- 1 -              Revd 4453/2023-2

Broj: Revd 4453/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. Č. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima - odvjetnicima u Odvjetničkom društvu B. i p. iz Z., protiv tuženika A. o. d.d. Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima - odvjetnicima iz Odvjetničkog društva G. & P. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlozima tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-816/2022-2 od 1. kolovoza 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru broj Pn-438/2015-120 od 26. travnja 2022., u sjednici održanoj 27. veljače 2024.,

r i j e š i o   j e:

I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.

II. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja.

III. Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-816/2022-2 od 1. kolovoza 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru broj Pn-438/2015-120 od 26. travnja 2022.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da postavljena pitanja nisu važna za odluku u sporu a ni za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

3. Ovo jer je riječ o pitanjima, kojima se problematizira od suda utvrđen doprinos tužitelja kao oštećenika zbog nenošenja zaštitne kacige kritične prigode, na koja pitanja odgovor ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja, a dostavljena odluka Rev 991/2013-2 od 5. veljače 2019. ne koincidira stanju predmeta spisa.

4. Stoga nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno kao u toč. I. izreke.

5. Tuženik također protiv drugostupanjske odluke podnosi prijedlog za dopuštenje revizije pri čemu odgovor na prvo postavljeno pitanje, kojim se problematizira ima li doprinosa vozača mopeda nastanku prometne nesreće, ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja a dostavljena odluka Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-1381/13-2 od 3. ožujka 2015. zasnovana je na bitno različitom činjeničnom supstratu.

6. U odnosu na drugo postavljeno pitanje, koje se odnosi na doprinos tužitelja zbog nenošenja zaštitne kacige, i dostavljeni razlog važnosti Rev 1237/2013-2 od 1. travnja 2014., za istaći je da isti ne koincidira jer se u toj odluci problematiziralo nekorištenje sigurnosnog pojasa.

7. Trećim pravnim pitanjem tuženik smatra da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je na različit način utvrđen postotak umanjenja životnih aktivnosti u odnosu na zaključni nalaz i mišljenje vještaka.

7.1. Ovdje je za navesti da odgovor na postavljeno pitanje ne dovodi do drugačije odluke suda. Ovo stoga jer okolnost da je u drugostupanjskoj odluci utvrđen ukupan postotak od 58-62% uz 3% zbog gubitka zubi, a da je tijekom postupka od strane vještaka B. zaključak da je za gubitak zubi moguće nadodati samo 1%, nisu od značaja za odluku u konkretnom sporu. Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravično ostvarene naknade, budući da visina naknade neimovinske štete ovisi o čimbenicima koji su utvrđeni u svakom konkretnom slučaju. Posebice jer su duševne boli zbog umanjenja općih životnih aktivnosti (i s tim u vezi stupanj umanjenja), samo jedna od kvalifikatornih okolnosti koje sud ima u vidu kada donosi odluku o tužbenom zahtjevu s naslova naknade neimovinske štete.

8. Stoga nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno kao u toč. II. izreke.

9. Tuženik drži da je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka došlo i do povrede prava na pravično suđenje, ali pritom nije dokazao činjenice na kojima bazira svoje tvrdnje o povredi tog prava, kojima bi učinio vjerojatnim da bi postupanjem drugostupanjskog suda bila počinjena neka osobito teška povreda odredaba parničnog postupka.

10. U odnosu na navode o arbitrarnosti drugostupanjske odluke i time, o povredi prava na pravično suđenje, treba istaći da odredba čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14), sadrži određena procesna jamstva, pa do povrede tog prava u pravilu dolazi u slučaju da je pobijana presuda doista arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. Posljedično tomu, tuženik nije učinio vjerojatnim da je došlo do povrede temeljnih ljudskih prava u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP.

11. Slijedom svega navedenog, proizlazi da je prijedlog tuženika valjalo u tom dijelu odbaciti pozivom na odredbu čl. 389.a st. 4. ZPP, a kao u toč. III. izreke.

Zagreb, 27. veljače 2024.