Pr-604/18

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex vojarna Sveti Križ, Dračevac

S P L I T

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Z. M. iz M., E., OIB: …, koga zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., , protiv tuženice R. H., M. F., OIB:…, koju zastupa O. D. O. u S., G-U. odjel, radi isplate, nakon

održane usmene i javne glavne rasprave zaključene dana 10.veljače 2021.god. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnice zakonskog zastupnika tuženice, objavljene dne 10.ožujka 2021. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku R. H., M. F., OIB:…,

zastupano po O. D O. u S., da tužitelju Z. M.

iz M., E.OIB:…., na ime razlike plaće isplati ukupan

iznos od 2.110,23 kn bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 253,94 kn od 16.04.2013. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 439,32 kn od 16.12.2013. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 219,66 kn od 16.04.2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 211,21 kn od 16.07.2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 211,21 kn od 16.09.2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 387,44 kn od 16.11.2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena do 31.07.2015., a od 01.08.2015.g. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

Tužitelj je dne 27.srpnja 2018.god. podnio pred ovim sudom tužbu protiv tužene radi isplate. U tužbi se navodi da je tužitelj zaposlenik tuženice, djelatnik P. C.

ureda S., na radnom mjestu carinika, a sve sukladno Rješenju o rasporedu na radno mjesto. U razdoblju od 20.03.2013. do 5.04.2018. tužitelj je ostvarivao prekovremeni rad koji mu nije plaćen u redovnom radu od ponedjeljka do petka, duže od 8 sati, u smjenama i turnusima (u smjenama dužim od 8 sati koliko je trebao raditi u smjeni i turnusu duže od 12 sati, koliko je trebao raditi u turnusu) i u radu na drugi način. U navedenim oblicima rada, tužitelj je radio tijekom mjeseca u drugoj smjeni, noću, subotom i nedjeljom i na dane blagdana i neradne dane koji se utvrđuju sukladno odredbama Zakona o blagdanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj, koji su u tjednu padali od ponedjeljka do petka. Odredbama važećeg Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike i ranije važećih Kolektivnih ugovora za državne službenike i namještenike, te internim aktima tužene određeno je što se smatra prekovremenim radom, kada je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, a i svaki sat rada subotom i nedjeljom. Prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama ili turnusu da se smatra svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa, te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Prekovremeni rad kojeg je tužitelj ostvarivao na drugačiji način, jer je ostvarivao sate rada koji su bili duži od dnevnog radnog vremena i koji su bili duži od 40 sati tjedno. Redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu, na bazi 40- satnog radnog tjedna, te da mjesečni redovni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu pomnoženi sa 8 sati. Navodi se da je tužitelj ostvarivao prekovremeni rad na dane blagdane i neradne dane Uskrsa, koji su u tjednu padali od ponedjeljka do petka, a koji mu nije plaćen, pošto su mu tako odrađeni sati, bili duži od predviđenog rada, utvrđenog dnevnim rasporedom tužene kao i svaki sat rada dulji od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Tužitelj se obratio tuženici sa zahtjevom za mirno rješenje spora, ali je isti dopisom odbijen u cijelosti. Temeljem prednjeg, tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se obvezati tužena isplatiti tužitelju, a nakon konačno preciziranog tužbenog zahtjeva u podnesku od 12.siječnja 2021.god., iznos od 2.110,23 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini mjesečni iznos od dospijeća pa do isplate (izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak), sve uz potraživanje troškova postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

