REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 1165/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Davorke Lukanović – Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. R. iz O., OIB: …, zastupanog po punomoćniku K. V., odvjetniku u O., protiv tuženice LJ. S. LJ. O. B. Ž., O., OIB: …, zastupane po punomoćniku V. B., odvjetniku iz Odvjetničkog društva B. & M. D. j.t.d. O., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1562/2019-2 od 7. prosinca 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-45/17-47 od 25. listopada 2019., na sjednici održanoj 10. ožujka 2021.

r i j e š i o j e:

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.

II. Zahtjev tuženice za naknadu troškova odgovora na prijedlog odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

Tužitelj je prijedlogom za dopuštenje revizije predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž- 1562/2019-2 od 7. prosinca 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-45/17-47 od 25. listopada 2019., a zbog dva pravna pitanja koje smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U odgovoru na prijedlog tuženica predlaže odbiti prijedlog tužitelja kao neosnovan, uz naknadu troškova odgovora na prijedlog tuženiku.

Prijedlog nije dopušten.

Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da naznačena pitanja u prijedlogu nisu važna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP.

Tužitelj u svom prijedlogu ističe slijedeća pitanja:

„1. Je li sud ovlašten tijekom postupka sam i bez inicijative stranaka promijeniti naziv tuženika te umjesto jednog tuženika navesti drugoga i donijeti odluku u odnosu na stranku koja nije navedena kao stranka postupka?

2. Da li pri odlučivanju o troškovima postupka treba uzimati kako tužiteljev, tako i tuženikov uspjeh u parnici (čl. 154. st. 2. ZPP)?

Kao razlog važnosti drugog navedenog pitanja tužitelj ukazuje na sudsku praksu revizijskog suda (Rev-885/06 od 20. rujna 2006. i Rev-1687/09 od 8. travnja 2010. i sl.)

U odnosu na prvo postavljeno pitanje predlagatelj nije u prijedlogu određeno obrazložio niti jedan valjani razlog u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP zbog kojeg bi naznačeno pitanje bilo važno i to ne samo za odluku u ovoj pravnoj stvari, već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Dakle, propušteno je primjerice ukazati na eventualno postojanje odluka revizijskog suda u kojoj bi bilo zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom zauzetom u pobijanoj presudi; ili ukazati na različite sudske odluke drugostupanjskih sudova o tim pitanjima (prema kojoj je o tome u točno određenim sudskim odlukama zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke), a zbog čega da bi postojala potreba usuglašavanja različite sudske prakse od strane ovog suda putem izjavljene revizije; odnosno određeno ukazati na razloge zbog kojih je očekivati da će o tim pitanjima drugi sudovi zauzeti pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke; ili na koje druge važne razloge izvan okvira konkretnog slučaja koji bi opravdali intervenciju revizijskog suda.

U odnosu na drugo postavljeno pitanja ukazuje se da to odgovor na to pitanje nije važan za ishod ovog spora, budući da tužitelj pitanjem problematizira primjenu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP, kojoj nema mjesta primjeni u konkretnoj situaciji, budući da je zahtjev tužitelja odbijen u cijelosti i odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP prema kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Kako pitanje stoga nije važno za odluku u ovom sporu, zbog njega nije dopušteno podnijeti prijedlog za dopuštenje revizije (čl. 385. st. 1. ZPP).

Kako nisu kumulativno ispunjene propisane pretpostavke za dopuštenost revizije, na temelju odredbi čl. 387. st. 5. i čl. 392. st. 1. ZPP, valjalo odbaciti prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.

Tuženici nisu dosuđeni traženi troškovi odgovora na reviziju, jer ta radnja nije bila radnja potrebna za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 10. ožujka 2021.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v. r.