REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. 50-Pp-47/12-91

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Violeti Veselić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. C. iz Z., OIB:…, zastupanog po punomoćniku I. S., odvjetniku u Z., protiv tuženika A. H., J., OIB:…, zastupanog po punomoćniku Đ. M., odvjetniku u Zagrebu, radi smetanja posjeda i suposjeda, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 20. siječnja 2021. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja, tuženika osobno te punomoćnika tuženika, dana 11. ožujka 2021. godine,

r i j e š i o je

I. Tuženik A. H., OIB: … smetao je tužitelja A. C., OIB:… u posljednjem suposjedu suvlasničke nekretnine označene kao k.č.br. … upisane u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu u zk. ul. br. … k.o. G. Z., time što je dana 11.03.2012. godine podizanjem betonske ograde onemogućio tužitelju pristup na površinu predmetne suvlasničke nekretnine, a zatim ostavio i automobil kombi pa je tuženik dužan uspostaviti ranije posjedovno stanje - predati u suposjed tužitelju cjelokupnu površinu predmetne suvlasničke nekretnine označene kao k.č.br. … upisane u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu u zk. ul. br. … k.o. G. Z., dozvoliti tužitelju dolazak na površinu predmetne suvlasničke nekretnine i u njegov objekt koji je izgrađen na površini predmetne suvlasničke nekretnine na registrirani ulaz iz M. ulice broj 15 te porušiti i odstraniti s površine predmetne nekretnine ogradu kojom je tužitelju zapriječio dolazak na površinu predmetne suvlasničke nekretnine i u njegov objekt na registrirani ulaz iz M. ulice broj 15 te sa površine predmetne suvlasničke nekretnine ukloniti automobil kombi, sve u roku 8 dana te mu se ujedno zabranjuje svako takvo i slično daljnje smetanje suposjeda tužitelja.

II. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva kojim traži:

- utvrđenje da je tuženik smetao tužitelja u posljednjem posjedu građevinskog objekta izgrađenog na površini predmetne nekretnine u M. ulici, time što je podigao betonsku ogradu na predmetnoj čestici te na istoj ostavio automobil kombi,

- utvrđenje daje tuženik smetao tužitelja u posljednjem suposjedu suvlasničke nekretnine označene kao k.č.br. … upisane u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu u zk. ul. br. … k.o. G. Z. i posjedu građevinskog objekta izgrađenog na površini predmetne nekretnine u Maglajskoj ulici broj 15, time što je dana 11.03.2012. godine na površinu suvlasničke nekretnine dovezao razni građevinski nasipni materijal, posjekao stabla drveća izrasla na površini predmetne suvlasničke nekretnine, na površini suvlasničke nekretnine porušio zajednički građevinski objekt u katastru označen kao zgrada u površini od 28 m2, na građevinskom objektu tužitelja u Maglajskoj ulici broj 15 prepilio krov te na površinu predmetne suvlasničke nekretnine dovezao i ostavio razne građevinske strojeve,

- uspostavu ranijeg posjedovnog stanja na način da tuženik na građevinskom objektu tužitelja u M. ulici broj 15 postavi i uredi krov, dovede u prvobitno stanje zajednički građevinski objekt u katastru upisan kao zgrada u površini od 28 m2, sa cjelokupne površine predmetne suvlasničke nekretnine pokupi i odveze sav građevinski nasipni materijal te s površine predmetne suvlasničke nekretnine ukloni sve građevinske strojeve te zabranu takvog smetanja (opisanog u točki II izreke) tužiteljevog suposjeda predmetne čestice i posjeda objekta na adresi M. 15.

III. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

Obrazloženje

Tužitelj u tužbi navodi da je suposjednik i suvlasnik nekretnine označene kao kč.br. … upisne u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u zagrebu u zk. ul. …k.o. G. Z., na površini koje nekretnine su izgrađeni građevinski objekti i izrasla stabla drveća, a koju nekretninu u cijelosti, kao i svoj građevinski objekt koji je izgrađen na površini navedene nekretnine je tužitelj suposjedovao najprije s ranijim suvlasnicima, a nakon što su oni svoje suvlasničke dijelove prodali i predali u posjed tuženiku tu nekretninu posjeduje zajedno s tuženikom. Ističe kako s tuženikom suposjeduje čitavu površinu predmetne nekretnine, kao i zajedničke izgrađene objekte na nekretnini i izrasla stabla, a u samostalnom je posjedu jednog građevinskog objekta, izgrađenog na predmetnoj nekretnini, s adresom M. 15, a suposjed površine predmetne nekretnine tj. navedene čestice vrši na takav način da istu koristi za potrebe korištenja svog građevinskog objekta M. 15, u Zagrebu, a posjed tog građevinskog objekta na takav način da koristi prostorije unutar tog objekta.

Nadalje tužitelj ističe daje tuženik bez suglasnosti, znanja i odobrenja tužitelja početkom mjeseca ožujka 2012. godine započeo preuređenje i prenamjenu površine navedene nekretnine tako što je porušio zajednički izgrađeni objekt na nekretnini koji je u katastru označen kao zgrade površine 28 m2, porušio građevinske objekte koje je kupio od ranijih suvlasnika, posjekao stabla drveća izrasla na predmetnoj nekretnini, a rušeći jedan građevinski objekt koji je kupio od ranijih suvlasnika i koji je imao zajednički krov sa građevinskim objektom tužitelja prepilio je konstrukciju krova tako da je na krovu građevinskog objekta tužitelja napravio veliki otvor i tako objekat tužitelja izložio propadanju te isto tako narušio stabilnost i sigurnost krova i izložio mogućnosti rušenja krova zbog prodora vode, naleta vjetra i drugih vremenskih nepogoda. Također ističe kako je tužitelj na površinu cijele suvlasničke nekretnine navezao nasipni materijal za prenamjenu površine predmetne nekretnine i ravnanje terena, ogradnim zidom kombiniranim od betona i željeza zagradio tj. zatvorio prolaz tužitelja iz M. ulice 15 na površinu predmetne suvlasničke nekretnine, te na taj način onemogućio tužitelju ulaz na

3  Posl.br. 50-Pp-47/12-91

površinu predmetne suvlasničke nekretnine te dolazak tužitelja do njegovog građevinskog objekta. Također navodi kako je tuženik na predmetnoj suvlasničkoj nekretnini ostavio građevinske strojeve i kombi te i na takav način zapriječio tužitelju dolazak na površinu suvlasničke nekretnine i građevinski objekat tužitelja u M. 15, te isto tako verbalno i fizički zabranio tužitelju dolazak na površinu suvlasničke nekretnine.

