REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-Us 67/2020-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Ratka Šćekića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog S. K. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 291. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. - dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama osuđenog S. K. i supruge osuđenog S. K., G. K. podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 10. lipnja 2020. broj Kv I-Us-4/20. (K-Us-46/12), u sjednici održanoj 10. ožujka 2021.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbacuje se kao nedopuštena žalba supruge osuđenog S. K., G. K.

II. Odbija se kao neosnovana žalba osuđenog S. K.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem od 10. lipnja 2020. broj Kv-I-Us-4/20 (K-Us-46/12) Županijski sud u Zagrebu je odbio zahtjev osuđenog S. K. za obnovu kaznenog postupka.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio osuđeni S. K. putem branitelja, odvjetnika R. Č., s prijedlogom da se preinači pravomoćna presuda na način da se osuđenika osudi na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine te da mu se, na temelju članka 56. KZ/11., izrekne uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko osuđenik u vremenu provjeravanja u trajanju od pet godina na počini novo kazneno djelo.

Žalbu je podnijela i G. K., supruga osuđenog S. K., s prijedlogom „da se donese ispravna i pravedna odluka“.

Spis je sukladno odredbi članka 474. stavka 1. u vezi članka 495. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. -

I Kž-Us 67/2020-5

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske.

Žalba G. K. nije dopuštena, a žalba osuđenika nije osnovana.

U odnosu na točku I. izreke ovog rješenja:

Sukladno odredbi članka 464. stavka 2. ZKP/08., na koju se poziva uvodni dio žalbe G. K., ovlaštenje za podnošenje žalbe protiv prvostupanjske presude u korist optuženika ima, među ostalima, i njegov bračni drug. Međutim, u odredbi članka 495. ZKP/08. je navedeno da će se, ako što drugo nije propisano, na postupak o žalbi protiv rješenja primjenjivati odredbe članka 463. i članka 465. stavka 3., članka 466. do 472., članka 474. te članka 479. tog Zakona.

Dakle, sukladno odredbi članka 495. ZKP/08., isključena je primjena odredbe članka 464. ZKP/08. pa tako i ovlaštenje supruzi osuđenika na podnošenje žalbe protiv rješenja.

Žalba nije dopuštena niti na temelju odredbe članka 504. stavka 1. ZKP/08. koja propisuje da zahtjev za obnovu kaznenog postupka mogu podnijeti i osobe navedene u članku 464. stavku 2. ZKP/08., ali nakon smrti osuđenika, što ovdje nije slučaj.

Stoga žalba G. K., supruge osuđenika, nije dopuštena te ju je trebalo odbaciti na temelju članka 481. stavka 2. ZKP/08.

Na takvu odluku ovog suda nije od utjecaja naknadno priložena punomoć kojom osuđeni S. K. ovlašćuje G. K. za zastupanje pred Županijskim sudom u Zagrebu u predmetu Kv-I- Us-4/2020. i pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske budući da se, na temelju članka 5. i članka 65. stavka 4. ZKP/08., za branitelja u kaznenom postupku može uzeti samo odvjetnik.

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I. izreke ove odluke.

U odnosu na točku II. izreke ovog rješenja:

Sud prvog stupnja je potpuno pravilno odbio kao neosnovan zahtjev osuđenika za obnovu kaznenog postupka, podnesen u smislu odredbe članka 498. stavka 1. točke 4. ZKP/08., jer je utvrdio da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za preinačenje presude u odluci o kazni.

Naime, pravomoćnom presudom koju čine presuda Županijskog suda u Zagrebu od 7. svibnja 2015. broj K-Us-46/12. i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 17. listopada 2019. broj Kž-Us-23/16., osuđeni S. K. je bio proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11. te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju dvije godine, nakon čega je primijenjena djelomična uvjetna osuda tako da se od kazne zatvora na koju je osuđen izvršava šest mjeseci, a dio kazne u trajanju jedne godine i šest mjeseci se neće izvršiti ukoliko u vremenu provjeravanja od pet

I Kž-Us 67/2020-5

godina ne počini novo kazneno djelo. Sudovi su pri tome osuđeniku cijenili olakotne okolnosti u vidu neosuđivanosti, obiteljskog života, očinstva dvoje djece, besprijekornog radnog staža prije događaja zbog kojeg je osuđen i proteka vremena od počinjenja kaznenog djela, dok je kao otegotno uzeta u obzir visina štete, kao i da je počinjenjem kaznenog djela postupio protivno temeljnom cilju državnog službenika.

