Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 19 Gž-582/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Mirjane Macura, predsjednice vijeća, Blanke Pervan, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Katije Hrabrov, članice vijeća,u pravnoj stvari tužitelja M. G. iz Z., …, OIB: …, zastupanog po punomoćnici K. P., odvjetnici iz Z., …, protiv tuženika A. T. d.o.o., Z., …, OIB:…, zastupanog direktoru, a ovaj po punomoćnici S. V., odvjetnici iz O. društva V. i P. d.o.o., Z., …, radi isplate, odlučujući o

žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-7946/2011-48 od 20. prosinca 2019., u sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2021.,

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se djelomično žalba tuženika A. T. d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-7946/2011-48 od 20. prosinca 2019. u toč. I. izreke u dijelu u kojem se održava na snazi rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-93/11 od 29. travnja 2011. Javne bilježnice S. P. iz Z. u dijelu platnog naloga kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju M. G. iznos od 69.879,37 kn, osim u dijelu odluke o visini stope zakonske zatezne kamate, za razdoblje od 14. travnja 2011. do 31. srpnja 2015.

2. Djelomično se preinačuje ista prvostupanjska presuda u toč. I. izreke u dijelu odluke o visini stope zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 69.879,37 kn za razdoblje od 14. travnja 2011. do 31. srpnja 2015. tako da visina kamatne stope iznosi: 14% godišnje do 30. lipnja 2011., a od 01. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje.

3. Žalba tužitelja M. G. odbija se kao neosnovana i djelomično potvrđuje presuda Općinskog suda u Zagrebu u toč. II. izreke u dijelu kojim je ukinuto rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-93/11 od 29. travnja 2011. Javne bilježnice S. P. iz Z. i naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 49.775,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 14. travnja 2011. do isplate, dok se djelomično preinačuje ista prvostupanjska presuda u toč. II. izreke i djelomično održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 2.500,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 14. travnja 2011. po stopi od 14% godišnje do 30. lipnja 2011., a od 01. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, a od 01. kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena.

4. Odbijaju se žalbe tužitelja M. G. i tuženika A. T. d.o.o. kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv- 7946/2011-48 od 20. prosinca 2019. u toč. III. izreke (odluci o troškovima postupka).

5. Odbijaju se zahtjevi tužitelja M. G. i tuženika A. T. d.o.o. za naknadom troškova žalbenog postupka, kao neosnovani.

Obrazloženje

Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

''I. Održava se na snazi rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-93/11 od dana 29. travnja 2011. godine Javne bilježnice S. P. iz Z. u dijelu platnog naloga kojim je naloženo tuženiku A. T., d.o.o. Z., …, da plati tužitelju

M. G., iz Z., …, odvjetniku iz Z., iznos od 69.879,37 kn

sa zateznom kamatom po stopi od 17% godišnje, a slučaju promjene stope zateznih kamata, prema eskontnoj stopi H. narodne banke koje je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za osam postotnih poena tekuća od 14. travnja 2011. godine pa do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje H. narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 8 dana.

II. Ukida se rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-93/11 Javnog bilježnika S. P. iz

Z. u dijelu platnog naloga u kojem je naloženo tuženiku platiti iznos u visini 52.275,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 14. travnja 2011. godine do isplate te se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

III. Tuženik A. T., d.o.o. Z… dužan je naknaditi tužitelju

M. G., iz Z., …, odvjetniku iz Z., trošak ovršnog postupka u

iznosu od 5.696,81 kn i trošak parničnog postupka u iznosu od 7.037,50 kn, sve sa zateznom kamatom tekućom od 20. prosinca 2019. godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje H. narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.''