Tužitelj navodi da je svim prethodno opisanim činima tuženik počinio smetanje suposjeda i posjeda tužitelja. Slijedom svega prethodno navedenog tužitelj konačno preciziranim tužbenim zahtjevom u podnesku od 22.12.2020. te na ročištu održanom 20.01.2021. godine traži:

- da sud utvrdi da je tuženik smetao tužitelja u posljednjem suposjedu suvlasničke nekretnine označene kao kč.br. … upisane u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu u zk.ul. …k.o. G. Z. te u posjedu građevinskog objekta izgrađenog na površini predmetne nekretnine u M. ulici broj 15, time što je dana 11. ožujka 2012. godine samovoljno započeo s preuređenjem i prenamjenom površine suvlasničke nekretnine, na površinu suvlasničke nekretnine dovezao razni građevinski nasipni materijal, posjekao stabla drveća izrasla na površini predmetne suvlasničke nekretnine, na površini predmetne suvlasničke nekretnine porušio zajednički građevinski objekt u katastru označen kao zgrada u površini od 28 m2, na građevinskom objektu tužitelja u M. ulici broj 15 prepilio krov, podizanjem betonsko željezne ograde onemogućio tužitelju pristup na površinu predmetne suvlasničke nekretnine i u njegov građevinski objekt u M. ulici broj 15 te da je na površinu predmetne suvlasničke nekretnine dovezao i ostavio razne građevinske strojeve i automobil kombi,

- da tuženik uspostavi ranije posjedovno stanje tj. preda u suposjed tužitelju cjelokupnu površinu predmetne suvlasničke nekretnine označene kao kč.br. … upisane u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu u zk.ul. …k.o. G. Z., na građevinskom objektu tužitelja u M. ulici 15 postavi i uredi krov, dovede u prvobitno stanje zajednički građevinski objekt u katastru upisan kao zgrada površine 28 m2, dozvoliti tužitelju dolazak na površinu predmetne suvlasničke nekretnine i u njegov građevinski objekt koji je izgrađen na površini te suvlasničke nekretnine na registrirani ulaz iz M. ulice broj 15, dopustiti redovito i uobičajeno korištenje cjelokupne površine i građevinskog objekta, porušiti i odstraniti s površine predmetne nekretnine ogradu kojom je tužitelju zapriječio dolazak na površinu predmetne suvlasničke nekretnine i u njegov građevinski objekt na registrirani ulaz iz M. broj 15 sa cjelokupne površine predmetne suvlasničke nekretnine pokupiti i odvesti sav građevinski nasipni materijal te s površine predmetne suvlasničke nekretnine ukloniti sve građevinske strojeve i automobile, te da se odredi zabrana takvog i sličnog daljnjeg smetanja posjeda tužitelja.

Također, tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje i naknadu parničnog troška od tuženika.

U odgovoru na tužbu tuženik poriče navode da su tužitelj i tuženik suposjedovali predmetnu česticu, ističući daje tužitelj krajem 90-tih godina 20. stoljeća izgradnjom visokog drvenog zida u produžetku sjeverne crve vlastitog građevinskog objekta praktično odvojio dio nekretnine tj. svoj objekt sa okolnim zemljištem, a kada je tuženik tome prigovorio tužitelj je odgovorio da je tako ograđeni dio sporne nekretnine podudaran s veličinom njegovog suvlasničkog dijela. Od tada pa do danas preostali dio predmetne nekretnine u isključivom je posjedu tuženika. Nadalje,tuženik navodi kako je izvršio stanovite radove na predmetnoj nekretnini, ali su svi ti radovi izvedeni na dijelu nekretnine koji je u njegovom isključivom posjedu. Priznaje da je posjekao trošna stabla na zemljištu koje je u njegovom isključivom posjedu zbog opasanosti po ljude iz zgrade, srušio je šupe koje je samo on koristio, a srušio je i dio vlastite zgrade koji je imao jedinstveni krov sa tužiteljevom zgradom, a nastalu otvorenost tužiteljevog krova drvom je zatvorio te tužiteljev posjed nije smetan jer vlastiti objekt može

koristiti, kao i do tada. Također ističe kako je neobjašnjiv tužiteljev zahtjev da mu tuženik dozvoli dolazak u njegov građevinski objekt iz M. ulice ako se ima u vidu da tužiteljev ograđeni posjed na predmetnoj čestici leži uz njegovu česticu oznake 4959 koja zapadnu granicu ima uz D. ulicu i na tom mjestu tužitelj ima ulaz do svog dijela predmetne nekretnine i do svog građevinskog objekta, pri čemu ističe da se prilazom iz M. ulice tužitelj nikada nije koristio, nego je to činio isključivo činio tuženik kojemu je to jedini prilaz.

U daljnjem tijeku postupka tuženik je istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja i to iz razloga što tužitelj koristi odnosno ima u posjedu svoj točno određeni dio predmetne nekretnine kč.br. … k.o. G. Z.,dok tuženik koristi odnosno ima u svom posjedu svoj točni određeni dio te čestice, a nikada nisu bili u suposjedu. Istaknuo je prigovor promašene pasivne legitimacije jer su tuženika u posjed predmetne nekretnine uvele osobe koje su bile raniji posjednici te stoga nije mogao smetati tužitelja u njegovom posjedu. Ističe i prigovor prekluzije jer iz dokaznog postupka proizlazi da nisu svi radovi, za koje tužitelj tvrdi daje njima tuženik smetao tužitelja u njegovom suposjedu predmetne nekretnine odnosno posjedu tužiteljevog građevinskog objekta na adresi M. broj 15 u Zagrebu, izvedeni 11.03.2012. godine već su ti radovi vršeni nekoliko mjeseci ranije, a za što je tužitelj znao. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na postavljanje i uređenje krova navodi kako taj dio tužbenog zahtjeva nije preciziran, a osim toga na dijelu građevinskog objekta koji koristi tužitelj krov postoji, što je utvrđeno i na očevidu provedenom u ovom predmetu. Predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška tuženiku.

U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u: izvadak iz zemljišne knjige za kč.br … upisane u zk. ul. …k.o. G. Z. od 13.03.2012. godine, fotografije predmetne nekretnine, optužni prijedlog od 11.03.2012. godine, zapisnik o ispitivanju okrivljenika pred Prekršajnim sudom u Zagrebu od 12.03.2012. poslovni broj Pp-85.J-D-630/12, izvadak iz posjedovnog lista od 19.03.2012. godine za katastarsku česticu 4596 k.o. T., izvod iz katastarskog plana od 19.03.2012. godine za katastarsku česticu…, provedena su dva očevida na predmetnoj nekretnini, proveden je dokaz saslušanjem tužitelja i tuženika kao parničnih stranaka, saslušani su svjedoci Đ. L., V. J., M. P.1, T. C., S. H., R. H., M. P.2, G. B., I. N. i T. G., izvršenje uvid u zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju od 29.12.2012. godine, kopiju katastarskog plana od 29.05.1984. godine za katastarsku česticu …k.o. T., katastarsku situaciju od 09.04.2002. godine za katastarsku česticu …k.o. T., te je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07,84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 70/19, dalje ZPP) u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

Među strankama nije sporno da su tužitelj i tuženik suvlasnici nekretnine i to kč.br. …, upisane u zk.ul…. k.o. G. Z., time daje tužitelj upisan kao zemljišnoknjižni vlasnik iste, dok je tuženik izvanknjižni vlasnik te nekretnine.

