REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex vojarna Sveti Križ, Dračevac

S P L I T

P-1948/2019

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Mirjani Rubić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari V. T.-F. sin pok. V. iz S., OIB:…, zastupan po punomoćniku D. T., odvjetniku u O. B. & P. iz S. protiv tuženika pod 1) R. T.-F. supruga

pok. V., iz S., OIB: … pod 2)

V. T.-F. sin pok. V., iz S., OIB: …, pod 3) T. T.-F. sin pok. V., iz S., OIB: … radi utvrđenja, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 26. siječnja 2021. u nazočnosti pun. tužitelja, tuženika pod 2. i pun. tuženika, dana 9.ožujka 2021.

presudio je

I Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj suvlasnik za 27/100 dijelova prava vlasništva nekretnine označene kao čest. zem. 7636/2 K.O. S., upisane u ZU 15519 K.O. zk odjela Općinskog suda Split, pa su dužni tuženici u roku od 15 dana ispustiti tužitelju valjanu tabularnu ispravu za uredan prijenos i upis prava vlasništva na njegovo ime u navedenom omjeru u zemljišnim knjigama nadležnog suda, jer će u protivnom takvu ispravu u svemu zamijeniti ova presuda."

II Odbija se kao neosnovan prvopostavljeni podredni tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj suvlasnik za 27/100 dijelova prava vlasništva nekretnine označene kao čest. zem. 7636/2 K.O. S., upisane u ZU 15519 K.O. zk odjela Općinskog suda Split, a što su tuženici dužni priznati te trpjeti da tužitelj temeljem ove presude po njezinoj pravomoćnosti kod nadležnog suda ishodi uknjižbu njegova prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na njegovo ime u navedenom omjeru, uz istodoban izbris prava vlasništva s imena tuženika iz zemljišnih knjiga nadležnog suda u navedenom omjeru, sve u roku od 15 dana."

III Prihvaća se drugopostvaljeni podredni tužbeni zahtjev tužitelja i sudi:

Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik posebnog dijela zgrade, u naravi stana anagrafske oznake … .izgrađenog na čest. zem. 7636/2 K.O. S. upisane u ZU

15519 K.O. zk odjela Općinskog suda Split i to baš;

- stana u stambenom potkrovlju ukupne površine 76,77 m2 koji se sastoji od hodnika 4,89m2, predsoblja 5,13m2, dnevnog boravka, kuhinje i blagovaonice 25,77 m2, spavaće soba 15,45 m2, spavaće soba 15,75 m2, spreme 1,92 m2 i kupaonice 8,36 m2, te dodatnog sporednog dijela – balkona bruto površine 9,73 m2 tj. neto korisne površine od 2,43 m2, a koji stan u Vještačenju br. 27/2016-dopuna vještaka N. M., dipl. ing. građ. od „S., listopad 2020.g.“ predan 23.10.2020.god. (dalje: Vještvo) /i koje Vještvo je sastavni dio presude/ je označen kao Stan br. 3.,

i koji posebni dio nekretnine je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine kao cjeline koju čini zgrada i pripadajuće zemljište, pa su tuženici dužni trpjeti da se provede postupak etažiranja zgrade u kojem je predmetni stan smješten – izgrađen na čest. zem. 7636/2 K.O.S., te da se temeljem ove presude i elaborata o etažiranju tužitelj upiše u zemljišnim knjigama nadležnog suda kao vlasnik opisanog posebnog dijela zgrade koji je neodvojivo pozvan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine kao cjeline.

IV Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

Obrazloženje

U tužbi podnesenoj ovom sudu 24.09.2012. se navodi da je tuženik V. T.

F. formalni zemljišnoknjižni vlasnik za cijelo nekretnine označene sa čest. zem.7636/2 ZU 15519 k.o. S., opisane u zemljišnim knjigama kao vrt površine 1083m2 i zgrada dvije površine 61m2, ukupno površine 1144m2 a stvarno na terenu predstavlja stambenu kuću od dvije etaže i to: donja etaža koja se sastoji od dvije samostalne stambene cjeline –stana, svaki površine 65m2, te gornje etaže koja se sastoji od dvije samostalne stambene cjeline i to zapadnog stana površine 80m2 i istočnog stana površine 50m2, sve to s vrtom, okućnicom oko opisane kuće. Tužitelj i tuženik su 1998.g. postigli sporazum da će tužitelj na tuženikovoj zemlji iz vlastitih novčanih sredstava izgraditi opisanu kuću a zauzvrat će mu tuženik prenijeti vlasništvo ¼ dijela cjeline predmetne nekretnine. Tužitelj je s gradnjom započeo u veljači 1998. i do konca lipnja 1998. izgradio objekt te sa svojom obitelji uselio u stan zapadne orijentacije na gornjoj etaži, površine 80m2, u kojem stanu i sada živi, na svoje ime uveo je telefon te plaća uredno struju, vodu i ostale komunalije. Tužitelj je kao pošteni graditelj u proteklih 14 godina do podnošenja tužbe tražio od tuženika koji živi u susjednom stanu na gornjoj etaži da postupi po dogovoru, ali bez uspjeha uz tuženikov odgovor kako ima važnijeg posla ili kako „to nije upitno“ i sl., pa tužitelj smatra kako tuženik nema namjeru ispravno postupati te je zatražio donošenje presude kojom bi se utvrdio suvlasnikom za ¼ dijela nekretnine označene sa čest. zem. 7636/2 ZU 15519 k.o. S., uz obvezivanje tuženika izdati mu valjanu tabularnu ispravu za upis prava vlasništva na njegovo ime u navedenom omjeru u zemljišnim knjigama koju bi u protivnom zamijenila presuda uz kumulirani podredni tužbeni zahtjev za donošenje presude kojom bi se utvrdio suvlasnikom za ¼ dijela nekretnine označene sa čest. zem. 7636/2 ZU 15519 k.o. S. a tuženik se obvezao to priznati i trpjeti da tužitelj temeljem te presude po njezinoj pravomoćnosti ishodi uknjižbu prava vlasništva na spomenutoj nekretnini na njegovo ime u navedenom omjeru u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu.

U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu predlažući istog odbiti obvezivanjem tužitelja na naknadu troškova postupka, navodeći kako je ne samo formalni već i stvarni vlasnik cijele utužene nekretnine kojom je u korist supruge R. T.- F., a tuženikove majke raspolagao ugovorom o doživotnom uzdržavanju, čemu se tuženik nije protivio niti isticao svoje pravo na suvlasnički dio. Tuženik poriče da bi s tužiteljem sklopio sporazum naveden u tužbi tvrdeći kako je on, dakle tuženik, zajedno sa sinom T. isključivi investitor predmetne građevine u kojoj je jedan stan dao tužitelju kao svome sinu na besplatnu uporabu do opoziva te za priključenje i utrošak električne energije zaključio Ugovor s H.-om a to što tužitelj plaća svoj dio utroška i što je instalirao telefon na svoje ime smatra njegovom normalnom obvezom kao potrošača.

Tužitelj je porekao navode odgovora na tužbu kao netočne navodeći i kako ima saznanje da punomoć za zastupanje punomoćniku tuženika, zbog teškog zdrastvenog stanja, nije izdao tuženik, što je protivno odredbama ZPPa, pa je osporio valjanost iste, što je tuženik porekao navodeći da je doživio moždani udar i nepokretan je ali racionalan i komunikativan, pa je i utvrđeno obavljanjem njegovog saslušanje u svojstvu stranke u stanu u S., dana 16.04.2013. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i

punomoćnika tuženika radi se prigovor ovlaštenju za izdavanje punomoći ukazuje neosnovanim,

Podneskom od 23.08.2016. tužitelj je obavijestio sud da je preminuo njegov otac, ovdje tuženik V. T. F. i to dana…. koja činjenica je utvrđena i pregledom smrtnog lista Matičnog ureda Klasa 223-04/16-005/2985 od 24.08.2016. radi čega je rješenjem P-9150/16 od 29. kolovoza 2016. prekinut ovaj postupak. Podneskom od 10.01.2019. tužitelj je stavio prijedlog za nastavak postupka navodeći kako je ostavinski postupak iza smrti tuženika pod br O-4113/2016 u prekidu te označavajući kao tuženike njegove presumptivne nasljednike i to: sinove T. T.-F., V. T.- F. i suprugu R. T.-F., koji su rješenjem od 18. ožujka 2019.g. pozvani preuzeti prekinuti postupak, što su učinili i u nastavku postupka sve stranke su ostale kod ranije izloženih navoda.

Tužitelj je u podnesku od 15.10.2019. koji je predan sudu na ročištu od 16.10.2019. i dopunjen glede orijentacije stana na ročištu od 13.12.2019. postavio drugi po redu podredni tužbeni zahtjev upravljen na utvrđenje da je tužitelj vlasnik posebnog dijela zgrade, u naravi stana anagrafske oznake … izgrađenog na čest. zem.7636/3 k.o. S. i to baš na prvom katu (gornjoj etaži) na zapadnom dijelu, ukupne površine 86,50m2, koji se sastoji od kuhinje s blagovaonicom i dnevnim boravkom površine 25,27m2, hodnika površine 4,89m2,predsoblja površine 5,13m2, kupaonice površine 8,36m2, sobe 1 površine 15,45m2, sobe 2 površine 15,75m2, ostave površine 15,75m2, ostave površine 1,92m2 i balkona površine 1,92m2, koji posebni dio nekretnine je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine kao cjeline koju čini zgrada i pripadajuće zemljište uz obvezivanje tuženika trpjeti da se provede postupak etažiranja zgrade u kojoj je stan smješten- izgrađen na čest. zem. 7636/2 k.o. S. te da se temeljem presude i elaborata o etažiranju tužitelj upiše u zemljišne knjige kao vlasnik posebnog dijela zgrade neodvojivo povezanog s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine kao cjeline.

U istom podnesku tužitelj je obavijestio sud kako je prema tuženicima pod 1. i 3. izrečen kazneni nalog ovog suda K-146/17 od 14.02.2017. zbog kaznenog djela davanja lažnog iskaza protiv kojeg su uložili prigovor a u odnosu na onog pod 2. (nakon odbačaja kaznene prijave za isto djelo) da je preuzeo kazneni progon te je ovaj sud s danom 18.09.2017. pravomoćno potvrdio optužnicu u spisu Kov-98/17 i spis je u redovnom postupku.

U odnosu na novopostavljeni tužbeni zahtjev tuženici su odgovorili kako i sam tužitelj govori o dogradnji i nadogradnji postojećeg objekta pa da za stjecanje vlasništva nisu ispunjeni uvjeti propisani u čl. 156. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje ZV) da tužbeni zahtjev upravljen na stjecanje vlasništva posebnog dijela zgrade ne samo da je neosnovan već nema ni pravnog uporišta po čl. 73. ZV, da se suglasnost suvlasnika ne može nadomještati sudskom odlukom a tužitelj nije ni suvlasnik. Ujedno je istaknut prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na tuženu R. T.-F..

U podnesku od 24.06.2020. tužitelj osobno je pozvao sud da uzme u obzir vještvo sudskog vještaka za graditeljstvo M. G. kojega je privatno angažirao i njegovo vještvo dostavio u spis, a istog dana zaprimljen je podnesak njegova punomoćnika kojim je pozivom na navedeno vještvo uskladio glavni i prvi podredni tužbeni zahtjev, na način da je u prvim rečenicama spomenutih zahtjeva umjesto brojeva „1/4“ označio“27/100“ dok je ostatak petita ostavljen neizmijenjen.

U odnosu na osobni podnesak tužitelja, tuženici su se izjasnili na raspravi od 7. srpnja 2020. navodeći kako su podaci u istom nezakonito pribavljeni obzirom da se radi o osobnim podacima tuženika te spisima u kojima tužitelj nije stranka pa je pozivom na odredbu iz čl.250. i 259. ZPP-a predloženo da se spomenuto vještvo ne uzme u obzir.

Konačno, u podnesku od 4.11.2020. pozivom na dopunsko vještvo po sudu određenog sudskog vještaka za graditeljstvo N. M., tužitelj je, navodeći da sukladno istom usklađuje glavni tužbeni zahtjev te prvi i drugi podredni a da postavlja i treći, predložio donijeti presudu kojom bi se u glavnom i prvom podrednom tužbenom zahtjevu utvrdilo da je suvlasnik za 27/100 dijela cjeline nekretnine označene sa čest. zem. 7636/2 k.o. S. (umjesto dotadašnjeg dijela od ¼), dok su u preostalom dijelu ti zahtjevi ostali neizmijenjeni a u odnosu na drugi podredni postavio je zahtjev na utvrđenje vlasništva posebnog dijela zgrade s opisom u naravi sukladno vještvu, koji dio bi bio neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine kao cjeline koju čini zgrada i pripadajuće zemljište uz obvezivanje tuženika trpjeti provedbu postupka etažiranja zgrade te temeljem presude i elaborata etažiranja upis tužitelja u zemljišnim knjigama kao vlasnika posebnog dijela zgrade neodvojivo povezanog s odgovarajućim suvlasničkim dijelom, dok je treći podredni zahtjev upravio prema sadašnjim tuženicima kao nasljednicima ranijeg tuženika (pok. V.) na utvrđenje vlasništva posebnog dijela zgrade opisanog u vještvu kao sastavnom dijelu presude neodvojivo povezanom s odgovarajućim suvlasničkim dijelom tamo navedene nekretnine. Ocjenjujući da je gornjim podneskom izvršena preinaka zahtjeva iz čl. 191. st.1. ZPP-a za koju sud nalazi da je svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama, sud je istu dopustio posebno imajući u vidu da se radi o predmetu na koji se ne primjenjuje odredba iz čl. 32. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“25/13) glede prekluzije prava na preinaku zaključenjem prethodnog postupka.

U ostalim brojnim podnescima zaprimljenim tijekom postupka stranke su poricale navode protivne strane, predlagale izvođenje dokaza, prilagale isprave u dokaz svojih navoda i komentirale iskaze svjedoka i stranaka te ujedno dajući i svoje viđenje svih izvedenih dokaza.

U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom zk izvatka za nekretnine upisanu ZU- 15519 K.O. S., rodnog lista za tužitelja od 23.05.2011., ugovora između tužitelja i HTDD od 25.02.2000., računa TK usluga od 30.03.2000., - računa – uplatnica za struju na ime tužitelja, ugovora o priključenju između H. d.d. i V. T. – F. 2001. godine,

saslušanjem tužitelja, pregledom članka objavljenog u SD 19.06.1998. N. s. u. z. p., potvrde S. b. i preslika knjižice na ime M.

B., vjenčanog lista od….., fotografija objekta, izjave A. R. S. ", posebnih uvjeta RH Ministarstvo broje 30-3934/2-96 od 25.11.1996.,

računa priloženih na listu 44. do 52., potvrda o prebivalištu za tužitelja M. T. F.,

V. T. – F., T. T. – F., R. T. – F., A. T. –

F., i B. T. - F., očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje sudskih vještaka za geodeziju P. Č. i graditeljstvo N. M. te pregledom njihovih pisanih nalaza

i mišljenja te dopune nalaza i mišljenja vještaka N. M., uvjerenja RH Državne geodetske uprave 015-08/02-03/11 od 04.01.2002., ugovora o prodaji između M. J. i V. T. – F. ovjerenom u potpisima kod javnog bilježnika iz S. M.

P. od 06.02.1995., ugovora o kupoprodaji stana između R. T. – F. i V. B. 29.12.1994., ugovor a o kupoprodaji stana između V. (V. T. -

F. i A. L. od 20.08.2001), saslušanjem tadašnjeg tuženika V. T. –

F., izjave R. T. - F. 17.04.2013., preslika radne knjižice za tužitelja, potvrde S. b. od 09.05.2013., ugovora o kreditu između tužitelja i V. d.d. od

20.11.2000., ugovora o kreditu između M. T. – F. i S. b. 06.12.2001.,

preslika radne knjižice za M. T. – F., izjave R. - T. – F. od 14.06.2013.,

saslušanjem u svojstvu svjedoka R. T. – F., T. T. – F. i V. T.

– F., M. Š., pregledom računa priloženih na listu 93 – 95 te fotografija na listovima 96 – 100, zahtjev za izdavanje rješenje o izvedenom stanju od 27.06.2013. i 13.12.2012., potvrde HZZO od 31.01.2014.,29.01.2014., saslušanjem svjedoka M. V. M. M., M. M., P. I., J. Č., G. D., H. S.,

D. U., V. T., M. T. – F. pregledom članka u SD naslova

N. u. o.; naslova T. i. F. d. g. i. K., nalaza i

mišljenja CZSS od 17.02.2013., 11.06.2010., rješenja CZSS od 26.02.2014., te nalaza CZSS od 23.04.2013., potvrde od 05.03.2012., specijalne punomoći od 04.01.2012., aneksa ugovora o radu od 02.09.2014., arhitektonskog građevinskog objekta za kojeg tužitelj navodi kako datira iz 1998. godine te se odnosi na nadogradnju kuće, statičkog proračuna i posebnih uvjeta iz 1996., izjava Z. J. od 27.10.2014. i Đ. R. od 25.10.2014.,Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 20.06.2013., zk izvatka za nekretnine upisane u ZU-15519 K.O. S., odrezaka o mirovini za R. i V. T. – F., rješenja Visokog prekršajnog suda IR-208/16, ODO-a KDO-689/12 od 25.05.2012., saslušanjem svjedok Z. J., Đ. R., presude ovog suda K-146/17 od 14.02.2017. rješenja ovog suda Pov-98/17 od 18.09.2017., obavijesti H.-a od 05.12.2016., podataka o visini mirovine za pok. V. T.-F. te za R. T. – F. dostavljenih po HZMO,

dopunskim saslušanjem tužitelja te saslušanjem tuženika T. i V. T. – F.,

ugovora o darovanju nekretnina od 30.10.2007., zk izvatka za nekretnine upisane u ZU-9833 K.O. S., izvatka iz kataloga postojećeg stanja nezakonitih zgrada za područje park šume M., izračuna površina stambenog objekta u S. od 20.05.2020.

izrađeno po M. G., saslušanjem svjedokinje T. M., saslušanjem tužene

R. T. - F., pregledom spisa ovog suda O-4113/16, pregledom spisa G. S.,

ureda za prostorno uređenje, stambeno – komunalne poslove, graditeljstvo Klase UP-I-350- 05/96-02/00377, Klase UP-I-361-03/12-04/00095, Klase UP-I-381-03/18-04/479, pregledom rješenja Županijskog suda u Zagrebu Kž-892/2020 od 21. prosinca 2020., time da stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

Glavni i prvi po redu eventualno postavljeni tužbeni zahtjev nisu osnovani.