U odgovoru na tužbu od 21.siječnja 2019.god. tuženica ističe prigovor preuranjenosti tužbe iz razloga što se tužena na tužiteljev zahtjev za mirno rješenje spora nije oglušila niti ga je odbila, već ga je podneskom od 3.srpnja 2018.god. ocijenila djelomično osnovanim, a tužitelj je tužbu podnio 27.srpnja 2018.god. pa predlaže istu odbaciti. Osim toga, navodi da se radi o stupnjevitoj tužbi pa imajući u vidu sadržaj zahtjeva za mirno rješenje spora to ne postoji istovjetnost zahtjeva i tužbe pa i zbog toga predlaže odbacivanje tužbe. Nadalje, tužena ističe kako iz specifikacije obračuna prekovremenih sati za tužitelja proizlazi da je isti ostvario pravo na isplatu bruto iznosa od 1.885,34 kn za 48 sati prekovremenog rada koji mu nisu plaćeni u utuženom razdoblju. Protivi se i dijelu zahtjeva kojim tužitelj traži isplatu kamate na bruto iznos od dana dospijeća neto plaće jer je isto protivno odredbama čl. 24.st.1.Zakona o porezu na dohodak ( Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine broj 115/16), odnosno odredbi čl. 45.st. 12. („Narodne novine" 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 120/13.,125/13., 148/13., 83/14., 143/14., 136/15, dalje: ZPD) prema kojima predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac prilikom svake isplate, po propisima koji važe na dan isplate. Dakle, tužitelj je u utuženom razdoblju ostvario određeni broj prekovremenih sati rada (48) kao ovlašteni carinski službenik koji je radio u turnusima, a koji sati mu nisu isplaćeni sukladno odredbama kolektivnih ugovora i drugim zakonskim propisima pa se stoga tužena protivi svakom potraživanju tužitelja preko iznosa od 1.885,34 kn.

Podneskom od 1.veljače 2019.god. tužitelj navodi da je prilikom obračuna mjesečnih plaća u utuženom razdoblju tužena tužitelju pogrešno utvrđivala broj radnih dana po mjesecima na način da je blagdane, neradne dane i dane Uskrsa, koji su padali od ponedjeljka do petka, na koje dane je tužitelj radio, uračunavala u radne dane na koji način je pogrešno utvrđivala ukupan redovni mjesečni fond radnih sati, a on se dobije da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati. U podnesku od 18.veljače 2019.god. ističe da tužena tužitelju nije ponudila konkretni mjesečni novčani iznos na ime prekovremenog rada temeljem kojeg bi mogao sklopiti nagodbu već je navela samo da je tužiteljev zahtjev za mirno rješenje spora djelomično osnovan, a osim toga, tuženica je pogrešno postupila kada je manji broj odrađenih sati u odnosu na redovni mjesečni fond radnih sati prenosila u sljedeći kalendarski mjesec, što je protivno odredbama kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike i tumačenju istih; što je mjesečno ostvarene sate rada u pojedinim mjesecima prenosila u sljedeći kalendarski mjesec iako ih je trebala obračunati kao prekovremene sate u mjesecu u kojem su i ostvareni i kada je u pojedinim mjesecima vršila nadopunu satnice s odrađenim prekovremenim satima na blagdan budući da je iste sate rada na kraju mjeseca trebalo obračunati kao prekovremeni rad. Nadalje, navodi da tužitelj u utuženom razdoblju nije koristio slobodne dane na ime mjesečno ostvarivanog prekovremenog rada, a niti je tuženica donosila bilo kakve odluke kojima bi odlučila o korištenja slobodnih dana, a niti je određeno vrijeme kada su prekovremeni sati odrađeni sukladno Tumačenju br. 16/44 od 16.12.2013.god. Tužena tužitelju nije mjesečno platila sve prekovremene sate rada, niti dodatak za prekovremeni rad na odrađene sate rada, koje je tužena platila kao redovan rad iako su isti sati bili duži od dnevnog radnog vremena ili redovne smjene.

