnju obiteljske kuće na zemljištu u vlasništvu podnositelja prijave i dokaz o vlasništvu, lokacijska informacija te ako je podnositelj prijave posjeduje, pravomoćna građevinska dozvola čiji rok za građenje nije istekao; u slučaju stambenog zbrinjavanja darovanjem građevnog materijala za obnovu, dogradnju i nadogradnju i završetak izgradnje obiteljske kuće ili stana na zemljištu u vlasništvu podnositelja prijave i dokaz o vlasništvu te ako je podnositelj prijave posjeduje, pravomoćnu građevinsku dozvolu čiji rok za početak građenja nije istekao.

Stavkom 5., istog članka, propisano je da je dokumentaciju iz stavka 4. točaka 1., 2., 3. i 4. potrebno pribaviti za mjesta gdje su podnositelj prijave i svi članovi obitelji na koje se odnosi prijava imali prijavljena prebivališta i boravišta unatrag 15 godina prije podnošenja prijave, dok je stavkom 7. propisano da dokaz o činjenicama o kojima javnopravno tijelo vodi evidenciju u Republici Hrvatskoj, uvjerenje da se ne vodi kazneni postupak i potvrdu iz kaznene evidencije, pribavlja nadležno tijelo koje rješava po prijavi.

Stavkom 10., istog članka, propisano je da Vlada Republike Hrvatske donosi uredbu kojom se propisuju kriteriji za bodovanje prijava za stambeno zbrinjavanje, a koji posebno uključuju stambeni status, uvjete stanovanja, prebivanje na određenom području, primanja, stručnu spremu, životnu dob, broj članova i broj djece u obitelji koja se stambeno zbrinjava te statuse priznate po posebnim propisima i programima Vlade Republike Hrvatske. Odredbom članka 16. stavkom 1. Zakona je propisano da se pravo na stambeno zbrinjavanje iz članka 7. ovoga Zakona ostvaruje redom liste prvenstva u skladu s osiguranim sredstvima za stambeno zbrinjavanje iz članka 4. ovoga Zakona i planom stambenog zbrinjavanja.

-  -

Članak 17. Zakona sadrži odredbe o određivanju stambene površine, pa je tako stavkom 1. propisano da Stambena površina obiteljske kuće ili stana i odgovarajuća količina građevnog materijala iz članka 7. ovoga Zakona utvrđuje se prema broju članova obitelji, i to: a) nositelj obitelji – 35 m2

b) dvočlana obitelj – 45 m2

c) tročlana obitelj – 55 m2

d) četveročlana obitelj – 65 m2

e) peteročlana obitelj – 75 m2

– za svakoga sljedećeg člana obitelji dodatnih 10 m2.

Stavkom 2., istog članka, je propisano da u stambenu površinu iz stavka 1. ovoga članka, u slučaju davanja u najam obiteljske kuće ne ulaze: unutarnja stubišta, neuređeni dijelovi obiteljske kuće, potkrovlje, podrum, garaža, parkirališno mjesto, kotlovnica, terase, balkoni, pomoćne građevine i dijelovi koji se smatraju zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade.

Stavkom 3., istog članka, je propisano da iznimno od stavka 1. ovoga članka, stambena površina stana iz članka 7. točke 1. ovoga Zakona može iznositi manje od 35 m2, uz suglasnost podnositelja zahtjeva.

Stavkom 4., istog članka, je propisano da se iznimno od stavka 1. ovoga članka, odgovarajućom stambenom površinom iz stavka 1. ovoga članka smatra i površina koja odstupa do +/ – 5 m2 od površine iz stavka 1. ovoga članka, osim u slučaju stambenog zbrinjavanja darovanjem građevnog materijala.

Stavkom 5., istog članka, je propisano da je uz suglasnost korisnika dopušteno odstupanje od stambene površine obiteljske kuće ili stana iz stavka 1. ovoga članka, za veličinu do +/ – 20 m² površine za stanove odnosno do +/ – 30 m² za obiteljske kuće, redoslijedom utvrđenim listom prvenstva.