Drugopostavljeni eventualni tužbeni zahtjev je pravno osnovan.

Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje suvlasništva od 27/100 dijela cjeline nekretnine označene sa čest. zem. 7636/2 ZU 15519 k.o. S. sa zahtjevom za izdavanje tabularne isprave podobne za upis tog prava u zemljišnim knjigama (glavni tužbeni zahtjev) te eventualno kumulirani zahtjevi na utvrđenje suvlasništva od 27/100 nekretnine označene sa čest. zem. 7636/2 ZU 15519 k.o. S. uz obvezivanja tuženika na priznanje tog prava i trpljenje upisa tog prava u zemljišne knjige na ime tužitelja (prvi podredni zahtjev), na utvrđenje prava vlasništva posebnog dijela zgrade u naravi opisanog u vještvu sudskog vještaka za graditeljstvo N. M. kao sastavnom dijelu presude, neodvojivo povezanog s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine koju čini zgrada i pripadajuće zemljište i obvezivanje tuženika trpjeti provođenje postupka etažiranja zgrade te uknjižbu temeljem presude i elaborata etažiranja u zemljišnim knjigama (drugi podredni tužbeni zahtjev) odnosno na utvrđenje da je tužitelj u odnosu na tuženike kao nasljednike (uz tužitelja) sad pok. V. T. F. vlasnik posebnog dijela zgrade opisanog kao u

drugom podrednom zahtjevu koji dio je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine koju čini zgrada i pripadajuće zemljište.

Provedenim dokazima utvrđene su niže navedene činjenice koje stranke tijekom postupka nisu ni osporavale i to:

- kako je prvobitni tuženik a otac tužitelja, sad pok. V. T.- F. ( rođen …. od oca A. i majke V.), bio vlasnik nekretnine označene sa čest. zem. 7636/2 ZU 15519 k.o. S. koju je stekao nasljeđivanjem, u naravi zemljišta s izgrađenim prizemnim objektom površine oko 20m2, prema suglasnim iskazima tužitelja i njegove braće, tuženika T. i V. izgrađen od „papundeka“ (katranizirane ljepenke), koji je negdje 1991. ili 1992. porušen i na njegovom mjestu od betonskih bloketa izgrađen prizemni objekt te proširen za daljnjih 40m2 i pokriven betonskom pločom.

- kako između tužitelja i njegovog oca, sad pok. V. T.-F., nije zaključen u pisanom obliku sporazum o zajedničkoj gradnji, ili bilo kakav drugi pisani akt koji bi tužitelja ovlastio na gradnju i stjecanje vlasništava odnosno suvlasništva čest. zem. 7636/2 ZU 15519 k.o. S.,

- kako je tužitelj dana 23.10.1996. podnio Županiji Splitsko-dalmatinskoj, Uredu za prostorno uređenje, stambeno-komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša, zamolbu za izdavanje lokacijske dozvole za cjelokupnu rekonstrukciju objekta izgrađenog na čest. zem. 7636/2 K.o. S.,

- kako je zaključkom od 5.11.1996. Klasa: UP/I 350-05/96-02/00377 Županije Splitsko-dalmatinske, Ureda za prostorno uređenje, stambeno-komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša tužitelj pozvan na ime predujma za pokriće posebnih troškova postupka povodom navedenog zahtjeva za rekonstrukciju, uplatiti 100,00 kuna,

- kako je izjavom od 12.11.1996., ovjerenom u potpisu pred javnim bilježnikom V. B. iz S. 14.11.1996.g. pod br OV-3009/96, A. R. iz P., pozivajući se na pismeni zahtjev V. T.-F. za izdavanje

lokacijske dozvole te rekonstrukciju postojećeg objekta na čest. zem. 7636/2 k.o. S., kao susjed međašnik, izjavio da se ne protivi radovima na rekonstrukciji postojećeg objekta, koja izjava je zatražena od Ureda za prostorno uređenje, stambeno komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša dopisom od 05.11.1996.g. Klasa: UP/I 350-05/96- 02/00377 Ur.br.2181-04-96-02/AU,

- kako je Uprava za zaštitu kulturne i prirodne baštine, Glavno povjerenstvo u S., Odjel za povijesnu jezgru S. broj 30-3934/2-96 od 25. studenog 1996. na ime V. T.- F. iz S., uputio Posebne uvjete u kojima se utvrđuje da je postupajući po podnesku adresata, obilaskom lokacije nađen stambeni prizemni objekt izgrađen od betonskih blokova i pokriven ravnom armiranobetonskom pločom, smješten s južne strane marjanske prometnice, a iznad uvale K., da je vlasnik podnio idejno rješenje za sanaciju postojećeg objekta, u svrhu poboljšanja uvjeta stanovanja, nad postojećom armirano-betonskom pločom izgradio bi drveni višestrešan krov s pokrovom od kupe kanalice ili crijepa, žbukao vanjske zidove i izmjestio ulazna vrata s južnog pročelja na istočno, za što je Povjerenstvo dalo suglasnost s preporukom da se za upotrijebi kupa kanalica,

- kako je Županija Splitsko-dalmatinska, Ured za prostorno uređenje, stambeno- komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša dana 15.01.1997. pod br

Klasa:UP/I 350-05/96-02/00377 odbio zahtjev T.-F. V. za izdavanje lokacijske dozvole za zahvat u prostoru-za rekonstrukciju postojećeg objekta na čest. zem. zgr. broj 7636/2 k.o. S. prema priloženoj programskoj skici, zbog neudovoljavanja uvjetima Odluke o uvjetima rekonstrukcije postojećih objekata, što su bili razlozi za odbijanje zahtjeva (spis 350-05/96-02/00377 Županije splitsko-dalmatinske priložen spisu 350-05/99-02/00184),

- kako je Županija Splitsko-dalmatinska, Ured za prostorno uređenje, stambeno- komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša pod br. UP/ 350-05/97-02/00363 dana 16.12.1997., rješavajući po zahtjevu T. F. V., iz S., istome

izdao lokacijsku dozvolu za rekonstrukciju-izgradnju krova prizemne stambene građevine izgrađene na čest. zem. 7636/2 k.o. S., površine 61 m2 uz osnovne elemente zahvata u prostoru kako su tamo navedeni a rješenjem UP/ 350-05/97-02/00184 od 17.09.1999. odbijen je pravomoćno njegov zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole za stambeni objekt izgrađen na čest zem.br.7636/2 k.o. S. prema priloženoj programskoj skici(spis 350-05/97-02/00184),

- kako je R. T.-F. (tužiteljeva majka) kao prodavateljica s V. B. kao kupcem, 29.12.1994. zaključila ugovor o kupoprodaji stana kojim je prodavateljica prodala a kupac kupio stan u S., koji se sastoji od 4 sobe,

kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, /predsoblja, hodnika i balkona, u zgradi sagrađenoj na čest. zem. 14080/1 odnosno z.k. čest. 5447/1 k.o. S. za cijenu od 290.920,00 kn, ili 80.000,00 DEM računajući po srednjem tečaju HNB na dan ugovora, uz obvezu isplate kupoprodajne cijene u roku od 30 dana od zaključenja ugovora i predaju posjeda kupcu nakon isplate,

- kako je Ugovorom o prodaji od 01. veljače 1995. M. J. prodala a T.-F.

V. (tužiteljev otac a prvobitni tuženik) kupio stan u S., koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice i hodnika, površine 57m2 označeno sa kat čest. 4860/5 z. k. čest. 6627/22 PU 1422 K.o. S. za cijenu od 70.000,00 DEM uz utvrđenje o isplati cijene,

-kako je u dnevnom listu S. D. od 19. lipnja 1998. (list 24a spisa)

objavljen članak nadnaslova B. g. i. u. K. podno M.“ i

naslovom “N. s. o. u. z. p.!“ u kojemu se u bitnome navodi kako

je još 25. svibnja građevinska inspektorica N. M. na zapisniku utvrdila da V. T.-F. radi rekonstrukciju kuće s istočne strane, odnosno da je proširio objekt prema dimenzijama sedam puta sedam metara radi čega je izdano rješenje o uklanjanju i podnijeta prijava Prekršajnom sudu jer se radovi obavljaju bez građevinske dozvole iznad kojeg članka je i fotografija katnice,

- kako je u istom dnevnom listu, nepoznatog datuma, objavljena fotografija katnice i članak s naslovom “R. g. i.z. d. g.n. K.

N. u. o. “ (list 129 spisa) u kojemu se u bitnome navodi kako je došao

kraj divljoj gradnji u K. koju je izgradnjom kuće bez građevinske dozvole poduzela obitelj V. T. F. jer da je prema dostupnim saznanjima upravo izdan zaključak o dozvoli izvršenja rješenja kojim se naređuje uklanjanje objekta koje bi moglo biti provedeno na trošak investitora u njegovoj režiji ili onoj Građevinske inspekcije,

- kako se u istom dnevnom listu bez nepobitnog dokaza o datumu objave a uz rukom ispisano “20.07.1998.“ pod naslovom “Iako je građevinska inspekcija poduzela sve zakonom predviđene mjere da zaustavi divlju gradnju T. F. i dalje grade iznad K.“,

objavljuje razgovor s investitorom gradnje V. T. F. koji je izjavio kako ima tri sina za ženidbu, svakog bez stana i mogućnosti stjecanja stana osim na toj zemlju pri tome navodeći kako je ishođena lokacijska dozvola za rekonstrukciju jer su zidovi bili popucani i jer su temelje morali učvrstiti te on kao invalid i teško bolestan prima od 900,00 kn mirovine, te kazavši i “sve što smo imali za ovo smo dali“, uz koji članak je objavljena fotografija na kojoj muška osoba pokazuje dio objekta s tekstom ispod: V. T. F. Morali smo učvrstiti temelje da kuća ne bi proklizala“,

- kako se sada sporni objekt sastoji od prizemlja u kojemu su dvije stambene jedinice u kojima prebivaju obitelji tužiteljeve braće T. T.- F. i V. T.-F. i

kata također sa dvije stambene jedinice u kojima stanuje tužitelj s obitelji te njegovi roditelji R. T.- F. i do smrti raniji tuženik V. T.- F., da je izgrađen i prizemni pomoćni objekt s jednim stanom te pomoćni objekt-sprema a okolo je uređena okućnica,

- kako je sporna nekretnina označena sa čest. zem. 7636/2 ZU 15519 k.o. S. u zemljišnim knjigama upisana kao vrt površine 1083m2 i zgrada dvije površine 61m2, ukupno površine 1144 m2, a u listu C Pred.3. travnja 1997.g. pod Z-2313/97 zabilježeno je da za upis dograđenog dijela zgrade sagrađene na čest. zem.7636/2 u površini od 41m2 nije priložena uporabna dozvola,

- kako je Ugovor o priključenju terminalne opreme na nepokretnu telefonsku mrežu između H.-a i V. T. F. iz S., zaključen

25.02.2000. za instalaciju na spomenutoj adresi,

- kako je između V. (V.) T.- F., kao prodavatelja i A. R.,

kao kupca 20. kolovoza 2001. zaključen ugovor o kupoprodaji stana kojim je prodavatelj prodao a kupac kupila stan u S., koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje,

kupaonice i hodnika, označeno sa kat čest.4860/5 z.k. čest. 6627/22 PU 1422 k.o. S., površine 57,60m22, za cijenu od 330.000,00 kn,

- kako je Ugovor o priključenju broj 401301-990187-00240109 od 31.10.2001.g. zaključen između H. e. d.d. kao investitora i T.-F. V.,

JMBG … . iz S., kao osiguravatelja sredstava kojim su

regulirani njihovi međusobni odnosi glede distribucije i potrošnje električne energije u postupku priključenja građevine S.,

- kako je ugovorom o doživotnom uzdržavanju zaključenom između supružnika T.- F. V., kao primatelja uzdržavanja te T.-F. R., kao davateljice uzdržavanja dana 4. siječnja 2011.g. i solemniziranom istog dana pred javnim bilježnikom I. Š. iz S., primatelj uzdržavanja raspolagao nekretninom označenom sa čest. zem. 7636/2 k.o. S. u korist davateljice uzdržavanja, koji ugovor je zabilježen u zemljišnim knjigama ovog suda pred. 11.01.2011.g. pod Z-274/11,

- kako je V. T.-F. iz S., (tel … ) dana 23.01.2012. podnio Županiji Splitsko-dalmatinskoj- G. S.,

Upravnom odjelu za urbanizam, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Odsjek za prostorno uređenje i graditeljstvo zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu građevinu “obiteljsku kuću na … na katastarskoj čestici 7636/2 k.o. S.“ od kojeg je odustao te je rješenjem UP/I 361-03/12-04/00014 od 15.02.2012 obustavljen postupak (spis 361-03/12-04/00014),

- kako je 17.05.2012 T.-F. V. iz S., podnio

zahtjev Županiji Splitsko-dalmatinskoj Upravnom odjelu za urbanizam,

graditeljstvo i zaštitu okoliša, Pododsjek za prostorno uređenje za izdavanje rješenja o izvedenom stanju na čest. zem. 7636/2 “jednim dijelom nelegalno izgrađenog objekta na već postojeći legalni objekt. Postojeći objekt je sagrađen prije 1968. i ima uredne papire, dok je nelegalni napravljen 1998. i nema uredne papira….“, koji je pravomoćno odbijen Rješenjem UP/I 361-03/12-04/00095 od 11.06.2012. (spis 361-03/12-04/00095),

- kako je V. T.- F., OIB … . S., (tužiteljev brat- sada tuženik), podnio Županiji Splitsko- dalmatinskoj Upravnom odjelu za urbanizam, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Odsjek za prostorno uređenje i graditeljstvo 13.12.2012. (štambilj zaprimanja u Županiji Splitsko-dalmatinskoj-

G. S.) zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu zgradu “stambena zgrada na kat. čest. 9148 i 9146 k.o. S.“ stambene zgrade izgrađene na čest. zem. 7636/2 k.o. S., izdavanjem rješenja o izvedenom stanju, ,u kojem predmetu je V. T. F. prijavljujući se kao zainteresirana treća osoba predložio prekid tog postupka koji podnesak je pravomoćno odbačen rješenjem UP/361-03/12-04/01031 od 20.03.2013 a pošto je podnositelj zahtjeva za donošenje rješenja dana 10.05.2018. povukao zahtjev, rješenjem UP/361-03/12-04/01031 od 10.05.2018. postupak za donošenje rješenja o izvedenom stanju je obustavljen (spis 361-03/12-04/01031);

- kako je 17.04.2013. R. T.- F. potpisala izjavu, ovjerenu u potpisu pred javnim bilježnikom I. B. iz S. istog dana pod br.Ov-2/13 a u preslici pod br. Ov-2981/13 kojom je potvrdila da je između V. T.- F. i V. T.-

F., sina V., "početkom 1998.g. postignut sporazum da će sin V. na očevoj zemlji označenoj sa čest. zem. 7636/2 k.o. S., upisane u ZU 15519 k.o. S. iz vlastitih novčanih sredstava izgraditi stambenu kuću s dvije etaže i to: donje etaže koja se sastoji od dvije samostalne uporabne cjeline, i to zapadnog stana od 80m2 i istočnog od 50m2, sve to s vrtlom-okućnicom opisane kuće, a za uzvrat da će mu, po okončanju radova otac prenijeti u vlasništvo ¼ dijela predmetne nekretnine. Poznato mi je da je sin V. u kratkom roku ispunio svoj dio dogovora, kuća je zgotovljena i cijela moja familija živi u njoj i danas, dok moj suprug, s druge strane, nije ispoštovao ono što je dogovoreno“,

- kako je 14. lipnja 2013. R. T.- F. potpisala izjavu ovjerenu u potpisu pred javnim bilježnikom I. B. iz S. istog dana pod br. Ov-4797/13 kojom je povukla naprijed navedenu izjavu od 17. travnja 2013. izjavljujući da nije bila upoznata s njezinim sadržajem, da ne predstavlja njezinu pravu volju i znanje i ne dokazuje činjenice koje ne razumije i o kojima nema saznanja i da je ovjerena u zabludi o njezinom sadržaju,

- kako je između V. T.- F., kao primatelja uzdržavanja, s jedne strane

te V. T.-F. i T. T.-F., oba sinovi V., kao davatelja

uzdržavanja uz sudjelovanje R. T.- F., kao svjedoka zaključen ugovor o doživotnom uzdržavanju 20. lipnja 2013. i ovjeren pred sucem Općinskog suda u Splitu 11. srpnja 2013. kojim nakon utvrđenja kako je 19. lipnja 2013. sporazumno raskinut ugovor o doživotnom uzdržavanju od 04. siječnja 2011., primatelj uzdržavanja u naslov doživotnog uzdržavanja prenosi cjelinu nekretnine označene sa čest. zem.7636/2 k.o. S., na svoje sinove, davatelje uzdržavanja, svakog za po ½ dijela, time da se predaja i prijenos prava vlasništva odgađaju do smrti primatelja uzdržavanja uz ugovaranje prava doživotnog plodouživanja u korist R. T.- F.,

- kako je … preminuo V. T.- F. (rođen….), a

na nasljeđivanje iza njegove smrti po zakonu su pozvani zakonski nasljednici prvog nasljednog reda, supruga R. T.- F. i sinovi V. T. F., T. T.-F.

i V. T.- F.,

- kako je u zemljišnim knjigama ovog suda po prijedlogu zaprimljenom 01.09.2016. pod br. Z-19947/2016 temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju i smrtnog lista provedena uknjižba prava vlasništva čest. zem.7636/2 na ime T.-F. T. i T.-

F. V. za po 1/2 dijela te prava doživotnog plodouživanja u korist R. T.-

F.

