REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-390/2019

Ex vojarna Sveti Križ, Dračevac

S P L I T

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu toga suda Mirjani Rubić, u pravnoj stvari tužitelja M. Lj. iz A., S. OIB:…, zastupan po punomoćniku S.

K. odvjetniku u S. protiv tužene P. Z. d.d. Z., R.

OIB… zastupana po odvjetnicima u odvjetničkom društvu M., B.i V. d.o.o. S., radi utvrđenja i isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave

zaključene dana 18. siječnja 2021. u nazočnosti punomoćnika tužitelja te punomoćnice tuženika V. V., odvjetnice u odvjetničkom društvu M., B. i V. d.o.o. S., dana 5. ožujka 2021.,

p r e s u d i o j e:

„1. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 1. Ugovora o kreditu broj 9011919223 od 19.9.2006. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je u članku 1. ugovoreno kako se stavlja na raspolaganje iznos kredita u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 17.100,00 CHF, po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita, članak 4., u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kamata obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom), članak 5., u dijelu u kojem je u članku 5. ugovoreno kako se kamata iz prethodnog stavka obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate, članak 6., u dijelu u kojem je ugovoreno kako se isplaćuje kredit od 17.100,00 CHF i kamata iz točke 4. ovog ugovora isplaćuje plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja, prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora.

2. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 4. Ugovora o kreditu broj 9011919223 od 19.9.2006. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila, članak 6., u dijelu u kojem je ugovoreno kako u slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog ugovora, korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete te u dijelu u kojem je ova obavijest sastavni dio ovog ugovora.

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku 15 dana, isplati iznos od 15.989,97 kuna, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi 15% do 31.12.2007., od 1.1.2008. do 31.7.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. g. do isplate, obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kako slijedi:

na iznos

od

0,60 kn

31.01.08.

35,21 kn

29.02.08.

76,33 kn

31.03.08.

37,01 kn

30.04.08.

12,19 kn

31.05.08.

22,07 kn

30.06.08.

22,84 kn

31.07.08.

10,49 kn

31.08.08.

26,14 kn

30.09.08.

128,93 kn 31.10.08.

88,86 kn

30.11.08.

87,71 kn

31.12.08.

176,10 kn 31.01.09.

171,20 kn 28.02.09.

135,01 kn 31.03.09.

132,22 kn 30.04.09.

137,39 kn 31.05.09.

120,91 kn 30.06.09.

125,16 kn 31.07.09.

126,40 kn 31.08.09.

120,10 kn 30.09.09.

109,86 kn 31.10.09.

128,04 kn 30.11.09.

135,19 kn 31.12.09.

156,11 kn 31.01.10.

167,94 kn 28.02.10.

201,44 kn 31.03.10.

194,48 kn 30.04.10.

194,90 kn 31.05.10.

305,31 kn 30.06.10.

296,77 kn 31.07.10.

327,78 kn 31.08.10.

319,06 kn 30.09.10.

296,21 kn 31.10.10.

321,38 kn 30.11.10.

404,44 kn 31.12.10.

386,05 kn 31.01.11.

404,37 kn 28.02.11.

407,49 kn 31.03.11.

374,49 kn 30.04.11.

504,40 kn 31.05.11.

528,67 kn 30.06.11.

617,55 kn 31.07.11.

582,55 kn 31.08.11.

513,01 kn 30.09.11.

493,51 kn 31.10.11.

498,56 kn 30.11.11.

518,81 kn 31.12.11.

540,65 kn 31.01.12.

551,11 kn 29.02.12.

533,72 kn 31.03.12.

537,95 kn 30.04.12.

552,70 kn 31.05.12.

536,40 kn 30.06.12.

534,44 kn 31.07.12.

491,35 kn 31.08.12.

530,41 kn 30.09.12.

4. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 10.550,75 kn sa zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

U tužbi podnesenoj ovom sudu dana 30. siječnja 2019. se navodi kako je tužitelj dana 19.9.2006. sa tuženikom kao kreditorom zaključio Ugovor o kreditu (dalje Ugovor) broj 9011919223, temeljem kojeg mu je tuženik stavio na raspolaganje kredit u iskazan kao 17.100,00 CHF, a isplaćen u kunama prema srednjem tečaju tuženika.

