Republika Hrvatska

Poslovni broj Kž-110/2021-4

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Marija Kovača, predsjednika vijeća, te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Zvonka Vekića, članova vijeća, uz sudjelovanje Ane Mahmutović, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. M.R., OIB ..., zbog kaznenog djela iz čl. 235. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11 u nastavku teksta KZ/97), odlučujući o žalbi os. M.R. protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj 6 Kv-57/2020 (K- 73/2018) od 18. prosinca 2020., u sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2021.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba os. M.R., kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj 6 Kv-57/2020 (K-73/2018) od 18. prosinca 2020. os. M.R. opozvana je uvjetna osuda izrečena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj K-73/2018 od 6. lipnja 2019. te je određeno da se ima izvršiti kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

Protiv navedene presude žalbu je podnio os. M.R. ne navodeći žalbenu osnovu, no iz sadržaja njegove žalbe razvidno je da prvostupanjsku presudu pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da mu drugostupanjski sud odredi naknadni rok za plaćanje navedene obveze ili pak da mu kaznu zatvora zamijeni radom za opće dobro.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 Županijsko državno odvjetništvo u O. je razgledalo spis predmeta.

Žalba os. M.R. nije osnovana.

Pobijajući prvostupanjsku presudu os. M.R. ističe da je lošeg imovinskog stanja, da su mu roditelji lošeg zdravstvenog stanja, otac je umirovljeni branitelj s utvrđenim PTSP-om, majka boluje od višestrukih autoimunih bolesti zbog čega je tijekom 2019. bila hospitalizirana, najmlađi brat E. rođen 2009. je srčani bolesnik i ugrađen mu je pacemaker, da je u obitelji petero djece od kojih je on najstariji, da je tijekom 2020. pokušao zaraditi novac za održavanje obitelji i plaćanje predmetne štete, no kako je tijekom 2020. nastupila epidemija SARS Cov - 2 virusom, ostao je bez posla i nije primio dvije zadnje plaće a drugi posao nije uspio naći.

Prvenstveno valja istaći da je presudom Općinskog suda u D. od K-73/2018-18 od 6. lipnja 2019., koja je postala pravomoćna 9. srpnja 2019. opt. M.R. osuđen zbog kaznenog djela protiv imovine – oštećenje tuđe stvari – opisano i kažnjivo po čl. 235. st. 1. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a potom mu je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ukoliko isti u vremenu provjeravanja od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju čl. 62. st. 2. toč. 1. KZ/11 opt. M.R. određena je posebna obveza da u roku od 9 (devet) mjeseci popravi štetu počinjenim kaznenim djelom na način da oštećenom trgovačkom društvu iz D. isplati iznos od 21.505,21 kn, a na temelju odredbe čl. 58. st. 5. KZ/11 određeno je da će sud opozvati uvjetnu osudu ukoliko opt. M.R. ne izvrši posebnu obvezu tj. da u roku od 9 (devet) mjeseci popravi štetu počinjenu kaznenim djelom na način da oštećenom trgovačkom društvu iz D. plati iznos od 21.505,21 kn.

Prema podacima u spisu predmeta, prvostupanjski sud je prilikom donošenja naprijed citirane presude i određivanja posebne obveze iz čl. 62. st. 1. toč. 1. imao u vidu mogućnosti, sada osuđenika, i zaključio da navedeni novčani iznos u navedenom roku od 9 (devet) mjeseci može isplatiti oštećeniku, pri čemu je cijenio materijalne mogućnosti osuđenika jer je u vrijeme donošenja naprijed citirane presude os. M.R. bio zaposlen u hotelu "A.".

Pored toga, iz spisa predmeta proizlazi kako je u postupku opoziva uvjetne osude os. M.R. na ročištu 27. listopada 2020. određen rok do 18. prosinca 2020. da izvrši posebnu obvezu te mu je ukazano na posljedice nepodmirenja iste, da bi na ročištu 18. prosinca 2020. os. M.R. naveo kako nije bio u mogućnosti platiti štetu oštećeniku jer nije dobio zadnje dvije plaće tražeći produljenje roka za ispunjenje "kako bi mogao naći neku kombinaciju" da plati dug oštećenom trgovačkom društvu.

Kako je prvostupanjska presuda postala pravomoćna 9. srpnja 2019., rok za ispunjenje posebne obveze optuženiku je istekao 9. travnja 2020. godine, pri čemu os. M.R. svoju obvezu do tada nije ispunio pa čak štoviše, niti nakon što mu je 27. listopada 2020. produljen rok do 18. prosinca 2020., do kojeg roka os. M.R., isto tako, posebnu obvezu nije podmirio. I po mišljenju ovog drugostupanjskog suda osuđenik je imao dovoljno vremena da na bilo kakav način dođe do novčanih sredstava kako bi ispunio svoju obvezu (povremenim radom, sezonskim radom, zaduženjem i sl.), pogotovo imajući u vidu da je zdrav, mlad, radno sposoban, no kroz cijelo vrijeme nije pokazao konkretnu namjeru da ispuni posebnu obvezu, kao niti kontaktirao oštećenika radi eventualnog dogovora oko obročnog plaćanja što bi ukazivalo na njegovu volju i namjeru da ispuni posebnu obvezu.

S obzirom na naprijed navedeno osnovano je prvostupanjski sud os. M.R. opozvao uvjetnu osudu i odredio izvršenje izrečene kazne zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci. To stoga što iz izloženog nedvojbeno proizlazi da je osuđenik do sada bio u mogućnosti oštećeniku isplatiti predmetni iznos, no unatoč tome za izvršenje svoje obveze nije imao opravdani razlog pri čemu svoju namjeru obveze prema oštećeniku tijekom cijelog postupka opoziva uvjetne osude samo verbalizira očito ne želeći svoju obvezu u cijelosti a niti u pretežnom dijelu ispuniti jer je u periodu od gotovo godinu i pol dana zasigurno mogao oštećeniku, ako ne isplatiti cjelokupni iznos, onda bar dio iznosa i time pokazati svoju volju i želju da posebnu obvezu ispuni.

Stoga je, ispravno prvostupanjski sud zaključio da su se stekli uvjeti iz čl. 58. st. 5. KZ/11 u vezi s čl. 564. st. 4. ZKP/08 da se os. M.R. opozove uvjetna osuda i odredi izvršenje kazne u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

Iz navedenog razloga proizlazi da žalbeni navodi osuđenika nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost presude prvog stupnja slijedom čega ju je valjalo kao neosnovanu odbiti.

Kako ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, a ni povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08 na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti odlučeno je kao u izreci ovog rješenja na temelju čl. 482. ZKP/08.

Osijek, 12. ožujka 2021.

Predsjednik vijeća

Mario Kovač,v.r.