Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: II Kž-73/2021-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te Snježane Hrupek – Šabijan i dr.sc. Lane Petö Kujundžić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog S. G. zbog kaznenog djela iz članka 166. stavka 2. u svezi članka 158. stavka 5. i 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu, broj Ov Kovm-4/2021 od 18. veljače 2021. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2021.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog S. G. kao neosnovana.

Obrazloženje

Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem nakon podignute optužnice protiv okrivljenog S. G., zbog teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištava djeteta iz članka 166. stavka 2. u svezi članka 158. stavka 5. i 1. KZ/11., na temelju članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni S. G. po braniteljici, odvjetnici S. D.-Poljak iz svih zakonom dopuštenih razloga s prijedlogom da se ,,pobijano rješenje rješenje preinači na način da se okrivljeniku ukine istražni zatvor.''

Pobijano rješenje sa žalbom je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljeno Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio postojanje opće kao i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog S. G. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.

Žalbom okrivljenik osporava opstojnost posebne istražnozatvorske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

U odnosu na postojanje posebne zakonske osnove za produljenje istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08, razmatrajući okolnosti počinjenja ovog kaznenog djela počinjenog na štetu maloljetne kćeri okrivljenika, duljinu inkriminiranog razdoblja više od četiri godine, kao i težinu kaznenog djela i zapriječenu kaznu, ocjena je i drugostupanjskog suda kako na strani okrivljenika postoji konkretna i predvidiva opasnost od ponavljanja kaznenog djela koja se, za sada, ne može prevenirati mjerama opreza.

Žalbeni prijedlog okrivljenika kako se svrha istražnog zatvora može ostvariti i primjenom blažih mjera, i to mjerama opreza zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s oštećenicom ili zabranom približavanja oštećenici, drugostupanjski sud ocjenjuje kao neosnovan. Naime, ocjena je i drugostupanjskog suda da kvaliteta i značaj okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika ukazuju da se svrha istražnog zatvora ne bi mogla uspješno osigurati njegovom zamjenom blažim mjerama, pa tako ni od strane okrivljenika predloženim mjerama opreza, jer one, s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, ne predstavljaju prihvatljivu garanciju za otklanjanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela.

Okrivljenik se u ovom kaznenom postupku podignutom optužnicom, pored ostalog, tereti da je na štetu oštećene A. S. G., svoje maloljetne kćerke, u razdoblju od kolovoza 2016. do rujna 2020. počinio teško kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 2. u svezi članka 158. stavka 5. i 1. KZ/11, pri čemu modalitet i okolnosti počinjenja tog kaznenih djela, osobito imajući na umu da je okrivljenik s protupravnim postupanjem na štetu oštećenice započeo kad je ona imala svega devet godina iskorištavajući odnos zavisnosti i povjerenja koje je oštećenica prema njemu imala, potom duljina inkriminiranog razdoblja te brojnost sa spolnim odnošajem izjednačenih spolnih radnji uz primjenu prijetnje, ukazuju na upornost, odlučnost, bezobzirnost i bešćutnost okrivljenika u protupravnom ponašanju te na visoki stupanj njegove kriminalne volje.

Stoga je, imajući na umu opisani način inkriminiranog postupanja okrivljenika, a posebice činjenicu da je s protupravnim ponašanjem, koje je u kontinuitetu trajalo četiri godine prestao tek po podnošenju kaznene prijave i uhićenju, ocjena i ovog drugostupanjskog suda da je neophodna daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08 kao nužna i jedina prikladna mjera u svrhu otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela utvrđene na strani okrivljenika.

Kraj takvog stanja stvari, žalbeni navodi okrivljenika kojima upire na svoju dosadašnju neosuđivanost, kao ni žalbene tvrdnje da puštanjem na slobodu ne bi dolazio u kontakt s oštećenicom, ne dovode u pitanje pravilnost pobijane odluke.

Slijedom iznesenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 11. ožujka 2021.

Predsjednik vijeća:

Ivan Turudić, univ.spec.crim., v.r.