Protiv citirane presude u toč. II. i III. izreke žalbu je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. Tvrdi da je ispunjen žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, proturječi sama sebi i iznesenim razlozima, odnosno o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava. Prvostupanjski sud je u obrazloženju presude naveo da nije dostavio dokaz da je kao odvjetnik poduzimao pravne radnje u ime i za račun tuženika u predmetu protiv Ž. P., vl. obrta S. te naveo da je u ime i za račun tuženika podnio prijedlog za donošenje rješenja o ovrsi protiv tog ovršenika 28. kolovoza 2009., što proturječi samo sebi i dokazima u spisu. Glede navoda suda kako nije dostavio dokaz o poduzimanju pravnih radnji u predmetima protiv osam ovršenika (Ž. P., R.

P. d.o.o., E. C. E., T. d.o.o., D. K. kao vlasnika obrta K.,

P. trade d.o.o., S. robni centar d.o.o., A. d.o.o.) ističe da je glede

Ž. P. dokaz dostavljen, dok tuženik i nije osporio poduzimanje pravnih radnji tužitelja već njihovo plaćanje. Podneskom od 28. lipnja 2012. povukao je tužbu za iznos od 22.140,00 kn koji je bio u zastari i zatražio isplatu iznosa od 100.014,34 kn, sa zateznom kamatom, pa je prvostupanjski sud pogrešno odlučio kada je naložio tuženiku samo isplatu iznosa od 69.879,37 kn, jer je razvidno kako mu je trebao priznati zatraženi iznos u cijelosti. Osnova tužbenog zahtjeva je Ugovor o zastupanju od 1. srpnja 2006. zaključen između parničnih stranaka kojim su ugovorile da tužitelj preuzima zastupanje tuženika u svim postupcima pred sudovima i drugim državnim organima na području R. H..

Točkom II. Ugovora izričito je naznačeno da se ugovorena naknada od 12.500,00 kn odnosi na paušal i pružanje pravnih savjeta pri radu društva te pravne pomoći kod zaključivanja ugovora i drugih pravnih akata i razvidno je da je tuženik podmirio samo naknadu u paušalnom iznosu koja sukladno Ugovoru pokriva samo pružanje pravne pomoći, ali ne i zastupanja u postupcima pred sudovima i državnim organima, pa pored paušalnog iznosa određenog Ugovorom o zastupanju ima i zakonsko pravo zatražiti isplatu naknade za učinjene pravne radnje po računu broj 70-2011 na temelju kojeg je i podnesen prijedlog za ovrhu. O osnovanosti zahtjeva svjedočili su Đ. O. i I. C.. Predlaže žalbu uvažiti,

pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, odnosno ukinuti je, uz naknadu troška žalbenog postupka.

