Povrv-1140/2019

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. Vojarna sv. Križ, Dračevac

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Draganu Ramljaku kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja N. A. – D., O.:

…, zastupana po punomoćniku M. Z., odvjetniku u Z., protiv

tuženika, L. B. iz M., O.: …, zastupan po

punomoćniku Z. B., odvjetniku u S., radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 21. siječnja 2021. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja A. K., odvjetnika u S. i pun. tuženika Z. B., na ročištu za objavu dana 8. ožujka 2021.,

p r e s u d i o  j e

I.Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. Š. pod posl. brojem Ovrv-353-19 od 08.07.2019. te se odbija tužbeni zahtjev koji glasi:

1.Nalaže se ovršeniku L. B., M., O.: …,

da ovrhovoditelju N. A., K. D., O.:

…, namiri novčanu tražbinu u iznosu od 2.467,00 E. u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, sa zakonskim kamatama za kašnjenje po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, koje kamate teku kako slijedi:

- na iznos od 250,00 EUR od dana 02.08.2016.g. do namirenja,

- na iznos od 1.209,00 EUR od dana 02.08.2016.g do namirenja,

- na iznos od 250,00 EUR od dana 02.08.2016.g do namirenja,

- na iznos od 8,00 EUR od dana 02.08.2016. g do namirenja,

- na iznos od 750,00 EUR od dana 20.01.2018.g. do namirenja

te naknadi ovrhovoditelju trošak ovog postupka po odluci javnog bilježnika, uvećano za zakonsku kamatu za kašnjenje koja teče po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena i to počev od dana donošenja ovog rješenja o ovrsi pa do namirenja ovrhovoditelja, odnosno, ukoliko ovršenik u roku od 8 dana od primitka ovog rješenja o ovrsi ne podmiri cjelokupno dugovanje da nadoknadi predvidivi trošak ovog ovršnog postupka sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja se određuje primjenom uvećanja prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena, a koja teče na predvidivi trošak od dana pravomoćnosti rješenja o ovrsi pa da ovrhovoditeljeva namirenja, sve u roku od 8 dana.

II. Dužan je tužitelj isplatiti tuženiku parnični trošak u roku od 15 dana u iznosu od 7.500,00 kn.

Obrazloženje

Tužitelj je dana 5.07.2019 podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave javnom bilježniku I. Š.. u kojem je naveo da temeljem vjerodostojne isprave izvatka iz poslovnih knjiga tuženik duguje iznos od 2.476,00 E. protuvrijednost u kunama prema srednjem tečaju HNB na dan isplate uvećan za pripadajuće zatezne kamate.

Javni bilježnik I. Š. je dana 08.07.2019. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod posl brojem Ovrv-353/19.

Protiv tog rješenja tuženik je izjavio prigovor dana 23.07.2019, u kojem je naveo da je sporna aktivna legitimacija tužitelja iz razloga što nikakvi ugovor nije potpisan niti pečatiran od osoba ili trgovačkog društva s kim je ovršenik pregovarao, da je sporan bonitet i verititet traženja tužitelja. Da tuženik ne duguje nikakav iznos tužitelju, da nije jasno o kakvim se troškovima premještaja radi, o kakvoj naknadi za pokretanja premještaja radi, da je izvadak iz poslovnim knjiga nejasan i nije obrazložen te je predloženo pobijano rješenje ukinuti, staviti izvan snage i spis nastaviti u postupku po platnom nalogu.

Sud je s svojim rješenjem pod posl. brojem Povrv 1140/19 stavio izvan snage rješenje o ovrsi i odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

Tijekom dokaznog postupka sud je u dokazne svrhe pogledao i pročitao ugovor između tužitelja i tuženika, opće uvjete i rokove, opomenu pred ovrhu e-mail korespodenciju stranka, opće uvjete tužitelja, iskaz tuženika L. B. kao parnične stranke, iskaz svjedoka S. P. i D. D..

Iz ovako provedenog dokaznog postupka nije sporno da su tužitelj i tuženik kao vlasnik apartmana zaključili ugovor o posredovanju dana 29.04.2015. te da je tužitelj postupio po navedenom ugovoru i ispunio svoju obvezu, na način da je pronašao goste za apartman tuženika.

Iz ovako provedenog dokaznog postupka među strankama se ukazalo spornim da li je došlo do raskida ugovora, da li je tuženik iz opravdanih razloga nije mogao primiti goste koje mu je poslao tužitelj te da li je tužitelj imao troškove premještaja.

tužbeni zahtjev nije osnovan pun. parničnih stranaka su potpisali trošak. Pregledom ugovora o pružanju usluga od 29.04.2015. bilo bi razvidno da su tužitelj i tuženik zaključili ugovor o posjedovanju prema kojem ugovoru je tužitelj bio u obvezi pronaći goste za apartman tuženika te za tu svoju uslugu naplatiti proviziju od tuženika.

Predmet tužbenog zahtjeva je trošak premještaja gostiju iz apartmana tužitelja u drugi apartman u ukupnom iznosu od 2.467,00 EURA.

Iz iskaza tuženika kao parnične stranke bi proizlazilo da je zaključio sporni ugovor te da se radilo o smještaju u jednom apartmanu u mjestu M.,…. Također je naveo da je u 7 mjesecu 2017. došlo do puknuće vode na drugom katu apartmana tako da je apartman u cijelosti poplavio. Isto tako je naveo da je odmah pozvao instalatera koji je uklonio kvar, da je istoga morao sušiti i iz tog razloga nije bio u mogućnost primiti goste. Da se apartman sušio 15 dana i nije bio za iznajmljivanje, a da se vlaga osjećala još daljnjih mjesec dana. Također je naveo da cijelu tu turističku sezonu nije iznajmljivao taj apartman, da je je o ovoj činjenici odmah izvijestio djelatnicu tužitelja, da gosti uopće nisu došli jer nisu imali gdje doći.

Iz iskaz svjedokinje S. B. bi proizlazilo da je ona agent tužitelja i da je sklopila ugovor s tuženikom 2015. godine. Ugovor je trebao vrijediti za sezonu 2015. i 2016., da je 2016. došlo do prestanka suradnje. Također je svjedokinja navela da su mu došli gosti koje ne želi primiti te je tužitelj morao te goste smjestiti u drugi apartman, da ne zna kad je točno raskinut ugovor a penali za raskid ugovora da su se plaćali 750,00 E. a trošak premještaja u drugi objekt 250,00 E.. Također je navela da joj nije poznat nikakav račun za popravak oštećenja u apartmanu i to vodoinstalacijskih radova nego da je tuženik samo kazao da ne želi zbrinuti muslimane.

Iz iskaza svjedoka D. D. bi proizlazilo da je on zaposlen kod tužitelja u odjelu financije. Da mu je poznato da tuženik nije htio primiti goste jer mu se nije sviđao njihov izgled, da su gosti došli do njegovog apartmana. Da je tuženika rekao da ne želi primiti A.. Da s obzirom na ovakvu situaciju tužitelj je gostima našao alternativni smještaj ali kako je bila špica sezone našao je samo jedan jedini smještaj jer nije imao izbor. Da je tuženika tužitelj teretio za plaćanje razlike između cijene smještaja objekta kod tuženika i ovog alternativnog smještaja, da je došlo do još jednog premještanja gostiju. Daje tuženik vratio iznos od nekih 600,00 E.. Da je tuženik kazao da ne želi primiti goste iz prve rezervacije niti ijedne druge rezervacije.

Iz ovako provedenog dokaznog postupka, a poklanjajući vjeru iskazu tuženika kao parnične stranke došlo je do puknuća i plavljenja apartmana pa tuženik nije bio u mogućnosti primiti goste pa je došlo do izmijenjenih okolnosti.

Nije sporno među strankama da je došlo do raskida ugovora.

Također je nesporno da su stranke zaključile ugovor o posredovanju u smislu odredbe čl. 835. do 848. Zakona o obveznim odnosima NN 35/05 i 41/08.

Sud u cijelosti poklanja vjeru iskazu tuženika da je razlog zašto nije primio goste upravo puknuće vodovodne cijevi u apartmanu i plavljenje apartmana koji se morao osušiti cijelu turističku sezonu.

Sud poklanja vjeru iskazu tuženika iz razloga što je njegov iskaz u cijelosti u skladu i sa dostavljenim računom za vodoinstalatereske usluge.

Sud ne poklanja vjeru iskazima svjedokinje S. P. i D. D. iz razloga što su iste osobe zaposlenici tužitelja i kao takve zainteresirane za ishod postupka.

S obzirom na izneseno trebalo bi tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti iz razloga što je tuženik odmah obavijestio tužitelja da nije u mogućnosti primiti goste zbog stanja apartmana, te ne bi odgovarao za troškove premještaja koje je imao tužitelj. Također nije došlo ni do priznanja duga isplatom iznosa od 650,00 EURA.

Zbog svega iznesenog odlučeno je kao u izreci.

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 ZPP-a, a isti troškovi se sastoje o pristupa na ročište 03.03.2020., 06.10.2020., 01.11.20201., 21.01.2020., sastava podneska od 17.02.2020. svako po 100 bodova odnosno ukupno 600 bodova što uz vrijednost boda s paušalom od 10,00 kn daje iznos od 6.000,00 kn koji iznos je uvećan na ime 25% PDV-a odnosno 1.500,00 kn te zbrajajući te iznose dolazi se do iznosa od 7.500,00 kn koji iznos je i određen u izreci ove presude.

U Splitu, 08. ožujka 2021.g.

S U D A C

DRAGAN RAMLJAK

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave odluke. Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud u Splitu u 3 primjerka.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika

- u spis