Tuženik je u gore navedenom, unaprijed formuliranom standardiziranom Ugovoru i to u čl. 1. Ugovora ugovorio valutnu klauzulu u valuti švicarski franak time da je otplatu kredita u čl. Ugovora vezao uz ovu valutu te je u čl. 4. naveo visinu kamatne stope u iznosu 4,99% godišnje ugovorivši u istom članku Ugovora kako je ista promjenjiva i to na način da ovisi jedino i isključivo o jednostranoj odluci same banke („sukladno odluci banke“) bez navođenja egzaktnih, jasnih i provjerljivih parametara na koji način će se ona mijenjati.

Postupajući na ovakav način i to na način da je u Ugovor ugradio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, odnosno ugovorivši odredbu o jednostranoj promjeni kamatnih stopa, a da prije i u vrijeme zaključenja Ugovora nije s tužiteljem pojedinačno pregovarao niti utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na promjenu stope ugovorene kamate, tuženik je suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP), Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO), načelu savjesnosti i poštenja kao temeljnom načelu obveznog prava te protivno zakonodavstvu Europske unije ugrađenom u ZZP, prouzročio neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu tužitelja.

Zbog ovakvog protupravnog postupanja tuženika protiv istog je vođen sudski postupak kolektivne zaštite interesa potrošača, a time i zaštite interesa ovdje tužitelja, i to pred Trgovačkim sudom u Z. pod poslovnim brojem P-1401/12. U navedenom postupku Visoki trgovački sud RH je dana 13.6.2014., odlučujući po žalbi tuženika, presudom pod poslovnim brojem Pž- 7129/13-4, u točki II, potvrdio presudu TS u Z., poslovni broj P-1401/12, kojom se utvrđuje da je tuženik P. Z . d.d. (kao drugotuženik u tom postupku) u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, a time interese i prava tužitelja, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, odnosno isti je sud svojom presudom pod poslovnim brojem Pž-6632/2017-10 od 14.6.2018. potvrdio presudu TS u Z., poslovni broj P-1401/12, kojom se utvrđuje da je tuženik P. Z. d.d. (kao drugotuženik u tom postupku)

u razdoblju u razdoblju od 1.11.2004. do 31.12.2008. povrijedio interese i prava potrošača korisnika kredita, a time interese i prava ovdje tužitelja, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

Na temelju dokumentacije iz ovog kredita tužitelj je dao izraditi izračun u smislu utvrđenja razlike u pogledu neosnovano naplaćenih i stečenih mjesečnih iznosa kako s osnova ništetne odredbe o valuti švicarski franak, tako i ništetne odredbe o jednostrano promjenjivim kamatama te iznos koji je tuženik mjesečno neosnovano stekao na ovaj način do konačne otplate kredita, iznosi 17.262,62 kuna.

Slijedom navedenog, činjenice utvrđenja da su nepoštena ugovorna odredba o valuti švicarski franak te nepoštena ugovorna odredba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne od samog početka, tj. od kada su ugovorene, tužitelj ima zakonsko pravo pokrenuti ovaj postupak, odnosno, temeljem čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača, čl. 502.c Zakona o parničnom postupku te čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima, u smislu individualne pravne zaštite radi povrata sredstava što ih je banka neosnovano stekla temeljem ništetnih odredbi ugovora te ima pravni interes i predlaže da sud donese presudu kojom bi se utvrdila ništetnom i bez pravnog učinka nepoštena ugovora odredba čl. 1. Ugovora o kreditu kojim je ugovoreno stavljanje na raspolaganje iznos kredita u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 17.100,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita čl. 4. u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kamata obračunava u CHF mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom, čl. 5. u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kamata obračunata u CHF, a naplaćuje u kunama prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate, čl. 6. u dijelu u kojem je ugovoreno kako se isplaćuje kredit od 17.100,00 CHF i kamata iz točke 4. u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tabeli koja je sastavni dio ugovora; na utvrđenje da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba čl. 4. ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana za kupnju motornog vozila, čl. 6. u dijelu u kojem je ugovoreno kako u slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete te u dijelu u kojem je ta obavijest sastavni dio ugovora kao i zahtjev za isplatu iznosa od 17.262,62 kn s kamatom na pojedinačne tamo poliže određene iznose i zatraženim troškom.