Protiv iste prvostupanjske presude u toč. I. izreke žalbu je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da je glavno pitanje u postupku da li je sklopljena usmena pogodba uz formalni ugovor u slučaju kada se radi o ugovoru kod kojeg je poseban oblik propisan samo u interesu ugovornih strana, odnosno da li je sklopljen usmeni dodatak uz predmetni Ugovor o zastupanju i ugovoreno da će iznos paušala obuhvatiti i troškove zastupanja. Formalnim pravnim poslom u pravnoj se znanosti smatraju oni pravni poslovi za koje je oblik određen propisom ili voljom ugovornih strana. Sud je na konkretno činjenično stanje točno primijenio odredbu čl. 326. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ali je pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 286. st. 4. i čl. 291. st. 3. istog Zakona. U konkretnom se slučaju radi o usmenoj pogodbi kojom se smanjila i olakšala obveza tuženika na način da se u iznos paušala uključuju i troškovi zastupanja pred sudom, na što je tužitelj pristao i tuženiku izdavao račun isključivo za mjesečni paušal, što su potvrdili i svjedoci C. i B.. Ugovorom o zastupanju iz 2006. stranke su ugovorile značajno povećanje paušala na iznos od 12.500,00 kn, u odnosu na prethodne ugovore o zastupanju pa su izostavljene odredbe o nagradi i naknadi za zastupanje po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Ni ranije, u prethodnim ugovorima o zastupanju tužitelj nije imao pravo na naplatu 100% iznosa nagrade za zastupanje već najviše 80% prema važećoj Tarifi. Dugogodišnja praksa odnosa među strankama ukazuje na postojanje usmene pogodbe ugovornih strana kojom se smanjuje obveza tuženika na način da se tuženik za sve odvjetničke radnje, uključivo zastupanja pred sudom obvezao platiti mu paušal u udvostručenom fiksnom iznosu od 12.500,0 kn te mu dopustio neposrednu naplatu odvjetničkih troškova od protustranke. Tužitelj potražuje stopu zateznih kamata koja se primjenjuje na odnose između trgovaca, što tužitelj nije. Ugovorni odnos iz kojeg proizlazi spor nastao je između tužitelja koji je odvjetnik i tuženika, a odvjetnik ne obavlja gospodarsku djelatnost i nije trgovac, jer je odvjetništvo neovisna i samostalna služba koja osigurava pružanje pravne pomoći fizičkim i pravnim osobama. Prvostupanjski sud nije cijenio činjenicu da tužitelj sve do zaprimanja dopisa od 31. ožujka 2010., odnosno otkaza ugovora o zastupanju s otkaznim rokom od 9 mjeseci nije izdavao račune za pružene usluge zastupanja, već jedino i isključivo račun s iznosom paušala. Osim što je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku prvostupanjski je sud počinio i bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. istog Zakona kada je pogrešno primijenio pravila o teretu dokaza, jer se nije ni osvrnuo na dugogodišnju praksu stranaka o izdavanju faktura samo i isključivo na iznos paušala niti se osvrnuo na iskaze I. C. i D. B. koji su potkrijepili takve navode. Prigovara odluci o troškovima postupka jer je sud prvog stupnja dosudio tužitelju trošak ovršnog postupka navodeći da nije osporen iznos troška od 5.696,81 kn, iako je osporeno cijelo rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Predlaže žalbu uvažiti, ukinuti rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-93/11 od 29. travnja 2011. i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu troškova postupka.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalbe tužitelja i tuženika su djelomično osnovane.

Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 70/19), a na koju ukazuje žalba, jer je u obrazloženju presude dao razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, pa se ista može ispitati.

Nisu počinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. ZPP.

Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. ZPP, na koju sadržajno ukazuju žalitelji, jer je prvostupanjski sud u postupku izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju koje je, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima, za koje se može provjeriti imaju li pravnu i činjeničnu osnovu.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom nagrade za obavljene odvjetničke usluge za koje je tužitelj tuženiku izdao račun broj … od 5. travnja 2011.

Iz spisa predmeta proizlazi sljedeće:

- da je tužitelj 1. srpnja 2006. kao odvjetnik, s pravnim prednikom tuženika D. K." d.o.o. iz Z. zaključio Ugovor o zastupanju prema kojem su ugovorne strane u toč. I. ugovorile da D. K. povjerava a M. G. odvjetnik iz Z.,

preuzima zastupanje tog društva u svim postupcima pred sudovima i drugim državnim organima na području R. H." (l.s. 24). Istom je točkom Ugovora ugovoreno da

će pored zastupanja odvjetnik na zahtjev odgovornih osoba društva, davati pravne savjete stručnim službama u vezi sa pravnom problematikom rada društva, pružati pravnu pomoć pri zaključivanju ugovora i drugih pravnih akata." (l. s. 24), s tim da je u toč. II. Ugovora stipulirano da na ime naknade za pružanje pravnih savjeta u vezi s toč. I. st. 2. Ugovora, strane ugovaraju mjesečni paušal od 12.500,00 kn mjesečno, uvećano za odgovarajuću stopu poreza na dodanu vrijednost a koji obroci dospijevaju svakog 10-og u mjesecu, s time da će odvjetnik prethodno izdati račun za svaki obrok,

- da je tužitelj kao odvjetnik u ime i za račun tuženika podnio niz prijedloga za ovrhu protiv pravnih i fizičkih osoba taksativno navedenih u računu broj 70-2011 od 5. travnja 2011. i druge pravne radnje (l. s. 5 do 12),

