Poslovni broj: 3 UsImio-320/20-14

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić te Ljiljani Lijić zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja A. Lj. iz S., kojeg zastupa K. P. odvjetnik u S., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Mihanovićeva 3, kojeg zastupa generalni opunomoćenik Ž. M., radi naknade za tjelesno oštećenje, nakon održane usmene i javne rasprave zaključene 5. ožujka 2021., a objavljene 15. ožujka 2021.,

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„ I. Tužba tužitelja A. Lj. se usvaja.

II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II-141-06/20-01/03459966310, Urbroj:341-99-05/3-20-2767 od 12. 06. 2020.g.

III. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe S., Klasa: UP/I-141-06/19-01/03459966310, Urbroj:341-18-

05/3-19-45396 od 27. 03. 2020.g.

IV. Priznaju se prava iz mirovinskog prava tužitelju A. Lj. na temelju tjelesnog oštećenja sukladno odredbi čl. 61. ZOMO-a te se nalaže prvostupanjskom tijelu da o tome donese odgovarajuće rješenje u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne presude u ovom upravnom sporu.

V. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana isplati troškove ovog spora zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske odluke Upravnog suda pa do isplate.“

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora, kao neosnovan.

Obrazloženje

Osporavanim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Klasa: UP/II-141-06/20-01/03459966310, Urbroj: 341-99-05/3-20-2767 od 12. 06. 2020., odbijena je žalba A. Lj. ovdje tužitelja, izjavljena protiv rješenja Klasa: UP/I-141- 06/19-01/03459966310, Urbroj:341-18-05/3-19-45396 od 27.03.2020.

Citiranim prvostupanjskim rješenjem HZMO-a, Područne službe u S., Klasa: UP/I- 141-06/19-01/03459966310, Urbroj:341-18-05/3-19-45396 od 27.03.2020. A. Lj., ovdje tužitelju, rođ. ... odbijen je kao neosnovan zahtjev za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja.

Protiv osporavanog rješenja tužitelj je pravodobno podnio tužbu navodeći da istu podnosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te zbog bitne povrede postupovnih odredbi, u bitnom navodeći da su pobijana rješenja manjkava, da ne sadrže razloge o svim činjenicama, da se ne spominju odlučne činjenice pa da je nemoguće ispitati pobijana rješenja odnosno njihovu zakonitost, a sve to iz razloga što u obrazloženju pobijanih rješenja nije vidljivo i nema razloga o tome što je sadržajno utvrđeno od strane ovlaštenih vještaka naslova i to Zavoda za vještačenja profesionalne radne sposobnosti, odnosno da u pobijanim rješenjima nije navedeno o kojem stupnju invaliditeta postoji invalidnost kod tužitelja.

Također navodi da su pored bitnih povreda odredaba postupka, pobijana rješenja rezultat pogrešnog zaključka o utvrđenim činjenicama, a ujedno da je pobijano rješenje zasnovano i na pogrešnoj primjeni odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju i Uredbe o vještačenju. Da iz obrazloženja pobijanog rješenja tuženika proizlazi kako kod tužitelja nije nastupio gubitak, značajnije oštećenje ili znatnija onesposobljenost pojedinih organa ili dijelova tijela što otežava normalu aktivnost organizma i zahtijeva veće napore u obavljanju životnih potreba te da je navedeno u potpunoj suprotnosti sa stvarnim stanjem, a sve iz razloga što da je tužitelju trajno oštećena lijeva šaka koja mu je prijeko potrebna za obavljanje radnih zadataka, kao i obavljanje svih životnih potreba, te da mu je otežano upravljanje motornim vozilom svih kategorija.

Da spomenuta zdravstvena tegoba svjedoči o trajnom stanju kod kojeg ne postoji mogućnost poboljšanja dok daljnje liječenje tužitelja ima za posljedicu da se isti bolje osjeća u subjektivnom smislu. Primjerice, da se oštećenja ligamenata ne mogu izliječiti već eventualno, postići da se, primjerice, putem fizikalnih terapija tužitelj subjektivno osjeća bolje, a što, pak, ne znači da je došlo do poboljšanja zdravstvenog stanja.