- kako je tužitelj pokrenuo parnicu radi utvrđenja ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju pod br. P-5300/16 kod ovog suda

- kako je ostavinski postupak iza smrti pok. V. T.- F. koji se vodi pred ovim sudom pod br. O-4113/2016 prekinut pravomoćnim rješenjem od 10. svibnja 2018. do pravomoćnog okončanja ove parnice i parnice P-5300/16.

- kako je 19.06.2018. V. T.- F., OIB…S., (tužiteljev brat- sada tuženik), podnio Županiji Splitsko-dalmatinskoj, Upravnom odjelu za prostorno planiranje, uređenje i zaštitu okoliša, zahtjev za

izdavanje rješenja o izvedenom stanju zgrade “stambena zgrada ili poslovna namjena (restoran) na kat. čest.9148 i 9146 k.o. S.“ s geodetskim snimkom izvedenog stanja o kojemu nije odlučeno (spis UP/I-361-03/18-04/479),

Glede zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju još je navesti kako je tužitelj u spis priložio preslik zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju prema kojemu bi, kako to proizlazi iz čitljivog štambilje zaprimanja, on bio podnositelj zahtjeva podnesenog Županiji splitsko dalmatinskoj dana 27.08.2013 (list 288 spisa).

Sporno je među strankama, u bitnome, je li tužitelj, temeljem sporazuma s ocem, pok.

V. T.-F. da će izgraditi isključivo svojim sredstvima i radom objekt na čest. zem.7636/2 k.o. S. zauzvrat stekao u vlasništvo utuženi suvlasnički dio predmetne nekretnine odnosno posebni dio nekretnine koji sada koristi za stanovanje neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine koji čini zgrada i pripadajuće zemljište, kao i je li ovlašten tražiti da sudskom odlukom bude dopušteno etažiranje kako je to u podrednim zahtjevima zatražio pa bi proizlazilo kako se tužitelj, smatrajući da je građenjem postao stvarnopravni ovlaštenik iako ne upire izričito na zakonsku odredbu o tome poziva na stjecanje vlasništva odnosno suvlasništva građenjem na tuđem zemljištu, sukladno odredbi iz čl. 152.-154. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

Prema procesnom pravu, nije mjerodavno što tužitelj ističe kao pravni osnov svog zahtjeva te njime sud nije vezan već će nakon što utvrdi sve odlučne činjenice sam presuditi o kojem se pravnom osnovu radi pa ako utvrdi da je zahtjev osnovan po nekom drugom pravnom temelju za onaj zahtjev koji je u tužbi postavljen, istog će prihvatiti jer pravna osnova ne predstavlja neophodni sadržaj tužbe obzirom da je sud dužan po tužbi postupiti i kada tužitelj nije naveo pravnu osnovu, sukladno odredbi iz čl.186. st.3. ZPP-a.

Kako je već naprijed navedeno, nesporno je da je sad pok. V. T.- F.

nasljeđivanjem stekao vlasništvo čest. zem. 7636/2 k.o. S. na kojoj je prvotno postojao prizemni objekt koji je porušen 1991. ili 1992. i na njegovom mjestu izgrađen čvrsti novi o čijoj površini, materijalu i vremenu gradnje je prvenstveno zaključeno iz suglasnih kazivanja tužitelja i njegove braće T. i V., sada tuženika, tako da ranije razlike u njihovim iskazima u tom dijelu sada nisu bitne, da je taj objekt dograđen i nadograđen u sadašnji sporni i na njegovom mjestu je stan na korištenju sadašnjeg tuženika V. T. F..

U svakom slučaju, građenje nije bilo obavljeno prije 1968. kako je to u svom prvom iskazu iskazivao tuženik T. T.-F. jer u tom slučaju ne bi postojala zabilježba od 03.travnja 1997.g. pod Z-2313/97 da za upis dograđenog dijela zgrade sagrađene na čest. zem. 7636/2 u površini od 41m2 nije priložena uporabna dozvola.

Prihvatiti je i da se u onom prostoru od bloketa pokrivenom pločom moglo i stanovati i da je tamo živio tužitelj, što je zaključivati ne samo iz tužiteljevog već i iz iskaza njegovog oca, ranijeg tuženika pok. V. te svjedoka M. Š., M. M., J.

Č., i M. T. F. te iz opisa kojeg je dala Uprava za zaštitu kulturne i prirodne baštine, Glavno povjerenstvo u S., Odjel za povijesnu jezgru S. u Posebnim uvjetima broj 30-3934/2-96 od 25. studenog 1996. utvrđujući kako je, obilaskom lokacije nađen stambeni prizemni objekat izgrađen od betonskih blokova i pokriven ravnom armiranobetonskom pločom izgrađen od bloketa i pokriven betonskom pločom.

Prema navedenom, iskazima svjedoka i stranaka zaključivati je da je onaj objekt od bloketa dograđivan i nadograđivan do sadašnjeg izgleda što bi, prema iskazu tužitelja, njegova brata V., svjedoka M. Š., M. M., M. M., J.

Č. i V. T. bilo u grubim radovima obavljano u 1998. čemu je potvrdu naći i u informacijama i fotografijama iz dnevnog lista S. D. u sadržaju ranije navedenom te zahtjevu tuženika V. za izdavanje rješenja o izvedenom stanju predanom nadležnom tijelu 17.05 2012. gdje se navodi da je te godine objekt i dovršen pa iskaz sad pok. V. T.- F. da je gradnja započeta 2001.a on u istog uselio 2002.

prije tužitelja, nema uporišta u drugim rezultatima postupka. Glede stanja objekta od bloketa ukazati je i na tehnički opis (list 170 spisa) i priloženi preslik fotografija objekta kao sastavni dio Arhitektonsko građevinskog projekta projektanta voditelja L. B. S. travanj 1998.“s preslikom fotografija objekta (list 178) kojima nije bilo prigovora a prema kojemu je na čest. zem. 7636 (9148) k.o. S. na M. izgrađen prizemni objekt koji je služio kao nužni smještaji i s tamo navedenim opisom zatečenog stanja te prijedlogom koje radove je potrebno obaviti.

Ovdje je još glede pozivanja tužitelja na Uvjerenja o prebivalištu u dokaz stvarnog življenja u objektu kakav je bio na zemljištu prije sporne nadogradnje i dogradnje navesti kako sadržaj Uvjerenja, sam za sebe ne predstavlja nepobitan dokaz da je osoba uistinu i živjela na adresi koja je u istom navedena, što će biti razvidno i u konkretnom slučaju. Tako je prema priloženom uvjerenju o prebivalištu tužitelj prijavljen na spornoj adresi od 12.09.1989. do 15.10.1990. što bi bilo prije gradnje i

dogradnje objekta u čvrsti s bloketama (1991. ili 1992.), a nema dokaza da je prvotni objekt bio podoban za stanovanje, pogotovo što je i sam tužitelj kod drugog saslušanja izjavio da je uselio u taj čvrsti objekt, a nije prihvatljivo ni da je živio u … (gdje su mu stanovali roditelji) od 15.10.1990 do 27.11.1998. pošto je stan u … prodan 29.12.1994. s obvezom predaje u posjed isplatom ugovorene cijene u roku od 30 dana te je kupljen onaj u … dana 1. veljače 1995., pa očito prijava prebivališta nije pratila faktičnu adresu tužiteljevog stanovanja koji se ponovo prijavljuje na adresu sporne nekretnine: …dana 27.11.1998. a njegova supruga se na tu adresu

prijavljuje od 17.05.2000., dok je njegov brat V. u …prijavljen od 6.12.1995

do 14.07.2000. a od 14.07.2000. na adresu…, brat mu T. je,

između ostalog prijavljen na adresi … do 10.08.2000., što iz ranije navedenih razloga ne odgovara stvarnom stanju, a od tada je prijavljen na adresi spornog objekta. Tužiteljeva majka R. je, između ostalog, prijavljena na adresi … do

28.02.1997,. od tada pa do 9.04.2001 na adresi … a od tada na spornoj, dok je otac

V. bio prijavljen na adresi … do 24.04.1995., od tada do 24.01.2002 na … iako je potonji stan prodan 20. kolovoza 2001. s obvezom isplate kupovnine odmah po potpisu i predaje u posjed pa ni njihove prijave prebivališta ne odgovaraju stvarnom stanju, što nije ni bitno jer podaci o tome nisu odlučujući u ovom predmetu.

Predmet spora je identificiran prema vještvima na koje stranke, nakon što je vještak N. M. dopunio svoje vještvo odgovarajući traženju tužitelja, nisu imale primjedbi,

a iste je sud prihvatio kao stručne i objektivne.

Tako je prema vještvu sudskog vještaka geometra P. Č. od 10.05.2016. (list 226 do 228), predmet spora identificiran kao čest. zem. 7636/2 k.o. S., na skici vještva obilježeno slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-A, što u naravi predstavlja samostojeću stambenu dvokatnicu tlocrtne površine 141m2, dio nenatkrivene terase na etaži kata položene na južnom i jugozapadnom dijelu stambene dvokatnice, tlocrtne površine 16m2, pomoćni objekt, prizemnica površine 50m2, sprema prizemnica površine 10m2 i uređenu okućnicu od 927m2, koja nekretnina je vidljivo ograđena na sjeveru betonskim zidom i kamenom podzidom, na istoku žičana ograda, na jugu dijelom kamena podzida, dijelom nevidljiva granica a na zapadu betonski zid, pri čemu je tužitelj pokazao dio koji koristi, na skici označen slovima A-B-L-M-N-O-PH-I-J-K-A površine 147m2 što u naravi predstavlja sjeverni dio uređene okućnice, na skici označeno A-B-L-K-A od 51m2, stambeni prostor na katu i to na zapadnom dijelu prikazan K-L-M-N-R-I-J-K bruto površine 87m2 i dio nenatkrivene terase na etaži kata, prikazano u skici O-P-H-I-R-N-O.

Vještak građevinske struke N. M. u svom pisanom vještvu našao je da nekretnina uključuje stambeni objekt na dvije etaže (prizemlje i stambeno potkrovlje), pomoćni objekt sa sjeverne strane jedne etaže te pomoćni objekt, u naravi sprema-alatnica, sve s pripadajućim dvorištem i zemljištem oko kuće-u naravi vrt-voćnjak. Preuzimajući arhitektonsko-građevinske elemente koji karakteriziraju nekretninu iz dokumenata za legalizaciju, u odnosu na Tlocrtnu dispoziciju, našao je da se radi o slobodnostojećoj zgradi, tlocrtnih dimenzija 17,52x21,62m, visine 9,57m koja ima tri nadzemne etaže: suteren, prizemlje, prvi kat koje su stambene, suteren ima ulaz sa istoka a na kat se ide preko dvokrakog unutar stubišta sa zapada. Zgrada se sastoji od 4. stambene jedinice: po dvije na svakoj etaži dok su pomoćne zgrade u funkciji glavne i služe kao sprema i ljetna kuhinja. U prizemlju su dvije stambene jedinice: prva se sastoji od: kuhinje, blagovaonice, dnevnog boravka, kupaonice s WC-om, dvije spavaće sobe, predsoblja i nenatkrivene terase..

Druga jedinica se sastoji od: kuhinje, blagovaonice, dnevnog boravka, kupaonice s WC-om, dvije spavaće sobe. I kat se sastoji od dvije stambene jedinice i to prve: kuhinje, blagovao, dnevnog boravka, kupaonice s WC, dvije spavaće sobe, predsoblja, hodnika, spreme i balkona. Druga se sastoji od kuhinje, blagovaonice, dnevnog boravka, kupaonice s WC-, dvije spavaće sobe. Glede konstrukcije utvrdio je da temeljnu konstrukciju predstavlja trakasti temelj izliven zajedno s podnom pločom, zidovi su od cigle debljine 25cm, ojačani horizontalnim i vertikalnim serklažima, međukatna konstrukcija su armirano betonske ploče a krovište kao ab koso krovišnim slojevima izolacije i pokrovom od mediteran crijepa a svi konstruktivni elementi objekta, kao što su serklaži, nadvoji, nosači, okapnice izvedeni su iz armiranog betona. Utvrđeno je da je zgrada priključena na javni vodovod a odvodnja riješena spojem na septičku jamu što će se nakon izgradnje spojiti na kanalizaciju. Zgrada je spojena i na postojeću elektroenergetsku mrežu.

Upućujući na potrebu izrade odgovarajućeg elaborata sukladno čl.43., 66.,72., i 370. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima čije je posebne dijelove u vještvu naveo, vještak je smatrao kako stan koji koristi tužitelj u svemu može funkcionirati kao samostalna uporabna cjelina, sukladno gore navedenim odredbama.

Prema dopunskom vještvu istog vještaka u prizemlju zgrade je stan (stan br.1) koji se sastoji od predsoblja površine 8.89m2, kupaonice 6.84m2, dnevnog boravka, kuhinje i blagovaonice površine 22m2, spavaće sobe površine 10.08m2, kupaonice 15.28m2 ili ukupno 63.09m2 sa sporednim dijelom koji predstavlja otvorena nenatkrivena terasa površine 11.63m2 te stan broj 2. koji se sastoji od dnevnog boravka površine 15,6m2, kuhinje s blagovaonicom površine 16.96m2, spavaće sobe površine 9.4m2, spavaće sobe 13.2m2 i kupaonice 4.62m2 ili ukupno 59.78m2 sa sporednim dijelom neraskidivo povezanim s posebnim dijelom koji predstavlja spremište ispod stepeništa površine 3.06m2. U stambenom potkrovlju je stan broj 3 koji se sastoji od hodnika površine 4.89m2, predsoblja površine 5.13m2, dnevnog boravka, kuhinje, blagovaonice površine 25,27m2, spavaće sobe površine 15.45m2. spavaće sobe površine 15.75m2, spreme površine 1.92m2 i kupaonice 8.36m2 ili ukupno 76.77m2 sa sporednim dijelom neraskidivo povezanim s posebnim koji predstavlja balkon površine 2.43m2. Opisan je i stan broj 4 koji se sastoji od kuhinje s blagovaonicom površine 11.74m2, dnevnog boravka površine 11.42m2, spavaće sobe površine 8.4m2, spavaće sobe površine 11.8m2 i kupaonice površine 4.13m2 ili ukupno 47.49m2 sa sporednim dijelom neraskidivo povezanim uz ovaj posebni dio što predstavlja balkon površine 1.74m2.a stan broj 5 (u pomoćnom objektu) sastoji se od hodnika površine 4.51m2, dnevnog boravka, kuhinje, blagovaonice površine 29.43m2 i kupaonice površine 5.58m2 ili ukupno 39.52m2. Prema tabelarnom prikazu idealnih dijelova trosobni stan u prizemlju (stan broj 1), površine 63.09m2 predstavlja suvlasnički udio od 22/100, trosobni stan u prizemlju (stan broj 2) od 59.78m2 predstavlja udio od 21/100, trosobni stan u potkrovlju (stan broj 3), površine 76,77m2 predstavlja udio od 27/100m2, trosobni stan u potkrovlju (stan broj 4), površine 47.49m2 predstavlja udio od 16/100 a jednosoban stan u prizemlju-pomoćnom objektu (stan broj 5) od 39.53m2 predstavlja udio od 14/100.

Prilikom pregleda i vještačenja posebno nije uočen ili opisan dio ranijeg objekta od bloketa, već je u nalazu i mišljenju kao predmet pregleda prikazan pregledani objekt kao građevinska cjelina s opisanim uređenim stambenim jedinicama pa kada se uzme u obzir iskaz sadašnjeg tuženika V., inače tužiteljevog brata o tome što je sve u tom prostoru porušeno a što izgrađeno, proizlazi sve osim glavnih zidova koji prema ranije spomenutom projektu L. B. nisu imali serklaže a i AB ploča je prokišnjavala, onda bi se dalo zaključiti kako je u tom dijelu poduzetim radovima u pretežitom dijelu došlo do izmjene postojećeg stanja u odnosu na raniji objekt a dosljedno tome da sada sporni objekt predstavlja cjelinu kakva je nastala radovima izvedenim 1998. i kasnijim dovršavanjem izgradnjom krovišta u dovršetkom stambenih jedinica kako je utvrđeno, kako člancima objavljenim u „S. D.“ uz fotografije objekta, tako i ostalim dokazima na koje je ranije ukazano.

Glede privatnog vještva sudskog vještaka za graditeljstvo M. G., pribavljenog po tužitelju, odgovoriti je kako privatno pribavljeno vještvo ne bi imalo snagu sudskog vještačkog nalaza pošto nije obavljeno po nalogu suda (čl. 250. ZPP-a) već se radi o privatnoj ispravi koju sud može vrednovati i ocijeniti u sklopu ostalih provedenih dokaza a u situaciji kada je u sudskom postupku određeno i provedeno vještačenje na koje u konačnici stranke nisu imale primjedbi, sud je smatrao nepotrebnim i suvišnim izvoditi dokaz pregledom privatnog vještva i njegovom ocjenom.

Stranke se ne spore ni u tome da svatko od njih koristi za stanovanje određenu stambenu jedinicu u čije uređenje i opremanje su isključivo osobno ulagali, kako je naprijed i rečeno, već se osporava postojanje sporazuma na koji ukazuje tužitelj i stjecanje suvlasništva odnosno vlasništva građenjem kao i mogućnost i dopustivost provedbe etažiranja kako je to zatraženo.