- da iz K.-kartice tužitelja (l. s. 231) proizlazi da je tuženik platio tužitelju naknadu za pružene odvjetničke usluge i to 31. ožujka 2010. iznose od 15.375,00 kn, iznos od 615,00 kn, iznos od 922,50 kn te iznos od 1.230,00 kn, dok se preostali iznosi uplaćeni od strane tuženika odnose na mjesečni paušal od 12.500,00 kn uvećan za porez na dodanu vrijednost te da je uvidom u račun broj 207-2008 utvrđeno da je tužitelj ispostavio račun na iznos od 3.108,99 kn koji je plaćen od strane tuženika,

- da je tužitelj radi naplate svoje tražbine, nagrade za obavljene odvjetničke usluge, 29. travnja 2011. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave-računa broj 70-2011 od 5. travnja 2011. na temelju kojeg je doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-93/11 od 29. travnja 2011. Javnog bilježnika S. P. iz Z. (l. s. 3),

- da je povodom prigovora tuženika kao ovršenika na predmetno rješenje o ovrsi prvostupanjski sud svojim rješenjem Povrv-7946/11-2 od 3. lipnja 2011. stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika S. P. iz Z.

broj Ovrv-93/11 od 29. travnja 2011. u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo provedene radnje te se postupak nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga (l. s. 16),

- da je tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi te tijekom predmetnog postupka osporavao osnovu i visinu tužiteljevog potraživanja te tvrdi da su parnične stranke kao ugovorne strane Ugovora o zastupanju od 1. srpnja 2006. dogovorile da ugovoreni paušal od 12.500,00 kn "pokriva i radnje zastupanja pred sudom i drugim tijelima".

Prvostupanjski je sud pobijanom presudom zaključio da su osnovani tuženikovi navodi prema kojima tužitelj djelomično nije dokazao osnovu svog tužbenog zahtjeva, jer nije u spis dostavio prijedloge za ovrhu a ni druge dokaze da bi kao odvjetnik poduzimao pravne radnje u ime i za račun tuženika kao punomoćnika u predmetu protiv Ž. P., vlasnika obrta S. za iznos od 2.500,00 kn; protiv ovršenika R. P. d.o.o. za sastav prijedloga za ovrhu, u predmetu protiv ovršenika E. C.-E. d.o.o., za sastav prijave tražbine protiv stečajnog dužnika T. d.o.o.; prijedlog za ovrhu u postupku protiv D. K. kao vlasnika obrta K. za sastav prijedloga za ovrhu protiv ovršenika

P. T. d.o.o., S. r. c. d.o.o. i A. d.o.o., dok je na

temelju izvedenih dokaza u postupku utvrdio da je tužitelj u ime i za račun tuženika podnio prijedloge za donošenje rješenja o ovrsi protiv taksativno navedenih ovršenika te poduzeo određene radnje zastupanja tuženika u parničnim postupcima.

Sud prvog stupnja je zaključio da iz sadržaja Ugovora o zastupanju iz 2006. ne proizlazi da bi stranke uvećale mjesečni paušal na iznos od 12.500,00 kn iz razloga jer je taj paušal obuhvaćao i troškove zastupanja po tužitelju kao punomoćniku. Takav je zaključak utemeljio na iskazima saslušanih svjedoka Đ. O. i svjedoka I. C. te je

zaključio da tuženik nije dokazao da bi za poduzete pravne radnje u sporovima koje je u ime i za račun tuženika obavio kao punomoćnik bili plaćeni ugovorenim iznosom mjesečnog paušala od 12.500,00 kn.