Dakle, cijeneći sve navedeno, da je jasno da je kod tužitelja u dužem razdoblju zaostala kontraktura lijevog Re zgloba uz smanjenje grube mišićne snage lijeve šake i trajnu naruženost što da uopće nije razmatrano od strane tuženika koji da propušta precizirati razloge na kojima vještaci, na čija mišljenja se poziva, temelje svoj stav, a na kojima tuženik temelji pobijanu odluku.

Dakle, da je nesporno da su u upravnom postupku odlučne stručno-medicinske činjenice pogrešno utvrđene zbog čega da je na štetu tužitelja došlo do povrede odredbi članka 47. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku.

Kao dokaz na navedene tvrdnje predlaže pribaviti spis tuženika, izvesti dokaz saslušanjem tužitelja, pribavu zdravstvenog kartona tužitelja te izvesti dokaz vještačenjem po vještaku specijalisti medicine rada, a nakon provedenog postupa da Sud usvoji tužbeni zahtjev, poništi osporavano rješenje tuženog tijela, kao i osporavano prvostupanjsko rješenje, te tužitelju prizna prava na naknadu zbog tjelesnog oštećena u skladu s odredbom čl. 61. ZOMO-a te naloži tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora.

Tuženo tijelo u svom odgovoru na tužbu od 14. rujna 2020., osporilo je tužbene navode tužitelja navodeći da navodi i razlozi izneseni u tužbi nisu osnovani, ni pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja, te da je osporavano rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima. Također je istaklo da su vijeća vještaka oba stupnja suglasna u ocjeni da kod tužitelja ne postoji tjelesno oštećenje prema čl. 61. ZOMO-a i Listi oštećenja organizma – Lista 1 Uredbe o metodologijama vještačenja (Narodne novine, broj: 67/17 i 56/18).

Da ZOMO propisuje postupak za utvrđivanje postojanja tjelesnog oštećenja (članci 123. - 129., 133.) na način da se činjenica postojanja tjelesnog oštećenja utvrđuje na osnovi Nalaza i mišljenja vijeća vještaka Zavoda za vještačenje.

Da Vlada Republike - Hrvatske propisuje tko su ovlašteni vještaci iz članka 126. i članka 133._ZOMO-a, način imenovanja, područje i način njihova rada, kao i sadržaj Nalaza i mišljenja koje daju (Uredba o metodologijama vještačenja ,,Narodne novine", broj: 67/17 i 56/18 ).

Da je u skladu s navedenim provedeno vještačenje u drugom stupnju od Vijeća viših vještaka u povodu žalbe te da je Vijeće viših vještaka uzelo u obzir svu medicinsku dokumentaciju priloženu spisu predmeta što da je vidljivo iz Nalaza i mišljenja, evidencijski broj vještačenja 418647 od 8. lipnja 2020. Slijedom navedenog, predložilo je da Sud donese presudu kojom će odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.

Na ročištu održanom pred ovim Sudom od 23. listopada 2020.opunomoćenik tužitelja je ustrajao u navodima tužbe navodeći da obzirom da u određenom stupnju postoji trajna nesposobnost tužitelja, a što da drugostupanjsko tijelo nije na pravilan način utvrdilo jer da je oštećenje lijeve šake takve prirode i takvog oštećenja da mu svakodnevno otežava rad u svojoj profesionalnoj djelatnosti kao interventnog policajca te da bilo kakve fizikalne terapije ili slično mogu otkloniti djelomično samo sekundarnu bol dok da je zaostala kontraktura lijevog lc zgloba uz smanjenje grube mišićne snage lijeve šake u takvom postotku, da opunomoćenik tužitelja smatra da vještaci koji su ovlašteni, a na koje se poziva tuženik u odgovoru na tužbu, nisu pravilno utvrdili ni stupanj, ni intenzitet ozljede radi čega je ustrajao u provođenju dokaza navedenih u tužbi, a posebno u izvođenju dokaza vještačenjem po vještaku medicine rada eventualno traumatologu ortopedu.