U podnesku od 17.travnja 2019.god. tužena navodi da je tužitelj tijekom gotovo cijelog utuženog razdoblja radio u turnusima 12-24-12-48 naizmjenično tijekom mjeseca, a za rad u turnusima poziva se na propise: Zakon o carinskoj službi (Narodne novine broj 68/13,30/14 i 115/16), Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike (Narodne novine broj 112/17 i 12/18), Tumačenja Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike), te ostali propisi; Zakon o državnim službenicima (Narodne novine broj 92/05,107/07, 27/08, 49/11, 150/11, 34/12, 49/12-pročišćeni tekst 37/13, 38/13, 1/15, 138/15 i 61/176), Zakon o državnim službenicima i namještenicima (Narodne novine broj 27/01), te i Zakon o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17 te 149/09, 61/11, 82/12, 73/13).

Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom zahtjeva za mirno rješenje spora od 5.travnja 2018.god., odgovora tužene na zahtjev tužitelja od 3.srpnja 2018.god., dopisa tužene upućenog pun. tužitelja od 3.rujna 2018.god., specifikacije obračuna prekovremenih sati, rješenja Ministarstva financija klasa: UP/I-112-02/12-01/127, Ur.broj: 513-02-5593/2- 12-1 od 1.srpnja 2012.god., rješenja Ministarstva financija klasa: UP/I-112-02/13-01/304, Ur.broj: 513-02-5193/1-13-1 od 8.srpnja 2013.god., rješenja Ministarstva financija klasa: UP/I-112-02/17-01/999, Urbroj: 513-02-8009/8-17-1 od 1.rujna 2017.god., evidencije o korištenju radnog vremena i obračunskih isprava za isplatu plaća (list 16-137 spisa), izvoda iz zapisnika Komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (list 144-167 spisa), opći primjer izračuna za ovlaštenog carinskog službenika koji radi na poslovima s posebnim uvjetima rada i s 22 godine radnog staža za mjesec listopad 2014.god., tumačenja Zajedničke komisije broj 24/44 od 22.siječnja 2014.god. i br. 54/59 od 18.prosinca 2012.god., izvadak iz sistematizacije radnih mjesta (list 186-197 spisa), zamolbe za korištenje slobodnih dana prema ostvarenom višku sati od 20.srpnja 2015.god. i 23.studenoga 2016.god., izvod iz zapisnika s 19.sjednice Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 12.rujna 2019.god., financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Milenku Galiotu, dipl.oec. od 4.srpnja 2019.god., dopune vještačenja sudskog vještaka za financije i računovodstvo Milenka Galiota od 12.listopada 2020.god., dok je sud odbio prijedlog tužene radi izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka predloženih u odgovoru na tužbi i na ročištima, jer iste smatra nepotrebnim, a usmjerenim samo na odugovlačenje postupka i stvaranje bespotrebnih troškova, pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

Neprijeporno je između parbenih stranaka da je tužitelj zaposlenik tužene i to P. C. ureda na radnom mjestu carinika, sve prema rješenju o rasporedu na radno mjesto. Neprijeporno je da je tužitelj ostvario određeni broj prekovremenih sati u utuženom razdoblju, što je tužena priznala u postupku mirnog rješenja spora, a neprijeporno je i da je tužena ponudila tužitelju sklapanje sudske nagodbe za bruto iznos od 1.885,34 kn. Prijeporno je između parbenih stranaka je li tužitelju pripada na ime ostvarenih prekovremenih sati iznos od 1.885,34 kn, koliko je tužena ponudila, ili veći iznos. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće po osnovu neplaćenih prekovremenih sati u razdoblju od 20.ožujka 2013.god. do 5.travnja 2018.god. Naime, u konkretnom slučaju tužitelj, koji radi na radnom mjestu carinika, smatra da mu tužena u razdoblju od 20.ožujka 2013.god. do 5.travnja 2018.god. nije u cijelosti platila prekovremeni rad koji je ostvarivao u redovnom radu, radeći u smjenskom radu duže od redovne smjene ili turnusa, kao i prekovremeni rad kojeg je ostvarivao radeći na blagdane i na druge neradne dane koji su padali od ponedjeljka do petka u utuženom razdoblju, pa je isti dne 5.travnja 2018.god. podnio tuženici zahtjev za mirno rješenje spora, koji je tužena djelomično priznala osnovanim te mu je dopisom od 3.rujna 2018.god. ponudila isplatu bruto iznosa od 1.885,34 kn, koji tužitelj nije prihvatio, već je, sukladno odredbi čl. 186.a st.5. ZPP- a podnio tužbu ovom sudu.