Naime, svjedok Đ. O. u svom je iskazu navela da je bila zaposlenica

K. sve od 1. rujna 1983. pa do 1. studenoga 1991. Generalni direktor je bila od 1. svibnja 2008. do 1. travnja 2009. te joj je poznato da je tužitelj zastupao tvrtku K. Z.", sve do 1. rujna 2005. kada su se spojili s tvrtkom D. pa je nastala nova tvrtka

D. K. Uvjeti suradnje tužitelja i te tvrtke su bili takvi da su zaključili ugovor o pružanju pravne pomoći sadržaj kojeg ugovora joj nije poznat, ali zna da je tužitelj "radio jako puno" za tvrtku, a od 2005. povećao se obim posla pa je tužitelj vodio sve pravne poslove "… vodio sve parnice, sastavljao sve ugovore o radu, ugovore o raskidu radnog odnosa i svu drugu pravnu pomoć." Kako nisu imali pravnu službu, a ni pravnika koristili su ga za sve pravne poslove i pravnu pomoć te su mu za njegove usluge plaćali mjesečni paušal, a postojale su, kako je svjedokinja navela i "… posebne fakture vezane za zastupanje na sudu" (l.s. 223).

Njezin je svjedočki iskaz potvrdio i svjedok I. C., direktor društva D.

K.". U svom je iskazu naveo da je krajem 2010. došlo do spajanja tvrtki D.

K." s A. T. i zna za Ugovor o pružanju odvjetničkih usluga; nisu imali pravnu službu i tužitelj je bio jedini odvjetnik koji ih je zastupao. Potvrdio je da je tužitelj ispostavljao i posebne račune i to "na način da su iste sadržavale sve što je radio", odnosno svjedok je naveo da su "… fakture obuhvaćale kako paušal tako i radnje poduzete pred sudovima, odnosno i jedno i drugo". Svjedok je izričito naveo da mu je poznato da je tužitelj naplaćivao pravne savjete koji su se odnosili na paušal, a obuhvaćali su sastavljanje kupoprodajnih ugovora, ugovora o radu, "dok su zastupanja na sudovima fakturirana i ta zastupanja nisu bila pokrivena paušalom" (l. s. 224), pa je prvostupanjski sud, i po ocjeni ovog suda drugog stupnja, osnovano zaključio da ugovoreni paušal od 12.500,00 kn, sukladno Ugovoru o zastupanju od 1. srpnja 2006., nije podrazumijevao a ni obuhvaćao radnje zastupanja pred sudom i poduzimanje drugih pravnih radnji tužitelja pred sudovima i drugim tijelima.

Potpisivanjem punomoći, odnosno zaključenjem ugovora o zastupanju od 01. srpnja 2006. parnične su stranke ugovorile da će tužitelj preuzeti zastupanje tuženika a tuženik se obvezao tužitelju kao odvjetniku plaćati mjesečni paušal od 12.500,00 kn. Odredbom čl. 18. st. 1. Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine", broj 9/94, 117/08, 50/09, 75/09 i 18/11) propisano je da odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad te na naknadu troškova u svezi s obavljenim radom sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa), koja se ovdje primjenjuje temeljem Tbr. 48. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) koju utvrđuje i donosi Komora. Prema citiranoj Tarifi, za pojedine radnje (sastavljanje podnesaka, zastupanje stranaka i sl.) odvjetniku pripada određena naknada. Kada nema posebnog sporazuma između odvjetnika i klijenta o načinu plaćanja odvjetničkih usluga, odvjetnik ima pravo zahtijevati nagradu za svaku obavljenu radnju od kada je ona obavljena, a kako to proizlazi iz Tarife. Troškove zastupanja dužan je platiti naručitelj usluga.

Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika se temelji na sustavu bodova za obavljanje pojedinih radnji prema tome u kojoj se vrsti postupka pruža pravna pomoć i o kojoj se pravnoj radnji radi. Konačni iznos koji je stranka dužna podmiriti odvjetniku za poduzete pravne radnje, dobiva se zbrajanjem bodova svake radnje i množenjem takvog dobivenog broja s iznosom od 10,00 kuna, koliko iznosi vrijednost boda, sukladno Tbr. 50. Tarife. Na taj se iznos nagrade dodaje i iznos troškova za stvarne izdatke koji su odvjetniku bili potrebni za obavljanje posla (izdaci za telefonske, poštanske, bankarske usluge, izdaci za prijevoz i dnevnice) ako je poslove trebalo obavljati izvan mjesta sjedišta odvjetničke pisarnice, sukladno Tbr. 44. i 45. Tarife.