U ovoj pravnoj stvari održan je dana 25.02.2019. godine očevid na kč.br. k.o. G. Z. Na tom očevidu utvrđeno je da na navedenoj čestici postoji zidani objekt (kuća) s adresom M. broj 15, na kojem postoje sjeverna ulazna vrata te južna ulazna vrata. Na provedenom očevidu tužitelj i tuženik suglasno su naveli kako je taj objekt fizički u unutrašnjosti podijeljen tako da tužitelj koristi istočni dio objekta i ulazi u taj dio kroz južna ulazna vrata, dok

tuženik koristi zapadni dio objekta i ulazi u taj dio kroz sjeverna ulazna vrata. Nadalje su na očevidu tužitelj i tuženik iskazali da je tuženik srušio objekt koji je bio naslonjen na zidani objekt u M. broj 15, time daje tužitelj naveo daje tuženik to učinio 11.03.2012. godine, dok je tuženik naveo kako je to učinio u ožujku 2012. godine ne navodeći konkretan datum. Tužitelj je, također, naveo da on nije bio u posjedu tog srušenog objekta već da su u posjedu bili raniji vlasnici tog objekta od kojih je tuženik taj objekt kupio. Mjesto na kojem se nalazio taj srušeni objekt, kao i postojeći zidani objekt (kuću) na adresi M. 15, sa sjevernim i južnim ulaznim vratima sud je skicirao na skici koja je sastavni dio zapisnika očevida, a koja skica prileži na listu 129 spisa. Također je na provedenom očevidu utvrđeno da su na dijelu krova zidanog objekta u M. 15 ( uz koji se nalazio porušeni objekt) krovne grede duže od bitumenskih ploča kojima je pokriven cijeli krov dok na dijelu krova zidanog objekta u M.j 15 (uz koji nije bio naslonjen porušeni objekt) krovne grede nisu vidljive već je vidljivo da je krov pokriven bitumenskim pločama ispod kojih se nalazi oluk. Također je utvrđeno da se ispod onog dijela krova zidanog objekta u M. 15, na koji je bio naslonjen objekt koji je tuženik porušio, nalaze drvene letve, a tužitelj je naveo da je te letve postavio tuženik na tužiteljevu intervenciju jer je nakon rušenja objekta koji je bio naslonjen na zidani objekt u M. 15, nastala rupa ispod krova i danas postojećeg zidanog objekta u M. 15.

Sud ističe kako se dio krova zidanog objekta (kuće) u M. 15, uz koji se nalazio objekt koji je srušio tuženik, kao i drvene grede ispod tog dijela krova vide na fotografijama broj 5 i 8 koje se nalaze na listu 33 i listu 34 spisa, a koje su izrađene prilikom očevida koji je u ovom predmetu proveden 23.11.2012. godine po drugom sucu koji je prethodno bio zadužen za ovaj spis, pri čemu sud ističe da su se na ročištu za glavnu raspravu održanom 15.03.2017.godine na kojem je zbog izmjene raspravnog suca glavna rasprava počela iznova stranke suglasile da se do tada izvedeni dokazi ne izvode ponovo već da se isti čitaju. Na fotografiji broj 1 koja prileži na listu 31 spisa, a sačinjena je također na očevidu održanom 23.11.2012. godine, vidljiv je zidani objekt u M. 15 te dio krova ispod kojeg se nalaze drvene grede te preostali dio krova, kao i sjeverna ulazna vrata.

Nadalje, na očevidu održanom 25.02.2019. godine, ovaj sud je utvrdio da na istočnoj granici predmetne čestice kč.br. … k.o. G. Z. postoji zid iza kojeg se nalazi T. plac tj. T. tržnica, a uz južnu granicu navedene čestice nalazi se čestica koja je u vlasništvu tužitelja, stoje činjenica koja je među strankama nesporna, a na tu susjednu česticu tužitelj ima pristup iz D. ulice. Također je na očevidu 25.02.2019. godine utvrđeno da na predmetnoj čestici sa stražnje strane zidanog objekta (kuće) M. broj 15, gledajući iz smjera D. ulice, postoji zid od betonske cigle visine oko 170 cm, koji se proteže od istočne granice predmetne čestice prema stražnjoj strani zidanog objekta M. broj 15 te je utvrđeno daje taj zid djelomično srušen, da je ostatak tog srušenog zida visine oko 30 cm te da se taj ostatak srušenog zida nalazi uz stražnji dio zidanog objekta u M. 15, iza stražnjeg dijela parkiranog kombi vozila. Na taj ostatak srušenog zida naslonjena je limena pregrada visine oko 150 cm, a pozicija spomenutog betonskog zida, njegovog ostatka, kao i pozicije spomenute limene pregrade te parkiranog kombi vozila ucrtane su na skicu koja je sastavni dio zapisnika o očevidu od 25.02.2019. godine.

Tužitelj je iskazao na očevidu održanom 25.02.2019. godine kako je taj zid od betonske cigle tuženik izgradio 11.03.2012. godine te u isto vrijeme postavio spomenutu limenu pregradu i parkirao kombi vozilo te ga na taj način onemogućio u suposjedu cijele sporne čestice tj. da prolazi od južnih ulaznih vrata zidanog objekta u M. 15 do M. ulice, kuda je do tada prolazio. Tuženik je pak protivno navodima tužitelja na tom očevidu naveo kako je kada je on kupio suvlasničke dijelove predmetne čestice, već postojao zid od betonske opeke visine oko 170 cm koji se protezao od istočne granice sporne čestice sve do stražnje strane zidanog objekta u M. 15 te da tužitelj nije mogao tuda prolaziti već je na predmetnu česticu dolazio sa južne strane, sa svoje parcele koja se nalazi uz južnu granicu sporne parcele, pri čemu je naveo kako je tužitelj na spornu česticu dolazio sa svoje susjedne parcele na mjestu koje je na skici označeno kao "slobodni prolaz". Također, tuženik je naveo kako kombi koji je parkiran na spornoj čestici nije njegov kombi već da ga je tu parkirao jedan gospodin koji prodaje na T. placu, kojeg on osobno ne poznaje i nije mu rekao da kombi makne jer njemu (tuženiku) ne smeta. Parkirano kombi vozilo dobro je vidljivo na fotografijama 1 i 4 (koje su snimljene na očevidu koji je održan u ovom parničnom predmetu 23.11.2012.), a koje prileže na listu 31 i listu 32 spisa dok je dio spornog betonskog zida vidljiv na fotografiji broj 2 koju je u sudski spis dostavio tužitelj uz podnesak od 17.04.2013. godine, a koja fotografija prileži između lista 60 i 62 spisa.