Međutim, tužena predlaže odbaciti tužbu jer se ista nije oglušila na podneseni zahtjev za mirno rješenje spora niti ga je odbila, već ga je priznala djelomično osnovanim, a tužitelj je unatoč tome podnio tužbu.

Člankom 186.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., dalje ZPP) propisano je da osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv R. H.

dužna se je prije podnošenja tužbe obratiti sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv R. H., osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe.

Iz zahtjeva za mirno rješenje spora od 5.travnja 2018.god. proizlazi da se tužitelj prije podnošenja predmetne tužbe obratio O. D. O. u S. radi mirnog

rješenja spora glede isplate razlike plaće, za neplaćeni, a ostvareni prekovremeni rad za razdoblje od 20.ožujka 2013.god. 5.travnja 2018.god., tražeći za to razdoblje paušalni iznos od 50.000,00 kn. Tužena je u odgovoru na zahtjev za mirno rješenje spora od 3.srpnja 2018.god. priznala djelomično osnovanim zahtjev tužitelja, ali nije ponudila tužitelju iznos ni u kojem roku bi bilo plaćeno pa je tužitelj podnio tužbu ovom sudu 27.srpnja 2018.god. kojom potražuje konačno preciziranim zahtjevom od 12.siječnja 2021.god razliku plaće s osnova prekovremenog rada koji je ostvario u razdoblju od 20.ožujka 2013.god. do 5.travnja 2018.god. u bruto iznosu od 2.110,23 kn s pripadajućim kamatama.

Po ocjeni ovog suda ispunjena je pretpostavka iz čl. 186.a st.1. ZPP-a pa je tužba dopuštena, te se prigovori tužene u tom smislu ukazuju neosnovanim.

Zakon o državnim službenicima ( Narodne novine broj 49/12 – pročišćeni tekst, 150 /11, 34/12, 49/12 , 38/13, dalje: ZDS) plaću i druga materijalna prava državnih službenika uređuje u čl. 10. koji propisuje da državni službenici za svoj rad imaju pravo na plaću, kao i da se Kolektivnim ugovorom mogu urediti materijalna i druga prava državnih službenika. Obveza plaćanja prekovremenog rada propisana je i čl. 86. Zakona o radu ( NN 149/09, 61/11 i 73/13 – u daljnjem tekstu ZR).

Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike (Narodne novine broj 89/12, 104 /13) u čl. 44. je određeno da se osnovna plaća službenika i namještenika uvećava za 40 % za rad noću, 50 % za prekovremeni rad, 25 % za rad subotom, 35 % za rad nedjeljom, 10 % za rad u drugoj smjeni, te ukoliko službenik ili namještenik radi na blagdane, neradne dana utvrđene Zakonom i na Uskrs, ima pravo na plaću uvećanu za 150 % . Za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično ili najmanje dva radna dana u tjednu u prvoj i drugoj smjeni uvećanje plaće iznosi 10 % za dvokratni s prekidom dužinom od 90 minuta uvećanje iznosi 10 % i za rad u turnusu uvećanje osnovne plaće iznosi 5 % . Prema st. 2. istog članka navedeni dodaci se međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni. Prema st. 9. istog članka prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom. Nadalje, prema st. 10. istog članka prekovremenim radom, kada je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama ili u turnusu, smatra se svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Prema st. 12. istog članka redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati. Prema st. 13. istog članka umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana, međutim tužena tijekom postupka ne tvrdi i ne dokazuje da bi tužitelj koristio slobodne dane po osnovu prekovremenog rada u utuženom razdoblju (iako je dopisima od 20.srpnja 2015.g. i 23.studenoga 2016.god. tražio korištenje 1 slobodnog radnog dana zbog 8 ostvarenog viška sati).

