REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 364/2015-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Ljiljane Hrastinski-Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. d.o.o. stečajna masa (OIB: ... ) iz M. L., protiv tuženika H. d.o.o. (OIB: ... ) iz M. L., kojeg zastupa punomoćnica V. C., odvjetnica u M. L. uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja L. K. iz C., M. B. iz C., K. C. K., E. G. iz C., Đ. S. iz C., M. S. iz C., L. C.-Š. iz C., J. P. iz C., K. F. iz C., M. S. iz C., M. R. iz C., R. L. iz C., i S. A. iz C., koje zastupa punomoćnik T. S., odvjetnik u R., radi pobijanja pravnih radnji stečajnog dužnika, odlučujući o reviziji umješača, protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-8158/11-3 od 10. veljače 2015., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-309/08-21 od 26. studenoga 2009., u sjednici održanoj 10. ožujka 2021.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se revizija umješača kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja utvrđeno je da su bez učinka prema stečajnoj masi ugovor o prodaji i dodatak prvi ugovoru o prodaji pobliže opisani u izreci (točka I. izreke). Naloženo je tuženiku vratiti tužitelju u stečajnu masu imovinsku korist u iznosu od 986.016,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama (točka II. izreke). Odbijen je tužbeni zahtjev za vraćanje u stečajnu masu imovinske koristi u iznosu od 1.005.170,88 kuna s pripadajućim zateznim kamatama (točka III. izreke). Odlučeno je o troškovima postupka (točka IV. izreke).

Presudom suda drugoga stupnja preinačena je prvostupanjska presuda u točkama I. i

II. te je tužbeni zahtjev odbijen.

Protiv presude suda drugoga stupnja umješači su podnijeli reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog svih razloga predviđenih čl. 385. ZPP-a. Predlažu preinačiti pobijanu presudu i potvrditi presudu suda prvoga stupnja, odnosno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

U odgovoru na reviziju tuženik se istoj protivi i predlaže je odbiti kao neosnovanu. Traži trošak za sastav odgovora na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Prije svega valja istaknuti da je ovaj sud o reviziji odlučivao u skladu s odredbom čl. 386. ZPP-a prema kojem stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi jer razlozi koji nisu tako obrazloženi neće biti uzeti u obzir. Revidenti obrazloženo iznose zapravo samo razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a i čl. 354. 1. u svezi s čl. 101. ZPP-a te iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 212. st. 1. toč. 3. i 4. ZPP-a.

Iz sadržaja revizije proizlazi da je stečajni upravitelj tužitelja preminuo ... , dakle da u vrijeme donošenja odluke suda drugoga stupnja nije bio živ, pa time niti mogao zastupati tužitelja.

Revidenti prije svega smatraju da je time nastupio prekid postupka iz razloga navedenog u čl. 212. st. 1. toč. 3. ZPP-a, a u svezi toč. 4. istoga Zakona.

Prema navedenoj odredbi čl. 212. st. 1. toč. 3. ZPP-a postupak se prekida kada zakonski zastupnik stranke umre ili kada prestane njegovo ovlaštenje na zastupanje, a stranka nema punomoćnika.

Međutim, stečajni upravitelj nema pravni položaj zakonskog zastupnika već pravni položaj zastupnika po zakonu. Naime, stečajni upravitelj, kojeg imenuje stečajni sud, svoja ovlaštenja na zastupanje, prava i obveze crpi iz Zakona o stečaju ("Narodne novine", broj 44/1996, 161/1998, 29/1999, 129/2000, 123/2003, 197/2003, 187/2004, 82/2006, 116/2010, 25/2012, 133/2012 i 45/2013, koji je bio na snazi u vrijeme smrti stečajnog upravitelja, dalje: SZ). To jasno proizlazi iz odredbe čl. 24. SZ-a.

Odredba čl. 212. st. 1. toč. 3. ZPP-a nema u vidu zastupnika po zakonu već jedino i isključivo zakonskog zastupnika (primjerice iz čl. 80. ZPP-a).

Slijedom iznesenoga smrću stečajnog upravitelja nije nastupio prekid postupka, pa se time ukazuje neosnovano pozivanje revidenata na bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 212. st. 1. toč. 3. ZPP-a.

Isto tako je neosnovano pozivanje na počinjenje bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 212. st. 1. toč. 4. ZPP-a. To iz razloga što tužitelj, premda ima „ius standi in iudicio“ ima i status stranke koja nije prestala postojati. Stoga je neosnovano pozivanje revidenata na ovu bitnu povredu.

Nije počinjena niti bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a. Naime, ta odredba u dijelu u kojem propisuje „ako stranku koja je pravna osoba nije zastupala ovlaštena osoba“ uopće ne regulira situaciju koja se dogodila u ovom predmetu. Ova odredba regulira situaciju u kojoj je stranka (pravna osoba) bila zastupana ali ne po onom zastupniku koji je na to Zakonom ili drugim aktom ovlašten. Stoga je i pozivanje na ovu povredu posve nepravilno jer ista nije počinjena.

Pozivanje na bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 101. ZPP-a je posve neosnovano jer se odredba čl. 101. ZPP-a uopće ne odnosi na konkretnu situaciju.

Ostali razlozi iz čl. 385. ZPP-a, a koji se odnose na bitne povrede,uopće nisu obrazloženi pa kao takvi nisu uzeti u obzir (čl. 386. ZPP-a).

U odnosu pak na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava revidenti ne nude obrazložene, precizne i jasne razloge zbog kojih smatraju da bi materijalno pravo bilo pogrešno primijenjeno. Naime, sud drugoga stupnja u bitnome je odbio tužbeni zahtjev nalazeći da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 141. st. 5. SZ-a i da namjeru oštećenja tužitelj u konkretnoj situaciji nije dokazao. U tom pravcu revizija ne sadrži nikakve razloge koji bi se mogli podvesti pod razloge pogrešne primjene materijalnog prava. Doduše iznose određene navode ali time nisu uspjeli osporiti primjenu materijalnog prava, pa je stoga isto i po ocjeni ovoga suda pravilno primijenjeno.

Stoga je reviziju trebalo odbiti (čl. 393. ZPP-a) i odlučiti kao u točki I. presude.

Kako odgovor na reviziju nije bio potreban za odlučivanje, tako je valjalo odbiti zahtjev tuženika za naknadom troškova odgovora na reviziju (čl. 155. st. 1. ZPP-a) i odlučiti kao u točki II. izreke presude.

Zagreb, 10. ožujka 2021.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.