REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI PREKRŠAJNI SUD REPUBLIKE
Broj:Ppž-657/2021
HRVATSKE
ZAGREB
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog B.N., zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90, 29/94), odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, VI Policijske postaje Zagreb, podnijete protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: 70 Pp J- 745/2020-17 od 10. prosinca 2020., na sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2021.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, VI Policijske postaje Zagreb i pobijana presuda potvrđuje.
Obrazloženje
Pobijanom presudom okrivljeni B.N.je na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) oslobođen od optužbe zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, dok su troškovi prekršajnog postupka pali na teret proračunskih sredstava, s obrazloženjem da u tijeku postupka nije nesporno utvrđeno da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret slijedom čega je u konkretnom slučaju trebalo okrivljenika osloboditi od optužbe primjenom načela „In dubio pro reo“.
Ovlašteni tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava zagrebačka, VI Policijska postaja Zagreb, pravodobno je podnijela žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, navodeći u bitnome da prvostupanjski sud nije pravilno utvrdio odlučne činjenice te da nije ispitao svjedoka optužbe M.P., te prisutne svjedoke u društvu okrivljenika i to M.P. te I.D. koji su se s istim nalazili u inkriminirano vrijeme i mjestu događaja kao i da je zanemaren iskaz svjedoka optužbe policijskog službenika K.F.. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati, te da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
Žalba nije osnovana.
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te je utvrdio da ne postoje povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i da je pobijana odluka kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe na zakonu osnovana.
Naime, iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud proveo glavnu raspravu dana 20. listopada 2020. godine na kojoj je ispitao okrivljenika koji je u iznesenoj obrani poricao krivnju kao i odlučne činjenice te je u nastavku glavne rasprave dana 7. prosinca 2020. godine, ispitao svjedoka obrane T.H. te svjedoka optužbe K.F., policijskog službenika, u nazočnosti okrivljenika i predstavnice tužitelja, te na opisani način pravilno i zakonito proveo prekršajni postupka vodeći računa o načelu kontradiktornosti kojim se strankama u postupku jamči da pod istim uvjetima mogu ispitati kako svjedoke optužbe, tako i svjedoke obrane te da pod istim uvjetima postavljati pitanja, iznositi primjedbe na provedene dokaze kao i predlagati druge dokaze pred sudom, a što je i u skladu sa odredbom članaka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Međunarodni ugovori“ broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10).
Prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza pravilno zaključio unutar granica objektivnog identiteta optužbe da se iz provedenih dokaza nije moglo nesporno utvrditi da bi upravo okrivljeni B.N., dana 2. srpnja 2020. godine na javnom mjestu u Zagrebu, xx, u vidno alkoholiziranom stanju glasnim smijanjem te neartikuliranom vikom i galamom na svoje prijatelje, remetio javni red i mir, budući da okrivljenik u potpunosti poriče počinjenje opisane protupravne radnje, dok se iz iskaza ispitanih svjedoka nije moglo nesporno utvrditi konkretizirana radnja okrivljenika s obzirom da iz provedenih dokaza proizlazi da je u inkriminirano vrijeme bilo više osoba koji su međusobno verbalno komunicirali jačim intenzitetom.
Nadalje, iz iskaza svjedoka optužbe K.F., policijskog službenika proizlazi da je okrivljeni B.N. u inkriminirano vrijeme na javnom mjestu razbio bocu. Međutim, opisana radnja okrivljenika nije sadržana u optužbi, a sud nije ovlašten samoinicijativno mijenjati objektivni identitet optužbe sukladno načelu akuzatornosti propisanim u članku 83. i članku 160. stavku 1. Prekršajnog zakona i čime bi prekoračio optužbu te počinio bitnu povredu iz čanaka 195. stavka 1. točke 6. Prekršajnog zakona, pa je stoga prvostupanjski sud zakonito postupio te pravilno primijenio načelo „In dubio pro reo“ zbog dvojbe o postojanju odlučnih činjenica i na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona okrivljenika oslobodio od optužbe, a o čemu je u pobijanoj presudi iznio na zakonu osnovane razloge koje prihvaća i ovaj sud.
U odnosu na žalbene navode ovlaštenog tužitelja da se ispitaju svjedoci M.P. i I.D., potrebno je navesti da je u odredbi članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona je propisano da se u žalbi mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi samo ako te činjenice i dokazi nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako žalitelj za njih nije znao, a iz stanja spisa nedvojbeno proizlazi da je pred prvostupanjskim sudom na glavnoj raspravi bila prisutna predstavnica tužitelja kojoj je dana mogućnost do završetka rasprave predlagati sve relevantne dokaze, a koja navedeno pravo nije koristila, iako joj je dana mogućnost, a za koje je očito znala da postoje u vrijeme prvostupanjskog postupka, slijedom čega je trebalo odbiti žalbu ovlaštenog tužitelja kao neosnovanu.
Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, dana 10. ožujka 2021. godine
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Stanislav Walaszek, v.r.
Anđa Ćorluka, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljeniku i ovlaštenom tužitelju.