REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 730/2016-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice T. M. iz K., OIB: … i II-tužitelja B. V. iz R., OIB: …, koje zastupa punomoćnik S. V., odvjetnik u R., protiv tužene S. V. iz R., koju zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u R., radi utvrđenja opsega ostavinske imovine, odlučujući o reviziji I i II-tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-4384/13-3 od 2. listopada 2015., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P- 3039/11 od 24. srpnja 2012., u sjednici održanoj 9. ožujka 2021.,
p r e s u d i o j e:
Revizija I i II-tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da u ostavinsku masu iza pok. R. V., umrlog … ulazi i dar izvršen prema tuženoj u iznosu od 28.120,00 eura (toč. I.), dok je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu do ukupnog iznosa od 56.240,00 eura (toč. II.). Ujedno je odlučeno da svaka stranka snosi svoj parnični trošak (toč. III.).
Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja, dok je prihvaćena žalba tuženice te je presuda suda prvog stupnja preinačena u toč. I. i III. izreke na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim se traži utvrđenje da u ostavinsku masu iza pok. R. V., umrlog ... ulazi i dar izvršen prema tuženoj u iznosu od 28.120,00 eura, te su tužitelji obvezani tuženici parnični trošak u iznosu od 39.450,25 kuna, dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan. Protiv presude suda drugog stupnja tužitelji su pravodobno podnijeli reviziju zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se pobijana presuda preinači podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija I i II-tužitelja nije osnovana.
U smislu odredbe čl. 392. a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) revizijski sud, u slučaju kada je podnesena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da su rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj O-2393/10 od 14. lipnja 2011. u ostavinskom postupku iza pok. R. V. tužitelji kao njegovi potomci upućeni na pokretanje parnice protiv supruge ostavitelja, ovdje tuženice, radi utvrđenja opsega ostavinske imovine,
- da je R. V. umro ..., te da je vlastoručnom oporukom od 7. travnja 2009. svu pokretnu i nepokretnu imovinu ostavio u nasljedstvo supruzi S. V.-tuženici, time da su zakonski nasljednici priznali navedenu oporuku ostavitelja istinitom i pravovaljanom i tužitelji kao zakonski nasljednici zatražili nužni dio te osporili opseg ostavinske imovine,
- da je tuženica prodajom kuće u R. ostvarila kupoprodajnu cijenu od 80.000,00 eura od koje je dio u iznosu od 63.000,00 eura položila na svoj devizni račun,
- da su se navedena sredstva na deviznom računu tuženice nalazila sve do 6. travnja 2009., prvotno na računu broj … s kojeg su podignuta dana 2. listopada 2008. i položena na devizni račun tuženice broj …, a sa kojeg su podignuta 6. travnja 2009. i to ukupan iznos od 67.404,06 eura,
- da je pok. R. V. 6. travnja 2009. zaključio ugovor o oročenom depozitu kao deponent, kojeg je potpisala i tuženica kao punomoćnica deponenta, a istim je oročen iznos od 55.000,00 eura na rok od 6 mjeseci uz automatsku obnovu na isti rok,
- da je tako oročeni depozit tuženica kao punomoćnica deponenta zatvorila dna 14. listopada 2010., kada je ukupno stanje iznosilo 56.240,95 eura, koji novac je isplaćen na devizni račun R. V. broj …, te istog dana isplaćen na devizni račun tuženice broj … u iznosu od 50.000,00 eura,
- da je s deviznog računa sada pok. R. V. broj … na devizni račun tuženice broj … 25. listopada 2010. prenesen iznos od 6.500,00 eura,
- da je po računu sada pok. R. V. broj … stanje na dan 4. siječnja 2007. iznosilo 76.626,67 eura, da je dana 23. siječnja 2007. izvršena isplata iznosa od 66.000,00 eura pa je na dan 16. ožujka 2007. stanje na računu iznosilo 8.276,67 eura, na dan 31. prosinca 2007. 4.498,08 eura, a da je 6. travnja 2009. na račun uplaćen iznos od 12.404,80 eura kada je stanje ukupno iznosilo 14.759,33 eura,
- da je na dan 31. siječnja 2009. stanje po prethodno navedenom računu iznosilo 10.166,60 eura, da je tijekom 2010. sredstvima na tom računu raspolagala i tuženica podižući iznose od 150,00-300,00 eura pa je tako stanje na dan 30. srpnja 2010. iznosilo 3.606,60 eura, a na dan 16. kolovoza 2010. 606,60 eura, da je 14. listopada 2010. bila izvršena uplata povučenih depozitnih sredstava u iznosu od 56.240,95 eura,
- da je sada pok. R. V. prodajom kuće u R. ostvario iznos od 115.000,00 eura, od kojih je dio uložio u kupnju zajedničkog stana sa tuženicom u iznosu od 72.000,00 eura, a iznos od 15.000,00 eura je isplatio I-tužiteljici, što potkrepljuje sporazum od 29. ožujka 2006.,
- da je sada pok. R. V. do kraja života ostvarivao pravo na mirovinu koju je primao na račun broj …, a da je prema stanju prometa po deviznim računima imao iznose od 9.017,77 eura (18. srpnja 2006.), 39.017,92 eura (20. srpnja 2006.), 20.000,00 eura (2. kolovoza 2006.), 69.501,42 eura (17. kolovoza 2006.) te 81.507,13 eura (4. siječnja 2007.).
Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja smatrajući da su supružnici tijekom braka, ali i ranije, raspolagali sredstvima na deviznim računima u svrhu zajedničkog života, te tako izvršili zajedničko oročenje deviznog iznosa od 55.000,00 eura 6. travnja 2009. zaključujući da navedena oročena sredstva predstavljaju bračnu stečevinu u smislu odredbe čl. 248. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11 - dalje: Obz), koja sredstva sukladno odredbi čl. 249. st.1. Obz pripadaju supružnicima u jednakim dijelovima.
Nadalje sud prvog stupnja smatra da prijenos cjelokupnog iznosa od 56.240,95 eura predstavlja dar tuženici u 1/2 dijela navedenog iznosa u smislu odredbe čl. 72. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/03, 81/03, 163/03, 35/05 - dalje: ZN), radi čega iznos od 28.120,00 eura ulazi u obračun vrijednosti ostavinske imovine iza pok. R. V. Odlučujući povodom žalbi stranaka drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku odluku u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev. Nadalje, sud drugog stupnja preinačio je prvostupanjsku odluku u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev kojim se utvrđuje da u ostavinsku masu iza pok. R. V. ulazi iznos od 28.210,00 eura na način da je isti odbio smatrajući da je sud prvog stupnja iz činjenica što ih je utvrdio izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica, a na kojima je utemeljio presudu.
Naime, sudu drugog stupnja nije prihvatljivo utvrđenje suda prvog stupnja da bi okolnost što su supružnici V. raspolagali sredstvima na svojim deviznim računima u svrhu zajedničkog života i zajednički oročili devizni iznos od 55.000,00 eura upućivali da bi utuženi iznos od 56.240,95 eura predstavljao njihovu zajedničku imovinu. Sud drugog stupnja je zaključio da nije razvidno da bi sada pok. R. V. cjelokupni novčani iznos od 55.000,00 eura, koji je oročio, podigao s nekog od svojih drugih deviznih računa, niti da bi tuženica svoja novčana sredstva ostvarena prodajom kuće u R. potrošila, radi čega je ocijenio da sporni novčani iznos predstavlja posebnu imovinu tuženice.
Suprotno tvrdnjama I i II-tužitelja iznesenim u reviziji, tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s odredbom čl. 338. st. 4. ZPP, jer su u obrazloženju pobijane presude navedene mjerodavne odredbe materijalnog prava koje se odnose na ovaj spor, a sud se izjasnio i o pravnoj osnovi spora.
Revidenti nadalje u reviziji sadržajno ukazuju da je tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.
2. toč. 11. ZPP. Suprotno navodima revizije I i II-tužitelja sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava i zapisnika koji se nalaze u spisu.
Tvrdnje kojima se dovodi u pitanje utvrđeno činjenično stanje nisu mogle biti uzete u razmatranje, jer se prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja
Kako tužitelji nisu uspjeli dokazati da navedeni novčani iznos spada u ostavinsku imovinu iza pok. R. V., to je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je zahtjev I i II- tužitelja odbijen, pa nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
Slijedom navedenog valjalo je reviziju I i II-tužitelja odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP i odlučiti kao u izreci presude.
Zagreb, 9. ožujka 2021.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v. r.