Prema čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ( Narodne novine broj 89/12, 104/13 ) proizlaze prava državnih službenika i namještenika na jednak način kako to sadrži i čl. 38. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ( Narodne novine broj 112/17 i 12/18 ).

Ovaj sud je mišljenja da u ovom slučaju treba primijeniti obračun fonda radnih sati koji proizlaze iz odredbe čl. 44. st. 12. KU kojom je propisan način utvrđenja broja prekovremenih sati rada tako da se od ukupnog broja odrađenih sati rada odbije mjesečni fond radnih sati dok mjesečni fond radnih sati čini broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnožen s 8 sati. Kako je blagdan neradni dan (koji je u konkretnom slučaju padao u razdoblju od ponedjeljka do petka ) ovaj sud smatra da blagdan ne ulazi u mjesečni fond radnih sati već u mjesečni fond sati, a tuženik je u ovom slučaju tužitelju prekovremene sate utvrđivao na bazi mjesečnog broja sati, a ne mjesečnog fonda radnih sati, što je pogrešno s obzirom na odredbu čl. 44. st. 12. KU.

Za istaknuti je da se za državne službenike i namještenike koji rade u smjenama ili u turnusu, prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a taj fond označava samo sate koji ulaze u radne dane pojedinog mjeseca, što znači ne i one sate koji padaju u neradne dane od ponedjeljka do petka. Prema tome, redovni mjesečni fond radnih sati je u svakom slučaju manji broj sati, nego što je to mjesečni fond sati, a koji fond sati uračunava u sebe sate koji padaju u radne, ali i sate koji padaju u neradne dane, ako ti neradni dani padaju od ponedjeljka do petka. Iz prednjeg nesumnjivo proizlazi da je kod tužitelja vršena pogrešna evidencija prekovremenih sati jer su mu prekovremeni sati morali biti obračunavani prema redovnom mjesečnom fondu radnih sati. tj. na način da mu je prekovremeni rad svaki sat preko redovnog mjesečnog fonda radnih sati, što znači da ukoliko u jednom mjesecu pada jedan neradni dan u razdoblju od ponedjeljka do petka, sati toga dana ne ulaze u redovni mjesečni fond radnih sati ( jer je dan neradni ), ali ti sati ulaze u dan za koji se plaća naknada plaće, tj. ulaze u redovni mjesečni fond sati. Sve to dovodi do zaključka ovog suda da tužena nije evidentirala prekovremeno odrađene sate kod državnih službenika kakav je i tužitelj ( radi u smjenama) na ispravan način, jer se prekovremeni sati kod državnih službenika, konkretno tužitelja evidentiraju na broj sati koji odgovara redovnom mjesečnom fondu radnih sati tj. oni sati koji padaju samo i isključivo u radne dane pojedinog mjeseca, što znači da službenicima, kakav je i tužitelj nije bio evidentiran sav prekovremeni rad sukladno odredbama navedenih Kolektivnih ugovora. U prilog tome ide i tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 16. svibnja 2012. g. iz kojeg slijedi da se prekovremeni sati rada djelatnika koji radi u turnusu, dobije na način da se od njegovih ukupno odrađenih sati rada u mjesecu odbije redovni mjesečni fond radnih sati. Redovni mjesečni fond radnih sati dobije se na način da se broj radnih dana u mjesecu pomnoži s 8 sati, što znači da u taj fond ne ulaze blagdani i neradni dani određeni zakonom. Identično tumačenje ova Komisija je dala dana 29. travnja 2013. g. u odnosu na rad u smjenama.

Radi utvrđenja je li tuženica obračunala i isplatila tužitelju ostvareni prekovremeni rad u utuženom razdoblju u skladu s odredbama KU-a, sud je izveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo M. G., dipl. oec.