Isto tako na očevidu održanom 25.02.2019. godine sud je utvrdio da postoji ograda od armaturne mreže s limenim pločama koja se proteže od sredine južne strane zidanog objekta M. 15 do susjedne tužiteljeve čestice (koja ograda je vidljiva na fotografiji broj 9 i 10 koje prileže na listu 35 spisa, a koju su snimljene na očevidu održanom 23.11.2012. godine) za koju ogradu je sam tužitelj na očevidu održanom 25.02.2019. godine naveo daju nije izgradio tuženik već prijašnji vlasnici te je tužitelj izričito naveo da ta ograda nije predmet ovog spora.

Također na očevidu održanom 25.02.2019. godine tužitelj je pokazao i mjesto, uz istočnu granicu kč.br. … k.o. G. Z., na kojem se prema tvrdnjama tužitelja nalazio zajednički građevinski objekt površine 28 m2 te je naveo da je taj građevinski objekt tuženik srušio 11.03.2012. godine, dok je tuženik naveo da od kada je on u posjedu predmetne čestice nije postojao nikakav zajednički građevinski objekt od 28 m2 uz istočnu granicu sporne čestice. Navedeno mjesto na kojem se prema tvrdnjama tužitelja nalazio zajednički građevinski objekt površine 28 m2, sud je također, označio na skici koja je sastavni dio zapisnika o očevidu od 25.02.2019. godine. Zaključno, na očevidu održanom 25.02.2019. godine tužitelj je naveo kako je u isto vrijeme tj. 11.03.2012. godine tuženik po spornoj čestici posipao građevinski materijal tj. šoder kako bi spornu česticu poravnao, dok je tuženik iskazao kako nije on taj šoder nasipao već je sa suvlasnicima od kojih je kupio suvlasnički dio sporne čestice dogovorio da će oni angažirati tvrtku koja će nasipati šoder na predmetnu česticu.

Iz iskaza svjedoka Đ. L. proizlazi daje on tuženiku prodao svoj suvlasnički dio kuće u M.j broj 15 koji je prodao tuženiku negdje krajem 2011. godine nakon čega je tuženik odmah srušio taj dio kuće u M. broj 15, time da ne može odrediti je li to bilo mjesec, dva ili tri nakon kupoprodaje. Sud ističe kako se radi o onom dijelu objekta koji je srušen, a koji se naslanjao na zidani objekt (kuću) u M. 15, a što je utvrđeno na očevidu održanom 25.02.2019. godine. Također svjedok L. je naveo kako su suvlasnici kuće u M. 15, bili on, C. (ovdje tužitelj), P. i P. te kako je dogovor između njih svih bio da zajednički koriste dvorište oko kuće bez obzira što je svaki od njih to na neki način odvojio. Također je iskazao da, iako dvorište nije bilo faktički podijeljeno na način daje svatko ogradio svoj dio, da su svi dobro znali koji dio tko koristi te da među suvlasnicima nije bilo nikakvih problema.

Nadalje, nakon što je svjedoku Đ. L. predočena fotografija broj 12 koja prileži na listu 36 spisa svjedok je naveo kako je na toj fotografiji vidljiva kuća tužitelja, kao i drvena šupa te da su se između te kuće tužitelja i te drvene šupe nalazila drvena vrata te da su svi suvlasnici predmetne čestice C., P., P. i on mogli koristiti ta vrata, a da je navedena vrata sagradio tužitelj kako svjedokova djeca ne bi mogla ulaziti u tužiteljev vrt, ali i zato da tuda ne bi prolazili klošari s tržnice. Isto tako svjedok L. je iskazao kako je tužitelj iz M. ulice dolazio svojim kombijem te onda unosio stvari u svoju kuću kroz drvena vrata koja je spomenuo u svom iskazu, kao i da je tužitelj do svog dijela nekretnine dolazio kroz M. ulicu.

