- 1 -              Rev 518/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 518/2023-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. M. iz S. T., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici V. K., odvjetnici u Z., protiv tuženice Z. b. d.d. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćniku K. K., odvjetniku iz Odvjetničkog društva M., K. i p. d.o.o., u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3125/2022-2 od 27. rujna 2022., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Donjoj Stubici poslovni broj P-189/2021-22 od 11. srpnja 2022., u sjednici održanoj 27. veljače 2024.,

 

p r e s u d i  o   j e:

 

Odbija se revizija tuženice kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke utvrđen je ništetnim dio odredbe sadržan u čl. 2. toč. 1. Ugovora o kreditu broj: 10/2006 od dana 20. travnja 2006., koji glasi: "a temeljem Odluke o kamatnim stopama "Zagrebačke banke d.d.", a u toč. II. izreke prvostupanjske presude utvrđen je ništetnim dio odredbe sadržan u čl. 7. toč.2. Ugovora o kreditu broj: 10/2006. od 20. travnja 2006., koje glasi: "Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora, Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete."

 

2. U točki III. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženici platiti tužitelju na ime razlike preplaćenih iznosa kamata iznos od 4.028,08 kn, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedinačne iznose, u visini i od dospijeća, a kako je to pobliže navedeno pod toč. III. Izreke prvostupanjske presude.

 

3. U točki IV. izreke prvostupanjske presude utvrđen je ništetnim dio odredbe sadržan u čl. 1. toč. 2. Ugovora o kreditu broj: 10/2006. od 20. travnja 2006., koji glasi: "uz valutnu klauzulu", a u toč. V. izreke prvostupanjske presude utvrđen je ništetnim dio odredbe sadržan u čl. 7. toč. 1. Ugovora o kreditu broj: 10/2006. od 20. travnja 2006., koji glasi: "Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 246,22 CHF (slovima:dvjestočetrdesetšest cijelo i dvadesetdva/ sto) obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja."

 

4. U točki VI. izreke prvostupanjske presude utvrđen je ništetnim dio odredbe sadržan u čl. 23. toč. P. Ugovora o kreditu broj: 10/2006. od 20. travnja 2006., koji glasi: "Korisnik kredita i ostale ugovorne strane na strani Korisnika kredita izjavljuju Kreditoru da su upoznati sa činjenicom da su kredit iz čl. 1. ovog Ugovora te sve obveze na povrat kredita iz ovog Ugovora vezani uz valutnu klauzulu, pa ovime i izrijekom potvrđuju da pristaju na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjena tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovornog odnosa na temelju ovog Ugovora."

 

5. U točki VII. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženici platiti tužitelju zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 18.345,74 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedinačne iznose u visini i od dospijeća pa do isplate kako je to pobliže navedeno pod toč. VII. izreke prvostupanjske presude, a u toč. VIII. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženici platiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 12.814,72 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih n a razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

6. Drugostupanjskom presudom u toč. I. odbijena je kao neosnovana žalba tuženice te je potvrđena prvostupanjska presuda pod toč. I., II., IV., V., VI. i VII. izreke te pod toč. VIII. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 8.201,42 kn /1.088,52 eura na ime naknade troškova postupka s pripadajućim zateznim kamatama.

 

7. U toč. II. drugostupanjske presude preinačena je prvostupanjska presuda pod toč. III. izreke te pod toč. VII. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 4.613,30 kn /612,29 eura na ime naknade troškova postupka s pripadajućim zateznim kamatama te se o tome odlučilo na način da je u cijelosti odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja kojim je tražio da se tuženici naloži isplata iznosa od 4.028,08 kn/ 533/09 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća pa do isplate na pojedinačne iznose te u visini kako je to pobliže navedeno pod toč. II. izreke drugostupanjske presude, a odbijen je kao neosnovan i zahtjev tužitelja za isplatom 4.613,30 kn/ 612/29 eura na ime naknade troškova postupka sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate. U toč. III. drugostupanjske presude naloženo je tužitelju isplatiti tuženiku na ime naknade troškova sastava žalbe razmjeran iznos od 362,90 kn / 48/17 eura.

 

8. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-218/2023-2 od 1. veljače 2023., dopustio tuženici podnošenje revizije protiv djela drugostupanjske presude zbog sljedećeg pravnog pitanja:

 

"Treba li sud u postupcima u kojima tužitelj postavlja restitucijski zahtjev za isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, tužbeni zahtjev umanjiti s tzv. potplaćenim iznosima, točnije umanjiti s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita?"