Sudski vještak M. G. u svom pisanom nalazu i mišljenju od 4.srpnja

2019.god. navodi kako je tijekom provođenja vještačenja izvršio testiranje ispravnosti obračuna sati rada i naknada po osnovu rada tužitelja, te je utvrdio da su podaci korišteni iz evidencije o korištenju radnog vremena tužitelja ispravno prenijeti u obračunske isprave i da su ti podaci obračunani sukladno odredbama Kolektivnog ugovora, koje odredbe se odnose na obračun plaća, odnosno naknada po osnovu rada noću, u drugoj smjeni, turnusa, rada na državne blagdane, subotom i nedjeljom. Mišljenja je da su navedene naknade ispravno obračunane radi čega se iste naknade ne mogu ponovno obračunavati kao faktor vremena prilikom obračuna razlike prekovremenih sati tužitelja za utuženo razdoblje. Vještačenje je proveo na način da je obračunao prekovremene sate tužitelja tako što je od ukupno ostvarenih sati po mjesecima (stupac 5 Tablice) umanjio za ukupni redovni mjesečni fond radnih sati tužitelja od ponedjeljka do petka, bez blagdana (stupac 4. Tablice), da je obračunao prekovremene sate tužitelja ostvarene mjesečno na blagdane od ponedjeljka do petka, kako je iskazano u evidenciji o korištenju radnog vremena tužitelja, da je od ukupno obračunanih prekovremenih sati rada tužitelja (stupac 6. i 7. Tablice) odbio mjesečne plaćene prekovremene sate tužitelja (stupac 8. Tablice), da je od ukupno preostalih neplaćenih prekovremenih sati rada tužitelja (stupac 9. i 10. Tablice) odbio slobodno iskorištene sate (dane) tužitelja iskazane u obračunskim ispravama tužitelja (stupac 11. Tablice) u omjeru 1,5:1 sukladno Kolektivnom ugovoru i ostale neplaćene prekovremene sate rada tužitelja (stupac 12. Tablice) obračunao sukladno Kolektivnom ugovoru, odnosno podacima za obračun plaća iskazanim u obračunskim ispravama tužitelja za cijelo utuženo razdoblje. Vještak je mišljenja da je razlika plaća tužitelja po osnovu prekovremenog rada za razdoblje od 20.ožujka 2013.god. do 5.travnja 2018.god. u iznosu od 13.5125,62 kn, što je sve prikazao u Tablici koja je sastavni dio vještačenja.

Tužitelj je sukladno nalazu i mišljenju vještaka G. specificirao tužbeni zahtjev na način da od tužene na ime razlike plaće za utuženo razdoblje potražuje isplatu iznosa od 13.515,62 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dok je tužena u podnesku od 16.listopada 2019.god. u cijelosti prigovorila nalazu i mišljenju vještaka navodeći kako je njegov nalaz protivan svim relevantnim zakonskim i podzakonskim propisima i financijsko- računovodstvenim pravilima budući da je pogrešno postavljena metodologija izrade nalaza što je dovelo do potpuno pogrešnog izračuna u nalazu na temelju apsolutno krivih parametara.

S obzirom na primjedbe tužene na vještačenje vještaka M. G., isti vještak u dopuni vještačenja od 12.listopada 2019.god. navodi da je dopunsko vještačenje proveo na način da je iz Tablice iskazane u vještačenju od 4.srpnja 2019.god., stupac 7. isključio prekovremene sate rada tužitelja ostvarene na blagdan u utuženom razdoblju od ponedjeljka do petka pa je tako razlika plaće tužitelja po osnovu prekovremenog rada za razdoblje od 20.ožujka 2013.god. do 5.travnja 2018.god. u bruto iznosu od 2.110,23 kn. Na dopunu vještačenja vještaka G. tužena nije imala primjedbi, ali navodi kako je tužena već u postupku mirnog rješenja spora i u odgovoru na tužbu priznala da je tužitelj ostvario određeni broj prekovremenih sati te je priznala određeni iznos za iste pa je tužitelj doveo do ovog postupka radi čega je u obvezi snositi troškove postupka. Tužena, u odnosu na smanjeni tužbeni zahtjev, ističe da se u tom dijelu za koji je smanjen tužbeni zahtjev radi o povlačenju tužbe pa je tužitelj u obvezi naknaditi trošak tuženici prema čl. 158. ZPP-a.