Stavkom 6., istog članka, je propisano da su u slučaju najma iznimno moguća i veća odstupanja u mjestima u kojima Središnji državni ured ne raspolaže obiteljskom kućom ili stanom čija je stambena površina sukladna stavcima 1. ili 5. ovoga članka. Odstupanje se vrši redoslijedom utvrđenim listom prvenstva, uz odobrenje Središnjeg državnog ureda i uz suglasnost podnositelja zahtjeva.

Odredbom čl. 18. stavkom 1. Zakona, je propisano da Središnji državni ured sklapa ugovor o najmu sukladno propisu o najmu stanova s korisnikom koji se stambeno zbrinjava na način iz članka 7. točke 1. ovoga Zakona na temelju izvršnog rješenja o utvrđenom pravu na stambeno zbrinjavanje

Stavkom 7., istog članka, je propisano da u stambenu površinu iz stavka 1. ovoga članka u slučaju darovanja građevnog materijala ne ulaze: podrum, unutarnja stubišta, neuređeno potkrovlje visine nadozida do 60 cm, kotlovnica, terase, balkoni, garaža i parkirališno mjesto.

Odredbom članka 40. stavkom 1. Zakona, propisano je za osobe koje borave na temelju akata tijela državne uprave, drugih državnih tijela, jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, javnih trgovačkih društava i dugih pravnih osoba u stanovima u državnom vlasništvu kojima upravlja Središnji državni ured, a koje nemaju utvrđeno pravo na stambeno zbrinjavanje od strane Središnjeg državnog ureda ili njegovih prednika, niti im je to pravo regulirano posebnim zakonom, Središnji državni ured zatražit će od nadležnog ureda državne uprave u županiji i nadležnog upravnog tijela Grada Zagreba utvrđivanje prava po službenoj dužnosti prema ovom Zakonu.

Stavkom 2., istog članka, propisano je da će se postupak utvrđivanja prava na stambeno zbrinjavanje po službenoj dužnosti provesti i u odnosu na osobe koje u vrijeme stupanja na snagu ovoga Zakona borave ili prebivaju u stambenim jedinicama kojima

-  -

upravlja Središnji državni ured, a koje su evidentirane kao korisnici tih stambenih jedinica u Središnjem državnom uredu najmanje pet godina prije stupanja ovoga Zakona na snagu. Stavkom 3., istog članka, je propisano da će u slučajevima iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, uredi državne uprave u županijama odnosno upravno tijelo Grada Zagreba iznimno od odredbi ovoga Zakona donijeti rješenje o pravu na stambeno zbrinjavanje prvenstveno u odnosu na stambenu jedinicu u kojoj borave ili prebivaju u kontinuitetu najmanje pet godina za osobe koje su evidentirane kao korisnici tih stambenih jedinica u Središnjem državnom uredu.

Stavkom 4., istog članka, je propisano da će se postupak utvrđivanja prava na stambeno zbrinjavanje provesti po službenoj dužnosti i za osobe u statusu prognanika koje su podnijele prijavu za stambeno zbrinjavanje.

Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja po ocjeni ovog Suda nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja već je na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjeno materijalno pravo, iz razloga koji slijede u daljnjem obrazloženju presude. Iz sadržaja spisa upravnog tijela te obrazloženja osporavanog rješenja razvidno je da je predmetni upravni postupak koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja proveden po službenoj dužnosti primjenom odredbe čl. 40. st. 2. Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima, kojom je propisano da će se postupak utvrđivanja prava na stambeno zbrinjavanje po službenoj dužnosti provesti i u odnosu na osobe koje u vrijeme stupanja na snagu ovoga Zakona borave ili prebivaju u stambenim jedinicama kojima upravlja Središnji državni ured, a koje su evidentirane kao korisnici tih stambenih jedinica u Središnjem državnom uredu najmanje pet godina prije stupanja ovoga Zakona na snagu. Naprijed navedeno je razvidno i kao nesporno utvrđeno uvidom u dopis Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, Područne službe K., KLASA:371-04/18- 01/561, URBROJ: 510-06-03/2-20-1 od 19. veljače 2020., koji je priložen spisu tuženog tijela.