Sud vjeruje iskazu svjedoka Đ. L. u dijelu u kojem je isti iskazivao da je tužitelj kroz M. ulicu dolazio do svog dijela kuće, prolazeći kroz spomenuta drvena vrata (pri čemu sud ističe daje tužiteljev dio kuće u biti istočni dio zidanog objekta u M. 15 označenog na skici koja je sastavni dio očevida od 25.02.2019. godine). Tom dijelu iskaza svjedoka Đ. L. poklanja vjeru obzirom daje suglasan iskazu svjedoka V. J. koji je iskazao daje vidio tužitelja da prolazi kroz navedena drvena vrata te da pretpostavlja daje tužitelj koristio prolaz prema M. ulici kada je koristio ta drvena vrata. Ovakav iskaz svjedoka V. J. sud smatra životno logičnim jer ako je tužitelj prolazio kroz ta drvena vrata odnosno koristio ista za prolaz, zasigurno je prolazio spornom česticom od dijela kuće (zidanog objekta) na adresi M. 15 koji isključivo on koristi prema M. ulici i obrnutim smjerom. Naime da je tužitelj dolazio do sporne čestice samo preko susjedne čestice koja je u njegovom vlasništvu (a nalazi se uz južnu granicu sporne čestice) ne bi niti bilo potrebe da koristi spomenuta drvena vrata. Istinitost iskaza prethodno navedena dva svjedoka Đ. L. i V. J. potvrđuje i svjedok M. P. koji je iskazao da su spomenuta drvena vrata za prolaz koristili tužitelj i podstanari koji su tamo živjeli sve dok nisu umrli, a kako se sada taj prolaz ne može koristiti jer je na tom prolazu parkiran kombi, a potvrđuje i svjedokinja M. P.1 koja je, kada joj je predočena fotografija koja prileži na listu 5 spisa navela da se na toj fotografiji vidi kuća u M. 15 bez srušenog dijela, iza te kuće su drvene šupe, a između tih šupa i kuće u M. 15 bio je dovoljno velik pješački prolaz kroz koji je tužitelj prolazio do svog dijela kuće odnosno zidanog objekta u M. 15. Navedena svjedokinja je, također, iskazala daje od 1970.-2013.godine živjela na adresi M. 7, da tužitelj koristi istočni dio objekta odnosno kuće na adresi M. 15, da su cijeli prostor oko kuće odnosno objekta na adresi M. 15, svi stanovnici M. ulice zvali dvorište te su tuda mogli nesmetano prolaziti sve dok nije došao tuženik, koji je od betonske cigle sazidao zid između zida T. placa i kuće u M. 15, odnosno uz taj zid parkirao i svoj kombi. Osim toga i tužitelj, kao i svjedok Toni Carić (sin tužitelja) su suglasno iskazali da su prolazili kroz predmetno dvorište tj. predmetnu česticu iz M. ulice do dijela kuće (zidanog objekta) na adresi M. 15 koji je u isključivom posjedu tužitelja, time daje u svom iskazu danom na raspravi održanoj 05.04.2013. godine tužitelj naveo daje on postavio spomenuta vrata, kao i daje ta vrata tuženik zatvorio u ožujku 2012.godine podizanjem zida od betonskih bloketa, a dio kojeg zida je on (tužitelj) srušio da bi tuženik zatim dovezao kombi tako da se više tuda ne može prolaziti. Također i svjedok N. C. iskazao je kako je kod tužitelja u drvenoj baraci koja se nalazila uz zid tržnice od 1995. do 2010.godine držao svoje bačve te daje do barake mogao doći ili kroz M. ili kroz D. ulicu time daje kad mu je predočena fotografija 12 (list 36 spisa, dok je omaškom u raspravnom zapisniku od 09.12.2015.godine navedeno da se radi o fotografiji na listu 12 spisa obzirom da na listu 12 ne prileži nikakva fotografija) svjedok C. naveo da su na toj fotografiji vidljiva vrata kroz koja je mogao nesmetano prolaziti da bi došao do te drvene barake. Sud ne vjeruje navodima tuženika iznesenim na očevidu održanom 25.02.2019. godine da je zid od betonskih blokova već postojao kad je on kupio suvlasničke dijelove predmetne čestice i kuće te takve tuženikove navode smatra neistinitima jer su takvi navodi tuženika u suprotnosti sa prethodno navedenim iskazom svjedokinje M. P.1, kao i sa iskazom svjedoka V. J. koji je iskazao da je tuženik ispred spomenutih drvenih vrata postavio betonsku ciglu koju je tužitelj razbio, nakon čega je došlo do svađe između stranaka radi koje svađe su završili u zatvoru, a nakon izlaska iz zatvora je do tih vrata tuženik dovezao kombi koji stoji tamo i dan danas. Da je tuženik baš u ožujku 2012.godine odnosno konkretno 11.03.2012.godine gradio zid od betonskih blokova, a tužitelj pokušavao taj zid srušiti proizlazi i iz optužnog prijedloga od 11.03.2012.godine (koji prileži na listu 6-7 spisa) koji je VII Policijska postaja Zagreb podnijela Prekršajnom sudu u Zagrebu protiv ovdje tužitelja i tuženika kao okrivljenih, gdje iz činjeničnog opisa izvršenja prekršaja proizlazi daje dana 11.03.2012.godine između tužitelja i tuženika došlo do nesuglasica oko izgradnje zida od strane ovdje tuženika na što je ovdje tužitelj počeo udarati po zidu i galamiti na sav glas "Ja ću sve porušiti nemaš pravo graditi". Iz citiranog optužnog prijedloga proizlazi da su i tužitelj i tuženik tog dana (11.03.2012.godine) uhićeni iz čega proizlazi daje upravo to događaj koji je u svom iskazu opisao svjedok V. J., vezano uz tuženikovu gradnju zida od betonskih cigli. Dakle na temelju iskaza svjedoka Đ. L., V. J., M. P., T. C., N. C. te iskaza tužitelja, koji su u tom dijelu međusobno suglasni, sud je utvrdio daje tužitelj koristio predmetnu česticu 4714/7 k.o. Grad Zagreb na način daje po istoj prolazio dolazeći iz smjera M. ulice uz sjevernu stranu kuće (objekta) u M. 15 te prolazeći kroz prolaz (ranije drvena vrata) iza stražnjeg dijela kuće u M. 15 dolazio do južnih ulaznih vrata kroz koja ulazi u svoj dio kuće (zidanog objekta) na adresi M. 15 (smjer kuda se kretao tužitelj od M. ulice do južnih ulaznih vrata objekta M. 15 moguće je pratiti na skici koja je sastavni dio zapisnika o očevidu od 25.02.2019. godine te koja prileži na listu 129 spisa), a također je iz navedenih dokaza sud utvrdio da su predmetnu česticu koristili i ostali suvlasnici od kojih je kasnije tuženik kupio njihove suvlasničke dijelove te je nakon njih tuženik nastavio koristiti istu česticu, zajedno sa tužiteljem. Dakle, na temelju navedenih personalnih dokaza, koje potvrđuju i navodi iz prethodno navedenog optužnog prijedloga od 11.03.2012. godine, sud je utvrdio daje tužitelj bio u suposjedu predmetne čestice, sve dok mu tuženik to nije onemogućio 11.03.2012. godine podizanjem betonske ograde odnosno zida izgrađenog od betonske cigle iza stražnjeg dijela kuće (objekta u M. 15), a zatim i dovoženjem te ostavljanjem parkiranog automobila kombi ispred prolaza koji je postojao iza stražnjeg dijela kuće (objekta u M br. 15) sve dok tuženik na tom prolazu nije izgradio zid (ogradu) od betonske cigle. Pri tome sud ističe kako ne vjeruje navodima tuženika s očevida održanog 25.02.2019. godine da parkirano kombi vozilo nije njegov kombi već da gaje parkirao jedan gospodin koji prodaje na Trešnjevačkom placu, kojeg osobno ne poznaje te da mu nije izričito rekao da kombi pomakne jer njemu ne smeta, obzirom daje takav navod tuženika u kontradikciji s njegovim vlastitim iskazom danim na raspravi održanoj 05.04.2013. godine kada je tuženik iskazao da je sam dovezao kombi u proljeće prošle godine (dakle, u proljeće 2012. godine, obzirom da je iskaz davao 2013. godine) nakon što je tužitelj srušio zid odnosno betonske blokete koje je on (tuženik) postavio. Pri tome sud ističe da je na očevidu održanom 25.02.2019. godine utvrđeno da je ta betonska ograda odnos taj betonski zid u dijelu koji se nalazi iza parkiranog kombi vozila djelomično srušen te da je taj ostatak srušenog zida visine 30 cm, a iz iskaza samog tužitelja i iskaza svjedoka V. J. proizlazi daje taj dio zida srušio tužitelj. Analiza iskaza svjedoka Đ. L., V. J., M. P., T. C., N. C. te iskaza tužitelja govori u prilog da su neistiniti i nevjerodostojni navodi tuženika koje ističe tijekom čitavog postupka da tužitelj nije bio u suposjedu predmetne čestice, a isto tako i da je nevjerodostojan i neistinit iskaz svjedoka S. H. koji je iskazao da zemljište sa sjeverne strane predmetnog objekta (kuće) u M. ulici tužitelj nije nikada koristio. Sud uz navedeno ističe kako je svjedok S. H. sin tuženika i kao takav pristran tuženiku te posredno zainteresiran za ishod ovog spora.