Imajući u vidu vještačenje vještaka M. G., koje vještačenje je sud prihvatio kao stručno, objektivno, jasno obrazloženo i dano u skladu s pravilima struke i znanosti, a iz kojeg nesumnjivo proizlazi da bi tužitelja po osnovu prekovremenog rada za razdoblje od 20.ožujka 2013.god. do 5.travnja 2018.god. pripadao bruto iznos od 2.110,23 kn, to je sud tužitelju i dosudio za utuženo razdoblje ukupan iznos od 2.110,23 kn (dopuna vještačenja od 12.listopada 2019.god.), a kao u točki I izreke presude. Na dosuđeni iznos tužitelju su dosuđene i zatezne kamate, a u smislu odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje ZOO), izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak. Naime, u skladu s odredbom čl. 45. st. 1. i 2., te čl. 14. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine" 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 120/13.,125/13., 148/13., 83/14., 143/14., 136/15, dalje: ZPD) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac isplatitelj primitka iz čl. 14. istog Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Dakle, porez na dohodak i prirez na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak pa se na te iznose zatezne kamate do tada ne obračunavaju. Glede tijeka zatezne kamate za istaknuti je odredbu čl. 84. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 149/09., 61/11. i 73/13.) i čl. 92. st. 3 Zakonom o radu ("Narodne novine" br., 93/14. i 127/17.) koje istovjetno propisuju da se plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu, ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, a što ovdje nije slučaj. Dakle, tužena je pala u zakašnjenje tek protekom 15-og dana u idućem mjesecu pa se kamate na plaću i naknadu plaće mogu odrediti tek od 16-og dana u idućem mjesecu, do isplate, a kako je to i tužitelj zatražio.

Odluka o parbenom trošku temelji se odredbi čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., dalje ZPP). Naime, tužitelj se obratio tuženoj prije pokretanja parničnog postupka radi mirnog rješavanja spora i tužena je priznala djelomično osnovanim njegov zahtjev i predložila zaključenje sudske nagodbe, ali je tužitelj ipak pokrenuo konkretni parnični postupak. U odgovoru na tužbu tužena je predložila sklapanje sudske nagodbe za bruto iznos od 1.885,34 kn za 48 sati prekovremenog rada, što tužitelj nije prihvatio, a tužena nije isplatila tužitelju priznati mu iznos. Tužitelj je sukladno nalazu i mišljenju vještaka financijske struke postavio tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 13.515,61 kn, da bi po dopuni vještačenja, smanjio tužbeni zahtjev na iznos od 2.110,23 kn, dok je tužena nudila tužitelju isplatu iznosa od 1.885,34 kn. Ovaj sud je mišljenja kako u ovom predmetu svaka stranka treba snositi svoje troškove postupka, budući da je tužitelj nepotrebno prouzročio troškove postupka, a s druge strane tužena u odgovoru na zahtjev za mirno rješenje spora nije ponudila tužitelju iznos za isplatu, kao ni u kojem bi roku isplatila pripadajući iznos, nego je u odgovoru na tužbu ponudila tužitelju iznos od 1.885,34 kn, a koji mu nije isplatila pa je odlučeno kao u točki II izreke presude.

U Splitu, 10.ožujka 2021.godine

S U T K I N JA

Katica Bojčić Vidović

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

DNA:

-pun. tužitelja

-pun. tužene

Broj zapisa: eb2f8-68a2a

Kontrolni broj: 0f4ab-ce023-a7cf7

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=KATICA BOJČIĆ VIDOVIĆ, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web

adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-

dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.