Republika Hrvatska
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
21 000 Split
P-2747/2019-21
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Sonji Meštrović, u pravnoj stvari tužiteljice N. B., O.: …, iz S., koju zastupa
opunomoćenik J. G., odvjetnik u S., protiv tuženika ZB d.d.,
O.: ., iz Z., koju zastupa opunomoćenica
S. P., odvjetnica u OD P. & P., odvjetnicima u
Z., radi utvrđenja i isplate, nakon glavne i javne rasprave, održane dana 26. siječnja 2021., u prisutnosti tužiteljice osobno s punomoćnikom i zamjenika punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu održanom 12. ožujka 2021.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetena odredba članka 1. Ugovora o kreditu broj … od 11. rujna 2008., kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF valuti, švicarski franak, kao i odredba članka 6. istog Ugovora o kreditu kojim je ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja.
II. Utvrđuje se da je ništetena odredba članka 2. Ugovora o kreditu broj … od 11. rujna 2008. kojom je ugovoreno da je redovna kamata od 6,55% godišnje promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora.
III. Nalaže se tuženiku ZB d.d., O.: …, da tužiteljici
N. B., O.: …, u roku od 15 dana isplati ukupan novčani iznos od 39.203,49 kuna uvećan za zatezne kamate koje na iznos od:
- 44,63 kuna teku od 11. listopada 2008. do isplate
- 91,89 kuna teku od 11. studenog 2008. do isplate
- 38,96 kuna teku od 13. prosinca 2008. do isplate
- 131,84 kuna teku od 13. siječnja 2009. do isplate
- 150,90 kuna teku od 12. veljače 2009. do isplate
- 184,41 kuna teku od 12. ožujka 2009. do isplate -
125,64 kuna teku od 11. travnja 2009. do isplate -
132,22 kuna teku od 13. svibnja 2009. do isplate
- 119,32 kuna teku od 10. lipnja 2009. do isplate
- 161,89 kuna teku od 14. srpnja 2009. do isplate
- 137,36 kuna teku od 13. kolovoza 2009. do isplate
- 162,63 kuna teku od 12. rujna 2009. do isplate
- 140,66 kuna teku od 13. listopada 2009. do isplate
- 151,57 kuna teku od 12. studenog 2009. do isplate
- 153,22 kuna teku od 11. prosinca 2009. do isplate
- 188,93 kuna teku od 13. siječnja 2010. do isplate
- 207,72 kuna teku od 11. veljače 2010. do isplate
- 199,43 kuna teku od 11. ožujka 2010. do isplate
- 234,36 kuna teku od 10. travnja 2010. do isplate
- 260,74 kuna teku od 13. svibnja 2010. do isplate
- 295,09 kuna teku od 11. lipnja 2010. do isplate
- 328,59 kuna teku od 13. srpnja 2010. do isplate
- 285,17 kuna teku od 11. kolovoza 2010. do isplate
- 428,92 kuna teku od 10. rujna 2010. do isplate
- 351,19 kuna teku od 13. listopada 2010. do isplate
- 374,16 kuna teku od 13. studenog 2010. do isplate
- 416,48 kuna teku od 11. prosinca 2010. do isplate
- 505,52 kuna teku od 12. siječnja 2011. do isplate
- 409,55 kuna teku od 11. veljače 2011. do isplate
- 431,74 kuna teku od 10. ožujka 2011. do isplate
- 402,28 kuna teku od 10. travnja 2011. do isplate
- 480,21 kuna teku od 12. svibnja 2011. do isplate
- 543,45 kuna teku od 11. lipnja 2011. do isplate
- 605,50 kuna teku od 13. srpnja 2011. do isplate
- 854,60 kuna teku od 11. kolovoza 2011. do isplate
- 591,16 kuna teku od 14. rujna 2011. do isplate
- 542,27 kuna teku od 13. listopada 2011. do isplate
- 542,42 kuna teku od 13. studenog 2011. do isplate
- 547,44 kuna teku od 13. prosinca 2011. do isplate
- 585,52 kuna teku od 11. siječnja 2012. do isplate
- 607,82 kuna teku od 11. veljače 2012. do isplate