Iskazima svjedoka I. N. i T. G. sud ne poklanja vjeru jer su njihovi iskazi u suprotnosti s iskazom samog tuženika. Naime, dok je tuženik na očevidu održanom 25.02.2019. godine iskazao daje on sam srušio objekt koji je bio naslonjen na zidani objekt (kuću) u M. 15, svjedok I. N. iskazao je da je on srušio taj objekt i krov koji tužitelj spominje u tužbi, a svjedok T. G. iskazuje da su taj objekt koji je bio naslonjen na kuću u M. 15 srušili on i I. N. Osim toga, iskaze tih svjedoka u dijelu u kojem navode da tužitelj nikada nije bio u posjedu zemljišta sa prednje i sjeverne strane objekta M. 15, kao i da je zid od betonskih cigli postojao već 1993. godine (kako to iskazuje svjedok I. N.) odnosno od 1999. godine (kako to iskazuje svjedok T. G.) sud smatra neistinitima i nevjerodostojnima obzirom da su takvi njihovi iskazi u suprotnosti s iskazima svjedoka M. P.1, M. P.2, N. C., V. J. i T. C. te iskazom tužitelja, a i sa optužnim prijedlogom od 11.03.2012. godine, a na temelju kojih dokaza je, kako je već prethodno navedeno, ovaj sud utvrdio da je tužitelj bio u suposjedu predmetne čestice prolazeći njome iz M. ulice do svog dijela kuće (zidanog objekta) u M. 15, sve dok mu to nije zapriječio odnosno u tome ga onemogućio tuženik sagradivši zid od betonske cigle 11.03.2012. godine, a zatim dovozeći i ostavljajući na predmetnoj čestici parkiran automobil kombi.

Iz istih razloga sud ne prihvaća niti iskaz svjedoka G. B. koji je iskazao da je tužitelj odmah kad je prije 20-ak godina ušao u posjed stražnjeg dijela kuće u M. 15, napravio drvenu pregradu koja je išla od zida placa do stražnjeg dijela kuće u M., kao i da je u svoj stražnji dio kuće ulazio kroz svoje susjedno zemljište na koje se dolazi iz D. ulice, a isto tako i u dijelu daje predmetni kombi na predmetnu česticu dovezao svjedok I. N.. Naime, i iskaz svjedoka G. B. u suprotnosti je sa iskazima svjedoka M. P.1, M. P.2, N. C., V. J. i T. C. te iskazom tužitelja, a čije iskaze je ovaj sud, kako je već prethodno obrazloženo, prihvatio kao istinite i vjerodostojne.

Prema odredbi čl. 22. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje ZV-a) sud pruža posjedovnu zaštitu prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, pri čemu nije od utjecaja pravo na posjed, pravni temelj posjeda i poštenje posjednika, kao niti to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu. Nadalje, odredbom čl. 24. st. 1. ZV-a propisano je da je svaki suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnog smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjeg suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

Ovaj sud smatra da je tuženik izgradnjom spomenutog betonskog zida (ograde) te parkiranjem automobila kombi na prolaz iza stražnjeg dijela kuće (objekta) u M. 15, bitno ograničio dotadašnji način na koji je tužitelj do tada izvršavao svoju faktičnu vlast na predmetnoj čestici jer tužitelj nakon izgradnje spomenutog betonskog zida (ograde) te parkiranja automobila kombi, a što je učinio tuženik, više ne može dolaziti na predmetnu česticu iz smjera M. ulice uz sjevernu stranu kuće (objekta) u M. 15 te prolaziti kroz ranije postojeći prolaz iza stražnjeg dijela kuće u M. 15, niti tim putem dolaziti do južnih ulaznih vrata kroz koja ulazi u svoj dio kuće (zidanog objekta) na adresi M. 15, a niti tim

putem može ići od svog dijela kuće (zidanog objekta na adresi M. 15) prema M. ulici. Slijedom svega prethodno navedenog, ovaj sud smatra daje izgradnjom betonskog zida (ograde) na predmetnoj čestici te dovoženjem i ostavljanjem parkiranog automobila kombi na istoj, tuženik smetao tužitelja u suposjedu predmetne čestice pa je stoga, na temelju čl. 24. st. 1. i čl. 22. st. 1. ZV-a, riješeno kao u točki I izreke ovog rješenja tj. utvrđenje opisani čin smetanja suposjeda, naložena uspostava ranijeg posjedovnog stanja tako da tuženik poruši i odstrani sa predmetne nekretnine (čestice) ogradu (od betonskih blokova) i ukloni automobil kombi na koji način će tužitelju biti dozvoljen dolazak na površinu predmetne čestice i u dio njegovog objekta koji se nalazi u M. 15, na registrirani ulaz iz M. ulice te određena zabrana svakog takvog ili sličnog smetanja suposjeda predmetne nekretnine ubuduće. Sud ističe kako je tužbenim zahtjevom tužitelj tražio, između ostalog, da se sa predmetne nekretnine uklone svi automobili, a sud je u točki I izreke ovog rješenja tuženiku naložio uklanjanje automobila kombi, dakle, konkretnog automobila za kojeg je dokaznim postupkom utvrđeno da se nalazi na predmetnoj nekretnini (čestici) te da ga je tamo dovezao tuženik. Sud smatra da na taj način nije prekoračio tužbeni zahtjev tužitelja budući da je naložio manje tj. da tuženik ukloni samo jedan automobil kombi, a tužbenim zahtjevom je traženo uklanjanje više automobila. Također, sud ističe kako je irelevantna činjenica da tužitelj može sa svoje susjedne čestice, koja se nalazi uz južnu granicu predmetne čestice, doći na dio predmetne čestice koji se nalazi iza stražnjeg dijela kuće (objekta) M. 15 (radi se o dijelu predmetne čestice koji se proteže od ograde od armaturne mreže pa do istočne granice predmetne čestice k.č.br. … k.o. G. Z. na kojoj se nalazi zid prema T. placu, odnosno do sporne betonske ograde i spornog kombi automobila, gledajući prema sjeveru, a koji dio predmetne čestice je vidljiv na skici koja je sastavni dio zapisnika o očevidu od 25.02.2019. godine i koja prileži na listu 129 spisa) i tuda ući u svoj dio kuće (objekta) na adresi M. 15, obzirom da se u ovom predmetu radi o smetanju suposjeda predmetne čestice, a ne o sporu o postojanju ili nepostojanju prava služnosti prolaza, kada bi bilo bitno ima li tužitelj neki drugi pristup do predmetne čestice i svog dijela kuće u M. 15, osim dolazeći iz M. ulice.

