REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 939/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Američke međunarodne škole (OIB: ...), Z., kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u Z., protiv tuženice Z. M. (OIB: ...) iz Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2804/2018-4 od 28. rujna 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj Povrv-875/17-13 od 20. veljače 2018., u sjednici održanoj 9. ožujka 2021.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2804/2018-4 od 28. rujna 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj Povrv-875/17-13 od 20. veljače 2018., u sjednici održanoj 9. ožujka 2021.
Tuženica je odgovorila na prijedlog te predložila isti odbiti.
Postupajući po odredbi 385.a i čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije.
Polazeći od osporavanog dijela pobijane presude kojom preinačena prvostupanjska presuda na način da je tužbeni zahtjev za isplatu neisplaćene školarine ocijenjen neosnovanim na temelju odredbe čl. 7. i 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO), uz izraženo shvaćanje da svaka pravna osoba koja posluje u Republici Hrvatskoj, sukladno naprijed navedenim važećim propisima, ima pravo naplatiti naknadu isključivo za uslugu koju je pružila, a kako u konkretnom slučaju tužitelj nije pružio uslugu školovanja u cijelosti tuženiku, tako nema pravo ni zahtijevati naknadu za neizvršenu uslugu, prvo i četvrto pitanje kojim se u bitnom pita o pravilnoj primjeni odredbe čl. 358. i čl. 374. st. 1. ZOO, ne mogu se smatrati važnim u smislu odredbe 385.a st. 1. ZPP , jer se radi o pitanjima o čijem odgovoru ne ovisi rješenje spora u ovoj parnici. Nadalje, ni treće postavljeno pitanje u prijedlogu ne može se smatrati važnim u smislu odredbe 385.a st.
1. ZPP, jer pravna shvaćanja izražena u odluci ovog suda broj Rev-1134/13 od 30. kolovoza 2017. (u kojem se postupak vodio radi ispunjenja ugovorne obveze isplatom osiguranine zbog nastanka osiguranog slučaja isplate) i odluci Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1341/05 od 3. studenog 2005. (u kojem se postupak vodio radi utvrđenja i ispražnjenja nekretnine) ne daju značaj važnosti postavljenom pitanju iz razloga što je u ovom postupku, koji se vodio radi isplate troškova školarine, činjenični je supstrat spisa bitno drugačiji. Za drugo postavljeno pitanje nisu naznačeni razlozi zbog kojih tužitelj smatra da je postavljeno pitanje važno u smislu odredbe 385. a st. 1. ZPP.
Stoga nisu ispunjeni propisani kriteriji za dopuštenje revizije, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 1., 3. i 5. ZPP riješiti kao u izreci.
Zagreb, 9. ožujka 2021.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
