REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 486/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. P., K. T., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u S., protiv tuženice R. H., Ministarstvo …, OIB: …, koju zastupa O. d. o. u S., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-23/19-3 od 14. listopada 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-666/15 od 19. listopada 2018., u sjednici održanoj 10. ožujka 2021.,

r i j e š i o  j e :

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Odbija se tužitelj s zahtjevom za naknadu troška odgovora na prijedlog tuženice.

Obrazloženje

Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-23/19-3 od 14. listopada 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-666/15 od 19. listopada 2018.

U odgovoru na prijedlog tužitelj je predložio isti odbaciti. Traži trošak odgovora na prijedlog.

Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljeno pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, budući je u istovrsnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kao u predmetnom sporu, ovaj sud već zauzeo pravno shvaćanje u odluci broj Revr-1705/14-2 od 21. veljače 2017., a pobijana presuda suda drugog stupnja utemeljena je upravo na takvom (podudarnom) pravnom shvaćanju.

Osim toga, revizijske odluke na koje se tuženica pozvala kao razloge važnosti, broj Rev-378/11 od 15. svibnja 2013. i Rev-563/06 od 11. listopada 2006., prema tome ne predstavljaju razlog važnosti, jer činjenična utvrđenja u navedenim odlukama ne koincidiraju s utvrđenjima u konkretnom predmetu.

Slijedom toga, u ovoj pravnoj stvari, u svakom slučaju, nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavak 1. ZPP i dopuštenje revizije, pa je na temelju odredbe članka 392. stavak 1. u vezi s člankom 387. stavak 5. ZPP riješeno kao u izreci.

Tužitelju nisu priznati troškovi sastava odgovora na prijedlog tuženice za dopuštenost revizije jer ta parnična radnja nije bila potrebna prilikom donošenja odluke o prijedlogu (članak 155. stavak 1. ZPP u vezi s člankom 166. ZPP).

Zagreb, 10. ožujka 2021.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v. r.