Opunomoćenik tuženika je naveo da ustraje u navodima iz odgovora na tužbu, kao i navodima iz obrazloženja osporavanog rješenja, ističući da tužitelju Rješenjem od 27.3.2020. nije priznato pravo s osnova tjelesnog oštećenja, a sve prema Listi oštećenja organizma, kao što su i vještaci u svom obrazloženju Mišljenja i naveli. Dakle, da se ovdje ne radi o utvrđivanju ima li oštećenje ruke posljedice za radnu sposobnost tužitelja već jesu li dijagnoze koje tužitelj ima i koje su nesporne, predviđene u Listi oštećenja organizma kao tjelesno oštećenje. Iz navedenog razloga da se protivi vještačenju po ovlaštenom vještaku medicine rada iz razloga što se ne ocjenjuje radna sposobnost tužitelja, dok u odnosu na prijedlog za eventualno vještačenje po vještaku traumatologu – ortopedu, odluku prepušta sudu. Na temelju ocjene rezultata provedenog upravnog postupka koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja, Sud je odbio prijedlog opunomoćenika tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem tužitelja kao stranke u sporu na okolnosti iz tužbe, kao suvišan te je prihvatio prijedlog za izvođenjem dokaza medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku ortopedu traumatologu dr. D. T., s liste stalnih sudskih vještaka Županijskog suda u S., a na koji izbor vještaka opunomoćenici stranaka nisu imali primjedbi. Rješenjem ovog Suda poslovni broj 3 UsImio-320/2-7 od 14. siječnja 2021. određeno je izvođenje dokaza sudsko medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku ortopedu te je naloženo imenovanoj stalnoj sudskoj vještakinji da u roku od 30 dana od dana primitka rješenja i ovosudnog spisa poslovni broj 3 UsImio-320/20, te spisa tuženog tijela Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba Zagreb, broj spisa: 343373, a nakon izvršenog a nakon izvršenog uvida u tužbu, isprave koje su priložene spisu, kao i isprave koje su priložene spisu tuženog tijela, te u isprave koje će stranke dostaviti vještaku na njegov zahtjev, utvrdi postoji li kod tužitelja trajno oštećenje funkcije lijeve ruke - šake, te ako postoji, u kolikom stupnju i je li isto predviđeno u Listi oštećenja organizma kao tjelesno oštećenje, a nakon ozljede koju je zadobio u prometnoj nesreći na motoru 10.12.2016., koja ozljeda je priznata kao posljedica ozljede na radu Rješenjem HZZO-a KLASA:UP/I-502- 03/19-04/151, URBROJ: 338-17-02-01-19-4 od 14. studenog 2019., a sve s obzirom na činjenicu da je:

- prema Nalazu i mišljenju ovlaštenog vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u S., evidencijski broj vještačenja. 389071 od 13.03.2020., utvrđeno da kod tužitelja sukladno čl. 71. Uredbe o metodologijama vještačenja (NN 67/2017) prema Listi oštećenja organizma- Lista 1 nije utvrđeno tjelesno oštećenje;

- da prema Nalazu i mišljenju Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda u Zagrebu, evidencijski broj vještačenja: 418647 od 08.06.2020., u bitnom stoji, da navedene promjene u zdravstvenom stanju nisu izražene u mjeri koja sukladno kriterijima iz Liste oštećenja organizma uvjetuje oštećenje organizma te se isto ne utvrđuje.

Imenovana stalna sudska vještakinja za ortopediju dr. D. T. dr. med. postupila je u skladu s rješenjem ovog Suda poslovni broj 3UsImio – 320/20-7 od 14. siječnja 2021. te je izradila i ovom Sudu dostavila pisani Nalaz i mišljenje od 05. veljače 2021., koji je kod ovog Suda zaprimljen 8. veljače 2021. (list 16-17 spisa).