U zahtjevu za obnovu kaznenog postupka kojeg je podnio osuđeni S. K. ističe se izrazito teško psihičko zdravstveno stanje u kojem se osuđenik nalazi od 2012. te su u dokaz navedenih tvrdnji priloženi medicinski nalazi o ambulantnom liječenju u devetnaest navrata i o bolničkom liječenju u dva navrata, sve u razdoblju od 2012. do 2019. Navodi se da, unatoč kontinuiranom psihijatrijskom liječenju i uzimanju medikamenata, ne dolazi do stabilizacije psihičkog stanja, već se ono produbljuje i dolazi do razvoja bipolarnog afektivnog poremećaja, kao i to da bi boravak u zatvoru zasigurno doveo do daljnje, intenzivne dekompenzacije psihičkog stanja, uključujući i suicidalne nakane.

Pobijanim rješenjem odbijen je osuđenikov zahtjev za obnovu kaznenog postupka jer istaknuta okolnost narušenog psihičkog stanja, po ocjeni suda prvog stupnja, nije u tolikoj mjeri značajna da bi u vezi s ranije utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima dovela do blaže osude.

Osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja osuđenik u žalbi navodi da Centar za socijalnu skrb nije kompetentan ocjenjivati nečije zdravstveno stanje te ponavlja tvrdnje iz zahtjeva o svojim zdravstvenim problemima vezanim za psihičko stanje.

Međutim, nasuprot ovakvim tvrdnjama ovog žalitelja prvenstveno valja reći da nije točan navod iz zahtjeva za obnovu da zdravstveni problemi osuđenika predstavljaju okolnosti za koje sud, prilikom donošenja prvostupanjske i drugostupanjske presude, nije znao iako su postojale. Naime, upravo zbog takvih zdravstvenih problema je tijekom prvostupanjskog postupka provedeno psihijatrijsko vještačenje s ciljem provjere raspravne sposobnosti osuđenika, a o svojim zdravstvenim problemima i poteškoćama žalitelj je govorio i na početku svoje obrane koju je iznio na raspravi 4. veljače 2015. Prema tome, radi se o okolnostima koje su bile poznate prvostupanjskom i drugostupanjskom sudu, samo ih ti sudovi nisu posebno vrednovali i kao značajne uvažavali u kontekstu svih drugih okolnosti relevantnih za odmjeravanje vrste i visine kazne. Niti pogoršanje zdravstvenog stanja, koje se opisuje u zahtjevu za obnovu i u žalbi, nije takvo da bi, u povezanosti s onim okolnostima koje su sudovi cijenili, promijenilo postojeću ravnotežu između utvrđenih otegotnih i olakotnih okolnosti na način da bi ono očito dovelo do blaže osude. Također nije točan žalbeni navod da bi Centar za socijalnu skrb K. ocjenjivao zdravstveno stanje osuđenika budući da je u izvješću tog Centra od 19. veljače 2020. prenesena izjava G. K., supruge osuđenika, da isti ima poteškoća s depresijom i da su, osim navedenoga, oboje zadovoljavajućeg zdravstvenog stanja.

Stoga su žalbeni navodi osuđenika neprihvatljivi i neosnovani pri čemu je također potrebno napomenuti da isti u slučaju potrebe ima na raspolaganju liječničku skrb i u zatvorskim uvjetima.

I Kž-Us 67/2020-5

Ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 494. stavka 4. ZKP/08., utvrđeno je da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo, da nije počinjena povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 i da nije na osuđenikovu štetu povrijeđen kazneni zakon.

Iz svih naprijed navedenih razloga, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., trebalo je žalbu osuđenika kao neosnovanu odbiti i odlučiti kao u točki II. izreke ove odluke.

Zagreb, 10. ožujka 2021.

Predsjednik vijeća:

Vesna Vrbetić, v. r.