Pr-880/20

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Snježani Cvitanović u pravnoj stvari tužitelja T.

G., iz S., O.: …, zastupan po pun. E. K.-B. i

M. B.-P., odvj. u S., protiv tuženika M. P., iz D.

R., O.: …, zastupanog po pun. J. S., odvj. u S.,

radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 21. siječnja 2021. u nazočnosti tužitelja osobno s zamj. pun. M. P., odvj. u S., te pun. tuženika J. S., odvj. u S., te po objavi dana 5. ožujka 2021.

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže se tuženiku M. P. da tužitelju T. G. u roku od osam

dana na ime neisplaćenih bruto plaća isplati ukupan bruto iznos od 77.449,46 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana dospijeća svakog mjesečnog potraživanja – petnaesti dan sljedećeg mjeseca za protekli mjesec pa do konačne isplate, a po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to na iznose po mjesecima kako slijedi:

- za svibanj 2015. godine (od 18.-30.) iznos od 1.636,56 kn, - za

lipanj 2015. godine iznos od 4.091,54 kn, - za srpanj 2015. godine

iznos od 1.061,99 kn,

- za kolovoz 2015. godine iznos od 1.061,99 kn, - za

rujan 2015. godine iznos od 1.061,99 kn,

- za listopad 2015. godine iznos od 4.091,54 kn, - za

studeni 2015. godine iznos od 4.091,54 kn

- za prosinac 2015. godine iznos od 4.091,54 kn, - za

siječanj 2016. godine iznos od 4.091,54 kn - za veljaču

2016. godine iznos od 4.091,54 kn,

- za ožujak 2016. godine iznos od 4.091,54 kn, - za

travanj 2016. godine iznos od 470,58 kn, - za svibanj

2016. godine iznos od 265,50 kn,

- za lipanj 2016. godine iznos od 265,50 kn,

- za srpanj 2016. godine iznos od 4.091,54 kn,

- za kolovoz 2016. godine iznos od 4.091,54 kn,

- za rujan 2016. godine iznos od 4.091,54 kn,

- za listopad 2016. godine iznos od 4.091,54 kn, - za

studeni 2016. godine iznos od 2.318,81 kn,

- za prosinac 2016. godine iznos od 841,54 kn,

- za siječanj 2017. godine iznos od 4.091,54 kn, - za

veljaču 2017. godine iznos od 4.091,54 kn, - za ožujak

2017. godine iznos od 4.091,54 kn, - za travanj 2017.

godine iznos od 4.091,54 kn, - za svibanj 2017. godine

iznos od 4.091,54 kn,

- za lipanj 2017. godine (od 01. – 23.) iznos od 3.000,36 kn,

osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima jer je ista neosnovana.

II. Nalaže se tuženiku u roku od osam dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka od 8.437,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate, a obračunavaju se po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

U ovoj pravnoj stvari Županijski sud u Rijeci 24. srpnja 2020. dostavio je rješenje ovom sudu broj GžR-319/2020-2 od 18. svibnja 2020. kojim ukida presudu ovog suda broj Pr-609/19 od 20. siječnja 2020.

Iz obrazloženja citiranog rješenja proizlazi da je viši sud navedenu presudu ukinuo iz razloga što prvostupanjski sud nije tuženiku dostavio dobivene podatke od strane MF, PU PP S. – I.S. o ostvarenim prihodima

tužitelja za razdoblje od svibnja 2015. do lipnja 2017. kao i podatke od HZMO-a PS S. o zasnovanim radnim odnosima tužitelja za isto razdoblje kao i podatke od HZZ R.U. S. je li tužitelj u tom istom razdoblju ostvario naknadu kao materijalno pravo za nezaposlenost. Viši sud je uputio prvostupanjski sud da počinjenu bitnu povredu odredaba ZPP-a ispravi na način da dostavi dokumentaciju tuženiku na očitovanje.