Međutim, sud smatra da izgradnjom prethodno opisanog betonskog zida (ograde) na predmetnoj čestici te dovoženjem i ostavljanjem parkiranog kombi automobila na toj čestici, tužitelj nije smetan u posjedu svog dijela predmetnog objekta u M. ulici broj 15, obzirom da isti može u njega ući kroz južna ulazna vrata, dolazeći do sporne čestice i do svog dijela tog objekta preko susjedne čestice koja je u njegovom vlasništvu, kroz dio koji je na skici koja je sastavni dio zapisnika o očevidu od 25.02.2019. godine i prileži na listu 129 spisa označen kao "slobodni prolaz". Stoga je u točki II izreke ovog rješenja sud odbio, kao neosnovan, dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži utvrđenje daje tuženik smetao tužitelja u posljednjem posjedu građevinskog objekta izgrađenog na površini predmetne nekretnine u M. ulici broj 15, time što je podigao betonsku ogradu na predmetnoj čestici te na istoj ostavio automobil kombi.

Vezano uz dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim traži da sud utvrdi da je tuženik smetao tužitelja u posljednjem suposjedu predmetne nekretnine - čestice k.č.br. 4714/7 k.o. Grad Zagreb i u posljednjem posjedu objekta izgrađenog na površini predmetne nekretnine M. 15 na način daje na tom objektu prepilio krov, kao i da je tuženik na objektu u M. 15 dužan postaviti i urediti krov, sud ističe kako i taj dio tužbenog zahtjeva smatra neosnovanim. Naime na očevidu održanom 25.02.2019. godine tuženik je naveo da je u ožujku 2012. godine srušio objekt koji je bio naslonjen na sada postojeći objekt u M. 15. Također je na tom očevidu utvrđeno da krov postoji na čitavom postojećem objektu u M. 15, ali da su na dijelu

krova sada postojećeg objekta u M. 15, koji dio se nalazio uz porušeni objekt, krovne grede duže od bitumenskih ploča kojima je pokriven cijeli krov te je vidljivo da se ispod tog dijela krova nalaze drvene letve (daske) za koje tužitelj tvrdi da ih je postavio tuženik na tužiteljevu intervenciju, dok na dijelu krova objekta u M. 15 uz koji nije bio naslonjen porušeni objekt, krovne grede nisu vidljive već je krov pokriven bitumenskim pločama ispod kojih se nalazi oluk, a sve navedeno vidljivo je i na fotografiji broj 1 koja prileži na listu 31 spisa, a izrađena je na očevidu koji je održan 23.11.2012. godine.

Međutim, ovaj sud ističe kako tužitelj u tužbi navodi kako je rušenjem objekta koji je bio naslonjen uz postojeći objekt u M. 15, tuženik prepilio konstrukciju krova objekta u M. 15 tako daje na postojećem objektu u M. 15 napravio veliki otvor, a koji otvor je, kako je utvrđeno na očevidu održanom 25.02.2019. godine, kasnije tuženik zatvorio drvenim gredama. Tužitelj, nadalje, u tužbi navodi da je zbog toga što je tuženik prepilio konstrukciju krova, postojeći objekt u M. 15 koji koristi i tužitelj, izložio propadanju te narušio stabilnost i sigurnost krova i izložio mogućnosti rušenja krova naročito zbog prodora vode, naleta vjetra i drugih vremenskih nepogoda. Stav je ovog suda, analizirajući navedene činjenične navode iz tužbe, kao i u tom dijelu postavljeni tužbeni zahtjev, da sama činjenica što je pri rušenju objekta koji je bio naslonjen na postojeći objekt u M. 15 tuženik dijelom prepilio krov na sada postojećem objektu u M. 15 (kojeg u istočnom dijelu koristi isključivo tužitelj, a u zapadnom dijelu isključivo tuženik, što je među strankama nesporno) ne predstavlja čin smetanja suposjeda predmetne čestice, niti čin smetanja posjeda objekta na adresi M. 15, već se radi o institutu popravljanja imovinske štete uspostavom prijašnjeg stanja.

Nadalje, ovaj sud smatra kako samo nasipanje građevinskog materijala (šodera) ne onemogućava tužitelja u prolaženju predmetnom česticom iz M. ulice uz sjevernu stranu kuće (objekta) u M. 15 te prolasku iza stražnjeg dijela tog objekta i na taj način dolasku do južnih ulaznih vrata kroz koja ulazi u svoj dio tog objekta tj. ne bi ga onemogućavalo, niti bi ga bitno ograničavalo u dotadašnjem suposjedu predmetne čestice da tuženik nije na predmetnoj čestici izgradio sporni betonski zid (ogradu) i dovezao te ostavio parkirano kombi vozilo jer bi, da taj zid i to parkirano kombi vozilo na predmetnoj čestici ne postoje, tužitelj mogao kao i do tada, izvršavati svoj suposjed predmetne čestice bez obzira što je na nju tuženik nasipao građevinski materijal (šoder). Stoga i taj dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži da se utvrdi da ga je tuženi smetao u suposjedu predmetne čestice i posjedu objekta u M. 15 time što je na površinu te čestice dovezao razni građevinski nasipni materijal te kojim traži da tuženik pokupi i odveze sav građevinski nasipni materijal sa predmetne čestice, ovaj sud smatra neosnovanim. Pri tome sud, tek uzgred, ističe kako ne vjeruje navodima tuženika iznesenim na očevidu 25.02.2019. godine kada je rekao da nije on posipao šoder na predmetnu česticu već da je sa vlasnicima od kojih je kupio suvlasnički dio sporne čestice dogovorio da će oni angažirati tvrtku koja će nasipati šoder, obzirom daje životno nelogično da bi suvlasnici predmetne čestice od kojih je tuženik kupio suvlasničke dijelove iste dogovorili da će oni angažirati tvrtku koja će nasipati šoder, jer bi na taj način sebe izložili nepotrebnom trošku vezano uz nekretninu koje više nisu vlasnici. Osim toga, i sam sin tuženika S. H., koji je u ovom postupku saslušan kao svjedok, iskazao je da koliko on zna, da je šoder (šljunak) na predmetnu česticu dovezao njegov otac, dakle, tuženik. Ovo također ukazuje na neistinitost iskaza i navoda tuženika.

