- 1 -              Revd 4348/2023-2

Broj: Revd 4348/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. P. iz L., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku A. P., odvjetniku u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB: ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Novom Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1953/2022-2 od 18. srpnja 2023., kojom je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Pr-112/2017-39 od 1. travnja 2022., u sjednici održanoj 27. veljače 2024.,

r i j e š i o   j e:

I. Odbija se prijedlog tuženice za dopuštenje revizije.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1953/2022-2 od 18. srpnja 2023., kojom je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Pr-112/2017-39 od 1. travnja 2022.

1.1. U odgovoru na prijedlog tužitelj osporava sve navode i predlaže prijedlog odbaciti podredno, odbiti uz naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da postavljena pitanja nisu važna za odluku u sporu a ni za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

3. Odgovor na prvo postavljeno pitanje: „Mogu li personalni dokazi poput iskaza tužitelja imati prednost i veću vjerodostojnost pred materijalnim dokazima, dostavljenim evidencijama o radu, potpisanim od strane tužitelja?“, proizlazi već iz odredbe čl. 8. ZPP, kojom je propisano koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Iz smisla citirane odredbe za zaključiti je da dokazna snaga pojedinog dokaza ne zavisi od toga je li riječ o personalnom ili materijalnom dokazu, jer se dokazna vrijednost svakog pojedinog dokaza ocjenjuje u okolnostima svakog konkretnog slučaja zasebno, a ne od njihove unaprijed ili načelno određene ili propisane vrijednosti (u tom smislu i Revd 355/2023-2 od 7. veljače 2023.).

4. Kao razlog važnosti drugog pitanja: „Može li se vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena koje djelatna vojna osoba utroši radi pripremnih radnji, prilikom isplate plaće vrednovati kao redovno radno vrijeme i platiti djelatnoj vojnoj osobi po satnici redovnog rada?“, tuženica je navela da je o navedenom pravnom pitanju revizijski sud zauzeo suprotno shvaćanje u odluci broj Revr 466/2007 od 5. rujna 2007., te da je za navedeno pravno pitanje svojim rješenjem broj Revd 136/2023 od 8. veljače 2023. dopustio reviziju tuženice.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na isplatu sat vremena ranijeg odnosno kasnijeg dolaska/odlaska na posao, tvrdeći da su morali dolaziti 30 minuta prije početka radnog vremena radi zaduženja oružja i ostalih pripremih radnji i da im je nakon završetka smjene bilo potrebno još 30 minuta radi razduženja oružja i ostale opreme.

6. Drugostupanjski sud je prihvatio odluku nižeg suda utemeljenu na provedenom vještačenju i sačinjenom obračunu i izračunu na način da je utvrđena visina plaće tužitelja za 30 minuta prije početka smjene i 30 minuta nakon završetka smjene (turnusa), odnosno 1 sat po svakoj smjeni (turnusu), po cijeni sata redovnog rada.

7. Prema pravnom shvaćanju izraženom u odluci broj Revr 466/07 od 5. rujna 2007., vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena radi zaduženja i razduženja po obavljenom poslu ne može se podvesti pod pojam prekovremenog rada, već se može vrednovati, odnosno honorirati po osnovi rada u smjenama i rada u turnusima. Dakle, suprotno navodima tuženice iz prijedloga kako su nižestupanjske presude utemeljene na pravnom shvaćanju koje nije podudarno s onim iz odluke ovog revizijskog suda broj Revr 466/07 od 5. rujna 2007., one su donesene upravo pozivom na pravno shvaćanje iz te odluke, na koju se nižestupanjski sudovi izričito i pozivaju (tako i ovaj sud Revd 3478/2023-2 od 20. prosinca 2023. i dr.).

8. Isto tako pozivanje tuženice na rješenje broj Revd 136/2023-2 od 8. veljače 2023. kojim je dopušteno podnošenje revizije tuženici za identično pravno pitanje, nema značaj određeno izloženih razloga važnosti u smislu odredbe čl. 387. ZPP jer u tom rješenju nije zauzeto shvaćanje koje bi davalo odgovor na postavljeno pitanje, a koje bi bilo različito od shvaćanja suda u pobijanoj presudi.

9. Stoga nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno kao u toč. I. izreke.

10. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je odbiti jer isti nije bio potreban za rješenje konkretnog spora, pozivom na odredbu čl. 155. ZPP.

Zagreb, 27. veljače 2024.