Tbr. 38. Tarife propisano je da pružanje pravne pomoći odvjetnik može ugovoriti s pravnom osobom ili osobom koja obavlja samostalnu djelatnost u paušalnom iznosu, osim za radnje zastupanja pred sudovima i državnim organima.

Ugovor o pružanju pravne pomoći u paušalnom iznosu sklapa se pismeno i mora sadržavati opis radova ili poslova koje će odvjetnik za stranku obavljati te takav ugovor odvjetnik mora prijaviti Hrvatskoj odvjetničkoj komori.

Kako je tužitelj u računu broj 70-2011 od 5. travnja 2011. naveo pravne radnje koje je obavio na temelju ugovora odnosno narudžbe tuženika, da su u računu, uz navedene pravne radnje iskazane jedinične cijene i bodovi sukladno Tarifi, koje je radnje i usluge tužitelj kao odvjetnik doista i izvršio, prvostupanjski je sud, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 18. st. 1. Zakona o odvjetništvu kada je pobijanom presudom za izvršenje tih usluga i radnji, u toč. I. izreke pobijane presude održao na snazi rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-93/11 od 29. travnja 2011 Javnog bilježnika S. P.

iz Z. u dijelu platnog naloga kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju novčani iznos od 69.879,37 kn, sa zakonskom zateznom kamatom.

Tuženik u postupku nije dokazao da su se stranke Ugovorom o zastupanju od 1. srpnja 2006. sporazumjele da ugovoreni mjesečni paušalni iznos od 12.500,00 kn obuhvaća i radnje zastupanja i sve druge odvjetničke usluge tužitelja, jer bi to, uostalom, bilo suprotno sadržaju Tbr. 38. Tarife te iskazima svjedoka Đ. O. i I. C.. Isto tako tuženik u postupku nije dokazao niti da su se parnične stranke, kasnijom usmenom pogodbom, u smislu odredbe čl. 763. ZOO, sporazumjele o istome.

Iako je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude naveo da tužitelj u postupku nije dokazao osnovu svog tužbenog zahtjeva da bi kao odvjetnik poduzeo pravne radnje u ime i za račun tuženika u predmetu protiv Ž. P. vl. obrta S. i to u ovršnom postupku Ovrv-309/09 i postupku broj Ovrv-2641/09, za kazati je da je, suprotno navodima suda prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude, tužitelj dokazao osnovu tog zahtjeva u odnosu na tuženika, jer je u spis priložio prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja D. K." d.o.o. protiv ovršenika Ž. P. vlasnika obrta S. od 28. kolovoza 2009. (l. s. 90), pa je prvostupanjski sud pobijanom presudom za taj zatraženi iznos od 2.500,00 kn (250 bodova) za sastav prijedloga za ovrhu neosnovano ukinuo rješenje o ovrsi broj Ovrv-93/11 Javnog bilježnika S. P. u dijelu platnog naloga kojim mu je naloženo tuženiku platiti iznos od 2.500,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. travnja 2011. do isplate.

Glede žalbenih prigovora tuženika kojima osporava izračun zateznih kamata, za kazati je da su zatezne kamate objektivna posljedica zakašnjenja dužnika s ispunjenjem novčane obveze koju pravnu materiju uređuju odredbe čl. 29. do 31. ZOO.

Propisi o zateznim kamatama prisilni su propisi i obveza plaćanja zateznih kamata određuje se po stopi utvrđenoj zakonom.