U nastavku postupka tužitelj ustraje u navodima iz tužbe i tijekom postupka, Naime, tužitelj je tužbi koju je podnio 23. srpnja 2018. godine traži da mu tuženik, zbog nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, isplati naknadu plaće u bruto iznosu po mjesecima, a koju bi ostvario u periodu nakon nezakonitog prestanka radnog odnosa i to u iznosu kao da je u navedenom razdoblju radio kod tuženika, a sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao i da mu naknadi parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Tužitelj navodi da je točkom 1. presude Općinskog suda u Splitu br. Pr-770/15 od 23. veljače 2018. godine sud utvrdio da nije dopušten izvanredan otkaz njegovog Ugovora o radu, sklopljen na neodređeno vrijeme 18. studenog 2005. godine (28. veljače 2009. godine), a sve prema odluci tuženika o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 18. svibnja 2015. godine i odluci od 12. lipnja 2015. godine kojom je odbijen tužiteljev zahtjev za zaštitu prava, pa da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao te i dalje traje. Nadalje, da je točkom 2. iste presude tuženik obvezan u roku od osam dana i pod prijetnjom ovrhe vratiti tužitelja na rad na radno mjesto sukladno Ugovoru o radu od 28. veljače 2009. godine, odnosno na radno mjesto pekara/NKV – pomoćnog radnika, a ukoliko takovo radno mjesto ne postoji kod tuženika, na drugo odgovarajuće radno mjesto. Tužitelj da je u periodu koji je prethodio otkazu, odnosno kada je radio i primao plaću za puni mjesečni fond radnih sati, uvijek kod tuženika ostvarivao bruto plaću u visini od 4.091,54 kn, temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 18. studenog 2005. godine (28. veljače 2009. godine), a koju plaću bi ostvarivao i da je radio kod tuženika u razdoblju nakon nezakonitog prestanka radnog odnosa. Nadalje, tužitelj da od 18. svibnja 2015. godine, a kada mu je prestao radni odnos kod tuženika, pa do 01. srpnja 2015. godine nije zasnovao radni odnos niti je ostvarivao bilo kakve prihode s osnova rada, da je 01. srpnja 2015. godine zasnovao radni odnos kod društva Z.K. j.d.o.o. gdje je bio zaposlen do zaključno 30. rujna 2015. godine i da je ostvarivao bruto plaću u iznosu od 3.029,55 kn, da je od 01. listopada 2015. godine pa do 04. travnja 2016. godine bio nezaposlen i bez prihoda s osnova rada, potom da je od 04. travnja 2016. godine pa do 30. lipnja 2016. godine bio zaposlen kod O. za proizvodnju i trgovinu K., vl. M. K. i da je ostvarivao bruto plaću u iznosu od 3.826,04 kn, da je od 01. srpnja 2016. godine pa do 15. studenog 2016. godine bio nezaposlen i bez prihoda s osnova rada, da je od 15. studenog 2016. godine do 01. siječnja 2017. godine bio zaposlen u O. za proizvodnju kruha, trgovinu i usluge M. M., vl. S. M. i da je za studeni 2016. godine ostvario bruto plaću u iznosu od 1.772,73 kn, a za prosinac 2016. godine bruto plaću u iznosu od 3.250,00 kn, da je u periodu od 02. siječnja 2017. godine pa do 23. lipnja 2017. godine bio nezaposlen i bez prihoda s osnova rada, da je od 23. lipnja 2017. godine zasnovao radni odnos kod O. za proizvodnju i trgovinu B., vl. Z. B. gdje je zaposlen do danas te da ostvaruje veću bruto plaću od one koju bi bio ostvario da je radio kod tuženika te stoga za ovaj period ne potražuje razliku od tuženika. Slijedom navedenog, tužitelj potražuje od tuženika razliku bruto plaće za periode u kojima je bio zaposlen, a za razdoblje nezaposlenosti naknadu plaće u bruto iznosu koju bi ostvario kod tuženika da je radio. Tužitelj je tijekom postupka ispravio očito omašku u tužbenom zahtjevu u pogledu potraživanja za svibanj 2015. godine na način da sada u petitu pod točkom I. ima stajati za „svibanj 2015. godine (od 18. – 30.) iznos od 1.636,56 kn“. U postupku po ukidnom rješenju te navodi kako u spisu postoje priloženi podaci o ostvarenim plaćama kod drugih poslodavaca i to Z. klas j.d.o.o., O. za proizvodnju i trgovinu K. te O. za proizvodnju kruha, T. i usluge M. M. kao i I. obrazac.

Nadalje, tužitelj ističe kako prigovori tuženika koje je istakao u podnesku zaprimljenog 17.9.2020. su u cijelosti neosnovani. Čak i da je tužitelj primio određenu naknadu zbog nezaposlenosti od strane HZZ, to isto ne bi imalo utjecaja na iznos

bruto plaće koju je tuženik dužan naknaditi tužitelju. Visinu svog tužbenog traženja tužitelj je uredio na način da je od iznos ako je je tužitelj trebao ostvariti kod tuženika u utuženom razdoblju oduzeo iznose koje tužitelj je ostvarivao kod drugih poslodavaca u utuženom razdoblju primjenom jednostavne matematičke radnje radi čega nije potrebno provoditi knjigovodstveno-financijsko vještačenje.

Tuženik u nastavku postupka, ustraje u navodima iz odgovora na tužbu te se u cijelosti protivi tužbenom zahtjevu i predlaže isti prvenstveno odbaciti, a podredno odbiti, a sve iz razloga što je tuženik pravovremeno uložio žalbu na presudu Općinskog suda u Splitu posl.br. Pr-770/15 od 23. veljače 2018. godine povodom koje odluka još nije donesena pa stoga obveza tuženika da vrati tužitelja na rad nije pravomoćna.