- 610,62 kuna teku od 13. ožujka 2012. do isplate
- 596,14 kuna teku od 13. travnja 2012. do isplate
- 603,22 kuna teku od 11. svibnja 2012. do isplate
- 616,63 kuna teku od 13. lipnja 2012. do isplate
- 601,31 kuna teku od 13. srpnja 2012. do isplate
- 602,15 kuna teku od 11. kolovoza 2012. do isplate
- 574,01 kuna teku od 14. rujna 2012. do isplate
- 580,08 kuna teku od 11. listopada 2012. do isplate
- 602,82 kuna teku od 10. studenog 2012. do isplate
- 596,36 kuna teku od 11. prosinca 2012. do isplate
- 608,05 kuna teku od 11. siječnja 2013. do isplate
- 571,48 kuna teku od 13. veljače 2013. do isplate
- 569,27 kuna teku od 13. ožujka 2013. do isplate
- 600,33 kuna teku od 11. travnja 2013. do isplate
- 555,16 kuna teku od 14. svibnja 2013. do isplate
- 550,13 kuna teku od 12. lipnja 2013. do isplate
- 542,68 kuna teku od 12. srpnja 2013. do isplate
- 553,73 kuna teku od 14. kolovoza 2013. do isplate
- 565,43 kuna teku od 14. rujna 2013. do isplate
- 583,45 kuna teku od 12. listopada 2013. do isplate
- 587,76 kuna teku od 12. studenog 2013. do isplate
- 598,79 kuna teku od 11. prosinca 2013. do isplate
- 581,81 kuna teku od 12. siječnja 2014. do isplate
- 603,46 kuna teku od 14. veljače 2014. do isplate -
618,57 kuna teku od 14. ožujka 2014. do isplate -
611,00 kuna teku od 12. travnja 2014. do isplate -
595,94 kuna teku od 13. svibnja 2014. do isplate -
594,20 kuna teku od 13. lipnja 2014. do isplate -
605,67 kuna teku od 12. srpnja 2014. do isplate
- 620,03 kuna teku od 12. kolovoza 2014. do isplate
- 619,14 kuna teku od 13. rujna 2014. do isplate
- 626,09 kuna teku od 14. listopada 2014. do isplate
- 641,65 kuna teku od 14. studenog 2014. do isplate
- 645,41 kuna teku od 12. prosinca 2014. do isplate
- 647,82 kuna teku od 14. siječnja 2015. do isplate
- 647,71 kuna teku od 13. veljače 2015. do isplate -
647,71 kuna teku od 12. ožujka 2015. do isplate -
647,71 kuna teku od 14. travnja 2015. do isplate -
647,71 kuna teku od 12. svibnja 2015. do isplate -
647,71 kuna teku od 16. lipnja 2015. do isplate -
645,73 kuna teku od 14. srpnja 2015. do isplate
- 645,73 kuna teku od 13. kolovoza 2015. do isplate
- 645,73 kuna teku od 15. rujna 2015. do isplate, pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope HNB na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, pa sve do isplate.
IV. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi parnični trošak tužiteljici u iznosu od 19.970,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos troškova teku od presuđenja pa do isplate, a koje zakonske zatezne kamate se obračunavaju po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Za više zatraženi trošak u iznosu od 500,00 kn zahtjev se odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
Tužiteljica je 5. lipnja 2019. podnijela tužbu protiv tuženika a radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kreditu broj … koji je sklopljen između stranaka ovoga postupka 11. rujna 2008. a solemniziran 15. rujna 2008. pod brojem ovjere javnog bilježnika N. K. broj OV-11340/08, za koji ugovor tužiteljica ističe da je ništetan u dijelu koji se odnosi na ugovorenu valutnu klauzulu u CHF i odredbe o kamatnoj stopi pa da joj je tuženik dužan isplatiti novčani iznos. Podneskom tužiteljice od 18. srpnja 2020. tužiteljica je zatražila isplatu iznosa od 40.120,89 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedine iznose od dana plaćanja pojedinih iznosa.
Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, prvenstveno ističući prigovor zastare te neurednosti tužbe. Nakon što je tužiteljica uredila tužbeni zahtjev tuženik se usprotivio preinaci tužbenog zahtjeva te ponovno istaknuo prigovor zastare u odnosu na potraživanje s naslova promjene kamatne stope.
S obzirom da je tužiteljica svoju tužbu podnijela ovom sudu prije pribavljanja podataka o otplatnom planu i prometima po kreditima poradi čega nije točno navela novčani iznos kojeg potražuje od tuženika, da bi potom podneskom od 18. srpnja 2020. odredila visinu potraživanja na iznos od 40.120,89 kn, valja kazati kako se u konkretnom slučaju ne radi o situaciji iz odredbe članka 186. b. Zakona o parničnom postupku („NN“, broj
53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), kako se to pogrešno poziva tužiteljica, već je tužiteljica podneskom od 18. srpnja 2020. uredila tužbu da bi sud po njoj mogao postupiti, pa se u tom smislu se ne radi o preinaci, kako to pogrešno ističe tuženik, već na uređenje tužbe na koje uređenje tužbe bi sud i pozvao tužiteljicu, kako bi po njoj se moglo postupiti.
U provedenom postupku sud je strankama pružio mogućnost izjašnjavanja te je izveo dokaz pregledom Ugovora o kreditu broj …/08 od 10. rujna 2008. (list 12-17
spisa), Općih uvjeta poslovanja ZB d.d. (list 35-39 spisa), Općih uvjeta o promjenama kamatnih stopa ZB u poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama (list 40-82 spisa); dopisa o odabiru valute (list 83 spisa), novinskih članaka (list 84- 87 spisa), početnoga otplatnog plana, pregledom promjena kamatnih stopa po kreditu, te prometa po kreditu (list 93-102 spisa), pregledom novinskih intervjua, izvoda iz edukacijskog materijala za prodajno osoblje iz 2005., sudske prakse priložene u predmetni spis, financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku M. G., te pregledom nalaza i mišljenja M. G., vještaka za financije i računovodstvo (list 141-146 spisa), saslušanjem tužiteljice, dok drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.
Nakon tako provedenoga dokaznog postupka stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.
Tužbeni zahtjev tužiteljice je djelomično osnovan.
Među parničnim strankama nije sporno:
- da su tužiteljica i tuženik sklopili Ugovor o kreditu za kupnju motornih vozila broj od 11. rujna i to tužiteljica kao korisnik kredita a tuženik kao kreditor. Tim ugovorom kreditor je odobrio korisniku kredita kredit u iznosu od 20.553,85 CHF odnosno u kunskoj protuvrijednosti iznos od 91.631,82, a odobreni kredit ima namjenu kupnje vozila marke R., tip i model C. E., s rokom otplate od 84 mjeseca. Odredbom članka 2. ugovorena je kamatna stopa na način da nominalna kamatna stopa iznosi 6,55 %, promjenjiva.
- da je predmetni ugovorni odnos prestao isplatom cijelog kredita 14. rujna 2015.
Iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. proizlazi da je tužitelj HSU za zaštitu potrošača ishodio, između ostalih, presudu i protiv tuženika, kojom se i u odnosu na tuženika utvrđuje da je od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u ugovorima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što pak je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007., protivno odredbama članaka 81., 82. i 90. (NN 96/03), a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tog Zakona (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i odredbama članaka 96. i 97. Zakona, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, te koristeći u kreditima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije s korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.
Presudom Visokog trgovačkog suda R. H. poslovni broj Pž-7129/13-4
od 13. lipnja 2014., presuda je potvrđena u odnosu na tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno da je od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.
Presudom pak istog suda poslovni broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. utvrđena je ništetnost ugovornih odredaba između ostalih i tuženika, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što pak je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo je neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu isključivo potrošača.
U odnosu na tvrdnju tuženika da se postupanje tuženika mora u svakom konkretnom slučaju individualizirati odnosno od slučaja do slučaja utvrđivati prava volja ugovornih strana i utvrđenja informiranosti primatelja kredita o svim parametrima eventualnih rizika, tuženiku treba reći da se prema odredbi članka 502.c ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz odredbe članka 502.a stavka 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na nj pozvati. U tom slučaju sud je vezan uz utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na nj pozvati, a upravo na ta utvrđenja se tužiteljica i poziva u tužbi.