U dokaz svoje tvrdnje tužitelj je priložio izjavu majke R. T. –F. od

17.04.2013. u sadržaju koji je ranije naveden a tuženik njezinu izjavu od 14. lipnja 2013., čiji sadržaj je također ranije naveden, a prema njihovom tekstu te izjavi potpisnice i onoj sina joj V., nedvojbeno se radilo o izjavama napisanim od stručne osobe koje nisu sastavljene po njezinim naputcima već onih kojima idu u prilog pa tako prva za potrebe tužitelja, a druga za potrebe tuženika, pa kada se uzmu u obzir i okolnosti prije i poslije njihova potpisivanja o kojima je potpisnica govorila, onda u takvoj situaciji sud ne nalazi temelja za ocjenu da bi sadržaj bilo koje od tih izjava bio rezultat njezine objektivno i slobodno izražene volje, radi čega se o istima kao objektivnom izvoru saznanja od značaja za postupak neće ni elaborirati.

O bitnim okolnostima vezanim za građenje, tužitelj, njegov otac, majka i braća su različito iskazivali.

Tako je tužitelj kategoričan u tvrdnji da je štedeći sa tadašnjom djevojkom a kasnije suprugom po jednu plaću mjesečno namjeravao zasnovati obitelj i stanovati na M., i u tom cilju tražio je i dobio očevu dozvolu za gradnju uz uvjet da se naprave stanove i za njegovu braću od kojih će svaki postati vlasnikom, kojem razgovoru su nazočili još i majka te poznanik T. Š., prije izvedbe tražio je i pribavio suglasnost susjeda R. koja je priložena spisu i tako je u konačnici uz pomoć M. Š. kojega je i otac kontaktirao i majstora električara napravio prizemlje i kat sa po dva stana od kojih u prizemlju žive braća T. i V. a na katu on i roditelji, da su radovi započeti u veljači 1998. i grubi bili završeni do lipnja 1998., a u 2000. je podignut krov njegovim sredstvima. Opisujući pobliže radove za koje je iskazivao da ih je financirao, prilikom dopunskog saslušanja u svojstvu stranke, tužitelj je iskazivao kako je izvodio i financirao grube građevinske radove pod kojima misli na zidove, žbuku, struju, vodu, napravljene su pregrade u stanu koji on koristi a koji je u potpunosti uređen potrebnim pločicama, sanitarijama, parketom i ostalim, postavljeni zatvori; u stanu koji su roditelji koristili su također napravljene pregrade, sanitarije, zatvori, a donji stanovi su također napravljeni u grubim radovima što je uključivalo da je do njih dovedena struja, voda, pregrade, a također i zatvori za koje misli da je angažirao firmu A.

.. Za tu izgradnju tvrdi da ju je sam financirao uz pomoć supruge i oca joj (punca tužitelja) bez učešća svog oca i braće jer je brat mu T. već bio razveden, a V. mlad (rođen …).

Prema pribavljenim obavijestima, protivno iskazu njegovog oca da nije bio zaposlen, tužitelj je u vrijeme građenja 1998. bio zaposlen i u toj godini je iz radnog odnosa ostvario sveukupno 28.717,60 kn ili mjesečno 2.393,13 kn (list 107) a njegova supruga 45.262,62 kn (list 106), koja je 24.07.1997.g., dakle prije zaključenja braka (tada kao B. M.)

podigla kredit kod S. b. od 7.000,00 DEM ili protuvrijednost 24.995,60 kn, a prema štednoj knjižici (list 25-28 spisa) na ime B. M., kasnije tužiteljeve supruge (vjenčani ….g) po kojoj je tužitelj bio punomoćnik, vršene su isplate i uplate od 1997. do

22.10.2001.g., u različitim iznosima pa tako uplate: 1.000,00 DEM 11.06.1997 ; 11.000,00 DEM 12.06.1997; 800,00 DEM 17.07.1997; 500,00 DEM 22.07.1997 i 7.000,00 DEM dana 24.07.1997. tako da je tog dana bio saldo od 10.300,00 DEM.

Nakon toga su vršene isplate i to: 5000 DEM dana 07.08.2007; 1.700,00 DEM dana 21.08.1997; 200,00 DEM dana 26.08.2007; 200,00 DEM dana 30.08.1997.; 200,00 DEM dana 19.09.1997. da bi 29.10.1997 bio utvrđen saldo od 1.700,00 DEM te vršene isplate:100,00 DEM 03.11.1997; 200,00 DEM dana 4.11.1997; uplate vršene 14.11.1997 od 3.700,00 DEM i 18.12.1997 od 2.900,00 DEM, isplate 24.12.1997 od 300,00 DEM i 30.12.1997 od 200,00 DEM, uplata 20.01.1998 od 51,16-kamata za 1997. kada je bio saldo 7.531,29 DEM nakon čega su vršene isplate i to: 20.01.1998. od 200,00 DEM; 04.02.1998 od 100,00 DEM;13.02.1998. od 250,00 DEM; 24.02.1998. od 100,00 DEM;10.03.1998. od 200,00 DEM i 25.03.1998. od 4.200,00 DEM, dana 24.04.1998. uplaćeno je 6.000,00 DEM tako da je saldo bio 6.001,29 DEM, 25.08.1998. isplaćeno je 3.000,00 DEM a 07.12.1998. 1.000,00 DEM; dana 11.01.1999. pripisana je kamata od 99,95 DEM a istog dana isplaćeno 2.000,00 DEM pa je ostao saldo od 101,24 DEM, dana 19.06.1999. isplaćeno je 100,00 DEM a dana 20.09.1999. uplaćeno 950,00 DEM da bi 25.09.1999. bilo isplaćeno 150,00 DEM a 27.09.1999. isplaćeno 200,00 DEM te ostao saldo od 601,24 DEM, dana 30.09.1999. isplaćeno je 100,00 DEM a isto tako i 04.10.1999; dana 11.01.2000. pripisano je 5,80 kamata a istog dana podignuto 400,00 DEM; dana 20.11.2000. uplaćeno je 6.835 DEM a 7.12.2000. isplaćeno 300,00 DEM; 18.12.2000 isplaćeno je 40,00 DEM a 28.12.2000 550,00 DEM te 09.01.2001 500,00 DEM kada je utvrđen saldo od 5.459,80 DEM; dana 10.01.2001. pripisana je kamata od 7,76 DEM a istog dana isplaćeno 100,00 DEM; dana 29.01.2001.isplaćeno je 400,00 DEM; 05.02.2001. 300,00 DEM; 25.06.2001.350,00 DEM a 21.08.2001. uplaćeno je 5.500,00 DEM da bi 04.09.1991. bilo isplaćeno 1.000,00 DEM a isti iznos i 11.09.1991.; dana 25.09.1991 isplaćeno je 200,00 DEM a 18.10.2001. 250,00 DEM te utvrđen saldo od 7.359,80 DEM da bi 22.10.2001. bilo isplaćeno 6.500,00 DEM i utvrđen saldo od 859,80 DEM (list 25-28 spisa).

Prateći kretanje uplata i isplata proizlazi da je od 30.12.1997. na knjižici M. B., kasnije tužiteljeve supruge, bio iznos od 7.500,00 DEM, a u vrijeme kada je po tužiteljevom iskazu započeta gradnja sada spornog objekta (veljača 1998.) bilo je 7.251.29 DEM od kada su vršene povremene isplate pa do 25.03.1998. isplaćeno je (950,00+4.200,00 DEM) te uplata 24.04.1998. iznosa od 6.000,00 DEM nakon čega bi 08.05.1998. bilo isplaćeno 200,00 DEM a 1. lipnja 1998. kada je po tužitelju završena gradnja u grubim građevinskim radovima (do lipnja 1998.) isplaćen je iznos od 8.000,00 DEM, što bi značilo da je u vrijeme kada je po tužitelju vršena gradnja u grubim radovima a i po novinskim člancima (bez krovišta) s njezinog računa (na kojemu su bila i sredstva kredita iz 2007. od 7.000,00 DEM ) isplaćeno 13.150,00 DEM, nakon čega je veća uplata izvršena 04.08.1998. (6.000,00 DEM) što je sve vremenski bilo prije zaključenja braka s tužiteljem a nakon zaključenja je uplata od 950,00 DEM dana 20.09.1999., 6.835,00 dana 20.11.2000 i 21.08.2001. iznosa od 5.500,00 DEM te isplate kako je to ranije navedeno.

Tužitelj je s V. zaključio ugovor o kreditu 20.11.2000.g. na iznos od 48.500,00 kn (list 63 F), a njegova supruga M. T.- F. kod S. b. podignula kredit od 26.545,23 kn 06.12.2001. (list 63 I), što su sve nenamjenski krediti tako da se iz isprava o kreditu ne može zaključivati o namjeni tako pribavljenih sredstava, ali kada se uzme u obzir da je ugovor s H. o priključenju terminalne opreme na nepokretnu telefonsku mrežu tužitelj zaključio 25.02.2000. i da je svjedokinja R. s majkom boravila u njegovom stanu desetak dana u 2000. onda očito ova dva kredita nisu poslužila gradnji u grubim radovima ni onoj poslije toga do 2000.

O tome je li njegov punac materijalno doprinosio i koliko, tužitelj nije ponudio drugih dokaza osim svog iskaza i računa H. N. d.o.o. na ime A. B. za T., … od 21.08.1999. prema kojemu je tog dana uplaćen predujam za 1.

komad- bez opisa na što se odnosi, u visini od 7.830,00 kn, tako da se ne može uzeti da je to uplata za gradnju, pogotovo što je to bilo neposredno pred zaključenje tužiteljeva braka s njegovom kćeri pa se moglo odnositi na opremu, a ni ostali priloženi računi ne dokazuju tko je po istima bio platac. Tužitelj je, kako sam potvrđuje, bio upoznat s ugovorom o doživotnom uzdržavanju zaključenim između roditelja čemu se nije protivio obrazlažući to kazivanjem kako je smatrao svoju majku poštenom ženom koja jednako voli sinove i da ne bi nešto napravila na njegovu štetu koja mu je rekla da iza njezine smrti sve ide na jednake dijelove, što je u bitnome potvrdila i majka mu R. iskazavši kako su ona i suprug joj s ugovorom upoznali tužitelja kojemu su rekli kako nema spora što je obrazložio tako što zgrada ima četiri stambene jedinice pa smatra da jedna pripada njemu.

S druge strane, njegov otac, sad pok. V. T.-F.- raniji tuženik, poriče da bi tužitelj financijski učestvovao u gradnji pa čak i fizički u radovima osim što bi odvozio i dovozio radnike ili im vršio plaćanja novcem koji mu je on dao, odlučno iskazujući da je objekt u sadašnjem obliku financirao isključivo svojim sredstvima koja je priskrbio radeći u J. i kroz izdašna sredstva ostvarena prodajom prinosa sa drugih zemalja na području

M. u S. gdje je mukotrpno sa suprugom radio nakon posla, da je tužitelj bio nezaposlen sve dok ga on nije zaposlio prije oko 10 godina (iskaz na zapisniku od 16. travnja 2013), na što je odgovoriti kako ni vrijeme gradnje po njegovu kazivanju o čemu je ranije bilo riječi ne odgovara stvarnom stanju, ni izvori sredstava jer je u vrijeme gradnje već bio u mirovini niti sredstva od poljoprivredi u prikazanom opsegu ne nalaze potvrdu u drugim provedenim dokazima, kao ni izjava o tužiteljevoj nezaposlenosti, pošto je prema podacima iz radne knjižice tužitelj u neprekidnom radnom odnosu kod Republičkog Fonda MIORH-kasnije RF MIO individualnih poljoprivrednika od 1.12.1988. a isto tako je netočno da je u spornu zgradu tužitelj uselio nakon njega jer obrnuto proizlazi iz rezultata postupka, posebno iskaza njegove supruge Rose.

Tvrdi da je sin mu T. znao pomoći novcem davši mu nekoliko puta novac za majstore, što nisu bili neki značajni iznosi ali je pomagao fizički, a fizički je pomagao i sin mu V. pri tome potvrđujući kako je tužitelju najveći stan u zgradi dao na korištenje što sada ne bi učinio ne obrazlažući zašto je tako postupio. Potvrdio je i kako nije sudjelovao u unutrašnjem uređenju tužiteljeva stana kao ni financiranju zatvora ali da su voda i struja uvedeni o njegovom trošku. Odlučno poriče postojanje bilo kakvog sporazuma s tužiteljem a pogotovo postignutog pred M. Š. kojega inače slabo poznaje ali ga je viđao u nekoliko navrata da donosi materijal kategorično tvrdeći da je isključivi vlasnik nekretnine. Tvrdi i da je od kupoprodajne cijene stana u … Ulici svakome od sinova isplatio po 7.000,00 DEM.

I njegova supruga R. T. F., tužiteljeva majka, saslušana početno kao svjedok tvrdi kako u gradnji tužitelj nije sudjelovao financijski ni na bilo koji drugi način kojim bi stekao vlasništvo ili suvlasništvo nekretnine poričući da je takav dogovor ili sporazum postignut između njega i oca mu već je njezin suprug jedino tvrdio da će po njegovoj smrti svakome od sinova pripasti stan koji koristi. Izvore sredstava za gradnju nalazi u prihodima ostvarenim dvadesetogodišnjim radom na zemljištu suprugovog rođaka i prodajom stana u … ulici te novcem koji je dao sin T. u visini od 38.000,00 DEM,

isplaćujući to u tri puta iz svoje ušteđevine koju je ostvario radeći kao kiropraktičar dok nije radio fizički. Glede angažmana tužitelja iskazivala je kako je tužitelj u radovima sudjelovao tako što je pomagao ocu i dovozio ili odvozio radnike a ponekad bi, kada bi mu otac davao novce, plaćao i radnike, a sin V. je radio u onom dijelu gdje je njegov stan. U odnosu na izjavu ovjerenu kod javnog bilježnika kojom potvrđuje tužbene navode u bitnome tvrdi kako je tužitelj tu izjavu pripremio rekavši joj da je mora potpisati, što je ona bez čitanja učinila, smatra se prevarenom, izjavu je kasnije pokazala suprugu i drugim sinovima koji su se strašno naljutili, suprug ju je čak i udario, pa ju je povukla potpisujući izjavu koju su pripremili drugi sinovi. Glede stana u … ulici čiji je bila vlasnik dobivši ga kao zaposlenica O. S. za što je polovicu sredstava dala J. gdje joj je suprug bio zaposlen, tvrdi da je od ostvarene kupovnine kupljen stan u … ulici. I njoj je poznat M. Š. kao tužiteljev prijatelj koji je radio nešto u kući, poriče sudjelovanje na sastanku o kojemu je govorio tužitelj da bi bili nazočni njezin suprug, tužitelj i M. Š. te dogovoreno građenje a poznat joj je i M. M. kao tužiteljev prijatelj. To što je tužitelj na korištenje dobio najveći stan svjedokinja obrazlaže dogovorom tužitelja s ocem kojemu je svojevremeno pristupio izjavljujući da on ne bi ništa od zemljišta oko kuće ali da bi htio veći stan, na što je njezin suprug pristao tako da drugi sinovi koriste manje stanove ali imaju više zemljišta., a tvrdi da tužitelj ima i garažu koju je pretežito fizički gradio a misli da je i financirao. Jednako kao i suprug joj tvrdi da su od kupoprodajne cijene za stan u … ulici svakome od sinova isplatili po 7.000,00 DEM.

Kod dopunskog saslušanja, sada kao tuženica, R. T. F. iskazivala je, što se tiče iznosa od 38.000,00 DEM-a spomenutog u ranijem iskazu kao financijsko učešće sina joj T., da je to iznos za kojeg joj je T. rekao da ga je dao ocu V., o čemu ona nema neposrednih saznanja.

Po predočenju suprugovog joj iskaza o obradi zemalja i ostvarenju prihoda prodajom poljoprivrednih proizvoda, izjavila je kako su obrađivali samo ovu zemlju oko kuće na M., na kojoj su zasađivali povrtne kulture i cvijeće (nevene), što je prodavala na štandu na maloj tržnici kraj S. H. igrališta i novac uvijek davala suprugu, da je time ostvarivana dobra zarada od koje se moglo uštediti ali se o visini uštede nije mogla izjasniti jer je to vodio njezin suprug.

Što se tiče tvrdnje da je novac ostvaren prodajom stana u … ulici u S.

treba reći da je ubrzo nakon ove prodaje kupljen stan u …(u veljači 1995.) i prema prikazanim kupovninama, u ovoj transakciji je moglo ostati najviše 10.000,00 DEM i to samo ako bi se uzelo da je porez na promet za kupnju koji je tada iznosio 5% što bi odgovaralo protuvrijednosti od 3.500,00 DEM plaćen iz drugih izvora, za što nema uporišta u provedenim dokazima.

R. T. F. je potvrdila i kako je tužitelj bio upoznat sa zaključivanjem ugovora o doživotnom uzdržavanju između nje i supruga s ciljem da se o njemu brine, te da su mu ona i suprug joj potvrdili kako nema spora da će stan koji koristi njemu pripasti. Potvrdila je i pomoć u gradnji koju su pružali tužiteljevi prijatelji M. Š. i M.

