Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-15/2021-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te Marije Balenović i Željka Horvatovića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. C., zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17.– dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog A. C., podnesenoj po branitelju G. M., protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci, broj K-5/2020-15 od 28. siječnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2021.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog A. C., kao neosnovana.
Obrazloženje
Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, odbijen je prijedlog optuženika za izdvajanje iz spisa predmeta, kao nezakonitog dokaza - nalaza i mišljenja centra, a glede režima rada semafora u vrijeme nesreće za smjer J. trg prema T. Ž., odnosno koji od sudionika prometne nesreće nije poštivao zabranu prolaska na upaljeno crveno svjetlo na semaforu na mjestu nesreće (list 642-651) na listu 16 spisa predmeta.
Protiv tog rješenja žalbu je pravodobno podnio optuženik A. C., po branitelju G. M., odvjetniku iz R., bez posebno istaknutih žalbenih osnova, s prijedlogom pobijano rješenje preinačiti i iz spisa izdvojiti priložena pismena kao nezakoniti dokaz, odnosno pobijano rješenje ukinuti i vratiti na ponovno odlučivanje.
Iz sadržaja žalbe nadalje proizlazi kako optuženi smatra da je počinjena bitna povreda postupka jer da je pobijana odluka suda nerazumljiva, te nema razloga o odlučnim činjenicama, pa iako ne navodi zakonsku odredbu, očigledno je da obrana upire na počinjenje bitne povrede iz članka 468. stavak 1. točka 11. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.).
U žalbi se problematizira i postupanje, te ovlasti prvostupanjskog suda po predsjedniku vijeća, kao i navodno nedopušteno postupanje po inkvizitorskom načelu, budući da je, po mišljenju obrane, Republika Hrvatska napustila sustav potpunog inkvizitorskog načela, pa da je zbog takvog postupanja i prekoračenja ovlasti prvostupanjskog suda, prometno vještačenje, čije se izdvajanje traži, pribavljeno protivno odredbi članka 10. ZKP/08., te da isto uopće ne može biti dokaz.
Spis predmeta je, sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Žalba nije osnovana.
Prije svega,valja se osvrnuti na navode u žalbi kojima se posve neprimjereno "moli" drugostupanjski sud da ima u vidu izlaganje obrane prilikom podnošenja zahtjeva za izdvajanjem iz spisa spornog vještačenja i to "ono koje je upisano strani 3 i 4 raspravnog zapisnika od 28. siječnja 2021. kada je obrana obrazložila pravnu podlogu svog zahtjeva", budući je takva "molba" protivna članku 496. u svezi članka 466. stavak 1. ZKP/08. u kojima se propisuje sadržaj žalbe, kao i osnove za pobijanje, a ne da žalbeni sud traži po spisu što je pravna podloga zahtjeva obrane.
No, kako je prvostupanjski sud gotovo u cijelosti, u obrazloženju svog rješenja, naveo razloge i pravnu podlogu obrane za izdvajanjem vještačenja koje je provedeno po centru, to je ovaj sud našao da se po zahtjevu obrane isto može sumirati: kako je vještačenje izvedeno protivno odredbama ZKP/08., čime je teško povrijeđeno pravo obrane zajamčeno Ustavom i međunarodnim pravom jer je predsjednik vijeća izvan rasprave i bez sudjelovanja ostalih članova vijeća odredio provođenje vještačenja preko onoga što je određeno na raspravi i na taj način povrijedio odredbe ZKP/08. jer je djelovao u nedopuštenom sastavu i izvan dopuštenih dispozicija nezavisnog suda prema odredbama modernog ZKP-a, odnosno predsjednik vijeća je izašao iz ovlasti koje mu je dao ZKP/08., te kako je na opisani način povrijeđeno pravo obrane opisano u članku 10. stavak 2. točka 2. ZKP/08. i zbog čega je došlo do povrede ZKP/08. iz članka 10. stavka 3. ZKP/08., pa stoga predlaže da se isti izdvoji iz spisa kao nezakoniti dokaz.
Suprotno žalbenim prigovorima, sud prvog stupnja pravilno je odbio iz spisa predmeta izdvojiti nalaz i mišljenja centra, a glede režima rada semafora u vrijeme nesreće za smjer J. trg prema T. Ž., odnosno, mišljenje koji od sudionika prometne nesreće nije poštivao zabranu prolaska na upaljeno crveno svjetlo na semaforu na mjestu nesreće (list 642-651) jer kako se navodi u obrazloženju rješenja, ne radi se o nezakonitom dokazu u smislu odredbe članka 10. ZKP/08.
Naime, u argumentaciji svoje odluke o odbijanju navedenog dokaza, prvostupanjski sud polazi od odredbi članka 9. stavka 1. ZKP/08., iz kojega proizlazi da sud s jednakom pažnjom ispituje i utvrđuje činjenice koje terete okrivljenika i koje mu idu u korist, odnosno stavka 3. iz kojega proizlazi da pravo suda da ocjenjuje postojanje ili nepostojanje činjenica nije vezano ni ograničeno posebnim formalnim dokaznim pravilima, te članka 418. iz kojega proizlazi da dokazivanje obuhvaća sve činjenice za koje sud i stranke smatraju da su važne za pravilno presuđenje, pa je pravo suda da utvrđuje sve one činjenice i provodi sve one dokaze koje nalazi potrebnim za donošenje pravilne i zakonite odluke, kao i to da su ovlasti predsjednika vijeća propisane odredbom članka 381. ZKP/08.
Stoga ne stoji tvrdnja žalitelja da je pobijano rješenje nejasno te da se ne može ispitati jer iz odluke prvostupanjskog suda, nadalje, potpuno jasno proizlazi da se rješenjem raspravnog suda, a potom nalogom koji je upućen centru traži razjašnjenje činjenica o režimu rada semafora u vrijeme nesreće, odnosno koji od sudionika prometne nesreće nije poštivao zabranu prolaska na upaljeno crveno svjetlo na semaforu na mjestu nesreće, pa se i raspravnim rješenjem i nalogom traži isto, a faktički se odnosi na dopunsko vještačenje na navedene okolnosti, koje je uostalom već isticano u fazi potvrđivanja optužnice, pa se ne radi o novom vještačenju, kako to pogrešno smatra optuženik.
Navodi žalbe o nedopuštenim ovlastima predsjednika prvostupanjskog vijeća nakon rasprave u pogledu pisanja naloga, kao i u dijelu o prekoračenju ovlasti suda po inkvizitorskom načelu, posve su promašeni, pa se žalitelj upućuje na prethodno navedene članke 9.,381.,418. ZKP/08., a uz to i na članak 163. ZKP/08.
Dakle, u pogledu razloga zbog kojih je prvostupanjski sud suštinski odbio prijedlog optuženika za izdvajanje nezakonitih dokaza, a koji se odnose na status ovlaštenja koja ima predsjednik vijeća, u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.
Prema tome, prvostupanjski sud je u pobijanom rješenju dao jasnu i valjanu ocjenu zakonitosti dokaza čije je izdvajanje predložio optuženi, pa sukladno navedenom nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., a na koju žalitelj samo paušalno upućuje kroz sadržaj svoje žalbe.
Stoga, a uzevši u obzir sve prethodno navedeno Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski, drži kako dokaz čije izdvajanje optuženi predlaže nije nezakoniti dokaz te da nije bilo mjesta izdvajanju istoga jer je pribavljen po ovlaštenom tijelu i u propisanoj proceduri.
Naime, da bi se sukladno članku 10. stavku 1. ZKP/08. radilo o nezakonitim dokazima mora se raditi o takvim dokazima za koje je utvrđeno da su pribavljeni na nezakonit način i na kojima se zbog toga ne može temeljiti sudska odluka.
U stavku 2. citirane odredbe taksativno je navedeno da su nezakoniti dokazi oni koji su pribavljeni kršenjem Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom propisane zabrane mučenja, okrutnog ili nečovječnog postupanja (točka 1.), povredom Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom zajamčenih prava obrane, prava na ugled i čast, te prava na nepovredivost osobnog ili obiteljskog života (točka 2.), povredom odredaba kaznenog postupka i koji su izričito predviđeni Zakonom o kaznenom postupku (točka 3.), te oni za koje se saznalo iz nezakonitih dokaza (točka 4.), a što u ovoj konkretnoj situaciji nije slučaj, jer dokaz nalaza i mišljenja centra, a glede režima rada semafora u vrijeme nesreće za smjer J. trg prema T. Ž. u R., odnosno mišljenje koji od sudionika prometne nesreće nije poštivao zabranu prolaska na upaljeno crveno svjetlo na semaforu na mjestu nesreće, nije pribavljen niti na jedan od prethodno opisanih načina, a niti je proistekao iz nekog nezakonitog dokaza, već je, kao što je već rečeno, pribavljen po ovlaštenom tijelu i u propisanoj proceduri. Slijedom navedenog žalba okrivljenika nije osnovana, a kako je pri ispitivanju pobijanog rješenja po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 4. ZKP/08., utvrđeno da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo, da ne postoji povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. i da na štetu optuženika nije povrijeđen kazneni zakon, trebalo je žalbu okrivljenika, na temelju članka 494. stavka 3. točka 2. ZKP/08., odbiti kao neosnovanu.
Stoga je odlučeno kao u izreci rješenja.
Zagreb, 10. ožujka 2021.
Predsjednik vijeća:
Ivan Turudić,univ.spec.crim.