U odgovoru na tužbu tuženik se protivio tužbi i zahtjevu prvenstveno ističući prigovor zastare. Tuženik potvrđuje zaključenje ugovora o kreditu od 19.09.2006. Tuženik međutim smatra kako presuda Trgovačkog suda u predmetu po tužbi Udruge potrošača protiv banaka, protiv između ostalog i ovdje tužene banke nije obvezujuća u konkretnoj pravnoj stvari, da ne postoji ni identitet ugovornih odredbi o kojima se odlučivalo u tom postupku prema konkretnim odredbama iz spornog ugovora o kreditu. Smatra da je dopušteno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope pozivom na čl. 22. i 26. Zakona o obveznim odnosima. Tvrdi kako je tužitelj od tuženika prije sklapanja ugovora dobio sva tražena pojašnjenja i informacije, da su tužitelju bile jasne i poznate ugovorne odredbe kao i prava i obveze koje iz ugovora proizlaze, što je potvrdio i podnošenjem isprave na solemnizaciju javnom bilježniku. Navodi kako tuženik do stupanja na snagu izmjena Zakona o potrošačkom kreditiranju nije imao zakonsku obvezu glede izmjene ili usklađivanja odredbi o kamatnoj stopi u postojećim ugovorima o kreditu na način da definira parametre promjenjivosti, a do tada je svaka promjena kamatne stope bila rezultat točno utvrđen i definiran kriterij predviđenih metodologija. Sporni ugovor o kreditu sklopljen je u vrijeme važenja Općih uvjeta poslovanje tuženika koji su bili na snazi od 01.11.2004. do 14.07.2009. i bili javno objavljeni na internetskim stranicama tuženika. Odredbom čl. 59. ZPK propisan je obvezan sadržaj ugovor o potrošačkom zajmu, a kriterij promjenjivosti kamatne stope sadržani su i u odredbi čl. 3. točka 6. Općih uvjeta tuženika. Nakon stupanja na snagu ZOKI tuženik je prema čl. 308. st. 1. informirao tužitelja o promjeni kamatne stope 15 dana prije izmjene uz dostavu izmijenjenog otplatnog plana.

Pozivom na Direktivu vijeća 93/13 EEZ tuženik drži kako je citirana ugovorna odredba izuzeta od ocjene poštenosti. Slijedom navedenog, a ujedno i pozivom na prigovor zastare tuženik je preložio zahtjev odbiti.

Tužitelj je nakon provedenog vještačenja podneskom od 21.04.2020. zahtjev uredio u bitnom ostajući kod zahtjeva na ništenost i da su bez pravnog učinka nepoštene ugovorne odredbe ranije citirane, a tražeći od tuženika isplatu iznosa od 15.989,97 kn s kamatom na pojedinačne tamo pobliže navedene iznose kako je navedeno i parničnim troškom.

U tijeku postupka sud je izveo dokaz pregledom ugovora o kreditu broj 9011919223, plana otplate sa promjenama kamatnih stopa po kreditu, knjigovodstvene kartice prometa po kreditu, financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po sudskom vještaku M. J. te pregledom njegovog nalaza i mišljenja, pregledom Općih uvjeta poslovanja tuženika, dok je sud odustao od izvođenja dokaza saslušanjem tužitelja i svjedokinje A. B. jer kraj postignutih činjeničnih utvrđenja izvođenje tih dokaza je smatrao suvišnim, a tuženik dokazni prijedlog saslušanja javnog bilježnika nije odredio u smislu označavanja imena i prezimena te adrese istog kao svjedoka, time da stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

Tužbeni zahtjev je osnovan.

Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da su ništetne i bez pravnog učinka pojedine ugovorne odredbe Ugovora o kreditu sklopljenog među strankama 19. rujna 2006. te i zahtjev za isplatu iznosa od 15.989,97 kn s pripadajućom kamatom.

Među parničnim strankama nije sporno da su dana 19. rujna 2006. i to tužena kao kreditor, a tužitelj kao korisnik kredita sklopile Ugovor o kreditu broj 9011919223 kojim je tužena banka odobrila tužitelju kao korisniku iznos kredita od 17.100,00 CHF isplaćen u kunama po srednjem tečaju tuženika čija namjena je bila kupnja automobila, rok otplate 72 mjeseca, instrumente osiguranja tamo pobliže navedene, uz u čl. 4. stipuliranu kamatnu stopu "koja je promjenjiva sukladno Odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila i koja na dan sklapanja ovog ugovora iznosu 4,99 " te se obračunava u CHF (mjesečno dekurzivnom proporcionalnom metodom) te je sadržana u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima.

Člankom 5. st. 2. određeno je da se kamata obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate, čl. 6. ugovoreno je kako se isplaćuje kredit 17.100,00 CHF i kamata iz točke 4. (u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora). Nije sporno ni to da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF) te da je predmetni kredit otplaćen 30. rujna 2012.