M., ne mogavši se izjasniti kada je započela gradnja ali tvrdeći kako je trajala tri godine. T. T.- F., tužiteljev brat, saslušan kao svjedok, u svom iskazu od 28 studenog 2013. (list 85 i 86 spisa) nije se mogao izjasniti o početku ni završetku gradnje pozivajući se na svoju zauzetost i odsustvo zbog terenskog rada u D., B. i

N. u svojstvu alternativnog iscjelitelja, smatrajući da je sporni objekt i zemljište majčino vlasništvo na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju. Kako je već naprijed rečeno potvrdio je kod dopunskog saslušanja u ulozi stranke stanje na terenu prije sporne gradnje kakvim ga je prikazao tužitelj iskazujući kako je dogovoreno o dogradnji i nadogradnji tog objekta, ne zna točno kada je započeto s izgradnjom ali u svakom slučaju on je u sporni objekt uselio 2000. i to u stan kojega je zapravo sam financirao iznosom od 30.000,00 do 35.000,00 DEM što je u više navrata i prema potrebi predavao ocu koji je svime upravljao i kojega smatra vlasnikom tog stana ukazujući kako su obiteljski odnosi bili takvi da se jednostavno u vrijeme gradnje radilo o međusobnom obiteljskom povjerenju, ali vjerujući kako će mu taj stan pripasti. nije mu bilo poznato jesu li ostala braća i sa kojim iznosom sudjelovala u gradnji, da bi kod kasnijeg stranačkog iskaza tvrdio kako tužitelj financijski nije u gradnji sudjelovao niti je mogao, kako je čuo od brata V. da je majka dala izjavu u kojoj je navodno stajalo da je jedino u gradnji financijski učestvovao tužitelj smatrajući da je time htjela tužitelju ugoditi bez namjere da ikoga zavadi, pošto joj je poznata situacija pa tako i očev stav da se ponaša kao vlasnik i da je tvrd u prepuštanju vlasništva a isto tako mu je poznato da je tu izjavu povukla, pretpostavljajući sastavljenu u dogovoru brata V. i odvjetnika jer V. i otac najviše dogovaraju. Glede činjenice da tužitelj koristi najveći stan, mišljenja je da je valjda bio takav dogovor iako pravi razlog ne zna pri čemu smatra mogućim da je to iz razloga što tužitelj nije pokazao interes za jednu zemlju položenu 200m od objekta a on sam je jednu zemlju površine oko 270m2 u blizini predmeta spora kupio od oca prije nekoliko godina. Nije mu poznato je li tužitelj živio u objektu ranijih gabarita, niti s kojim su novčanim iznosima roditelji sudjelovali osim da su prodali stan u … , a ne zna jesu li osim mirovine imali i ušteđevine.

Glede brata V. iskazivao je kako se ne može sjetiti je li u vrijeme izgradnje bio zaposlen osim što je kod njega radio kao svojevrstan šegrt pri čemu nije ostvarivao značajna sredstva. Poznato mu je da je otac razmišljao o prodaji kuće, čemu se on protivio. Kod dopunskog saslušanja, sada kao tuženik potvrdio je kako je otac obrađivao zemljište koje se nalazi sa istočne strane ovog objekta u površini od oko 800m2, na način da je zasađivao cvijeće i povrće čime se moglo priskrbiti za hranu, čak je u jednom razdoblju i sam te proizvode prodavao na tržnici do 1986. – 1987. ali u svakom slučaju tvrdi da se od posla i prodaje sa tog zemljišta nije mogla ostvarit nikakva ušteđevina jer je to služilo isključivo za život. Kao i tužitelj, porekao je da je od roditelja dobio bilo kakav novac od prodaje stana u … , potvrdio je kako je u izgradnji spornog objekta tužitelj zaista sudjelovao fizički, isto tako bio je vrlo angažiran kada je bio u pitanju pronalazak radnika, nabavka materijala i sl., a također je svojim poznanstvima omogućio jeftiniju nabavu građevinskog materijala, ali u bitnome gradnju bi financirao otac od novca ostvarenog prodajom stana u … te on svojim novcem.

Ovdje je odmah reći kako je stan u … prodan 2001. pa se grubi radovi u 1998. te najmanje dovršetak tužiteljevog i njegovog stana (ako je uselio 2000.) nisu mogli time isfinancirati, a što se tiče učešća braće u gradnji i njegovog financijskog učešća, prema prvom iskazu u svojstvu svjedoka kad je sjećanjem bio bliži vremenu gradnje i subjektivno stranački neinvolviran u spor, pa je pretpostaviti time i objektivniji, iskazivao je o utrošku svog novca te financijskom učešću tužitelja drugačije nego kod stranačkog iskaza,

V. T. F., tužiteljev brat saslušan kao svjedok (zapisnik od 13. studenog 2013., list 86 i 87 spisa) tvrdi kako je kuća očevo vlasništvo koju je financirao otac i brat T. ne znajući je li sudjelovao i tužitelj kojega je inače viđao na terenu u vrijeme gradnje i nadogradnje gdje je najviše, svaki dan bio otac, nekoliko radnika a među njima kao glavni onaj kojeg su zvali „T. B.“. Za razliku od brata T., koji je iskazivao kako je kao šegrt kod njega ostvarivao sredstva koja nisu značajna, tvrdi kako je pomažući bratu radio u D. masaže zarađujući pri tom 5.000,00 kn mjesečno a da je on stan koji koristi počeo graditi 2001.g. kada je srušio stari dio kuće i sve izgradio negdje do 2003, što će u dopunskom saslušanju pobliže objasniti,. u čemu mu je pomogao otac i bivši punac te prijatelji a u to vrijeme ostvarivao je spomenutu zaradu kod brata. I on je potvrdio da je stan koji koristi tužitelj najveći po površini ali kako postoji dogovor da uz stan koji on koristi dobije i onaj od roditelja, smatra kako će on imati najveću površinu.

Potvrdio je postojanje volje za prodajom kuće s čim su svi u obitelji bili složni osim brata T. a isto tako i nazočnost prigodi kada je T. predao ocu 35.000,00 DEM što je po njemu bilo 1998. a ne bi odgovaralo iskazu brata mu T. koji tvrdi da se nije radilo o jednokratnoj isplati već u više navrata kada je trebalo. Također je potvrdio i očevo nezadovoljstvo majčinom izjavom u korist tužitelja, negirajući fizički napad te potvrđujući kako je drugu izjavu sastavio on zajedno s odvjetnikom što je majka nakon što joj je pročitana i potpisala. Tvrdi kako je otac podnositelj zahtjeva za legalizaciju koju je on kao njegov punomoćnik i potpisao. Za financijsku situaciju roditelja u vrijeme gradnje i dogradnje je iskazivao da je bila sasvim pristojna, imali su ušteđevinu od poljoprivrede, tvrdeći da su osim svoga obrađivali i tuđe zemljište te imali i novac od prodaje stana u …pri čemu je reći kako tvrdnja o ušteđevini nema uporišta u drugim dokazima, osim eventualno dijela koji je ostao kod kupnje stana u … i nakon plaćanja poreza, dok bi prihod od poljoprivrede, kako su to iskazivali roditelji te T. i tužitelj bio vezan samo za zemljište oko kuće i prema iskazu potonjih služio za pokriće kućnih troškova, a prodaja stan u … obavljena je tek 2001.pa sredstva na taj način ostvarena nisu mogla biti utrošena za radove ranije izvedene. Potvrđuje tužiteljev iskaz glede početka gradnje u 1998. i dovršetka za nekoliko mjeseci, svoj fizički angažman, sjeća se imena M. Š. koji se više spominjao prije početka radova ali se ne sjeća je li ga viđao tokom gradnje tvrdeći kako je glavni meštar bio je T. B.. Kod dopunskog saslušanja u svojstvu tužene stranke (zapisnik od

13.12.2019.) suglasio se s tužiteljem glede stanja na terenu prije sporne gradnje potvrđujući i da je to sada stan koji on koristi obrazlažući kako je daljnje radove na tom prostoru na unutrašnjem uređenju koji su uključivali rušenje pojedinih ne nosivih zidova i izgradnja novih, proširenje terase koja danas ima 47m2, postavljanje pločica, sanitarija, postavljanje novih zatvora itd. poduzeo u razdoblju od 2001. do 2006. uz pomoć prijatelja koji su mi pomagali besplatno, oca i bivšeg punca što bi se razlikovalo od ranijeg iskaza kada je naveo da je od 2001-2003 srušio stari dio kuće i izgradio novi, koju je ocijeniti preciznijim opisom radova jer je u 2001. katnica već bila izgrađena koja je uključivala i taj raniji dio za kojega nitko nije tvrdio da je kod podizanja sporne gradnje bio u potpunosti porušen. Također za razliku od tužitelja i brata T., tvrdi kako su roditelji po prodaji stana u … svakome od sinova dali po 7.000,00 DEM od čega je on kupio osobni automobil marke Golf.

Dakle, R. T.-F., njezin sad pok. suprug V. i sinovi T. T. F.

te V. T.-F. odlučno tvrde kako nije postojao sporazum po kojem bi tužitelj stekao suvlasništvo ili vlasništvo kako u tužbi navodi, R. i sad pok. V. poriču i da bi tužitelj uopće financijski sudjelovao u gradnji, dok to nije bilo poznato T. saslušanom u svojstvu svjedoka a u dopunskom iskazu saslušan kao stranka poriče da je tužitelj financijski sudjelovao u gradnji i da je to uopće mogao, o kojim razlikama je već dana ocjena, kao i mogućoj ušteđevini roditelja, posebno od prihoda iz poljoprivrede.

Nadalje, prema iskazu T. T. F., s kojim je suglasno iskazivala i svjedokinja T. M., on je od oca kupio jedno zemljište u blizini spornog, plativši ga 15.000,00 DEM, na kojemu bi, za slučaj prodaje sporne nekretnine, nešto za sebe izgradio, a prema u spisu priloženoj ispravi, pravni osnov stjecanja u njegovu korist nekretnine označene sa čest. zem.7634/1 k.o. S., površine 273 m2 (prema priloženom z.k. izvatku) na kojoj je ostvario i uknjižbu prava vlasništva, bio je ugovor o darovanju zaključen između njega i oca i ovjeren u potpisu pred javnim bilježnikom J. M. iz S. 30.10.2007.pod br. Ov-

2783/07, što nije od osobitog značaja za postupak jer ako se i radilo o naplatnom poslu, u postupku se nitko ne poziva na trošenje tako ostvarenog novca za gradnju što ne bi bilo ni osnovano jer je prije toga, prema stanju u spisu, gradnja dovršena i stranke u objekt uselile. Proizlazilo bi i da je postojala namjera prodaje kuće kojoj se početno T. suprotstavljao a prema V. iskazu postoji i nadalje kod svih osim što ne zna kakav je stav tužitelja, što također nije ni bitno za postupak.

Iz iskaza sad pok V. T.-F. i njegovog istoimenog sina te spisu

priloženih isprava proizlazi da su odnosi s tužiteljem i njegovom obitelji u kojoj je i dvoje djece s teškoćama u razvoju ozbiljno poremećeni, a da je to tako zaključivati je i iz priloženih isprava o vođenju prekršajnog postupka i podnošenju kaznene prijave i postupaka zbog nasilja u obitelji i kaznenog postupka zbog lažnog svjedočenja u odnosu na iskaze sada tuženika T., V. i majke im R. u dijelu kada su u ovom postupku iskazivali o egzistentnosti Ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog između oca i majke iako je u vrijeme davanja tih iskaza bio raskinut taj ugovor i zaključen Ugovor o doživotnom uzdržavanju između oca i sinova T. i V. uz učešće majke R. kao svjedoka, te sudskih odluka s tim u svezi, o čemu se također kao neodlučnom za parnicu neće dodatno elaborirati.

Također ni ostali u postupku saslušani svjedoci nisu imali neposrednih saznanja o eventualnom dogovoru tužitelja i oca mu V. niti o načinu financiranja gradnje sa sadržajem na koji se u tužbi upućuje.

Saslušani svjedok M. Š. (zapisnik 24. siječnja 2014., list 88 spisa),

predstavljajući se dugogodišnjim tužiteljevim prijateljem i savjetima vezano za rekonstrukciji manjeg objekta, više poljske kućice na M. a s tim u svezi o razgovoru između njega, tužitelja i oca mu kada je dogovoreno da će se izgraditi više stambenih jedinica, tako da bi tužitelju pripao stan sa zapadne strane na katu, T. stan u prizemlju istočno, roditeljima prostor koji je odgovarao poljskoj kućici koji bi se uredio, a za stan na katu s istočne strane je otac govorio kako će ga napraviti najmlađem sinu. Svjedok tvrdi kako je te prigode tužiteljev otac rekao kako će tužitelj sebi izgraditi stan kojeg danas koristi, T. sebi onaj koji on sada koristi, a kako je navedeno otac će najmlađem izgraditi iz čega je zaključio da je otac odredio da oni izgrade stambene jedinice o kojima su se prethodno dogovorili gdje će biti locirane. Svjedok je potvrdio dolaske na teren, davanje savjeta o gradnji i onome što treba kupovati jer nije bilo projekta u kojim prigodama bi zaticao tužitelja s kojim je najviše i razgovarao a našao bi i oca mu pri čemu je tužitelj bio iznimno angažiran u gradnji, zvao ga, obavještavao što je dovezao, odvezao i slično ali nije imao pobližih saznanja o financiranju. Po njemu, grubi radovi dovršeni su u godinu dana a negdje 2000. ili 2001. pomagao je tužitelju u podizanju krova.

Proizlazi da ne potvrđuje tužbeni navod i iskaz tužitelja o postignutom dogovoru da će tužitelj sam financirati gradnju za sebe i braću i za uzvrat postati suvlasnik ili vlasnik posebnog dijela povezanog sa suvlasničkim dijelom u utuženom opsegu, već u bitnome da će graditi više stambenih jedinica, da će V. i T. financirati svoje stanove a otac stan za sebe i najmlađeg sina odnosno stambene jedinice o čijoj lokaciji su se dogovorili prethodno. Svjedok M. V. (zapisnik 25. ožujka 2014., list 108 spisa), na poziv tužitelja i dogovarajući s njim cijenu radio je vodovodne instalacije za cijelu kuću, naplatio materijal i nešto preko toga, za što je plaćanje obavio tužiteljev otac. Tvrdi kako je radeći viđao i tužiteljevu majku i oca, od kojih je čuo kako će tužitelju pripasti stan u kojem živi.

Svjedok M. M. (zapisnik 25. ožujka 2014., list 108 spisa) iskazivao je kako je kao tužiteljev radni kolega pomagao mu oko povrata nacionaliziranog zemljišta jer je to radio i za sebe, isto i za pribavu lokacijske dozvole. I on potvrđuje da je bila kućica od 60m2 u kojoj je tužitelj živio te da je više puta nazočio razgovorima u njihovoj kući koji su obavljani između roditelja i sinova kada je bilo riječi o postignutom dogovoru da se izgradi veća kuća sa 3 stana, za svakog sina po jedan a u starom dijelu za roditelje iz čega je mogao zaključiti kako se točno znalo koji stan će biti čiji, a inzistiralo se i na posebnim ulazima, pa je tako prizemlje trebalo pripasti T., kat sa zapada V. a sa istoka V.. I po

njemu gradnja je započeta 1998. i do lipnja dovršeni grubi radovi a on je pomagao tužitelju kod utovara, istovara i drugih fizičkog radova, prijateljski i bez naplate, nakon čega su postavljeni zatvori koje je financirao tužitelj a smatra i da je financirao nabavku materijala. Po njemu se tužitelj uselio 1998. a braća mu kasnije. Vidio je skice koje je V. napravio na kojima je bilo prikazano što kome pripada. Nije vidio tužiteljeva oca da plaća. Poznato mu je da su tužitelj i supruga mu imali dobra primanja i da su dizali kredite. Tužiteljevu braću nije viđao a oca je ali na polju do ovog spornog.

Ni ovaj svjedok ne spominje sporazum po kojem bi isključivo tužitelj financirao gradnju i stekao suvlasništvo već iznosi pretpostavku da je osim plaćanja zatvora tužitelj financirao i nabavku materijala te da se spominjao dogovor po kojem se znalo što će kome pripasti i to je bilo označeno na skicama koje je izradio tužitelj. Svjedok M. M. (zapisnik od 21. svibnja 2014., list 115) poznat kao M.

B. pomagao je pri izvođenju radova tijekom 1998. pa tako da je radio na proširenju starog objekta i stavljanju ploče potvrđujući da su izgrađene 4 jedinice. I on je viđao tužiteljeva oca u vrtu te jednog tužiteljevog brata ali ne zna kojeg, za tužitelja tvrdi da je nabavljao materijal i njemu su se radnici obraćali, nije mu poznato ništa o vlasničkim odnosima, jedino da je tužitelj govorio kako će njemu pripasti stan na katu sa zapadne strane. Proizlazilo bi da ovaj svjedok nema bitnih saznanja o predmetu spora.

Svjedoku P. B. (zapisnik od 21. svibnja 2014., list 115) koji se iskazao tužiteljevim prijateljem, također ništa nije poznato o vlasničkim odnosima, dogovorima o diobi i slično, a pomagao je tužitelju prilikom gradnje za kojega tvrdi da je uvijek bio na terenu gdje je viđao i njegova oca uglavnom u vrtu iza kuće te jednog brata, misli mlađeg a drugog je vidio jedanput, za što mu je V. simbolično platio a nekoliko puta bi on i majka donijeli “marendu“.

I svjedok J. Č. (zapisnik od 21. svibnja 2014., list 115) je tužiteljev prijatelj,

potvrdio je da je tužitelj živio u kućici, da su grubi radovi obavljeni 1998., gdje su pored njega radili i drugi V. prijatelji, što je obavljao prijateljski bez naplate a 2001. bio je kada se radio krov te 2003 kada je na tužiteljevoj etaži izgrađen dimnjak. Potvrđuje da je V. organizirao radove ali mu nije poznato tko je plaćao. Viđao je tužiteljeva oca za kojega je iskazao da bi samo svratio a nije ga vidio da radi i da je govorio kako je objekt raspodijelio tako da će V. pripasti stan zapadno a drugoj dvojici istočni stanovi dok bi roditelji dobili onaj u prizemlju, pri čemu braću tužitelja nije viđao na terenu.

Svi navedeni svjedoci predloženi po tužitelju iskazivali su o njegovom osobitom angažmanu tijekom gradnje ali nisu imali saznanja o sporazumu na koji se tužitelj poziva kao osnovu stjecanja suvlasničkog dijela, već neki od njih, kako je to već navedeno, o tome što će kome od braće pripasti odnosno o tome da će tužitelju pripasti stan koji sada koristi.

Nitko nije potvrdio ni njegovo financiranje grubih radova osim M. koji je smatrao da je pored zatvora on financirao i kupnju materijala.