Također je razvidno i kao nesporno utvrđeno da tužitelj ima prijavljeno prebivalište na adresi K., dr. F. T. … od 07.12.2009. pa nadalje, kao i činjenica da je tužitelj vlasnik stambenog objekta i to stana u Z., I. C. …, a što je razvidno iz zk izvatka zemljišne knjige Općinskog suda u Z., ZK odjela od 24. 03. 2020., koji je priložen spisu tuženog tijela koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu, a uvidom u koji je utvrđeno je M. S., ovdje tužitelj, u stambeno poslovnoj zgradi br. 30, 32, 34, 36. G. u. i dvorište, Ul. I. C. br. …, …, upisan u suvlasničkom dijelu etažnog vlasništva (E-357) trosobni stan A. 2.1.6. na drugom katu zgrade I. C. …, površine 66,03 m2, s pripadajućim spremištem u podrumu zgrade, a koju činjenicu ne spori ni sam tužitelj.

Dakle, u samo izloženom, naprijed navedena nesporna činjenica predstavlja zakonom propisanu zapreku za stambeno zbrinjavanje davanjem u najam stana u državnom vlasništvu na području posebne državne skrbi u K., na adresi F. T. br …., kat .., br. stana ..., površine 75,95m2, a koja zapreka je propisana odredbom čl. 10. st. 2. u svezi s čl. 8. Zakona, kako je to pravilno utvrdilo prvostupanjsko tijelo, a potom i tuženo tijelo u osporavanom rješenju. Tužbeni navodi tužitelja da u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nije pravilno utvrđeno činjenično stanje, da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo te da tužitelju nije omogućeno da sudjeluje u postupku, odnosno da se izjasni o činjenicama i dokazima bitnim za rješenje predmetne upravne stvari, nisu osnovani, budući da suprotno proizlazi iz dostavljenog spisa tuženog tijela te isprava koje su istom priložene, pa tako i iz pisanog očitovanja tužitelja od 12. svibnja 2020. kojim se isti očitovao na Zaključak upravnog odjela za imovinsko-pravne i zajedničke poslove KLASA:UP/I-019-06/19-03/16, URBROJ: 2182/1-20-20-21 od 4. svibnja 2020., kojim je tužitelj bio pozvan na dostavu očitovanja u svezi utvrđenih činjenica.

-  -

Pored navedenog, valja istaći da predmet upravnog postupka koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja nije kupoprodaja predmetnog stana već utvrđivanje prava na stambeno zbrinjavanje davanjem u najam stana u državnom vlasništvu na području posebne države službi, u konkretnom slučaju predmetne nekretnine, pa se stoga tužiteljevi navodi da nema pravne osnove za plaćanje poreza na promet nekretnina, kao ni navodi tužitelja izneseni na ročištu da je voljan otkupiti predmetni stan te na miran način riješiti predmetnu situaciju, nisu, niti mogu biti od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari. Točan je navod tužitelja da je 2. lipnja 2009. podnio Zamolbu za davanje u najam u državnom vlasništvu na područjima posebne državne skrbi, o kojoj Zamolbi nije odlučeno sve do donošenja prvostupanjskog rješenja Š.-k. županije, Upravnog odjela za imovinsko – pravne i zajedničke poslove, Odsjeka za stambeno zbrinjavanje, KLASA:UP/I-019-06/20- 03/16, URBROJ: 2182/1-20-20-24 od 14. svibnja 2020., kojim se utvrđuje da M. S. iz K., Dr. F. T. …, ne ostvaruje pravo na stambeno zbrinjavanje davanjem u najam stana u državnom vlasništvu u K., F. T. br. …, kat …., br. stana …, površine 75,95m2.

Međutim, i pored navedene činjenice, valja istaći da je tužitelj u navedenoj situaciji, kada službena osoba u propisanom roku nije donijela rješenje i dostavila ga stranci, tužitelj kao stranka imao pravo izjaviti žalbu, odnosno pokrenuti upravni spor, a kako je to i propisano odredbom čl. 101. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj:47/09, dalje ZUP-a), međutim koju mogućnost tužitelj nije iskoristio.

Slijedom svega naprijed navedenog, po ocjeni ovog Suda, tužbeni navodi tužitelja nisu s uspjehom osporili zakonitost, ni pravilnost rješenja tuženog tijela, već je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo.

Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09), na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

S obzirom na navedeno, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.

U Splitu 15. ožujka 2021.

S U D A C

Leandra Mojtić, v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda za Visoki upravni sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude.

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Ljiljana Lijić