U odnosu na prigovor zastare, zastarni rok po stjecanju bez osnove, kako pravilno ističe tuženik, iznosi 5 godina. Međutim, kako se tužiteljica poziva na presude Trgovačkog suda u Zagrebu, to je nakon pravomoćnosti presude P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je postala pravomoćna 13. lipnja 2014., saznala za utvrđenje povrede prava potrošača iz ugovora o kreditu, zbog čega rok zastare teče tek od 13. lipnja 2014., a uz okolnost da je tužba u ovom predmetu podnijeta 5. lipnja 2019., to nije nastupila zastara potraživanja vezana uz promjenu kamatne stope. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica traži utvrđenje ništetnim ugovornih odredaba kojima je u spornom ugovoru o kreditu ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, ništetnost takvih ugovornih odredaba utvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018., tako da ni u tom slučaju nije nastupila zastara tražbina za podnošenje konkretne tužbe. Tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev podneskom od 18. listopada 2020. na način da umjesto utuženog iznosa od 40.120,89 kn, zatražila isplatu iznosa od 39.203,49 kn, a sve sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka bez kojeg dokaza ni ovaj sud ne može donijeti meritornu odluku.
Tužiteljica je u svom iskazu navela da je 2008. podigla kredit za kupnju osobnog automobila. Taj automobil da je bio za njene osobne potrebe. Kredit da je podigla u valuti švicarskog franka jer da je u to vrijeme to bio najpovoljniji kredit, i kredit da je bio na rok od 7 godina. U početku da joj je rata bila 1.200,00 kuna a potom da je porasla na iznos od 2.300,00 kuna. O bilo kakvim promjenama tijekom plaćanja kredita banka da ju nije izvještavala. Kredit da je u cijelosti isplatila. Prilikom sklapanja ugovora u banci da joj nisu objasnili kakve rizike valutne klauzule ili pak o kamatnoj stopi te da nije mogla pregovarati o bilo kojoj stavci.
Međutim, tuženik i nadalje prigovora ističući kako tužiteljica nije dokazala svojstvo potrošača da bi konačno istaknuo i prigovor nedostatak aktivne legitimacije.
Po stavu ovog suda više je nego jasno, a na temelju pregledanog ugovora o kreditu i na temelju iskaza saslušane tužiteljice, da je u pravo tužiteljica bila korisnica kredita i da je kredit podigla za kupnju osobnog vozila kojeg su koristili ona i njen suprug. Takva utvrđenja tuženik tijekom postupka ničim nije osporio, a kako ovaj sud navode tužiteljice, koji su u skladu s priloženim ispravama, prihvaća kao logične i istinite, to ovaj sud navode i prigovaranja tuženika, kod nespornog odnosa stranaka za vrijeme trajanja tog odnosa, ocjenjuje neosnovanim i paušalni, usmjerenim na odugovlačenje ovog postupka.
Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za financije i računovodstvo M. G.,
dipl. oec., proizlaze razlike anuiteta, ugovornih kamata i tečaja po osnovi promjena CHF od 1. listopada 2008. do 14. rujna 2015. odnosno do otplate predmetnog kredita u cijelosti i to kako slijedi:
a) U stupcu 12., red ukupno, iskazane su razlike ugovornih kamata u kunama u iznosu od 3.984,77 kuna.
b) U stupcu 13., red ukupno, iskazane su razlike samo po osnovi promjena tečaja CHF iskazanog u kunama u iznosu od 35.218,72 kune.
c) Sveukupno, po obje osnove, iskazane su razlike anuiteta u kunama u iznosu od 39.218,72 kune (stupac 11.).
Na tako dani nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi a tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev sukladno rezultatima nalaza i mišljenja.