Svjedok G. D. (zapisnik od 10. srpnja 2014.g, list 117 i 118 spisa) izvodio je radove na fasadi i na izgradnji dimnjaka vezano za sep (mineralna žbuka) po nalogu meštra zv. „B.“ što je bilo u vrijeme pada američkih blizanaca (pad 11. rujna 2001.) u kojem razdoblju od 3 mjeseca je viđao sad pok. V., koji je sa suprugom živio u stanu na katu gdje je živio i T. ali lijevo, a povremeno bi viđao i sina mu V., dok tužitelja nikada nije vidio pa u situaciji kada je znao koji stan tko od poznatih mu koristi, ne ukazuje se uvjerljivim njegov iskaz o nepoznavanju tužitelja kada je nepobitno utvrđeno da je tužitelj uselio prvi i da prekida u stanovanju nije bilo. Svjedoku ništa nije poznato o vlasništvu osim što je od starijeg V. čuo da je to njegova djedovina.

Ni svjedoku H. S. (zapisnik od 10.srpnja 2014., list 117 i 118 spisa)

poznaniku T. T.-F. ništa nije poznato o vlasničkim odnosima već da je T. s kojim se rekreirao znao reći da mora ići raditi oko kuće te da između njega i druge dvojice braće, pri čemu nije spominjao oca, postoji sloga i da nekako podjednako sudjeluju.

I svjedok D. U. (zapisnik od 10. srpnja 2014. list 117 i 118 spisa), kao poznanik pok. V. i sina mu T. iskazivao je kako je 1997. bio je pozvan na gradnju što je trajalo 12 dana, što je nedvojbeno greška u godini koju je pripisati nepreciznosti zbog proteka vremena. Iskazivao je kako je iz razgovora s tuženikom pok V. zaključio da je postojeća kuća bila njegovo vlasništvo, da se dogovorio sa sinovima i odredio što će kome nakon izgradnje pripasti, te da mu je rekao kako sve financira T. a organizira V., time što je on viđao svakodnevno tužitelja i oca mu te V. nekoliko puta, sjeća se i meštra T. iz B., a po njegovim sjećanjima u kući gdje je zatekao traktor i alate za vrt iza kuće je prije gradnje živio tuženik.

I ovaj svjedok potvrđuje da je tužitelj bio organizator nije sukladan s iskazima pok.

V., supruge mu R. pa ni samog T. i brata mu V. od kojih posljednjih troje govore o njegovom financijskom učešću ali ne i isključivom financiranju.

Ni svjedoku V. T. (zapisnik od 14. listopada 2014.g, list spisa), od djetinjstva poznaniku tužitelja i njegove braće ništa nije poznato o vlasništvu objekta ili diobi a pretpostavlja da je bilo od pok. V. koji ga je 1998. zamolio za pomoć pri gradnji što je i obavio radeći 20 do mjesec dana, što mu je isti i platio, a viđao je da rade tužitelj i brat mu V. dok bi T. uglavnom navratio jer je imao svoju firmu.

I svjedokinja M. T. F. (zapisnik od 10. srpnja 2014. list 117 i 118 spisa)

iskazivala je kako se tužitelj sa suprugom prije 1999. preselio na M., viđala je da se kuća uređuje, otac mu je dolazio i hvalio tužitelja kako je vrijedan i spretan, nije joj poznata financijska konstrukcija ni izvor sredstava već da bi otac govorio kako je to za V. ne spominjući ostale sinove, što bi bilo u neskladu s ostalim provedenim dokazima pa i iskazom samog tužitelja da je od početka dogovorena izgradnja stanova i za braću, a kada je kasnije vidjela da ima više stambenih jedinica, u razgovoru s tuženikom saznala je da je za svakog sina bio jedan stan a jedan za njega i suprugu. Ništa joj nije poznato o vremenu useljenja pojedinog člana, o eventualnoj diobi ili darovanju već da je tuženik kada je tužitelj počeo uređivati stan govorio da će to biti njegovo. Ona osobno tvrdi da je tužitelj gradio taj stan ali je viđala i njegovog oca i radnike koji su tamo radili dok nije viđala ostalu braću

Ni ova svjedokinja nema bitnih saznanja o sporazumu glede tužiteljevog isključivog financiranja gradnje i stjecanja suvlasništva u utuženom opsegu već je iznijela obećanje njegovog oca da će stan biti tužiteljev.

Svjedok Z. J. kojega je s tužiteljem je 1998. upoznao prijatelj C.

B. iskazivao je kako je izvodio radove na postavljanju elektroinstalacija na objektu koji je bio dovršen u grubim građevinskim radovima u smislu postojanja stambenih jedinica u prizemlju i na katu, viđao je tamo tužiteljeve prijatelje Š. koji je izvodio građevinske radove, V.-vodoinstalaterske, M. i P. koji su tužitelju pomagali a i tužiteljeva oca koji je nadgledao, obrađivao je vrt s istočne strane sadeći nevene i neko zelenilo za što je čuo da nosi na tržnicu prodavati a dolazili su i neki ljudi koji su nevene nosili ali ne zna jesu li za to plaćali. O samom financiranju gradnje nije imao saznanja, poznato mu je kako je tužitelj koji je radove vodio nudio bratu T. da financira vanjski priključak za svoj dio što je on odbio i stavio prijenosno brojilo a od tužiteljevog oca je više puta čuo da će zapadni dio u kojem je uvodio struju pripasti V.. Tvrdi da je sve radove obavio bez naknade, inače je zaposlenik H.-a i kum tužiteljevu sinu, a iz tužiteljevog pričanja je saznao da je sa sadašnjom suprugom, još dok su bili mladić i djevojka, živio u onom ranijem objektu.

Svjedokinja Đ. R., rođakinja tužitelja i tuženika, kako je iskazivala, prvi put je bila u spornom objektu 2000. boraveći s majkom desetak dana u tužiteljevu stanu na katu do kojega je bio stan roditelja, dok stanovi u prizemlju nisu bili dovršeni i kada su odnosi između stranaka bili dobri te otac hvalio tužitelja. Drugi put je također bila s majkom 2001. boraveći u istom stanu a tada je bio dovršen T. stan u prizemlju ispod onog tužiteljevih roditelja a nije bio uređen stan do njegovog i u to vrijeme svi su se međusobno intenzivno družili te zajedno s njom i majkom joj razgovarali i u tim prigodama je tužiteljev otac govorio da je stan u kojem živi V. njegov, stan do njegovog pripada ocu V., stan ispod sinu T., a stan do njega V.-sinu.

Ni ovo dvoje svjedoka nemaju saznanja o sporazumu glede financiranja cijele gradnje po tužitelju i načina financiranja, kako je to tužitelj iskazivao već iznose ono što su ćuli od tužiteljeva oca što će kome pripasti od sinova odnosno čiji je koji stan. Svjedokinja T. M. (iskaz od 7. srpnja 2020.) predstavljajući se dugogodišnjom prijateljicom sadašnjeg tuženika T. te poznanicom njegovih roditelja i braće, dizajnericom, ranijom vlasnicom i zastupnicom firme J. i. koja se bavila završnim radovima u građevinarstvu, projektiranjem i nadzorom te proizvodnjom stolarije, iskazivala je kako je mnogo puta navraćala tokom gradnje i to kao T. prijateljica i osoba od koje su pok. V. i tužitelj tražili savjet. Poznato joj je postojanje ranijeg malog objekta od cca 20 m2,u kojemu su pok. V. i supruga boravili tijekom dana i koji je dograđen i nadograđen u sporni a u tom ranijem je tuženik V. uz pomoć punca uredio stan, te njoj osobno izražena namjera tužiteljeva oca za građenjem kuće s planom izgradnje stambenih jedinica za njega i suprugu te sinove, prema kojem planu se točno znalo gdje će tko živjeti koji razgovori su se uvijek obavljali bez nazočnosti sinova a isto tako i namjeru da on sam financira gradnju pri tome tvrdeći kako je to on i financirao uz „nadopunu“ sina T., obrazlažući kako su sredstva za gradnju roditelji ostvarili prodajom stana u predjelu S. (stan u … ulici) ne znajući koji iznos su time ostvarili, a isto tako da je T.

financijski sudjelovao pošto je u to vrijeme radio za prosperitetnu firmu B. b. često bio na terenu u N., dobro zarađivao, a kada bi dolazio u H. boravio je u svom malom stanu u V. – … ulica. Glede saznanja o T. učešću pojasnila je kako ju je

T. kao prijateljicu i osobu od povjerenja sa znanjima u projektiranju, ovlastio da dolazi na teren i prati radove cijelog objekta uključiv i onaj dio za kojeg je pok. V. rekao da će biti njegov, što je i obavljala često dolazeći te po T. ovlaštenju, nabavljala primjerice pločice, sobna vrata, namještaj, a za sve to isplatu vršila tako što bi joj T. kada bi dolazio iz N. davao stanovita novčana sredstva za kupnju onog što je potrebno za onaj dio objekta u kojem će on živjeti, a ostatak da bude za cijelu kuću, odnosno za plaćanje radnika i materijala koji bi ona isplaćivala njegovu ocu na M. i često u nazočnosti supruge mu R., što bi bilo u stadiju unutarnjeg uređenja, za što je znao otac i brat V. a kada su u pitanju građevinski radovi i to grubi tvrdi da je T. novac davao ocu V., uvijek govoreći da je to za obitelj i prema njenom mišljenju bez namjere da mu to otac vrati, ne znajući o kojim se iznosima radilo kod tih davanja niti onih njoj izvršenih. Prema njezinom iskazu objekt se gradio otprilike 2 godine, ne zna kada je započet ali misli prije oko 20 godina odnosno tada su svi uselili, ne sjećajući se tko je bio glavni izvođač osim da ih je bilo više, čija imena ne pamti zbog proteka vremena i prirode svog posla u kojem je upoznala brojne izvođače, a ove baš nije zapamtila jer nisu bili baš dobri, V. ih je opominjao tužeći se da se više odmaraju nego li grade.

Po njezinom sjećanju, u objekt su prvo uselili V. i R., što ne bi odgovaralo tužiteljevom iskazu niti onom njegove braće i majke te drugih svjedoka, nedugo nakon toga tužitelj, pa T. a posljednji je uselio sin V., budući su R. i V. prodali stan u

S., pa su čak tijekom gradnje ovog objekta na M. tu i živjeli, pri čemu je imati u vidu da je ta prodaja obavljena u 2001. s obvezom predaje stana odmah pa prije toga nema osnova zaključivanju da su u spornom objektu živjeli.

Poznato joj je da su tužiteljevi roditelji obrađivali zemljište oko kuće zasađujući cvijeće i zelje, da su prinose prodavali ali ne zna koja sredstva su ostvarili time niti ima saznanja o primanjima, mirovini, eventualnoj ušteđevini supružnika R. i V. jer ih nije pitala niti su joj o tome pričali.

Svjedokinji je poznato i kako su svi osim T. bili suglasni da se kuća proda i da je tada T., želeći ostati na M. od oca kupio drugo zemljište zv. B. G.,

nasuprot spornog isplativši mu 15.000,00 DEM.

Poznato joj je i da je tužitelj u vrijeme gradnje bio zaposlen na Mirovinskom, da je imao brojna poznanstva zahvaljujući kojima je dolazio do majstora koji su radili na objektu, ne sjećajući se kako bi joj pok. V. ili T. rekli da je neki od majstora doveden uz tužiteljev angažman, s tim da nije viđala da radi pok. V. ni sinovi mu osim što je dolazeći uvijek sretala staroga V. koji je tu bio s majstorima i pratio što rade, i njegova supruga R. koja je uvijek je nešto kuhala a isto tako da je unutrašnji dio koji koristi uredio tužitelj pošto ju je pitao za savjet.

Za pok. V. je izjavila kako je bio posebna osoba opisujući ga “baš je bio nekako svoj, tvrdoglav, vrijedan, pošten“ a na upit o tome što je govorio o objektu, izjavila je kako joj je govorio da je to njegovo i da će on sinovima dopustiti da tu žive i da će on sa tom svojom imovinom napraviti što on želi.

I njoj je poznato kako je najveća površina stambene jedinice koju koristi tužitelj, ali ne zna razlog tome.

Znakovito je kako ovu svjedokinju u svojim iskazima ne spominje nitko od stranaka, posebno ne sada tuženik T. za kojega bi bilo logično da sud uputi na nesrodnu osobu preko koje je u odsutnosti novac za gradnju objekta uručivao ocu te što se u prikazu financiranja kroz njegovo učešće, kako je on iskazao i brat mu V., nikada ne spominje posrednik za isplate ocu već neposredna davanja (pri čemu je i među njima nesuglasnost o tome koji je iznos T. učešća te je li višekratno ili jednokratno davanje) u bitnome razlikuje u načinu plaćanja kako ga je prikazala svjedokinja.

O njezinim dolascima ili isplatama ništa nije iskazivala ni tužena R., a pogotovo da je nazočila nekakvim isplatama od strane T. ili ove svjedokinje u njegovo ime, čak u posljednjem iskazu tvrdeći da o T. financiranju nema neposrednih saznanja. Nadalje, svjedokinji kao dugogodišnjoj prijateljici obitelji, kakvom se prikazala, je poznat raniji objekt od 20m2 u kojemu su znali boraviti pok. V. i supruga tijekom dana za kojega je iskazivala da se dogradio u sporni a takvo prijateljstvo i saznanje o načinu života, namjerama i planovima logično je da bi moralo uključiti i saznanje o rušenju tog malog objekta i izgradnji te proširenju za 40m2 u objekt od bloketa pokriven pločom, o čemu nije iznijela saznanje, a ne zna ni da je tamo boravio tužitelj iako mu to ni otac ne osporava. Inače je svjedokinja kategorična u tvrdnji da je kuću gradio otac od novca ostvarenog prodajom stana iako ne zna po kojoj cijeni a u svakom slučaju stan u … je prodan 2001., dok su grubi radovi bili u 1998, te T. dopunom iako ne zna kolikom poričući ne samo bilo kakvo tužiteljevo financijsko već i učešće fizičkim radom pa čak i nazočnost pri gradnji tvrdeći kako je samo viđala pok. V. i R. iako to ni tuženici ne tvrde već naprotiv da je tužitelj bio fizički angažiran a na to ukazuju i brojni svjedoci kako je to ranije izloženo. Ako je svjedokinja često dolazila i bila intenzivno uključena u poslove oko gradnje onda je s osnovom pretpostaviti da je mogla makar po nadimku ili bilo kakvim drugim osobnim podacima ili obilježjima upamtiti tko je vodio radove, kako su to upamtili drugi svjedoci koji su o tome iskazivali i za koje se ne može uzeti da su toliko bili uključeni koliko to ona prikazuje da je bila pa je njezin iskaz promatrati kao prilično nespretan pokušaj zaštite prava i interesa tuženika s kojima je gotovo identično iskazivala u određenim dijelovima (tko je sudjelovao u uređenju stana tuženika V., kupnja zemljišta po tuženiku T. i kupoprodajna cijena, korištenje objekta od 20m2 po pok. V. i R., fizički) ali trudeći se prikazati stanje njima u korist čak i više od njih samih (isplate koje je T. njezinim posredstvom obavljao ocu, nepostojanje bilo kakvog tužiteljevog učešća u gradnji pa čak i nazočnosti, useljenje tužitelja u sporni objekt poslije oca…).

Osim ranije navedenog proizlazilo bi i da bavljenje poljoprivredom pok. V. i njegove supruge R. na zemlji na kojoj je objekt potvrđuju i svjedoci M., B., U.,

M., M. a tužiteljevo stanovanje u ranijem objektu (prije dogradnje svjedoci

Š., M., Č. i J.).

Kako je već prije utvrđeno, neovisno od razlika u iskazima, ipak je zaključivati kako nitko od saslušanih svjedoka nije imao neposredna saznanja o postojanju sporazuma između tužitelja i njegovog oca, ranijeg tuženika pok. V. T.-F. o tome da tužitelj obavi u grubim građevinskim radovima građenje cijelog spornog objekta o svom trošku te za uzvrat dobije u suvlasništvo idealni dio ili u vlasništvo posebni dio nekretnine u kojem sada živi povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine kao cjeline.

Također svjedoci nisu imali ni neposrednih saznanja o tome da je isključivo tužitelj svojim sredstvima financirao grube građevinske radove o kojima u svom iskazu govori (vanjske zidove, pregrade, zatvore, dovođenje struje i vode za cijeli objekt), osim M. u sadržaju koji je ranije. Saznanja o vremenu gradnje, na koje je već ukazano, utvrđeno po Informaciji objavljenoj u „ S. D.“ s fotografijama, iskazu tužitelja i brata mu

V., sadržaju zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju, prema kojima je postojeći objekt (od bloketa pokriven betonskom pločom“) u grubim radovima nadograđen i dograđen te pokriven betonskom pločom u 1998. s izgrađenim pregradama, utemeljeno je i na iskazima svjedoka Z. J., V. T., J. Č., M. M., M.

M.), tužiteljev stan uređen do 2000. (tužitelj, svjedoci Š., R., Ugovor s H.),

stan u kojem živi tuženik T., prema njegovom iskazu 2000, dok je krovište postavljeno kasnije 2000. ili 2001. po kazivanju Tužitelja i M. Š., a unutrašnje uređenje prizemlja u dijelu gdje živi tuženik V. i kasnije (svjedokinja R. i tuženik V.).

Nadalje, iz iskaza stranaka i svjedoka proizlazi da je bio plan izgraditi kuću s onoliko jedinica koliko je pok. V. imao sinova te još za njega i suprugu, što je, kako iz rezultata postupka proizlazi i ostvareno, a uključuje i prostor ranijeg objekta od bloketa.

Posebno je o tome iskazivao svjedok M. Š., čiji angažman u radovima, osim u vrsti i opsegu, ni tuženici ne poriču i koji kao tužiteljev prijatelj nije naplaćivao rad. Prema svjedoku M. M. tužitelj je financirao žbukanje, zatvore, dovođenje struje i vode, sad pok V. je iskazivao kako on nije financirao zatvore, dok bi troškove vodovodnih instalacija prema svjedoku V., koji je radeći čuo da će stan u kojem sada živi pripasti tužitelju za cijelu kuću plaćao pok. V. a dovod struje prema svjedoku J.

nije plaćen jer je radio prijateljski, B. je pomoć pri građenju od tužitelja prijateljski simbolično naplatio, M. je pomagao besplatno a poznat mu je dogovor u sadržaju kakav je kroz njegov iskaz izložen, M. također nije vršio naplatu došavši kao Š. prijatelj a tužitelj mu je govorio da će biti njegov stan na katu sa desne strane. Svjedok J. Č. je također radio besplatno kao tužiteljev prijatelj i kojemu je tužiteljev otac govorio o raspodjeli kuće pa tako da tužitelju pripada stan na katu zapadno, roditeljima u prizemlju a drugoj dvojici braće istočni stanovi, D. U. je plaćanje primio od pok. V. koji mu je govorio da se sa sinovima dogovorio što će biti čije kada se izgradi i dogradi, da sve financira T. a vodi V., svjedoku M. M. je tužitelj govorio kako će njemu pripasti stan na katu sa zapadne strane, svjedokinji M. T. F. je poznato da je stan u kojem živi gradio sam tužitelj ali je viđala i oca i radnike a rođakinji stranaka Đ. R. je pok. V. govorio da je stan u kojem je tužitelj njegov, onaj u kojem je T. njegov a onaj koji koristi V. njegov. I svjedokinja M. zna da je tužitelj uređivao stan u kojem živi kao i T. onaj u kojemu živi, a uređivao ga je uz njezinu pomoć.

Sve navedeno po stavu suda ukazuje na dogovor o zajedničkoj gradnji u kojoj je unaprijed dogovoreno da će se izgraditi objekt sa stambenim jedinicama za pok. V. i suprugu mu R. te za svakog sina po jedan, što će tijekom grubih radova financirati prema mogućnostima roditelji te sinovi T. i V. koji su bili u redovnom radnom odnosu pa su imali sigurne prihode i u objektivnoj mogućnosti, odnosno da će se financirati radom i sredstvima po mogućnostima svih, a isto tako da se znalo koja jedinica će po izgradnji biti čija kod čega će stambene jedinice u unutarnjim radovima isključivo financirati onaj kome pripada koji stan, pa su tako tužitelj i brat T. financirali one koje koristi, pri čemu se realnim ukazuje iskaz svjedoka Š. da će financiranje za najmlađeg sina obaviti otac jer i prema iskazu tuženika T., primanja koja je brat mu V. ostvarivao “šegrtujući“ u masažama kod njega nisu bila znatna, a na druge izvore prihoda u vrijeme gradnje ni tuženik V. ne ukazuje niti nudi dokaze, pa je očito kao najmlađi bio u najnepovoljnijoj financijskoj situaciji, ali je kako iz kazivanja svjedoka proizlazi, nazočio i sudjelovao u gradnji pri čemu je prihvatiti i kako je prema svojim mogućnostima sudjelovao u uređenju stana kojega u prizemlju koristi potvrđujući očevu pomoć pri tome, a njegova braća i ne tvrde da su oni financirali uređenje njegovog stana.

Imati je u vidu da je u vrijeme kada su se ti radovi (unutarnje uređenje stana za tuženika V.) obavljali (prema njegovom iskazu saslušanom u svojstvu svjedoka 2001 do 2003. a prema stranačkom 2001. do 2006.) materijalne mogućnosti roditelja su bile znatne jer su u kolovozu 2001. prodali stan … u S. za 330.000,00 kn, što bi prema srednjem tečaju HNB od 7.61 (srednji tečaj na kraju 2001.) iznosilo 43.363,00 EURA-a, odnosno prema srednjem tečaju za DEM za 2001. koji je iznosio 3,81 iznosilo bi 86.614,17 DEM.

Ovdje je reći i kako su roditelji odnosno otac spomenutom tuženiku mogli pomoći čak i da je svakom od sinova dan iznos od 7.000,00 DEM, kako su to iskazivali pok. V., supruga mu R. i sin V. a porekli tužitelj i tuženik T. pri čemu sud, upravo polazeći od toga kako je otac govorio da će urediti stan najmlađem sinu smatra realnim da je V. i dan iznos od 7.000,00 DEM ali ne i ostalim sinovima koji to poriču, a nije naći opravdan razlog za prikrivanje primitka novca ako su ga primili.

I iskaz R. T.-F. saslušane u svojstvu svjedoka kada obrazlaže da je tužitelj dobio površinom najveći stan na korištenje jer je svojevremeno pristupio ocu rekavši da ne bi zemljište oko kuće već veći stan na što je otac mu pristao tako da drugi sinovi koriste manje stanove ali imaju veći dio zemljišta, na posredan način ukazuje na postojanje dogovora o tome da tužitelju po izgradnji i dovršenju pripada stan koji je uredio i kojeg koristi jer u protivnom ne bi bilo dogovora između tužitelja i oca mu na koji ona ukazuje, a čak i kad T. T. F., pretpostavlja da je veći stan dobio tužitelj smatrajući da se radi o dogovoru kojemu se on nije protivio te kako tužitelj nije pokazao interes za jednu zemlju udaljenu oko 200m2 od objekta je promatrati kao potvrdu postojanja dogovora.

Uostalom ne bi bilo mudro i razborito da tužitelj i njegov brat T. za koje je nepobitno da su financirali stambene jedinice koje koriste, što iziskuje angažman znatnih financijskih sredstava, uređujući i opremajući ih svaki od njih prema svojim mogućnostima, željama i ukusu, a pretpostaviti je i tuženik V. neovisno o tome koliko je bilo njegovo učešće uz ono roditelja, sve to poduzimaju ulaganjem u tuđu nekretninu (očevu ili roditeljsku) bez saznanja hoće li i koja stambena jedinica pripasti kojemu od njih.

Istina, tužitelj je znao da je njegov otac u korist svoje supruge R. raspolagao ovom nekretninom i nije se tome protivio. Međutim, navedeno je promatrati kroz odnose između stranaka temeljene na međusobnom poštovanju i povjerenju između roditelja i djece na koje ukazuju i saslušani svjedoci te posebno tužitelj, brat mu T. i majka pa i svjedok S., iznoseći svoja posredna saznanja (od tuženika T.) o postojanju sloge i povjerenja između tuženika T. i braće mu, te izjavu majke R. kada je potvrdila tužiteljev iskaz o tome kako mu je po sklapanju ugovora o doživotnom uzdržavanju između nje i supruga rečeno da nema spora u tome da će dobiti stan uz kojem živi, što je u sklopu svih okolnosti promatrati kao njezinu potvrdu neupitnosti njegovog vlasništva na stanu kojega koristi, a u takvoj situaciji, kod odgoja i ponašanja kakvo je gore ocijenjeno i tužiteljevog poštovanja prema majci u čije poštenje bezrezervno vjeruje, zaključivati je kako nije smatrao da su njegova prava dovedena u opasnost zaključivanjem tog ugovora.

Pri tome, imajući u vidu iskaze sada tuženika T., svjedokinje M. pa i tužene

R. o osobi tuženika pok. V. kojemu je supruga R. davala i novac od zarade da njime upravlja, te se suglasila da sredstva ostvarena prodajom stana njezine vlasnosti koji je stekla od svog poslodavca (uz učešće njegovog poslodavca“) upotrijebi za kupnju u svoje ime kao kupca stana u … ulici u S. zaključivati je kako je bio osebujan čovjek patrijarhalnih nazora i očito s uvjerenjem da on kao „otac obitelji“ sa svim upravlja neovisno od zajedničkog ulaganja i pojedinačnog ulaganja sinova te namjere i cilja s kojim, je gradnja poduzeta, što je tek pogoršanjem njegovog zdravstvenog stanja i poremećajem odnosa s tužiteljem dovelo do raspolaganja Ugovorima o doživotnom uzdržavanju o kojima je ranije bilo riječi. Kada se sve navedeno uzme u obzir te iskazi svjedoka koji su pomagali u gradnji i radili na unutarnjem uređenju pa i iskazi stranaka o ulaganjima u pojedine jedinice te poveže s tim i saznanje iz informacije objavljene u S. D. koja sadrži razgovor s pok.

V. kao investitorom bespravne gradnje kada govori o stambenim potrebama svojih sinova od kojih niti jedan nema stan a svi su neoženjeni i pred zasnivanjem obitelji, a s tim u svezi nužnosti da se rekonstrukcijom postojećeg stambenog objekta to pitanje riješi, koji u direktnom razgovoru kada govori o graditeljima uvijek koristi riječ “mi“ što kroz dati kontekst, pogotovo imajući u vidu dio razgovora kada kaže da je invalid s primanjima od 900,00 kn, sirotinja te izjavljujući “Sve što smo imali u ovo smo dali“, upućuje na to da su gradnju, kako je već navedeno, poduzeli on i sinovi za zadovoljavanje vlastitih stambenih potreba ulažući ono što su imali i mogli.

Posebno kada se ima u vidu iskaz svjedoka Š. o tome da će T. i V. financirani stanove a on (pok. V.) onaj za sina V. koji će im pripasti pa to poveže s iskazom sadašnjeg tuženika V. kako su tužitelj, brat mu T. i otac htjeli graditi, onda je uzev u obzir i da je V. bio najmlađi te osim primanja koja bi ostvarivao pomažući bratu T. u iznosima koji nisu bili značajni, a nema dokaza da je na drugi način ostvarivao zaradu, onda se ukazuje logičnim da je otac gradnju u bitnome prvenstveno dogovarao sa starijima i kao mogućim financijskim uzdanicama koji su imali svoje stalne izvore primanja pa najmlađemu čak odlučio i pomoći financiranjem njemu pripadajućeg dijela.

Nadalje, iz iskaza svjedoka M. Š. proizlazi da je radove vodio tužitelj,

M. B. kao vodoinstalatera za cijelu kuću je angažirao tužitelj, M. M.

potvrđuje angažman tužitelja, svjedok M. M. je tijekom radova zaticao samo tužitelja i oca mu te jednog brata i iz viđenog zaključivao da V. nabavlja materijal i njemu su se svi obraćali, P. B. tvrdi da je tužitelj stalno bio na terenu, J. Č. da je tužitelj sve organizirao, D. U. da sve organizira V. a financira T.-kako mu je pok.

V. rekao, V. T. je viđao T., V. starijeg i tužitelja s djevojkom,

svjedokinja M. T. F. govori o izuzetnom tužiteljevom angažmanu kao i svjedok Z. J., pa je kod toga neprihvatljivo kazivanje svjedoka G. D. da mu je tužitelj nepoznat i T. M. da u brojnim dolascima na građevinu nikada nije vidjela tužitelja. O tužiteljevom intenzivnom i dugotrajnom angažmanu je zaključivati i iz njegovog ponašanja kroz traženje suglasnosti susjeda za rekonstrukciju (ovjerena izjava R.), podnošenja zahtjeva Ministarstva kulture, podnošenja zahtjeva za izdavanje lokacijske dozvole za rekonstrukciju objekta te činjenici i da je zatečen na terenu i tituliran investitorom u prvoj informaciji objavljenoj u „S. D.“ u povodu te bespravne gradnje.

Uostalom i njegov brat, tuženik T. je potvrdio kako je tužitelj zaista sudjelovao fizički u radovima, isto tako bio je vrlo angažiran kada je bio u pitanju pronalazak radnika, nabavka materijala i sl. te radi svojih poznanstava omogućio jeftiniju nabavu građevinskog materijala pri čemu mu poriče mogućnost financijskog učešća prilikom davanja stranačkog iskaza a saslušan kao svjedok nije imao saznanja o tome jesu li i kojim iznosom braća u gradnji sudjelovala.

Glede materijalnih mogućnosti, promatrajući ih kroz vrijeme za koje je tužitelj tvrdio da je obavljena gradnja (od veljače 1998. do kraja lipnja 1998.), što je i potvrđeno, pa čak i kasnije, proizlazilo bi kako su u to vrijeme tužiteljevi roditelji bili u mirovini, kako je to i izjavio sad pok. V. novinaru „S. D.“ prilikom ranije spomenutog

razgovora a nema dokaza, osim njegove izjave u ovom postupku da je imao ušteđevine od ranije plaće u „J.“, a već je bio prodan stan u … ulici (kraj 1994.) i kupljen onaj u … (početak 1995.), pri čemu su, čak ako se zaboravi da su na kupnju stana u … trebali platiti porez na promet nekretnina, tužiteljevi roditelji iz tog pravnog posla mogli priskrbiti najviše 10.000,00 DEM ako bi se izuzeo porez na promet umanjeno za 3.500,00 DEM.

Utvrđujući, prihvatom iskaza tuženika T., kako su obradom dijela zemljišta na M. ostvarivali dodatne prihode kojima su zadovoljavali životne potrebe ali ne i ušteđevinu kako je to pokušao prikazati tuženik V., proizlazi da su do prodaje stana u … (kolovoz 2001.) još imali prihod u vidu mirovina, što bi, prema pribavljenim obavijestima za sad pok. V. T.-F. iznosilo uključiv i zaštitni dodatak, i to: za 1998. iznos od 11.277,78 kn; za 1999. iznos od 12.139,02 kn; za 2000. iznos od 12.905.28; za 2001. iznos od 19.202,04 kn; za 2002 iznos od 19.879,0 kn; za 203. iznos od 20.682.32 kn i za 2004. iznos od 22.655.52 kn.

R. T. F. ostvarila je mirovinu sa zaštitnim dodatkom: u 1998. u iznosu od 18.164.90 kn; u 1999. u iznosu od 12.368,28 kn ; u 2000. u iznosu od 12.905,22 kn; u 2001. u iznosu od 13.644,12kn; u 2002.u iznosu od 14.125,00 kn; u 2003. u iznosu od 14.636,04 kn i u 2004. u iznosu od 16.531,08 kn.

Tužitelj je u tom razdoblju bio zaposlen, kao i njegova tadašnja djevojka.

Tužiteljeva supruga, tada još djevojka ostvarila je u 1998. primanja od 45.262,62 kn (potvrda HZZO) kn a tužitelj od 28.717,68 kn (potvrda HZMO), a nisu imali drugih osoba koje bi bili dužni po zakonu uzdržavati budući u vrijeme grubih radova pa ni kasnije do uređenja tužiteljevog stana, što je sigurno obavljeno do 2000. (svjedokinja R. je boravila u njegovu stanu 2000. s majkom), kako je, pored ostalog, zaključivati iz činjenice da je Ugovor S H. zaključio 2000. nisu imali djece pošto je njihovo prvo dijete A. rođen...,

brat mu B. …. pa su mogli financijski sudjelovati u radovima.

Istina, brak su zaključili 18.09.1999, dakle po završetku grubih građevinskih radova koje su suglasno u 1998. smjestili tužitelj i brat mu V. a potvrdili i drugi provedeni dokazi, a kako iz pregleda stanja na knjižici tužiteljeve supruge, tada djevojke M. B. proizlazi u tom razdoblju su s iste podignuta sredstva od 13.150,00 DEM pa kada se ima u vidu iskaz pok V. da je tužitelj sa suprugom živio nakon ženidbe malo u … , malo na

M. i u onom manjem objektu, što je mogao biti samo onaj izgrađen od bloketa, a to znači da su tamo živjeli i prije braka pa to poveže s iskazom tužitelja kako su oboje štedjeli mjesečno po jednu plaću jer je on imao viziju da će graditi na M., da njegova majka R. saslušana kao svjedok i tuženik T. kao stranka tvrde da on ni supruga nisu imali ušteđevine u vrijeme gradnje, ne izdvajajući tužiteljevu suprugu kao osobu s kojom tužitelj ne bi bio u zajednici u vrijeme gradnje pa to poveže s iskazima svjedoka V. T. koji je tijekom radova 1998. viđao na gradilištu tužitelja, njegovu tadašnju djevojku, oca, brata T. koji je uglavnom navraćao jer je imao svoju firmi i brata mu V., svjedokinje

M. T. F. da je tužitelj koji je inače prije sporne gradnje živio na M. u kućici koja je bila ukopana u zemlju koji je objekt kasnije uređivan u čemu je bio angažiran tužitelj sa suprugom a u gradnji ga poticao otac, onda se ukazuje prihvatljivom i financijsko učešće tužiteljeve tadašnje djevojke a kasnije supruge.

Prema navedenom proizlazilo bi da su supružnici V. i R. T. F.

zajedno u 1998. ostvarili primanja (mirovina sa zaštitnim dodatkom) od 29.442,68 kn a tužitelj sam 28.717,68 kn, a ako bi se uzela primanja njegove djevojke onda bi to bilo 73.980,30kn, a što se tiče njezine zarade i ušteđevine na štednoj knjižici o kojoj je ranije bilo riječi a uključuje i sredstva kredita podignutog kod S. b. d.d.1997.

Nije utvrđeno u toj fazi financijsko sudjelovanje njezinog oca, a nema dokaza da je tužitelj ostvarivao primanja iz drugih izvora dok je kredit od V. u visini od 48.500,00 kn tužitelj podigao 20.11.2000. a njegova supruga kod S. b. 6.12.2001. u visini od 26.545,23 kn, pa bi bilo logično kako nisu utrošeni na grube građevinske radove, o čemu je već ranije bilo riječi.

Prosječna neto plaća, u 1998. iznosila je 2.681 kn, u 1999., a u 2000 iznosila je 3.329 kn (javno objavljena tablica na strani 245 rada autora D. Nestić, Ž. Lovrinčević i D. Mikulić:

Plaće u Hrvatskoj - stanje i makroekonomske implikacije različitih scenarija budućih kretanja- ekonomski pregled, 52 (1-2) 234-277 (2001.), što bi značilo da su sam tužitelj, ako bi se protivno ranije iznesenom stavu o financijskom učešću njegove supruge i prije braka i njegovi roditelji oboje zajedno ostvarivali godišnje u tom razdoblju manje od prosječne plaće a u postupku nije utvrđeno da su onu razliku cijene stana u … . utrošili u drugu svrhu pa bi se dalo zaključivati da su iz toga financirali gradnju, tužitelj iz svojih primanja uz učešće buduće supruge te još i brat mu T., pa dakle nema osnova zaključivanju da bi njegov otac odnosno roditelji sami ili tužitelj sam mogao financirati cijelu gradnju.