Tužitelj nije odvjetničko društvo upisano u registar trgovačkog društva prema pravilima Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj 111/93, 34/99 i 118/03), već je fizička osoba, odvjetnik i pruža pravnu pomoć, što se ne može smatrati gospodarskom djelatnosti kako to u žalbi osnovano ističe tuženik. Takvo shvaćanje izneseno je i u odlukama U. suda R. H. broj U-I-1085/1997, U-I-23/1999 i U-I-824/1999 od 20.

travnja 2000. te u Odluci V. suda R. H. G.-426/12 od 9. srpnja 2012.

prema kojem "Zakonom o odvjetništvu nije određeno da se odvjetnik smatra trgovcem", jer ne obavlja gospodarsku djelatnost već specifičnu djelatnost pružanja pravne pomoći, pa se u konkretnome glede visine stope zakonske zatezne kamate primjenjuje odredba čl. 29. st. 2. ZOO, odnosno na iznos glavnice tužitelju pripadaju zatezne kamate za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

Na osnovi iznesenog trebalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja u toč. I. izreke za dosuđeni iznos od 69.879,37 kn, po čl. 368. st. 1. ZPP, osim u dijelu izreke koja se odnosi na zakonske zatezne kamate, za razdoblje od 14. travnja 2011. do 31. srpnja 2015. dok je pobijanu presudu u toč. I. izreke glede visine stope zakonske zatezne kamate za isto razdoblje trebalo preinačiti i odlučiti kao u toč. 2. izreke ove drugostupanjske presude, po čl. 373. toč. 3. ZPP.

Pobijanu presudu suda prvog stupnja u toč. II. izreke trebalo je preinačiti i u dijelu u kojem je ukinuto rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-93/11 Javnog bilježnika S. P. iz

Z. u dijelu platnog naloga kojim je naloženo tuženiku A. T. d.o.o. isplatiti tužitelju i daljnji iznos od 2.500,00 kn na ime sastava prijedloga za ovrhu protiv Ž. P. u ovršnom postupku broj Ovrv-309/09 na način da se održava na snazi rješenje o ovrsi broj Ovrv-93/11 od 29. travnja 2011. Javnog bilježnika S. P. iz Z. i naloži tuženiku platiti tužitelju i daljnji iznos od 2.500,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom, počev od 14. travnja 2011. po stopi od 14% godišnje do 30. lipnja 2011., a od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena po čl. 373. toč. 1. ZPP, odnosno odlučiti kao u toč. 3. izreke ove drugostupanjske presude.

Odluka o trošku u toč. 4. i 5. izreke temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju sveukupni parnični trošak od 12.734,31 kn (trošak ovršnog postupka uz trošak pristupa na ročišta od 13. listopada 2011., 18. lipnja 2012., 3. svibnja 2016., 25. listopada 2016., 20. travnja 2017., 6. lipnja 2017. te 10. svibnja 2019., kao i sastave podnesaka od 24. listopada 2011., 28. lipnja 2012., 7. ožujka 2014., 9. veljače 2017. te 7. lipnja 2017., uz porez na dodanu vrijednost kao i trošak sudske pristojbe na presudu od 1.350,00 kn, što ukupno iznosi, sukladno uspjehu u sporu od 57% 7.037,50 kn, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka odbija kao neosnovan, kako je i odlučeno u toč. 5. izreke ove drugostupanjske presude.

Naime, tužitelju je već priznat trošak sastava prijedloga za ovrhu, pa je neosnovan njegov zahtjev za naknadom troška sastava tužbe koji je zahtjev postavio u žalbi. Iako je u žalbi zahtijevao naknadu troškova žalbenog postupka, tuženik taj trošak nije određeno naveo, u smislu odredbe čl. 164. st. 1. ZPP, pa ovaj drugostupanjski sud o tom zahtjevu nije ni odlučivao.

Ovdje je za kazati i to da je uspjeh stranaka u sporu ostao neizmijenjen (uspjeh tužitelja je 57%, a tuženika 43%), s obzirom da su parnične stranke podjednako uspjele u žalbenom postupku, tužitelj glede novčanog iznosa od 2.500,00 kn, a tuženik u odnosu na visinu stope zakonske zatezne kamate.

U Zadru 11. ožujka 2021.

Predsjednica vijeća

Mirjana Macura, v,r,

Broj zapisa: eb2f9-f063b

Kontrolni broj: 0389a-f7e45-ca92c

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=MIRJANA MACURA, L=ZADAR, O=ŽUPANIJSKI SUD, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web

adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-

dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Županijski sud u Zadru potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.