Nadalje, u odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim se traži da se utvrdi da je tuženik smetao tužitelja u suposjedu predmetne čestice k.č.br. … k.o. G. Z. i u posjedu objekta u Maglajskoj 15 na način da je posjekao stabla drveća koja su izrasla na površini predmetne čestice, sud ističe kako iz iskaza svjedokinje M. P.1 proizlazi da je tuženik posjekao dva stabla kestena koja su rasla na predmetnoj čestici, ali tužitelj u tužbi niti

tijekom postupka ne navodi na koji načinje on posjedovao ta stabla, a osim toga, niti sama sječa tih stabala, smatra ovaj sud, ne bi tužitelja onemogućila u dotadašnjem suposjedu predmetne čestice da tuženik nije podignuo sporni betonski zid (ogradu) i na predmetnu česticu dovezao i ostavio parkirano kombi vozilo, a niti sama sječa stabala na bilo koji način utječe na tužiteljevo posjedovanje njegovog dijela kuće (objekta) u Maglajskoj 15. Radi toga je i navedeni dio tužbenog zahtjeva neosnovan.

U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim se traži da se utvrdi da je tuženik smetao tužitelja u suposjedu predmetne čestice k.č.br. … k.o. G. Z. i u posjedu objekta u M. 15 na način da je na predmetnu česticu dovezao i ostavio razne građevinske strojeve te u dijelu kojim traži da tuženik sa predmetne čestice ukloni sve građevinske strojeve, ovaj sud ističe da nitko od saslušanih svjedoka ne spominje u svojim iskazima da bi tuženik na predmetnu česticu dovezao građevinske strojeve, a isto tako niti na očevidima koji su u ovom predmetu održani 23.11.2012. godine i 25.02.2019. godine, nije utvrđeno da bi na predmetnoj čestici bili ostavljeni bilo kakvi građevinski strojevi, tako da je taj dio tužbenog zahtjeva u potpunosti nedokazan pa time i neosnovan. Također, u odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim se traži da se utvrdi da je tuženik smetao tužitelja u suposjedu predmetne čestice k.č.br. … k.o. G. Z. i u posjedu objekta u M. 15 na način da je tuženik na predmetnoj čestici porušio zajednički građevinski objekt u katastru označen kao zgrada u površini od 28 m2 te kojim tužitelj traži da tuženik dovede u prvobitno stanje taj objekt, sud navodi da se taj objekt ne može dovesti u prvobitno stanje jer je prema navodima samog tužitelja srušen. Dakle, trebalo bi takav objekt ponovno izgraditi, a tužitelj takav tužbeni zahtjev na izgradnju novog objekta ne postavlja, a sud, sukladno čl. 2. st. 1. ZPP-a ne može suditi mimo postavljenog tužbenog zahtjeva. Osim toga, sud ističe kako smatra da tužitelj nije niti dokazao da je bio u suposjedu tog zajedničkog građevinskog objekta površine 28 m2. Naime, svjedok Đ. L. iskazao je da se uz zid prema tržnici nalazila zidana šupa, on je na skici koja prileži na listu 86 spisa, između ostalog, skicirao tu zidanu šupu te je iz navedene skice vidljivo daje dio te šupe koristio taj svjedok, dio tadašnji suvlasnik P.1, dio tadašnji suvlasnik P.2, dok je ostali dio te šupe bio zajednički, time da je svjedok Đ. L. isto tako iskazao da nije vidio tužitelja da drži stvari u toj zidanoj šupi ili da dolazi u tu šupu. Svjedok V. J., također, ne spominje da bi tužitelj koristio zidanu šupu već spominje samo da je vidio da koristi drvenu šupu. Niti ostali saslušani svjedoci ne spominju da bi tužitelj koristio tu zidanu šupu ili kako ju tužitelj naziva, zajednički građevinski objekt površine 28 m2. Taj objekt spominje samo svjedok T. C. koji navodi daje zajedničku prostoriju koja se nalazila uz zid prema tržnici te koja je bila zidana, a sada je porušena, tužitelj koristio, a to zna jer je vidio tužitelja da u istu ulazi i unosi stvari. Sud ističe kako ovaj dio iskaza svjedoka T. C. ne prihvaća jer je iskazivao vrlo uopćeno, bez navođenja koje stvari je tužitelj u toj zajedničkoj zidanoj prostoriji držao, a isto tako, vrlo uopćeno iskazivao je i tužitelj u svom iskazu danom 17.09.2015. godine ne navodeći koje je stvari držao u toj zajedničkoj zidanoj prostoriji. Sud iskaze tužitelja i njegovog sina (svjedoka T. C.), koji je kao takav pristran tužitelju i posredno zainteresiran za ishod ovog spora, bez da su njihovi iskazi potkrijepljeni iskazima ostalih saslušanih svjedoka, ne može prihvatiti kao istinite i vjerodostojne u dijelu daje tužitelj bio u posjedu zajedničkog građevinskog objekta površine 28 m2 ili kako ga oni nazivaju zajednička zidana prostorija odnosno zidana šupa. Stoga sud smatra neosnovanim i taj dio tužbenog zahtjeva koji je vezan uz porušeni zajednički građevinski objekt u katastru označen kao zgrada u površini od 28 m2.

Slijedom navedenog, svi prethodno navedeni dijelovi tužbenog zahtjeva koje sud smatra neosnovanima, odbijeni su kao neosnovani u točki II izreke ovog rješenja.

Zaključno, sud ističe kako iskaz svjedoka R. H. nije posebno cijenio obzirom da je isti naveo da je živio 2011. godine u tužiteljevom dijelu kuće (objekta) u M. 15, ali da ne poznaje tužitelja te da ga nikada nije vidio, pa stoga ovaj sud smatra da navedeni svjedok ne može niti znati je li tužitelj bio ili nije bio u suposjedu predmetne čestice. Također, sud nije posebno cijenio niti iskaz svjedoka P. B. jer u svom iskazu isti nije iznio činjenice koje bi bile relevantne za predmet ovog spora. Naime, taj svjedok spominje vrata kroz koja je prošao kada je razgovarao sa tužiteljem o korištenju barake na predmetnoj čestici, ali ne opisuje gdje su se ta vrata nalazila niti odakle se tj. iz kojeg smjera kretao kada je kroz ta vrata prošao tj. da li se kretao iz M. ulice ili iz nekog drugog smjera.

Kako su stranke uspjele u sporu u približno jednakim dijelovima, to je na temelju čl. 154. st. 4. ZPP-a odlučeno da svaka stranka snosi svoj parnični trošak, kao u točki III izreke ovog rješenja. U Zagrebu, 11. ožujka 2021. godine

Sudac:

Violeta Veselić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 8 dana od dana dostave prijepisa istog. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovoga suda, pismeno u četiri istovjetna primjerka.

DNA/

-pun. tužitelja

-pun. tuženika