Republika Hrvatska
Poslovni broj:Gž R-197/2021-
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Svjetlane Vidović kao predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Penjaka i Arijane Bolanče kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. B. iz V., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku mr. sc. K. L., odvjetniku u V., protiv tuženika HEP – Operator distribucijskog sustava d.o.o. za distribuciju i opskrbu električne energije, Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici V. S. P., odvjetnici u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: 4 Pr-1118/2019-79 od 27. prosinca 2019., u sjednici vijeća od 11. ožujka 2021.
p r e s u d i o j e
Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: 4 Pr- 1118/2019-79 od 27. prosinca 2019. u dijelu pod točkom I. II. i V. izreke tako da se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbije kao neosnovan.
Nalaže se tužitelju da na ime troškova postupka isplati tuženiku iznos od 31.250,00 kuna s pripadajućim kamatama sve u roku od 8 dana.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da su nezakonite odluke tuženika o otkazu Ugovora o radu, te da tužitelju nije dopušten otkaz ugovora i radni odnos da mu nije prestao 19. veljače 2015. već 31. listopada 2016. Na ime naknade plaće sud je naložio tuženiku da isplati tužitelju za sporno razdoblje iznos od 536.998,87 kuna, te je odbio zahtjev tužitelja za isplatom zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos na iznos poreza na dohodak i prirez poreza na dohodak. Sud je odbio i zahtjev za povredu prava osobnosti za naknadu iznosa od 30.000,00 kuna.
Na ime troškova postupka sud je naložio tuženiku da isplati tužitelju iznos od 87.156,81 kunu dok je za više zatraženo zahtjev za naknadu troškova zahtjev odbijen kao neosnovan.
Protiv ove presude i to dijela pod točkom I., II. i V. izreke žali se tuženi iz svih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP), predlaže da se presuda u pobijanom dijelu preinači a podredno ukine te predmet vrati na ponovno odlučivanje.
U odgovoru na žalbu tužiteljica spori za žalbene navode tužene. Predlaže da se žalba odbije kao neosnovana.
Žalba je osnovana.
Sporno je između parničnih stranaka je li opoziv ugovora o pravima i obvezama poslovni broj Pu-347/12 od 31. listopada 2012. koji su zaključile parnične strane, od strane tuženika zakonite.
Izrečeno utvrđenje suda prvog stupnja da se radi o ugovoru koji je predviđen odredbama članka 4. stavak 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14; dalje u tekstu: ZR), prihvaća kao pravilne ovaj sud, za što je dao valjane razloge koje u cijelosti prihvaća kao pravilne i ovaj sud i pri tom propustio cijeniti da se prema odredbi članka 4. stavak 4. ZR-u na ugovore iz članka 4. stavak 3. ZR ne primjenjuje odredbe Ugovora o radu na određeno vrijeme, prestanku Ugovora o radu, otkaznom roku i otpremnini.
Iz sadržaja spornog ugovora je razvidno da je tužitelj bio u obvezi obavljati dio menadžerskih poslova u poslovnoj jedinici E. V., a što je podrazumijevalo planiranje, organiziranje, kadroviranje, vođenje i kontroliranje poslova.
S obzirom na tako definirane radne obveze to je u svojoj naravi predstavljalo rad s drugima i pomoć drugima u ostvarenju ciljeva društva očito u turbulentnoj okolini.
Ugovori predviđeni člankom 4. stavak 3. ZR-a u Republici Hrvatskoj ne idu u smjeru afirmacije ugovora u službi kao ugovora prikladnog za taj pravni odnos, već je usmjeren na razvoj menadžerskog ugovora kao posebnog inominanatnog ugovora namijenjenog tom odnosu, pri čemu ni jednim propisom nisu definirani njegovi bitni elementi, a spominju ga Stečajni zakon, Ovršni zakon, pravna teorija (Barbić, Potočnjak, Grgurev i dr).
Iz sadržaja spornog ugovora je razvidno da je tužitelj u E. V. obnašao poslove izvršnog direktora, koja novina je uvedena u pravni sustav Republike Hrvatske Novelom Zakona o trgovačkim društvima iz 2007. ("Narodne novine", broj 107/2007) i kao takvi su u obvezi voditi poslove društva onako tako to odredi uprava društva (argumentom iz članka 272.l. stavak 2. a u svezi s člankom 272.h. stavak 1. ZTD. Sve ovo nedvojbeno ukazuje na njegovu podređenost upravi društva, pa za njihov opoziv se ne traži postojanje važnog razloga.
