REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1886/2016-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. I. G. iz S., OIB: … i 2. M. G. iz S., OIB: …, koje zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika A. Z. d.d. Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica S. T., odvjetnica u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn - 2240/13-2 od 8. ožujka 2016., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Sesvetama broj P - 431/10-40 od 2. travnja 2012., u sjednici održanoj 10. ožujka 2021.,

r i j e š i o  j e:

Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn - 2240/13-2 od 8. ožujka 2016. i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom prihvaćen je zahtjev tužiteljice pod 1. za naknadu štete u iznosu od 11.256,00 kuna i tužiteljice pod 2. u iznosu od 12.840,00 kuna, sve s pripadajućom zateznom kamatom na ovaj iznos, a sve kako je to određeno izrekom pod t. I. prvostupanjske presude. U više traženom zahtjev tužiteljica odbijen je kao neosnovan, kako je to određeno izrekom pod t. II. prvostupanjske presude. Odlukom o troškovima postupka tuženik je obvezan naknaditi tužiteljicama 12.000,50 kuna.

Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tuženika i primjenom odredbe čl. 373.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) preinačena prvostupanjska presuda na način da je odbijen zahtjev tužiteljica kao neosnovan, kao i njihov zahtjev za naknadu troškova postupka, dok su tužiteljice obvezane naknaditi tuženiku po osnovu troškova postupka iznos od 7.200,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom.

Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijele tužiteljice zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud istu preinači shodno iznijetim navodima u reviziji, odnosno ukine.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija je osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1 ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora je zahtjev tužiteljica za naknadu štete koju trpe u uzročnoposljedičnoj vezi s štetnim događajem od 12. svibnja 2009.

Kako između stranaka tijekom postupka nije bila sporna pasivna legitimacija, štetni događaj i odgovornost tuženika za štetu koju tužiteljice trpe u uzročnoposljedičnoj vezi s ovim štetnim događajem, prvostupanjski sud djelomično je prihvatio zahtjev tužiteljice pod 1. za iznos od 11.256,00 kuna i tužiteljice pod 2. za iznos od 12.840,00 kuna na činjeničnom utvrđenju: - da su povrede koje su zadobile tužiteljice opisane u medicinskoj dokumentaciji u uzročnoposljedičnoj vezi s predmetnom nezgodom na način - da je tužiteljica pod 1. posljedicom tih povreda trpjela fizičke bolove jačeg intenziteta u trajanju od tri dana, bolove srednjeg intenziteta dvanaest dana, te bolove slabijeg intenziteta kroz četiri tjedna, primarni strah jak i kratkotrajan, sekundarni jakog intenziteta trajao je dva dana, srednjeg intenziteta sedam dana i slabijeg intenziteta deset dana, - te tužiteljica pod 2. posljedicom tih povreda trpjela fizičke bolove jačeg intenziteta u trajanju od tri dana, bolove srednjeg intenziteta pet dana i bolove slabijeg intenziteta kroz četiri tjedna, primarni strah jak i kratkotrajan, sekundarni jakog intenziteta trajao je dva dana, srednjeg intenziteta deset dana i slabijeg intenziteta petnaest dana, te da je tužiteljicama određeno vrijeme bila potrebna tuđa pomoć i njega.

Pri utvrđivanju navedenih činjenica prvostupanjski sud je, uz medicinsku dokumentaciju koju su dostavile tužiteljice, cijenio stručni nalaz i mišljenje prometnog vještaka S. H. i vještaka medicinske struke dr. J. Š. iz provedenog kombiniranog medicinsko – prometnog vještačenja, stručnog nalaza i mišljenja vještaka kirurga dr. P. P., te posebno nalaz i mišljenje koje su vještaci dr. Š. i dr. P. dali pri ponovnom saslušanju u smislu odredbe čl. 261. st. 2. ZPP-a.

Drugostupanjski sud preinačio je prvostupanjsku presudu i odbio zahtjev tužiteljica cijeneći da tužiteljice tijekom postupka nisu dokazale uzročnoposljedičnu vezu između štetne radnje i štete, jer iz nalaza dipl. ing. S. H. i dr. J. Š. proizlazi da pri utvrđivanju dinamike štetnog događaja niti jedna od tužiteljica nije mogla zadobiti trzajne ozljede vratne kralježnice jer se ostvarena promjena brzine vozila nalazi ispod tzv. bezazlene granice opterećenja. Međutim, revidentice u okviru revizijskih razloga opravdano ističu bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a koje su učinjene u postupku pred drugostupanjskim sudom. To iz razloga što, pored utvrđenja prvostupanjskog suda da su povrede koje su zadobile tužiteljice opisane u medicinskoj dokumentaciji u uzročnoposljedičnoj vezi s predmetnom nezgodom, drugostupanjska presuda ne sadrži jasne razloge na kojima drugostupanjski sud zasniva činjenično utvrđenje da tužiteljice tijekom postupka nisu dokazale uzročnoposljedičnu vezu između štetne radnje i štete. To posebno što drugostupanjski sud pri navedenom utvrđenju nije cijenio stručni nalaz i mišljenje vještaka dr. P. P. iz kojeg proizlazi da je tužiteljica pod 1. u prometnoj nezgodi zadobila istegnuće paravertebralnih mišića vrata, dok je tužiteljica pod 2. zadobila natučenje glave i istegnuće paravertebralnih mišića vrata, kao i usuglašena mišljenja vještaka dr. J. Š. i dr. P. P. pri njihovom ponovnom saslušanju na ročištu glavne rasprave održanom 28. ožujka 2012. U tom smislu u drugostupanjskoj odluci izostali su jasni razlozi koji bi opravdavali ocjenu drugostupanjskog suda da tužiteljice tijekom postupka nisu dokazale uzročnoposljedičnu vezu između štetne radnje i štete.

Kod ocjene dokaza (čl. 8. ZPP-a), sud je ograničen obvezom da svoju ocjenu opravda jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima iz kojih bi se mogla provjeriti. Sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a (jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama) i onda kad sud nije obrazložio na čemu zasniva svoju odluku o činjenicama koje smatra istinitima.

Kako je u navedenom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a (jer pobijana odluka ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati) valjalo je primjenom odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Ukinuta je i odluka o troškovima postupka jer se za sada ne zna uspjeh stranaka u sporu, a o trošku revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

U ponovnom postupku drugostupanjski sud će ponovno odlučiti o žalbi tuženika protiv prvostupanjske presude na način da će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem.

Zagreb, 10. ožujka 2021.

Predsjednik vijeća

Željko Glušić, v.r.