 

9. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv dijela drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena te u reviziji predlaže da ovaj sud donese pravno shvaćanje i odluku sukladno navodima revizije.

 

10. Tužitelj nije dostavio odgovor na reviziju.

 

11. Revizija nije osnovana.

 

12. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli.

 

13. Temeljem odredbe čl. 391. st. 3. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

14. Drugostupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem je isti tražio isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, a na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka Z. R.. Pri tome nižestupanjski sudovi nisu uzimali u obzir i nisu umanjivali preplaćene iznose kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita.

 

15. Suprotno navedenome, tuženica smatra kako je plaćene iznose zbog nepoštenosti i ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli trebalo umanjiti za one iznose za koje je tužitelj platio manji anuitet zbog toga što je tečaj CHF bio maji od onoga na dan isplate. Pri tome tuženica smatra da Ugovor o kreditu treba gledati kao cjelinu i tužitelju je trebalo ukupno zatraženi iznos na ime preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli umanjiti s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita.

 

16. U ovoj pravnoj stvari u revizijskoj fazi postupka sporan je samo način izračuna preplaćenih, mjesečnih iznosa po osnovi nepoštene i ništetne odredbe o CHF valutnoj klauzuli.

 

17. Temeljem odredbe čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO) kod ništetnih ugovora, a isto tako kod djelomično ništetnih odredaba, svaka strana ima pravo na restitucijski zahtjev pri čemu je osnovna pretpostavka za odučavanje o osnovanosti takvog zahtjeva da takav svoj restitucijski zahtjev pravilno postavi i istakne. Da bi se uopće moglo odlučivati o potraživanju jedne od strane ugovora koji je djelomično ništetan potrebno je da takva strana u tom smislu postavi tužbeni zahtjev, odnosno ako se radi o tuženiku da postavi protutužbeni zahtjev ili procesnopravni prigovor radi prebijanja. Također je moguće postaviti materijalnopravni prigovor prijeboja u smislu odredbe čl. 195. i čl. 196. ZOO. Jedino tada sud može odlučivati o potraživanju tuženice na ime restitucije na temelju nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu.

 

18. Kod toga se ističe da se protutužba i procesnopravni prigovor radi prebijanja mogu staviti do zaključenja prethodnog postupka, a materijalnopravni prigovor prijeboja može se istaknuti do zaključenja glavne rasprave, s time da sukladno odredbi čl. 288.a st. 6. ZPP se radi opravdanja takvog prigovora ne mogu iznositi nove činjenice niti se mogu predlagati novi dokazi, osim u slučaju iz čl. 299. st. 2. ZPP.

 

18.1. Slijedom toga, prigovori radi prebijanja (sudski prijeboj do kojeg dolazi u parnici odlukom suda) u postupovnopravnom smislu ne postoji ako ga tuženik na nesumnjiv način ne istakne te ako određeno ne navede koju tražbinu stavlja u prijeboj, s time da tražbina koju je tuženik istaknuo takvim prigovorom mora biti kvantitativno određena. Jednako je tako u odnosu na građanskopravni prijeboj, ali uz razlike koje proizlaze iz pravne prirode ovih instituta i odredbi čl. 333. st. 3. ZPP kao i onih prekluzivne naravi iz čl. 288.a st. 6. ZPP.

 

19. U tom smislu, ako u postupku u odnosu na potraživanje tuženice stranke, nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP ili materijalno pravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO, odnosno ako nije podnesena protutužba, tada nema niti postupovnopravnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženice na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštetnih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF.

 

20. Obzirom na navedeno, kada tuženica samo općenito, kao u ovom slučaju, stavlja materijalnopravni prigovor kojim zapravo samo osporava visinu potraživanja tužitelja temeljem nepoštenih i ništetnih ugovora o kreditu koje se odnose na CHF valutnu klauzulu, sud nije ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužitelja s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate. Stoga, ne ulazeći u pitan je osnovanosti ili neosnovanosti tražbine tužene strane, odgovor na pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija glasi:

 

"Sud u postupcima u kojima tužitelj postavlja restitucijski zahtjev za isplatu preplaćenih, mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, tužbeni zahtjev ne treba umanjiti s tzv. potplaćenim iznosima, točnije umanjiti s negativnim  tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita."

 

21. Navedeno pravno shvaćanje identično je već zauzetom pravnom shvaćanju u presudi proširenog vijeća ovoga suda broj Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023.

 

 

22. Obzirom na navedeno, valjalo je temeljem odredbe čl. 391. st. 6. ZPP odbiti reviziju tuženice kao neosnovanu i presuditi kao u izreci.

 

Zagreb, 27. veljače 2024.