Prof. dr. Jakša Barbić govori o hijerarhijskom odnosu uprave i izvršnog direktora I gdje je za opoziv ugovora potreban valjan razlog samo ukoliko je to predviđeno statutom ("Pravo društava", knjiga druga, Društvo kapitala, sv. I, Dioničko društvo Peto izdanje, strana 1057-1058).
Isključenje odredbi ZR-u na primjenu ovih odredbi na ugovore iz članka 4. stavak 3. izbjegavaju se iracionalne situacije poput obveze savjetovanja s radničkim vijećem prilikom otkaza toga ugovora ili pravo vraćanja "na nepostojeće radno mjesto" i slično. Prilikom tumačenja odredbi članka 4. stavak 4. ZR mora se primijeniti teleološko tumačenje, pri čemu se treba, dakle, cijeniti sve odredbe ZR a ne samo poglavlje XIV. ZR. Stoga, izrečeni zaključak suda prvog stupnja da nije dopušteno, moguće u parničnom postupku dokazivati postojanje valjanog razloga za opoziv ugovora je suprotno odredbi članka 4. stavak 4. ZR, jer iz dikcije ove odredbe je razvidno da se ona odnosi ne samo na poglavlje XIV. ZR, već i na sve ostale odredbe ZR-a koje se odnose na prestanak Ugovora o radu, pri čemu se moraju poštivati ugovorne odredbe o prestanku ugovora, a time i primjena odredbi Zakona o obvezni odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje u tekstu: ZOO) i Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“, broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 152/11 – pročišćeni tekst, 111/12 i 68/13; dalje u tekstu: ZTD).
Odredbom članka 13. Ugovora (list 11 spisa) je razvidno da razlog za opoziv ugovora može biti iskazano nepovjerenje direktora (tužitelj).
Nesporna je činjenica da tuženi nije obrazložio razloge nepovjerenja za opoziv ugovora, ali sama ta činjenica, kao i eventualno nedostatak upozorenja tužitelju ne čini opoziv ugovora nezakonitim.
Sud prvog stupnja morao je cijeniti specifično konkretnog odnosa, odnos uprava – izvršni direktor, prije svega činjenicu da su teško narušeni odnosi u poslovnoj jedinici E. V., da je tehnička služba iskazala nepovjerenje prema tužitelju, čime je onemogućen redovan tijek procesa rada.
Cijeneći iskaze svjedoka Ž. Š., L. Ć., L. G. je razvidno da su postojali problemi u procesu rada na relaciji uprava – izvršni direktor (tužitelj) tijekom trajanja mandata L. Ć. kao i Ž. Š., koji nesporazum jesu eskalirali konfliktom 6. veljače 2015. na sastanku proširenog kolegija, iskazivanjem neposluha, odbijanjem suradnje, tehničke službe tužitelja.
Sud prvog stupnja poglavito je cijenio činjenicu da je djelatnost tuženika, djelatnost od općeg interesa.
S obzirom na već postojeće iskazano nezadovoljstvo s radom tužitelja želju tuženika da se mijenja postojeći ugovor, pa i nastali konflikt je bio okidač tuženika, za opoziv ugovora s tužiteljem i želju da se uspostave korektni odnosi među zaposlenicima u poslovnoj jedinici E. V. i time ostvare pretpostavke za redovno, kvalitetno obavljanje djelatnosti od posebnog društvenog interesa.
Temeljna obveza je poslodavca da omogući svakom radniku obavljanje poslova radi kojeg je zaključio Ugovor o radu. Očito, u okolnostima konkretnog slučaja poslodavac je smatrao da je tužitelj ta osoba koja je zapreka za uredno obavljanje poslova ostali zaposlenika kod tuženika u poslovne jedinice E. V. i kao takvog je smatrao za potrebno opozvati ugovor temeljem kojeg je tužitelj obavljao poslove.
Kako je opoziv Ugovora o radu zakonit to je i zahtjev za utvrđenje prestanka radnog odnosa s datumom 31. listopada 2011., kao i zahtjev za isplatu iznosa od 536.998,87 kuna kao i troškove postupka jesu neosnovani pa je valjalo odlučiti kao u izreci pozivom na odredbu članka 373. točka 3. ZPP-a.
Na ime troškova postupka sud je dosudio tuženiku samo troškove koji su bili nužni za vođenje postupka a koji su potpisani u priloženom troškovniku (list 418 spisa).
Poradi iznesenoga valjalo je odlučiti kao u izreci pozivom na odredbu članka 154. stavak 1. ZPP-a.
U Splitu 11. ožujka 2021.
Predsjednica vijeća:
Svjetlana Vidović, v. r.