O primanjima brata V. gore je rečeno, a što se tiče T., nema pisanih tragova osim njegove izjave i one majke, oca, brata V. i svjedokinje M., ali je prihvatiti da je imao primanja od kojih je mogao ulagati.

Nadalje ocjenom saznanja do kojih je sud došao svim provedenim dokazima a promatrano u njihovoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti imajući posebno u vidu odnose roditelja i djece te braće međusobno kakvi su opisani kao skladni s međusobnim razumijevanjem i povjerenjem zaključivati je kako su svi uzeli učešća u radovima prema svojim mogućnostima, da je tužitelj osobito bio angažiran u pripremi, pokušaju pribavljanja potrebitih papira, organizaciji i vođenju, traženju radnika, nabavci materijala, priskrbljujući pomoć svojih prijatelja koji su imali znanja i vještine potrebne pri gradnji i uređenju, obavljali radove uglavnom bez naknade, što mu i brat T. priznaje, pri čemu je imati u vidu i da nije imao osoba koje je morao po zakonu uzdržavati pa bi bilo osnovano utvrditi kako su roditelji te T. i tužitelj uz pomoć supruge doprinosili financijski znatnije dok je najmlađi V. doprinosio radom, kako su to iskazivali svjedoci, a nema dokaza da je bio zaposlen niti razloga ne prihvatiti iskaz brata mu T. kakav je ranije naveden. Imajući sve to u vidu shvatljivo je i osnovano pretpostaviti kako je tužiteljevu osobitom angažmanu kao primjerena naknada očevom dozvolom kojoj nije ni bilo protivljenja, prepušten najveći stan u objektu., za koji od oca nije tražio ispravu do tužbe smatrajući svoje pravo neupitnim pošto su ga roditelji i po zaključenju ugovora o doživotnom uzdržavanju održali u tom uvjerenju, kako je to ranije i zaključeno.

ZV uređuje stjecanje vlasništva građenjem na tuđem zemljištu u čl. 152-154.

Pri tome Zakon smatra zgradu izgrađenom tek kada je dovedena u takvo stanje da se može rabiti za svrhu kojoj takve zgrade služe – npr. stambena u svrhu redovitog načina stanovanja, a sudska praksa je formirala shvaćanje da je zgrada izgrađena i kada je došlo do tzv. pregradnje tuđe zgrade tj. kada je građevinskim zahvatima postojeća zgrada u tolikoj mjeri izmijenjena da predstavlja sasvim novu zgradu. (VSRH, Gž-2775/76 od 21.8.1976.). Adaptacijom (rekonstrukcijom) građevine u pravilu se ne stječe stvarnopravni već eventualno obveznopravni zahtjev, ali ako se radi o znatnijim radovima nakon kojih prvobitna građevina u pretežitom dijelu prestaje postojati i kad je to među strankama ugovoreno, ne može se isključiti izmjena stvarnopravnih odnosa. (VSRH, Gzz-71/84 od 16.10.1985.). Sukladno čl. 153. ZV ako je vlasnik zemljišta znao za građenje i nije bez odgode zabranio daljnju gradnju poštenom graditelju, zemljišna čestica sa zgradom koja je na njoj izgrađena pripada graditelju, a prijašnji vlasnik ima pravo zahtijevati naknadu tržišne vrijednosti zemljišta. Za razliku od OGZ-a ili ZOVO, ZV u čl. 156. Propisuje da se dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom ne može steći vlasništvo, ako nije drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine.

Utvrđujući da se gradilo zajednički s namjerom i stvarnim ciljem da se izgradi onoliko stambenih jedinica koliko vlasnik zemljišta, ovdje tužiteljev otac pok. V. ima sinova te još za njega i suprugu s unaprijed utvrđenim dogovorom koju će jedinicu tko osobno financirati do potpune opremljenosti i postati njezin vlasnik a za najmlađeg sina V. još i otac odnosno roditelji, tužitelj je kao pošteni graditelj od faktičnog saznanja da gradi s voljom vlasnika i ravnopravno s njim i braćom i s njegovom voljom da ono što izgradi kao dovršeno i što bude koristio bude njegovo, uz takav pristup po stavu suda dovršetkom gradnje i potpunim uređenjem stana u koji je uselio po završetku gradnje, temeljem zakona (čl. 153. ZV) stekao vlasništvo stana koji sada koristi kao posebnog djela nekretnine neodvojivo povezanog s odgovarajućim suvlasničkim dijelom.

U tom pravcu je sagledavajući povezano sa saznanjima iz drugih provedenih dokaza, promatrati i njegov iskaz o objektu stjecanja, kod čega je osnovano pretpostaviti kako je to, obzirom na položaj i kvadraturu, primjereno njegovom maksimalnim angažiranju kako u pripremi gradnje kroz pokušaj pribavljanja suglasnosti i odobrenja, tako u organizaciji i učešću u zajedničkim radovima kroz osobno i financijsko učešće, ono uz pomoć i angažman naplatni ili besplatni njegovih znanaca i prijatelja koji su imali određena znanja i sposobnosti u gradnji i sami o tome iskazivali, a potvrdu toj pomoći je naći i u iskazu tuženika T. te kasnijim uređenjem isključivo svojim ulaganjima njemu pripadajućeg dogovorenog dijela odnosno posebnog dijela, pri čemu je postupao kao pošteni graditelj pošto je to radio, istina na zemljištu za koje je znao da je tuđe (očevo) ali uz suglasnost i pristanak oca kao vlasnika koji ne samo da mu nije zabranio već je pristao na zajedničku gradnju i kasnije pojedinačno samostalno financiranje dijelova-stambenih jedinica koji su dogovorno podijelili čime je, kako je to već rečeno, tužitelj po zakonu stekao vlasništvo tog posebnog dijela koji je utužen kao samostalne građevne cjeline koja je takvom utvrđena u postupku, povezanog s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, pa kada je utvrđeno da je ostvarenjem dogovorene namjere i cilja poseban dio nekretnine koju tužitelj koristi doveden u funkciju stanovanja, tada je osnovano postavljen zahtjev na utvrđenja vlasništva posebnog dijela nekretnine koji tužitelj koristi povezanog s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine koju čini zgrada i pripadajuće zemljište i uspostavu etažnog vlasništva što su tuženici dužni trpjeti uz ovlaštenje na uknjižbu temeljem presude i elaborata o etažiranju, kako je to i postavljeno drugim po redu podrednim tužbenim zahtjevom (čl. 53. u svezi s čl. 71.-78. ZV).

Tužitelj dakle ne stječe suvlasnički dio od 27/100 na cijeloj nekretnini kako je to zahtijevano glavnim i prvim podrednim tužbenim zahtjevom, jer nema uporišta u rezultatima postupka da je pok. V. T. F. tako odredio (tako VSRH Rev-2234/15 od 6.llipnja 2018). Pri tome je još dodati kako tužitelj s tuženicima nije o obveznopravnom odnosu iz kojeg bi proizlazila njihova obveza na ispuštanje tabularne isprave, kako je to traženo glavnim tužbenim zahtjevom, a u situaciji kada se radi o stjecanju vlasništva na temelju zakona ne postoji pravna osnova prema kojoj bi postojala obveza tuženika na izdavanje tabularne isprave jer onaj tko je stekao pravo vlasništva po zakonu ovlašten je ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi kako to proizlazi iz čl. 129. ZV.

U svezi prigovora kako nema uvjeta za stjecanje vlasništva građenjem zbog postojanja ranijeg objekta, dodatno ranije navedenom je ponoviti kako je ovdje utvrđeno da je ona gradnja od bloketa iz 1991. ili 1992. dograđena i nadograđena u sada sporni objekt ali kada se ima u vidu da se radilo o objektu površine cca 60m2, opisanom kao nužni smještaj u arhit.- projektnoj dokumentaciji projektanta L. B. pa uzev u obzir tamo opisano stanje, i ono iz spisa upravnih postupaka i njegovom uporedbom sa izgledom i stanjem sada spornog višestambenog objekta s krovištem kakav je identificiran očevidom i obavljenim vještačenjima, da su radovi u tom ranijem dijelu na korištenju tuženika V., koji je u istom obavio rušenja osim u dijelu konstruktivnih zidova, da iz vještačkih nalaza u spisu nigdje nije identificiran kao uočljiv dio ranije građevine već opis ukazuje na novonastale cjeline kako su tamo opisane, što je zaključivati i uporedbenim pregledom fotografija sadašnjeg objekta i onog ranije u dokumentaciji B. (kao i u spisu 350-05/96-02/00377 priloženom spisu 350-05/99-02/00184 Županije Splitsko Dalmatinske, G. S., Ureda za prostorno uređenje, stambeno komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša u postupku traženja lokacijske dozvole) onda se po stavu suda ovdje može jedino govoriti o tome da je ta ranija građevina u pretežitom dijelu prestala postojati pa da nema zapreke stjecanju temeljem instituta stjecanja vlasništva građenjem na tuđem zemljištu.

Pri tome je još dodati kako nema osnove u rezultatima postupka kako su izloženi niti bi to po redovnom tijeku stvari bilo objektivno prihvatljivo da je angažman tužitelja u svim vidovima i stadijima vezanim za pripremu i gradnju, posebno dovršetku, unutarnjem uređenju i opremanju stambene jedinice u kojoj živi smatrati izrazom volje prednika tužitelja i samog tužitelja da se navedeno vrši samo s razloga da tužitelj s obitelji u istom živi ili njegov brat T. koji je izjavljujući kako jest financirao svoj stan ali se ne smatrajući stjecateljem vlasništva jer je to otac ali s uvjerenjem da će dio koji koristi njemu i pripasti ili brata im V. kako će po dogovoru stan koji koristi u prizemlju i onaj na katu od roditelja pripasti njemu, reći kako je sud stava da se samo uvjerenje tuženika o tome što bi kome moglo pripasti benevolentnošću oca ne smatra dovoljnim razlogom za takva ulaganja. Ako bi se uzelo da nije moguće stjecanje građenjem zbog postojanja ranijeg objekta, onda je po stavu suda tužitelj opet stekao vlasništvo po osnovi čl. 156. ZV jer je njegov otac kao vlasnik zemljišta i ranijeg objekta koji je dograđen i nadograđen odredio da njemu koji je u svim radovima bio najviše angažiran pa time i njegova uzdanica u planiranoj zajedničkoj gradnji, po izgradnji i uređenju stana u kojemu sada kao dovršenom i živi i kojega je uz dopuštenje oca sam isfinancirao, taj stan i pripadne u vlasništvo.

Naime u režimu ZV mjerodavno je ono što je odredio vlasnik nekretnine a kako je utvrđeno da je pok. V. dopustio odnosno odredio da tužitelj kao izuzetno angažirani učesnik u zajedničkoj gradnji i isključivi financijer uređenja i opreme stambene jedinice u kojoj s obitelji živi od useljenja a koja predstavlja dovršenu građevinsku stambenu jedinicu, stekne i njezino vlasništvo, to određivanje ima stvarnopravne učinke i nije u suprotnosti s načelom jedinstva nekretnine

Stoga, kako je to i ranije navedeno, pravilno je instruiran drugi po redu podredni tužbeni zahtjev na način da se na određenom, posebnom dijelu nekretnine (etažno vlasništvo) utvrdi vlasništvo koje je povezano sa suvlasničkim dijelom nekretnine.

Ovdje je još reći, ako bi se eventualno suglasnost prednika kao vlasnika zemljišta ograničila na stjecanje vlasništva tužitelja samo na stambenoj jedinici koju isfinancira i u koju useli, što je realizirano, bez suglasnosti na stjecanju suvlasništva na cijeloj nekretnini (dakle bez povezivanja s određenim suvlasničkim dijelom te nekretnine), tada bi po pravnom shvaćanju izraženom u sudskoj praksi koje prihvaća i ovaj sud u tom dijelu bila nedopuštena dispozicija prednika koja ne bi spriječila uspostavu etažnog vlasništva suglasno odredbama ZV jer bi u tom dijelu odobrenje-suglasnost vlasnika bila protivna prisilnim propisima o jedinstvu nekretnine (čl. 66. ZV) temeljem kojih vlasnik određenog posebnog dijela nekretnine (u ovom slučaju tužitelj kao graditelj) po samom zakonu stječe suvlasništvo odgovarajućeg idealnog dijela nekretnine (tako VSRH Rev-1303/08 od 4. studenog 2010.) Nisu u pravu tuženici i kada smatraju da za zahtjev u odnosu na etažiranje nedostaje pravno uporište jer da tužitelj nije suvlasnik nekretnine i nema suglasnost vlasnika odnosno suvlasnika. To stoga što je gore utvrđeno kako je tužitelj po zakonu stekao vlasništvo posebnog dijela nekretnine povezanog sa suvlasničkim dijelom nekretnine kao cjeline, zaključak o čemu se temelji na provedenim dokazima na koje je ukazano a u takvoj situaciji ostali suvlasnici koji se neosnovano protive ne bi mogli osujetiti provođenje etažiranja.

Pri tome je ukazati kako je odredbom iz čl. 53. ZV propisano- ako suvlasnici suglasno odluče da će umjesto diobe nekretnine svoja suvlasnička prava ograničiti tako što će s određenim idealnim dijelom povezati vlasništvo posebnog dijela suvlasničke nekretnine (uspostava etažnog vlasništva), uzima se da je to njihova odluka o načinu razvrgnuća, a prema čl. 73. st. 2. ZV niti jedan suvlasnik nekretnine ne može uskratiti svoj pristanak na uspostavu vlasništva posebnog dijela drugom suvlasniku koji ima odgovarajući suvlasnički dio, kako je to propisano čl. 71. st.1 ZV osim ako bi se uspostavom novog vlasništva posebnog dijela u korist tog suvlasnika ukinula ili ograničila prava koja njemu već pripadaju na temelju njegovog već uspostavljenog posebnog dijela, a u ovom slučaju ta iznimka nije ostvarena, pa nema zapreke zahtjevu na uspostavu etažnog vlasništva i uknjižbu temeljem presude i elaborata, ovo potonje ako budu ispunjeni svi propisani uvjeti za etažiranje pa tako i zgrada ozakonjena o čemu je postupak u tijeku, pribavljeno odobrenje nadležnog upravnog tijela po čl. 73. ZV, a sve drugo predstavljalo bi beneficiranje suvlasnika koji bez opravdanog razloga osujećuju etažiranje (tako Rev-1553/03 od 8. siječnja 2014.).

Prigovoreno je i pasivnoj legitimaciji tuženice R. T.-F. koja nije upisana kao suvlasnica nekretnine već su to njezini sinovi T. i V. T. F. a ona kao plodouživateljica cijele nekretnine označene sa čest. zem 7636/2 k.o. S. koji upisi u njihovu korist su izvršeni temeljem pravnog posla-Ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog s pok. V. T.-F. a ne temeljem nasljednopravne sukcesije iza njegove smrti.

Međutim, pok. V. T. F. bio je upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik odnosne nekretnine u trenutku podnošenja tužbe u ovom predmetu te sve do svoje smrti, kada su na njegovo mjesto stupili supruga i potomci mu, dakle tužitelj i braća mu T. i V.,

čime je došlo do naknadnog suparničarstva pošto ga je naslijedilo više nasljednika i takva univerzalna građanskopravna sukcesija dovela je po zakonu i do procesne sukcesije, neovisno od toga što tužitelj na ovu parnicu nije bio upućen rješenjem iz ostavinskog postupka, obzirom da se traži utvrđenje suvlasništva odnosno vlasništva posebnog dijela nekretnine koja je bila predmet ostaviteljevog raspolaganja za života ugovorom o doživotnom uzdržavanju temeljem kojeg su upisani kao suvlasnici tuženici V. i T. a kao ovlaštenik prava plodouživanja tužena R., svi ujedno i kao njegovi nasljednici, pošto je i R. stvarnopravni ovlaštenik po tom ugovoru na cjelini nekretnine, a odluka u ovom postupku mogla bi imati učinak i na njihov opseg, po stavu suda radi se o jedinstvenom suparničarstvu radi čega je prigovor nedostatka pasivne legitimacije na njezinoj strani neosnovan.

Tužitelj je postavio više tužbenih zahtjeva prema odredbi iz čl. 188. st.2 ZPP-a i to prvi kao glavni a ostala tri kao podredna, određujući da sud slijedeći od tih zahtjeva usvoji ako nađe da onaj koji je postavljen ispred njega nije osnovan pa se radi o eventualnoj (sukcesivnoj) objektivnoj kumulaciji tužbenih zahtjeva.

Budući je sud našao da nisu osnovani glavni tužbeni zahtjev na utvrđenje suvlasništva od 27/100 dijelova sporne nekretnine i ispuštanje tabularne isprave za upis tog dijela na njegovo ime koju bi u protivnom zamijenila presuda kao ni prvi eventualni (podredni) zahtjev također na utvrđenje suvlasništva od 27/100 dijelova sporne nekretnine što da bi tuženici bili dužni priznati i trpjeti uknjižbu jer na strani tužitelja nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje suvlasništva cijele nekretnine, a prihvaćanjem drugog po redu eventualnog zahtjeva upravljenog na utvrđenje prava vlasništva posebnog dijela nekretnine tamo pobliže opisanog pozivom na vještvo sudskog vještaka N. M. kao sastavni dio presude, a povezanog s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine, da su tuženici dužni trpjeti provođenje etažiranja i upis tužitelja u zemljišne knjige temeljem ove presude i elaborata etažiranja u navedenom opsegu, to o trećem eventualno postavljenom nije bilo mjesta odlučivanju.

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 4., 155. i 164. ZPP-a.

Kod toga je sud imao u vidu da je odbijen glavni tužbeni zahtjev, kao i prvi podredni dok je prihvaćen drugi podredni zahtjev te da je tužitelj snosio troškove vještačenja, radi čega je odlučeno da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

U Splitu, 9. ožujka 2021.

S u t k i nj a:

Mirjana Rubić, v.r.

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužitelja,

2. Pun. tuženika

3. u spis