Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-70/2021-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ. spec. crim., predsjednika vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i Željka Horvatovića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog L. P., zbog kaznenog djela iz članka 190. stavak 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog L. P. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj K-44/2020-15 od 16. veljače 2021. o produljenju istražnog zatvora nakon donesene nepravomoćne presude, u sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2021.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog L. P. kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Splitu broj K-44/2020-15 od 16. veljače 2021., nakon donesene nepravomoćne presude Županijskog suda u Splitu broj K-44/2020-18 od 16. veljače 2021., kojom je optuženi L. P. proglašen krivim zbog kaznenog djela neovlaštena proizvodnja i promet drogama iz članka 190. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11. i osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, optuženiku na temelju članka 127. stavka 4. u svezi članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.
Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi L. P., po branitelju odvjetniku V. G.. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske ukinuti istražni zatvor, odnosno podredno „ukinuti istražni zatvor i odrediti mjeru opreza koja bi zamijenila istražni zatvor“.
Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Žalba nije osnovana.
Žalbom se osporava osnovana sumnja kao osnovni uvjet za primjenu istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. te opasnost od ponavljanja kaznenog djela identično kao i u prethodnoj žalbi protiv produljenja istražnog zatvora pa tako žalitelj opet analizira dokaze, izvodi stavove u odnosu na pojedine okolnosti iz činjeničnog opisa te se zaključuje da optužni akt sadrži niz kontradiktornosti i nelogičnosti.
Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog L. P. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. To se odnosi na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke i na postojanje posebnih okolnosti za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika.
Naime, postojanje opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. u vidu postojanja osnovane sumnje, proizlazi iz činjenice da je donesena nepravomoćna presuda kojom je optuženik proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11., što po prirodi stvari podrazumijeva i znatno viši stupanj uvjerenja o počinjenju kaznenog djela, bez obzira na intervencije prvostupanjskog suda u činjenični opis, pravni opis i pravnu oznaku djela. Prigovori žalitelja kojim analizira provedene dokaze ulaze u ocjenu dokaza, što je u nadležnosti raspravnog suda nakon provedene rasprave prilikom donošenja presude, dok drugostupanjski sud u ovom stadiju postupka na to nije ovlašten. Osporavajući pravilnost činjeničnih utvrđenja u odnosu na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., žalitelj tvrdi da nema opasnosti od ponavljanja kaznenog djela jer nije riječ o "visokoj razini kriminalne aktivnosti" i jer "je u pitanju samo marihuana" za koju smatra da je "laka" droga za koju postoje brojne inicijative za dekriminalizaciju.
Protivno takvim žalbenim prigovorima opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, prije svega, ogleda se u činjenici prijašnje osuđivanosti optuženika (detaljno opisano u desetom odlomku na 2. stranici i prvom odlomku na 3. stranici pobijanog rješenja) što znači da je riječ o specijalnom povratniku, a ovdje se tereti za kazneno djelo istovrsno onima zbog kojih je prije osuđivan. Te okolnosti upućuju da ni izricane ranije kazne nisu ostvarile očekivani preventivni učinak u vidu odvraćanja od činjenja kaznenih djela. Osim toga, psihijatrijskim vještačenjem je kod optuženika nađeno da je ovisnik o marihuani u blažem stupnju, a prema vlastitim navodima optuženik je bez zaposlenja, primanja i imovine, što znači da ima motiva za činjenje kaznenih djela sa ciljem stjecanja prihoda radi udovoljenja svojoj ovisnosti.
Imajući na umu značaj iznesenih okolnosti u odnosu na optuženog L. P. drugostupanjski sud nalazi da je protiv optuženika opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., u svrhu otklanjanja utvrđene opasnosti od ponavljanja djela na slobodi. Izložene okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela kod optuženika takvog su značaja da mjeru istražnog zatvora, u ovom trenutku, i po ocjeni drugostupanjskog suda nije moguće svrhovito zamijeniti bilo kojom mjerom opreza, kako to predlaže žalitelj, a sve neovisno o tome što je predmet inkriminirane prodaje bila droga marihuana, koja ne ostavlja najteže posljedice na zdravlje ljudi i bez obzira na njezin budući zakonski tretman.
Iako je u izreci pobijanog rješenja propušteno navesti, u skladu s člankom 124. stavak 2. točka 4. ZKOP/08. u istražni zatvor optuženiku se uračunava vrijeme lišenja slobode od 21. srpnja 2020. pa nadalje.
Za žalbene navode žalitelja kojim upire na dugotrajnost boravka u istražnom zatvoru, drugostupanjski sud nalazi da ni načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između, s jedne strane težine kaznenog djela za koje se tereti, visine kazne koja je izrečena nepravomoćnom presudom, te, s druge strane, o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu se žalitelj u istražnom zatvoru nalazi nešto duže od sedam mjeseci. Stoga nije osnovan navod žalitelja da se dosadašnji boravak u istražnom zatvoru pretvorio u izdržavanje kazne.
I dalje su neprihvatljivi žalbeni navodi koji se pozivaju na opasnost od zaraze virusom COVID-19 zbog boravka u istražnom zatvoru budući da ta okolnost ne može biti odlučna za pitanje nužnosti mjere istražnog zatvora, a osim toga, rizik od zaraze u pritvorskim uvjetima, nije veći nego bilo gdje drugdje.
U žalbi se navodi da je u dispozitivu pobijanog rješenja navedeno da istražni zatvor ima trajati do pravomoćnosti presude čime da se sugerira još u fazi podizanja optužnice da će biti donesena presuda, ali očito je riječ o navodu koji se ne odnosi na ovaj predmet s obzirom na stadij predmetnog postupka. Međutim, doista u konkretnom slučaju nije bilo ni potrebe u pobijanom rješenju određivati rok trajanja istražnog zatvora, što je uostalom i propisano člankom 131. stavak 3. ZKP/08. i prvostupanjski je sud u izreci pogrešno naveo da istražni zatvor ima trajati do pravomoćnosti presude, ali to ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijanog prvostupanjskog rješenja jer istražni zatvor može trajati do pravomoćnosti presude, odnosno nakon pravomoćnosti do upućivanja na izdržavanje kazne zatvora. U tom kontekstu, a imajući na umu sve ranije rečeno, nije nađeno da bi prvostupanjski sud donošenjem pobijanog rješenja narušio pravo na pošteno suđenje.
Budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 11. ožujka 2021.
Predsjednik vijeća:
Ivan Turudić, univ.spec.crim.,v.r.
