REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1742/2017-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Dragana Katića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. – l. K. d.o.o. Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik M. G., odvjetnik u Z., protiv tuženika D. E., OIB ..., iz Š., koga zastupa I. S., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-993/2014-2 od 14. studenoga 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-519/2011 od 19. prosinca 2013., u sjednici održanoj 9. ožujka 2021.,

p r e s u d i o  j e

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika S. Š. u Z., pod poslovnim brojem Ovrv-5760/201 od dana 30. srpnja 2010. godine, kojim je naloženo tuženiku D. E. sinu V., OIB ..., tužitelju H. – l. K. d.o.o. Z., OIB ..., platiti iznos od 400.602,59 kuna (četiristo tisuća šesto dvije kune i 59/100 lipa) sa zateznim zakonskim kamatama tekućim na taj iznos počevši od dana 28. srpnja 2009. godine, pa do konačne isplate, te naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 11.581,72 kune (jedanaest tisuća petsto osamdeset jednu kunu i 71/100 lipa) uključivo sa zakonskom zateznom kamatom na isti trošak od dana 30. srpnja 2010. godine do konačne isplate, sve u roku od osam dana (točka 1. izreke). Također, naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 39.400,00 (trideset devet tisuća četiristo) kuna, u roku od osam dana (točka 2. izreke).

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 43/13 i 89/14 - dalje: ZPP) i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava i apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku presudu na način da utvrdi da ugovori nisu raskinuti odnosno otkazani te da zbog nedospjelosti tražbine tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, podredno da ukine nižestupanjske presude te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa kredita nakon što su otkazani zbog neuredne otplate kredita po tuženiku kao korisniku kredita.

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tuženik obrazlaže tvrdnjom o postojanju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer da u razlozima nižestupanjskih presuda nema jasnih i dostatnih razloga o tome je li tužitelj na način propisan odredbama ugovora tuženiku ugovore otkazao.

Tijekom prvostupanjskog postupka tužitelj nije osporavao dospjelost sporne tražbine već je dapače isticao prigovor zastare.

Prvostupanjski sud u takvoj postupovnoj situaciji utvrđuje da je nakon zakašnjenja tuženika s otplatom kredita i pozivanjem tužitelja na plaćanje rata s kojima je došao u zakašnjenje, kojim pozivima tuženik nije udovoljio, tužitelj poštom preporučenim pošiljkama izvijestio tuženika da cjelokupne iznose po oba kredita smatra dospjelima te ga pozvao na plaćanje duga, dakle, da je otkazao ugovor o kreditu.

U žalbi, tužitelj isticao je žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tvrdnjom da je učinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, postojanje koje povrede pritom posebno nije obrazlagao.

Kao novu činjenicu, kroz žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iznosi tvrdnju „da je sporno je li tužitelj ispoštovao odredbe predmetnih ugovora vezane uz slanje opomena i odobrenja naknadnog roka kao i, nastavno na navedeno, je li tuženik kasnio s uplatom jednog obroka više od 30 dana“.

Suprotno tvrdnji revidenta pravilno je drugostupanjski sud otklonio osnovanost žalbene tvrdnje (inače nedovoljno obrazložene) o počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, kao i tvrdnju o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.

Za svoju odluku, pa i vezano na u reviziji spornu činjenicu pravilnosti postupka otkazivanja kredita, drugostupanjski sud dao je dostatne i razumljive razloge te drugostupanjska presuda, jednako kao ni prvostupanjska nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

Prema odredbi čl. 385. st. 3. ZPP protiv drugostupanjske presude protiv koje se može podnijeti revizija iz članka 382. stavka 1. ovoga Zakona kojom se potvrđuje prvostupanjska presuda revizija se zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6., 7., 8., 10., 11. i 12. ovoga Zakona može podnijeti samo ako je podnositelj revizije zbog tih povreda žalbom pobijao prvostupanjsku presudu, ili ako su te povrede učinjene tek u drugostupanjskom postupku.

Tuženik prvostupanjsku presudu nije pobijao zbog bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP temeljenoj na tvrdnji da su u presudi izostali razlozi o dospjelosti obveze tuženika, koja tijekom prvostupanjskog postupka nije ni bila sporna, pa ne može u revizijskom postupku tvrdnju o počinjenju bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP sada temeljiti na postupovnim nedostacima na koje žalbom nije upirao. Stoga i zbog navedenog ne postoji stoga revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Pretežnim revizijskim navodima tuženik osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja vezano na dospjelost tražbine, koja tijekom prvostupanjskog postupka nije bila sporna.

Prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju se ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga revizijski navodi kojima tuženik osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, kao nedopušteni nisu ocjenjivani.

Postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava tuženik posebno ne obrazlaže.

Stoga ovaj sud, ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbama čl. 392.a st. 1. i 386. ZPP nije našao postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 9. ožujka 2021.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.