Također među strankama nije sporno da je od sklapanja predmetnog ugovora o kreditu pa nadalje dolazilo do promjene kamatne stope sa ugovorene 4,99 % na 5,99 % od 31. srpnja 2007. i na 7,45 % od 31. siječnja 2008.

Obzirom na razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici (Ugovor je zaključen 19. rujna 2006.), a za ocjenu valjanosti ovdje spornih ugovornih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03 dalje: ZZP/03) za razdoblje do 6. kolovoza 2007. te potom Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 75/07, 75/09, 79/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13 dalje ZZP/07.

Prema odredbi članka 81. st. 1. ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

Prema odredbi članka 84. ZZP/03 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, s tim da je ta odredba identična i odredbi iz čl. 99. ZZP/07, što bi posljedično značilo da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive.

Odredbom članka 87. st. 1. ZZP/03 proizlazi da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

Prema odredbi članka 96. st. 1. ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, dok odredba stavka 2. tog članka propisuje da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

Citirane odredbe ZZP-a se temelje na Direktivi Vijeća 93/13/ EEZ od 5. travnja 1993. godine o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Službeni list EZ 1993. L 95/29, dalje Direktiva 93/13). Tako se prema Direktivi 93/13 (čl. 3. st. 2.) smatra da odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njen sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu, a koje pravilo se u svjetlu ostalih odredbi i cilja Direktive 93/13 tumači restriktivno na način da se, čak ako je potrošač i mogao pregovarati o sadržaju određene odredbe, ali stvarno nije na njen sadržaj utjecao, tj. nije ga promijenio, ugovorna odredba se smatra jednostrano određenom.

Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. godine u predmetu broj C- 26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

Nadalje, treba istaknuti da je člankom 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 – dalje ZOO) propisano da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obje ugovorne strane, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznog odnosa.

Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane, odnosno uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane.

Presudom Trgovačkog suda u Z. broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača između ostalog je u odnosu na ovdje tuženika utvrđeno kako je u razdoblju od 1.6.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što pak je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 1.6.2004. do 6.8.2007., protivno čl. 81., 82. i 90. (NN 96/03), a od 7.8.2007. do 31.12.2008., protivno odredbama istog Zakona (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i čl. 96. i 97. Zakona, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije sa korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

Presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13-4 od 13.

lipnja 2014., presuda je potvrđena u odnosu na ovdje tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.

Presudom istog suda broj Pž-6632/17-10 od 14.6.2018. utvrđeno je kako je ovdje tužena a tamo drugotužena razdoblju od 01.11.2004. godine do 31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora drugotužena kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time drugotužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 01.11.2004. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 12/05, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.09.2003. godine do 31.12.2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom drugotužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora drugotužena d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku drugotužene.

U odnosu na tvrdnju tuženika da se navedene presude ne mogu primjenjivati i na tužitelja odgovoriti je kako se prema odredbi čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka US RH, 84/08, 96/08 - Odluka US RH, 123/08 - Ispravak; 57/11; 148/11 - Pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka US RH; dalje: ZPP), fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na nj pozvati. U tom slučaju sud je vezan uz utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na nj pozvati, a upravo na ta utvrđenja se tužitelj i poziva u tužbi.

I odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj:14/14, 110/15 i 14/19 – dalje u tekstu: ZZP) određeno je kako odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl.106. stavka 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz 106. stavak 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

Dosljedno, polazeći od naprijed citiranih odredbi ZPP-a i ZZP-a te imajući u vidu da su sporne odredbe Ugovora o kreditu sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su pravomoćnim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu utvrđene ništetnim, ovaj sud nije bio dužan provoditi nikakve dokaze u pravcu da se o utvrđenim ništetnim odredbama Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, da li su one jasne, teško razumljive i/ili teško uočljive i da li te odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini.

U odnosu na prigovor zastare, odgovoriti je kako je zastarni rok po stjecanju bez osnove 5 godina.

Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske, iznio je na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. Zaključak koji glasi:

"Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."

Ovdje je reći kako se tužitelj poziva na presude Trgovačkog suda u Z. pa kako je presuda P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. postala pravomoćna 13. lipnja 2014., to je tužitelj tog dana saznao za utvrđenje povrede prava potrošača iz ugovora o kreditu, zbog čega rok zastare teče od 13. lipnja 2014., a imajući u vidu da je tužba u ovom predmetu podnijeta 30. siječnja 2019., to nije nastupila zastara potraživanja vezana uz promjenu kamatne stope.

