REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 10 Gž-352/2021-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Antoneti Valentić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice S. K. B., …, Z., OIB: …, koju zastupaju punomoćnici- odvjetnici iz O. društva V. i partneri d.o.o. iz Š., protiv tužene D. B., …,
Š., OIB: …, koju zastupa punomoćnica V. A., odvjetnica iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pn- 83/19-29 od 15. prosinca 2020., dana 9. ožujka 2021.
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba tužiteljice i ukida se rješenje Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pn-83/19-29 od 15. prosinca 2020. i predmet vraća istom sudu na ponovni postupak.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem riješeno je:
„1. Odbacuje se tužba tužiteljice od 27. rujna 2017. godine, kao nedopuštena.
2. Nalaže se tužiteljici da isplati tuženici na ime troškova spora iznos od 21.731,25 kn u roku od 15 dana po pravomoćnosti ovog rješenja“
Rješenje pobija tužiteljica zbog svih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19– dalje: ZPP). Predlaže preinačenje ili ukidanje pobijanog rješenja.
Tužena u odgovoru na žalbu predlaže da se ista kao neosnovana odbije.
Žalba je osnovana.
Prvostupanjski sud je odbacio tužbu tužiteljice navodeći da tužiteljica nije poštovala redovni pravni put propisan čl. 22. st. 2. Zakona o medijima („Narodne novine“, broj: 95/04, 84/11 i 81/13- dalje ZM), odnosno pravo na tužbu za naknadu takve štete ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije, odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć. Objava ispravka ili isprave predstavlja jedan od oblika naknade pretrpljene štete objavljenom informacijom, a naknada štete isplatom u novcu dolazi u obzir ukoliko objava ispravka ili isprike ne bi predstavljala dovoljnu naknadu, odnosno ne bi bila odgovarajuća pretrpljenoj šteti, iz čega proizlazi smisao traženja ispravka kao procesne pretpostavke za podnošenje tužbe za naknadu štete sukladno općim propisima obveznog prava.
U konkretnom slučaju nije sporno da tužiteljica prije podnošenja predmetne tužbe nije zatražila od nakladnika objavljivanje sporne informacije (isprike) pa nije ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe za naknadu štete.
Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je odbacio tužbu kao nedopuštenu (točkom 1. izreke).
Žaliteljica ističe da sama činjenica postojanja kaznene pravomoćne presude kojom je upućena u parnicu radi ostvarivanja imovinskog pravnog zahtjeva podrazumijeva i dosudu novčane naknade te da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe ZM jer nije tužila nakladnika nego tuženu kao novinarku, jer nakladnik ne odgovara ukoliko je netko kaznenim djelom prouzrokovao drugom štetu, pa makar i objavom teksta u medijima.
U ovom slučaju tužiteljica je tužila tuženu koja je pravomoćnom kaznenom presudom proglašena krivom za počinjenje kaznenog djela protiv časti i ugleda uvredom tužiteljice objavom spornog članka., pa kako tužiteljica tužbom kao oštećenik zahtjeva naknadu štete izravno od novinara,onda traženje isprike ili ispravka od nakladnika nije pretpostavka za dopuštenost tužbe protiv tužene.
Prvostupanjski sud je dakle zbog pogrešne primijene čl. 22. ZM odbacio tužbu pa je time počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP.
Valjalo je stoga uvažiti žalbu tužiteljice i temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
O parničnom trošku odlučit će se konačnom odlukom (čl. 166. st. 3. ZPP).
U Zagrebu 9. ožujka 2021.
Sutkinja
Antoneta Valentić
