REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI PREKRŠAJNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Broj:Jž-2596/2021
ZAGREB
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog Ž.J. i okrivljenog A.U., zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90, 29/94), odlučujući o žalbi okrivljenog A.U., podnijete protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju, poslovni broj: 3.Pp J-3249/2019-58 od 10. veljače 2021., na sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2021.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog A.U. i prvostupanjska presuda potvrđuje u pobijanom dijelu u odnosu na žalitelja.
II Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) okrivljeni A.U. dužan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 (tristo) kuna, u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
Pobijanom presudom okrivljeni Ž.J. i okrivljeni A.U. proglašeni su krivima zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci prvostupanjske presude, te im je izrečena novčana kazna u iznosu od po 377,68 kuna, svakome, a što je protuvrijednost od 100 DEM-a odnosno 50,00 EUR-a i i kojima je na temelju članka 40. Prekršajnog zakona uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 22. rujna 2019. do 23. rujna 2019. kao 2 dana odnosno 600,00 kuna, svakome, pa okrivljenici nemaju ništa za platiti.
Istom presudom okrivljeni Ž.J. i okrivljeni A.U. dužni su naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kuna, svaki.
Okrivljeni A.U. pravodobno je podnio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, navodeći u bitnome da je okrivljenik u inkriminirano vrijeme sudjelovao u malo žustrijoj polemici sa Ž.J. koji je bio pod utjecajem alkohola, dok žalitelj ne konzumira alkohol i koji je nasrnuo na žalitelja koji se tada branio, a zbog čega se žalitelj neosnovano izjednačava sa napadačem u doprinosu remećenja javnog reda i mira.
Žalba nije osnovana.
Rješavajući sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj je sud ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. ovoga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih žalitelj pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
Razmatrajući pobijanu presudu, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica koje tvore obilježja navedenog prekršaja tijekom prekršajnog postupka budući je u tijeku prekršajnog postupka ispitao okrivljenog Ž.J., okrivljenog A.U., kao i svjedoke A.D. te M.D..
Prvostupanjski sud je sukladno načelu slobodne ocjene dokaza propisanim u odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona cijenio sve provedene dokaze pojedinačno i u međusobnoj povezanosti i o čemu je dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud te iz provedenih dokaza nesporno utvrdio da je žalitelj zajedno sa okrivljenim Ž.J. na javnom mjestu u restoranu D. u kojem su bili gosti remetio javni red i mir. Naime, iz iskaza gore navedenih svjedoka nesporno proizlazi da su se isti svađali i da su vikali, kao i da je okrivljeni Ž.J. krenuo prema žalitelju, ali je isto tako okrivljeni A.U. ustao sa stolice i krenuo prema Ž.J. i pri tome pokušao uzeti bokal sa stola u namjeri da ga upotrijebi, dakle da je isti u konkretnom slučaju postupao sa napadačkom voljom, nakon čega je došlo do fizičkog sukoba te su pri tome pali na pod i pri tome se udarali.
Slijedom navedenog prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza utvrdio odlučne činjenice koje tvore obilježje prekršaja iz članak 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. U odnosu na žalbene navode žalitelja da je isti postupao u nužnoj obrani koja je regulirana odredbom članka 18. Prekršajnog zakona potrebno je navesti kako se u konkretnom slučaju nisu ispunile propisane pretpostavke za primjenu navedenog instituta koji isključuje protupravnost.
Naime, u odredbi članka 18. stavka 1 i 2. Prekršajnog zakona je propisano da nema prekršaja kad je počinitelj postupao u nužnoj obrani i da je nužna obrana ona obrana koja je prijeko potrebna da počinitelj od sebe ili drugoga odbije istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad, dok je sudska praksa definirala pretpostavke na način da napad mora biti stvaran, protupravan i aktualan, a obrana nužna, istodobna i razmjerna.
U konkretnom slučaju iz provedenih dokaza nesporno proizlazi da se žalitelj u inkriminirano vrijeme na javnom mjestu prije fizičkog sukoba svađao sa okrivljenim Ž.J. i koji su vikali te da je postupio sa napadačkom voljom u namjeri da fizički napadne okrivljenog Ž.J. koji je krenuo prema njemu, na način da je ustao sa stolice i koji je pri tome pokušao uzeti bokal u namjeri uporabe istog. Stoga je nesporno utvrđeno kao je žalitelj nastupao sa napadačkom, a ne obrambenom voljom, pa je stoga prvostupanjski sud radnju okrivljenog A.U. pravilno kvalificirao kao protupravnu radnju napadačkog karaktera i što je nesporno utvrdio na temelju provedenih dokaza, slijedom čega je trebalo odbiti žalbu okrivljenika kao neosnovanu.
Nadalje, budući da žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi i žalbu odluke o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud je temeljem članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona ispitao pobijanu presudu i u odnosu na izrečenu novčanu kaznu, te nalazi da je žalitelju za počinjeni prekršaj izrečena primjerena novčana kazna, koja nije previsoka i koja je razmjerna težini prekršaj, stupnju krivnje počinitelja i drugim utvrđenim okolnostima. Naime, za prekršaj iz članka 13. Zakona prekršajima protiv javnog reda i mira propisana novčana kazna u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 200 DEM, ili kazna zatvora do 30 dana, te je, cijeneći okolnosti koje u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, prvostupanjski sud okrivljeniku izrekao blažu vrstu propisane kazne, a po ocjeni ovog suda, novčana kazna u visini izrečenoj po prvostupanjskom sudu za predmetni prekršaj primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te utvrđenim osobnim i imovinskim prilikama okrivljenika kojom će se ostvariti specijalna i generalna prevencija, a u koju je pravilno na temelju članka 40. Prekršajnog zakona uračunao vrijeme oduzimanja slobode pa žalitelj nema ništa za platiti.
Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, ovaj je sud na temelju članka 139. stavka 5. Prekršajnog zakona obvezao okrivljenika na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, dana 10. ožujka 2021.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Stanislav Walaszek, v.r.
Anđa Ćorluka, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenom A.U. i ovlaštenom tužitelju.