U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži utvrđenje ništetnim ugovornih odredaba kojima je u spornom ugovoru o kreditu ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, ništetnost takvih ugovornih odredaba utvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17-10 od 14.6.2018., tako da ni u tom slučaju nije nastupila zastara tražbina za podnošenje konkretne tužbe.

Zaključno, ovaj sud smatra da je kamatna stopa prilikom sklapanja ugovora o kreditu tužitelja i tužene bila određena i to u visini od 4,99 % a to i obzirom je tužitelju kao korisniku kredita koji je od banke kao kreditora dobio otplatni plan bilo vidljivo kolika je njegova mjesečna obveza u smislu podmirenja mjesečnog anuiteta banci te koliko u otplati svakog mjesečnog anuiteta on plaća glavnicu kredita, a koliko kamatu, dok su kamatne stope koje je banka mijenjala svojom jednostranom odlukom utvrđene kao nepoštene, a potom i ništetne.

Što se tiče visine zahtjeva istu je utemeljiti na saznanjima do kojih je sud došao provedenim vještačenjem po sudskom vještaku financijske struke M. J. na čiji nalaz i mišljenje tužitelj nije imao primjedbi, dok je tuženik ustvrdio kako na samu metodologiju izračuna primjedbi nema ali navodeći kako je vještak iz izračuna isključio razdoblje tijekom kojeg je srednji tečaj za CHF bio niži od početno ugovorenog, što po nalaženju ovog suda nije bio razlog za pozivanje vještaka na očitovanje budući mu je zadaća i bila utvrditi razliku između početno ugovorene i tijekom razdoblja jednostrano mijenjane kamate na onu koja je viša od početno ugovorene.

Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka J. kao objektivan, stručan, jasan, potpun i bez proturječnosti te utemeljen na mjerodavnim ispravama te primjeni pravilne metodologije obračuna što tužena svojom uopćenom primjedbom nije dovela u pitanje.

Prema vještačkom nalazu i mišljenju kredit pod brojem 9011919223 realiziran je, početna kamatna stopa iznosila je 4,99%, a početni anuitet 275,32 CHF plativo u kunama po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja, prvi anuitet je dospio 31.10.2006., kredit je konačno otplaćen 30.09.2012., a banka je od 31.07.2007. povisila kamatnu stopu na 5,99% i 31.01.2008. na 7,45% godišnje, pa je zbog mijenjanja kamatne stope došlo do povećanja mjesečnog anuiteta kojeg je tužitelj uredno plaćao.

Prema vještaku zbog mijenjanja kamatne stope i tečaja švicarskog franka tužitelj je platio 15.989,97 kn više od onoga što bi platio da nije bilo gore navedenih promjena uslijed jednostranih odluka banke i to u razdoblju od siječnja 2008. do uljučiv rujan 2012. što je pobliže specificirano po mjesecima, u nalazu i mišljenju vještaka sukladno kojem je tužitelj i uredio zahtjev u podnesku od 21. travnja 2020.

Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo dosuditi zatraženi iznos s kamatom koja teče na pojedinačne iznose sukladno otplatnoj dinamici kredita kako je to tužitelj pravilno zatražio. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., 155. i 164. ZPP-a

Tužitelju koji je zastupan po punomoćniku trošak je odmjeren i tako što je sud imao u vidu vrijednost predmeta spora, odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 dalje: Tarifa-Tbr 7., 8., 9., 48. i 50.) te priloženi popis parničnog troška za sljedeće radnje: za sastav tužbe, podneska od 27.09.2019. kojim se tužitelj očituje na navode iz odgovora na tužbu, zastupanje na ročištu 15.10.2019., sastav podneska od 21.04.2020. kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka po 100 bodova, za sastav podneska od 21.07.2020. 25 bodova te za pristup na ročištu od 18.01.2021. po 100 bodova što je ukupno 525 bodova, odnosno pomnoženo sa vrijednošću boda od 10,00 kn daje iznos od 5.250,00 kn čemu je s naslova PDV-a valjalo dodati iznos 1.312,50 kn te još i pristojbu tužbe u iznosu od 523,00 kn, pristojbu presude u iznosu od 509,00 kn te trošak vještačenja u iznosu od 2.956,25 kn, što je ukupno 10.550,75 kn. U Splitu, 5. ožujka 2021.

S U T K I NJ A :

Mirjana Rubić,v.r.

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA: - pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis.