REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-2210/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od Nediljka Bobana, kao predsjednika vijeća, te Drage Klasnića i Koraljke Bašić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika D.K., zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), odlučujući o žalbi okrivljenika D.K., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Umagu-Umago, Prekršajni odjel od 11. prosinca 2020., broj: 39. Pp P-316/2020-9., na sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2021.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika D.K. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II.Temeljem čl. 139. st. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljenik D.K. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna u roku od 8 (osam) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom, proglašen je krivim okrivljenik D.K. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 11.000,00 (jedanaesttisuća) kuna.

Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, prema okrivljeniku je primijenjena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 4 (četiri) mjeseca.

Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka i to u iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna.

Protiv pobijane presude, okrivljenik D.K. pravodobno je podnio žalbu zbog povrede primjene materijalnog prava, te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe

U žalbi okrivljenik navodi da nije prekršio nikakav zakon, da je vozio po pravilu, a po svemu sudeći djelatnici policije „neposredno zapažaju“ te znaju tko se mora testirati, a tko ne. Nisu ga testirali na alkohol, nisu ni tražili vozačku dozvolu već osobnu iskaznicu, a to znači da policajci namjerno traže od pojedinih vozača da se testiraju na drogu. U njegovom primjeru zaustavili su ga u navedenoj ulici i nakon svega morao je ići pješice po hladnoći 3 km do kuće. Nisu mu uzeli dokumente ali su ga prisilili da ostavi auto i da se udalji pješice kući. Napominje da nije napravio nikakav prekršaj što bi nekog ugrozilo. Traži oslobađajući presudu jer smatra da nije kriv, te misli da su dotični policajci prekršili svoje ovlasti.

Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

Žalba nije osnovana.

Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

Naime, okrivljenik je ispitan na navode optužnog prijedloga u svojoj obrani priznao da se je odbio podvrgnuti testiranju na droge, a isto ne osporava niti u žalbi, pri čemu razlozi i okolnosti na koje se je pozvao u obrani, te iste ponavlja i u žalbi su subjektivne prirode i kao takvi ne isključuju njegovu prekršajnu odgovornost, a kako je to osnovano u obrazloženju pobijane presude naveo i prvostupanjski sud.

Ispitujući odluku o kazni, valja istaći da je za djelo prekršaja iz članka 282. stavak 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana novčana kazna u rasponu od 10.000,00 kn do 20.000,00 kn ili kazna zatvora do 60 dana, a prvostupanjski sud je okrivljeniku za navedeni prekršaj utvrdio novčanu kaznu kao blažu vrstu kazne za taj prekršaj, i to bliže propisanom posebnom zakonskom minimumu, te stoga i ovaj sud smatra da je izrečena novčana kazna primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

Razmotrivši odluku o primijenjenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je pobijanom presudom osnovano i zakonito prema okrivljeniku primijenjena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 4 mjeseca, čija primjena je nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 200,00 kuna, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikove žalbe, pa je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 10. ožujka 2021.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.

Nediljko Boban, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom suda u Pazinu, Stalnoj službi u Umagu-Umago, Prekršajni odjel u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.