Naime, pregledom nalaza i mišljenja sudskog vještaka M. G., dipl. oec.,
razvidno je da je vještak upravo na temelju Ugovora o kreditu ocijenio potraživanje tužitelja. Stoga, ovaj sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka M. G., dipl. oec., kao logično i napravljeno po pravilima struke, u kojem nalazu i mišljenju je vještak precizno naveo sve iznose koje je tužiteljica platila po predmetnom kreditu te napravio izračun sukladno prvotno ugovorenoj kamatnoj stopi i promjeni tečaja CHF.
Imajući u vidu citirane presude na koje se tužiteljica poziva u tužbi, to je i financijski vještak pravilno i po uputi suda izvršio obračun nastale razlike u uplatama anuiteta kredita jer su se nedvojbeno i kamatna stopa prema odluci tuženika povećale, a jednako tako i tečaj CHF u odnosu na kunu. Stoga sud u cijelosti prihvaća nalaz stručnim i objektivnim, a na koji nalaz i mišljenje ni stranke nisu imale primjedbi.
U odnosu na tuženikov prigovor nedostataka aktivne legitimacije i navode da je iz prometa po kreditu razvidno da tužiteljica nije otplaćivala obveze po kreditu, ističe se kako je pregledom prometa po kreditu razvidno da je jedan anuitet u poslovnici podmirio S. B.. U svom iskazu, posebno upitana tužiteljica, navela je da je po njenom nalogu i od njenog novca tu uplatu izvršio njen suprug S. B.. Kako je ovaj sud već ranije naveo da tuženik ničim nije osporio odnos stranaka za vrijeme njegovog trajanja, kao ni iskaz tužiteljice u ovom dijelu, a koji iskaz ovaj sud prihvaća kao logičan i objektivan, to se navodi tuženika u pogledu promašene aktivne legitimacije ukazuju neprimjerenima i nelogičnima, pa ih ovaj sud ocjenjuje u cijelosti kao neosnovanima.
Slijedom svega navedenoga nedvojbeno je da su odredbe Ugovora kojima se promjena kamatne stope čini ovisnom samo o odluci banke tj. odredbe članka 1. i 6. nepoštene, i prema tome ništetne, kao i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i to odredba članka 2. ugovora, slijedom čega je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje ništetnosti odredbi članaka 3. i 6. Ugovora i odlučiti kao pod točkama I. i II. izreke ove presude.
Proglašenjem ugovora ništetnim za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i pravo potrošača na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovor ništetan, u smislu odredbe članka 1111. ZOO-a.
Kako tužiteljica u svom tužbenom zahtjevu potražuje iznos od 39.203,49 kn koje je uplatila do podnošenja ove tužbe s kamatom od izvršene uplate, a uistinu je uplatila ukupni iznos kako je prednje utvrđeno, to je valjalo odlučiti kao pod točkom III. izreke ove presude. Dakle, tuženik je bez pravne osnove naplatio iznose kredita, a sve s obzirom na utvrđenu ništetnost odredbi ugovornog odnosa, pa je valjalo tužiteljici dosuditi zatraženi iznos.
Slijedom svih navedenih utvrđenja valjalo je odlučiti kao pod točkama I. i II. izreke ove presude, te obvezati tuženika na isplatu kako je to navedeno pod točkom III. izreke ove presude.
Odluka o zateznoj kamati u skladu je s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.
Odluka o parničnom trošku u skladu je s odredbom članka 154. stavka 1. u svezi s člankom 155. ZPP-a, stanjem spisa i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe, sastava triju obrazloženih podnesaka i zastupanja na dva ročišta u iznos od po 2.500,00 kn te trošak sastava jednog podneska u iznosu od 250,00 kn. Zatim je tužiteljici priznat trošak vještačenja u iznosu od 2.000,00 kn i trošak pristojbe tužbe i presude u iznosu od po 1.360,00 kn, što ukupno predstavlja trošak u iznosu od 19.970,00 kn, koliko je to i navedeno pod točkom IV. izreke ove presude. Više zatraženi trošak nije priznat jer nije bio nužan za vođenje ovog postupka.
Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.
S., 12. ožujka 2021.
S U T K I N J A
Sonja Meštrović v.r.
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
DNA:
- punomoćnik tužiteljice
- punomoćniku tuženika
- u spis