Sudska vještakinja za ortopediju dr. D. T. je u svom Nalazu i mišljenju, nakon uvida u priloženu medicinsku dokumentaciju i spis tuženog tijela, te nakon izvršenog osobnog pregleda tužitelja u ortopedskoj ambulanti (28.01.2020.), nakon opisane kronologije predmetne upravne stvari, iznijela svoje Mišljenje u kojem je navela:

„ Nakon uvida u cijeli spis i priloženu medicinsku dokumentaciju, nesporno je da tužitelj ima posljedice nakon predmetne ozljede te je došlo do trajnog oštećenja funkcije lijevog ručnog

zgloba. Kretnje u lijevom ručnom zglobu su nepotpune i bolne. Svi teži tjelesni radovi s lijevom rukom će biti otežani te će morati ulagati napore kod obavljanja profesionalne djelatnosti jer zaostaju potpune kretnje uz terminalnu bolnost. Umanjenje životnih aktivnosti iznosi 8% pa će u tom stupnju ulagati pojačane napore kod svih težih radova lijevom rukom, kod podizanja tereta te kod potrebe vršenja punih pokreta u lijevom ručnom zglobu. Doći će do bržeg zamaranja i umanjenja snage zbog ograničene pokretljivosti i bolnosti. (Procjena postotka umanjenja životnih aktivnosti se koristi u postupcima naknade nematerijalne/neimovinske štete prema orijentacijskim medicinskim tablicama.) Prema Listi oštećenja organizma - Lista 1 nije predviđeno oštećenje koje ima tužitelj. Na listi je samo zahvaćena potpuna ukočenost ručnog zgloba, što kod tužitelja nije slučaj.“

Izrađeni pisani Nalaz i mišljenje imenovane stalne sudske vještakinje u predmetnom upravnom sporu dostavljen je strankama na očitovanje, na koji Nalaz i mišljenje se stranke nisu očitovale.

Na ročištu koje je pred ovim Sudom održano 5. ožujka 2021. zamjenica opunomoćenika tužitelja je navela da je iz medicinskog vještva dr. med. D. T. razvidno da proizlazi dostatan stupanj invalidnosti tužitelja te da je samim time osnovan tužbeni zahtjev. Opunomoćenik tuženika je naveo kako nema primjedbi na pisani Nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje za ortopediju D. T. te da iz istog proizlazi da su se vještaci u I i II stupnju, kao i stalna sudska vještakinja za ortopediju, usuglasili da kod tužitelja nije nastalo tjelesno oštećenje utvrđeno prema Listi oštećenja organizma.

Kako stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, Sud je pristupio izvođenju dokaza pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu, kao i Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka

ortopeda dr. D. T. od 05. veljače 2021., uz priloženi račun, te dostavljeni spis tuženog tijela te sve isprave koje su istom priložene.

Zamjenica opunomoćenika tužitelja je popisala i zatražila trošak zastupanja tužitelja u iznosu od 2.500,00 kn.

Na temelju ocjene rezultata provedenog dokaznog postupka u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja, na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, nakon izvedenog dokaza vještačenjem po stalnom sudskom vještaku specijalisti ortopedu koja je imenovana u predmetnom upravnom sporu, ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženog tijela HZMO-a, Središnje službe, UP/II-141-06/20-01/03459966310, Urbroj:341-99-05/3-20-2767 od 12.06.2020.

Među strankama je sporno je li pravilno i zakonito prvostupanjskim rješenjem HZMO- a, Područne službe u S., Klasa: UP/I-141-06/19-01/03459966310, Urbroj:341-18-05/3-19- 45396 od 27.03.2020. A. Lj., ovdje tužitelju, rođ. … odbijen zahtjev za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, kao neosnovan.

Sporno je postoji li kod tužitelja tjelesno oštećenje u smislu odredbe čl. 61. ZOMO-a (Narodne novine, broj: 157/13, 151/14, i 33/15, 93/15 i 120/16, dalje: ZOMO-a). Odredbom članka 61. stavkom 1. ZOMO-a je propisano da tjelesno oštećenje postoji kada kod osiguranika nastane gubitak, značajnije oštećenje ili znatnija onesposobljenost pojedinog organa ili dijelova tijela što otežava normalnu aktivnost organizma i zahtijeva veće napore u obavljanju životnih potreba, bez obzira na to uzrokuje li ono ili ne uzrokuje smanjenje ili gubitak radne sposobnosti osiguranika.

Odredbom stavka 2. istog članka, propisano je da pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja stječe osiguranik kod kojega tjelesno oštećenje od najmanje 30% nastane kao posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti.

Odredbom stavka 3. istog članka, je propisano da se postoci tih oštećenja, na osnovu kojih se stječe pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, utvrđuju posebnim zakonom. Ocjenjujući zakonitost osporavanog Rješenja, po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja već je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjeno materijalno pravo, a sve iz razloga koji slijede u daljnjem obrazloženju presude.

Naime, u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nije sporno da je tužitelj u prometnoj nesreći na motoru 10.12.2016. zadobio ozljedu, a koja ozljeda je priznata kao posljedica ozljede na radu Rješenjem HZZO-a KLASA:UP/I-502-03/19-04/151, URBROJ: 338-17-02-01-19-4 od 14. studenog 2019., da tužitelj ima posljedice nakon predmetne ozljede te da je došlo do trajnog oštećenja funkcije lijevog ručnog zgloba; da su kretnje u lijevom ručnom zglobu nepotpune i bolne; da su svi teži tjelesni radovi s lijevom rukom otežani te da će morati ulagati napore kod obavljanja profesionalne djelatnosti jer zaostaju potpune kretnje uz terminalnu bolnost; da umanjenje životnih aktivnosti iznosi 8% pa će u tom stupnju ulagati pojačane napore kod svih težih radova lijevom rukom, kod podizanja tereta te kod potrebe vršenja punih pokreta u lijevom ručnom zglobu; da će doći do bržeg zamaranja i umanjenja snage zbog ograničene pokretljivosti i bolnosti. (Procjena postotka umanjenja životnih aktivnosti se koristi u postupcima naknade nematerijalne/neimovinske štete prema orijentacijskim medicinskim tablicama), a kako je to stalna sudska vještakinja u svom pisanom Nalazu i mišljenju navela.

Također nije sporno da predmetno oštećenje organizma koje tužitelj ima nije predviđeno Listom oštećenja organizma - Lista 1,već je Listom oštećenja organizma predviđena samo potpuna ukočenost ručnog zgloba, a što kod tužitelja nije slučaj. Naprijed navedeno je utvrdila i imenovana stalna sudska vještakinja za ortopediju dr. D. T. u svom Nalazu i mišljenju kada je u svom Mišljenju izričito navela:

„Prema Listi oštećenja organizma - Lista 1 nije predviđeno oštećenje koje ima tužitelj. Na listi je samo zahvaćena potpuna ukočenost ručnog zgloba, što kod tužitelja nije slučaj.“

Stoga, a kako je Nalaz i mišljenje imenovane stalne sudske vještakinje u cijelosti potvrdio utvrđenja i ocjenu vještaka institucionaliziranih tijela vještačenja HZMO-a, koji su utvrdili da navedene promjene u zdravstvenom stanju tužitelja nisu izražene u mjeri koja sukladno kriterijima iz Liste oštećenja organizma uvjetuje oštećenje organizma, to je pravilno i zakonito prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, kao neosnovan.

Slijedom naprijed navedenih nespornih utvrđenja, po ocjeni ovog Suda tužitelj svojim prigovorima ni tužbenim navodima nije s uspjehom osporio zakonitost rješenja tuženog tijela, kao ni zakonitost osporavanog prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u S., radi čega je valjalo primjenom odredbe članka 57. stav l. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine: broj 20/10, 143/12 i 152/14 i 29/17, dalje ZUS-a) odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u točci 1. izreke. Odredbom članka 79. stavkom 4. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, Sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu. Kako tužitelj nije uspio u predmetnom upravnom sporu, to je u skladu s naprijed citiranom zakonskom odredbom valjalo odbiti zahtjev opunomoćenice tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan te odlučiti kao pod točkom 2. izreke.

U Splitu 15. ožujka 2021.

S U D A C

Leandra Mojtić, v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda za Visoki upravni sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude.

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Ljiljana Lijić