REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 510/2018-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića, predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice D. S., OIB: …, II. tužitelja A. T., OIB: … i III. tužitelja R. T., OIB: …, svi iz S., koje zastupa punomoćnica S. Č., odvjetnica u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Sisku, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-629/17-2 od 7. ožujka 2018. kojim je preinačeno rješenje Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P-188/05 od 4. travnja 2017., u sjednici održanoj 10. ožujka 2021.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se rješenje Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-629/17-2 od 7. ožujka 2018. i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovan postupak.

II. O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

„I/ Dopušta se ponavljanje postupka u ovom predmetu i ukida se pravomoćna presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P-188/05 od 04. prosinca 2007.g.

II/ Glavna rasprava odredit će se po pravomoćnosti ovog rješenja.

III/ O troškovima postupka nastalim povodom prijedloga za ponavljanje postupka odlučit će se u konačnoj odluci.“

Drugostupanjskim rješenjem odlučeno je:

„Uvažava se žalba tuženice Republike Hrvatske i preinačuje rješenje Općinskog suda u Sisku broj P-188/05 od 4. travnja 2017. na način da se prijedlog za ponavljanje postupka tužitelja D. S., A. T. i R. T. odbija kao neosnovan.

Nalaže se tužiteljima da tuženici naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 15.000,00 kuna i trošak žalbe u iznosu od 3.750,00 kuna, sve u roku od 15 dana.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška odgovora na žalbu kao neosnovan. “

Protiv ovog rješenja reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) su podnijeli tužitelji, s prijedlogom da se drugostupanjsko rješenje preinači, podredno da se nižestupanjska rješenja ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Prema odredbi čl. 400. st. 1. i 3. ZPP-a stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382. ZPP-a). U postupku u povodu revizije protiv rješenja na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o reviziji protiv presude.

S obzirom na to da su tužitelji izjavili reviziju protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim se odbija prijedlog tužitelja za ponavljanje postupka u kojem vrijednost predmeta spora prelazi 200.000,00 kuna, revizija tužitelja je dopuštena (odredba čl. 400. st. 1. i 3. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP-a).

Shodno odredbi čl. 392.a ZPP-a, u svezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijano rješenje samo u onom dijelu u kojem se ono pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Valja navesti da su u ovom predmetu tužitelji podnijeli tužbu radi naknade nematerijalne štete zbog duševnih boli zbog gubitka bliske osobe pok. Z. T., supruga I. tužiteljice i oca II. i II. i III. tužitelja. Ujedno su potraživali i naknadu materijalne štete za izgradnju nadgrobnog spomenika. Zahtjev su temeljili na tvrdnji da su štetu uzrokovali pripadnici oružanih i redarstvenih snaga Republike Hrvatske u tijeku Domovinskog rata.

Sudovi su odbili zahtjev tužitelja ocijenivši u bitnom da je isti podnesen po isteku roka zastare iz čl. 376. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/03, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 - dalje: ZOO), uz shvaćanje da se duži zastarni rok (čl. 377. ZOO-a) može primijeniti samo u situaciji kada postoji pravomoćna kaznena presuda, o čemu u ovom predmetu nije riječ.

Tužitelji su naknadno predložili ponavljanje postupka u smislu odredbe čl. 421. st. 1. t. 10. ZPP-a, a sve temeljem kaznene presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj K-Rz- 3/11 od 22. rujna 2014. kao nove činjenice (dokaza) na temelju koje (kojeg) bi za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da je ta činjenica (dokaz) bila (bio) upotrijebljena (upotrijebljen) u prijašnjem postupku.

Osnovanost prijedloga zavisi od uspjeha u dokazivanju da bi izneseni novi dokaz mogao uzrokovati donošenje odluke koja bi za predlagatelja bila povoljnija od one koju pobija. To se utvrđuje usporednim ispitivanjem novog dokaza i njegovog utjecaja na sadržaj odluke o glavnoj stvari. Tek kada bi po ocjeni suda nova odluka mogla biti povoljnija za predlagatelja od one koja je bila donesena, i to baš zahvaljujući iznesenom novom dokazu, postoje pretpostavke za utvrđenje osnovanosti prijedloga za ponavljanje u smislu odredbe čl. 421. st. 1. t. 10. ZPP-a.

Prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova, V. M. je kao zapovjednik policijskih snaga u vrijeme navodnog štetnog događaja osuđen za počinjenje ratnog zločina protiv civilnog stanovništva (zbog nepoduzimanja mjera da se nezakonita postupanja i zlostavljanja prema civilima spriječe, suzbiju i kazne). U činjeničnom opisu presude kojom je proglašen krivim, između ostalog, navodi se da su dana 25. kolovoza 1991. pripadnici pričuvne postrojbe V. P. S. iz obiteljske kuće nasilno izveli N. T. i njegove sinove Z. i B. T., odvezli ih u improvizirani zatvor na O. gdje su tijekom neovlaštenog ispitivanja pretučeni, nakon čega su isti dan N. T. odveli na nepoznato mjesto i usmrtili hicima iz vatrenog oružja, a njegovo tijelo pronađeno je 26. kolovoza 1991. na lijevoj obali Save kod mjesta G., dok se Z. i B. T. gubi svaki trag (list 5 kaznene presude, list 124 ovog spisa).

Drugostupanjski sud je preinačenjem prvostupanjskog rješenja odbio prijedlog tužitelja cijeneći da novi dokaz na kojeg se u prijedlogu pozivaju tužitelji ne predstavlja onaj dokaz na temelju kojeg bi za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da je isti upotrijebljen u prijašnjem postupku, budući da prema shvaćanju tog suda nije dokazana jasna uzročno veza između sudjelovanja osuđenika i smrti pok. Z. T..

Međutim, s obzirom na postojanje pravomoćne kaznene presude za ratni zločin u kojoj je suprug I. tužiteljice i otac II. i III. tužitelja (odveden iz svoje kuće 25. kolovoza 1991. nakon čega mu se gubi svaki trag), naveden kao žrtva i nakon nestanka je proglašen umrlim (činjenica njegove smrti upisana je u Matičnom uredu S. 25. kolovoza 1991.), ovaj sud ocjenjuje da je drugostupanjski sud donošenjem pobijanog rješenja počinio relativno bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 421. st. 1. t. 10. ZPP-a na koju osnovano sadržajem revizije ukazuju tužitelji.

U ponovnom postupku drugostupanjski sud će ponovno odlučiti o prijedlogu tužitelja za ponavljanje postupka na način da će isti sagledati u kontekstu sadržaja predmetne kaznene presude, kao i činjeničnih navoda tužbe (dopunjenih na ročištu održanom 3. siječnja 2006.), pri čemu će imati u vidu i shvaćanje Europskog suda za ljudska prava izraženo u presudi broj 54916/16 od 21. siječnja 2021. (Trivkanović protiv Hrvatske).

Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a ukinuti drugostupanjsku odluku i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovan postupak. O trošku revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

Zagreb, 10. ožujka 2021.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.