Sud je 30. listopada 2018. godine donio rješenje o prekidu postupka u ovoj pravnoj stvari do pravomoćnog okončanja predmeta pod posl.br. Pr-770/15 u kojem se odlučuje o prethodnom pitanju u odnosu na predmet ovog postupka. Na navedeno rješenje tuženik je izjavio žalbu 23. studenog 2018. godine, a koju je Županijski sud u Zagrebu rješenjem pod posl.br. 60 Gž R-1720/18-2 od 07. ožujka 2019. godine odbio kao neosnovanu i potvrdio rješenje ovog suda.

Rješenjem Općinskog suda u Splitu od 13. svibnja 2019. godine utvrđen je nastavak postupka u ovoj pravnoj stvari s obzirom da je postupak koji se vodio pod posl.br. Pr-770/15 pravomoćno okončan presudom Županijskog suda u Splitu pod posl. br. Gž R-406/2018 od 04. listopada 2018. godine.

Tuženik u podnesku od 28. listopada 2019. godine i dalje osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te ističe da je protiv presude Županijskog suda u Splitu posl.br. Gž R- 406/18 od 04. listopada 2018. godine podnio reviziju o kojoj VSRH

još uvijek nije odlučio. Nadalje, ističe da je tužitelj u svom tužbenom zahtjevu pogrešno i neosnovano odredio tijek zakonske zatezne kamate pozivajući se pritom na članak 24. Zakona o doprinosima (NN broj 84/08, 152/08, 94/09, 18/11, 22/12, 144/12, 148/13,

41/14, 143/14, 115/16 i 106/18) u kojem je određeno kako se doprinosi prema plaći obračunavaju istodobno s obračunom plaće i dospijevaju na naplatu istodobno s isplatom plaće, a iznimno doprinosi prema plaći ili prema dijelu plaće koja se ne isplati do posljednjeg dana u mjesecu za prethodni mjesec moraju se obračunati i dospijevaju na naplatu do posljednjeg dana u mjesecu za prethodni mjesec. Tuženik navodi kako tužitelj nema pravo na isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza i prireza porezu na dohodak tekuće od dana dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate jer se prema Zakonu o porezu na dohodak i Pravilniku o porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose ne obračunavaju zakonske zatezne kamate. Ističe da je tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje naknadu bruto plaće za razdoblje od 01. svibnja 2015. godine do 18. svibnja 2015. godine neosnovan jer je u navedenom periodu isti bio u radnom odnosu kod tuženika.

U nastavku postupka po ukidnom rješenju višeg suda a nakon zaprimanja potvrda HZZZ-a, HZMO-a te PU navodi kako je iz potvrde HZZZ-a vidljivo da tužitelj nije primao novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti kod 2018. i 2019. godinu, a koje nisu bitne za odlučivanje u ovom predmetu. Iz potvrde PU I. S. razvidno je da je tužitelj ostvarivao dohodak od 2015., 2016. i 2017. godini a koje podatke da sud nije valjano ocijenio prilikom donošenja prvostupanjske odluke. Tuženik ustraje u prijedlogu da se od poslodavaca kod kojih je tužitelj radio zatraže podaci o prestanku radnog odnosa a sve u smislu je li tužitelj svojom krivnjom doprinio tome da u utuženom razdoblju nije ostvarivao primanja, pa ukoliko je tome tako da bi iznos naknade plaće trebao izostati ili biti smanjen.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom presude Općinskog suda u Splitu pod posl.br. 49 Pr-770/15 od 23. veljače 2018. godine, potvrde o obračunatoj plaći na ime tužitelja izdane od strane tuženika, obračunskog lista na ime tužitelja za travanj 2015. godine, potvrde HZMO-a PS S. od 29. ožujka 2018. godine, obrasca IP na ime tužitelja za 2015. godinu od 29. ožujka 2018. godine, obrasca IP na ime tužitelja za 2016. godinu od 22. svibnja 2018. godine, obračunskog lista na ime tužitelja za studeni 2016. godine, obračunskog lista na ime tužitelja za prosinac 2016. godine, presude Županijskog suda u Splitu pod posl.br. Gž R- 406/2018-2 od 04. listopada 2018. godine, rješenja Županijskog suda u Zagrebu pod posl.br. 60 Gž R-1720/18-2 od 19. veljače 2019. godine, potvrde na ime tužitelja HZZ-a R. ureda S./I. matična S./O. za posredovanje i pripremu za zapošljavanje od

04. studenog 2019. godine, potvrde na ime tužitelja od H.–a od 06. studenog 2019. godine i potvrda o visini dohotka i primitaka na ime tužitelja za razdoblje od svibnja 2015. do lipnja 2017. godine od PU S. od 12. studenog 2019. godine.

Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

Među strankama nije sporno:

- da je tužitelj bio zaposlenik tužitelja,

- da je tuženik otkazao ugovor o radu tužitelju odlukom o izvanrednom otkazu od 18. svibnja 2015. godine,

- da je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Splitu pod posl.br. Gž R-406/2018- 2 od 04. listopada 2018. godine utvrđeno da je odluka o izvanrednom otkazu bila nedopuštena i da je tuženik obvezan vratiti tužitelja na rad.

Među strankama je sporno:

- osnova i visina potraživanja,

- tijek zakonskih zateznih kamata na doprinose, tj. ima li tužitelj pravo na zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak. Prema odredbi članka 95. stavka 3. Zakona o radu (NN broj 93/14 – dalje

ZR) radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran.

Odredba članka 92. stavka 4. ZR-a propisuje da su plaća i naknada plaće u smislu tog zakona, plaća i naknada plaće u bruto iznosu.

S obzirom da je pravomoćno okončanim postupkom radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza presudom Županijskog suda u Splitu pod posl.br. Gž R-406/2018-2 od 04. listopada 2018. godine utvrđeno da je izvanredan otkaz tužiteljeva ugovora o radu od 18. svibnja 2015. godine nedopušten, slijedom gore citiranih zakonskih odredbi, tužitelj ima pravo na naknadu bruto plaće koju bi ostvarivao u periodu nakon nezakonitog prestanka radnog odnosa jer je do prekida rada došlo krivnjom poslodavca.

Uzimajući u obzir da je tužitelj u periodu nakon otkazivanja ugovora o radu, a u tijeku postupka pred Općinskim sudom u Splitu radi utvrđenja nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu, bio zaposlen u različitim intervalima kod različitih poslodavaca, a kako je to razvidno iz Potvrde HZMO, P.S. S. od 29.03.2018.g. to tužitelj opravdano traži od tuženika razliku bruto plaće između bruto plaće koju je ostvarivao u vrijeme kada je bio zaposlen kod drugih poslodavaca i koju bi ostvario da je radio kod tuženika, a za razdoblje nezaposlenosti naknadu plaće u bruto iznosu koju bi ostvario da je radio kod tuženika.

U studenom 2016. godine, pregledom dostavljenih obračunskih listića za vrijeme rada kod O. za proizvodnju kruha, trgovinu i usluge, M. M., tužitelj je ostvario bruto plaću u iznosu od 1.772,73 kn, odnosno 2.318,81 kn manje nego što bi ostvario da je radio kod tuženika, a za prosinac 2016. godine ostvario je bruto plaću u iznosu od 3.250,00 kn pa je razlika bruto iznos od 841,54 kn, a koje iznose tužitelj također osnovano potražuje. U lipnju 2017. godine, točnije 23. lipnja 2017. godine tužitelj se zaposlio kod O. za proizvodnju i trgovinu B., a na kojem poslu ostvaruje veću bruto plaću od one koju je ostvarivao kod tuženika pa za taj period osnovano ne potražuje naknadu razlike plaće.

Za vrijeme nezaposlenosti, a u svezi sa utuženim razdobljem tužitelj je bio nezaposlen od 28.05. do 30.06.2015., od 12.10.2015. do 03.04.2016., od 20.01. do 22.06.2017. i od 07.07. do 14.11.2016. a tužitelj nije primao novčanu naknadu zbog nezaposlenosti u 2018. i u 2019. , a što je i razvidno iz potvrde na ime tužitelja HZZ-a R.U. S./I. matična S./ O. za posredovanje i pripremu za zapošljavanje od 04. studenog 2019. godine kojom je isto utvrđeno. Ističe se kako radnik kojemu je prestao radni odnos ima obvezu prijaviti se na HZZZ u roku od 30 dana od dana prestanka istoga, dakle ne i istog dana po prestanku, radi čega je ta evidencija okvirno i ne mora se radi toga poklapati sa danom prestanka radnog odnosa.

Uvidom u Potvrdu o visini dohotka i primitka za razdoblje od svibnja do prosinca 2015. izdane 12.11.2019. razvidno je da je tužitelja na ime dohotka od nesamostalnog rada primio kroz tu 2015. godinu ukupno 12.102,84 kn, kroz 2016 je na ime dohotka nesamostalnog rada primio 9.018,43 kn, a za razdoblje od siječnja do lipnja 2017. na ime dohotka na ime nesamostalnog rada je primio 2.600,00 kn. Dakle, radi se o primitcima koje je tužitelj primio u navedenom razdoblju kroz 2015., 2016., 2017. To znači, da je tužitelj za 2015. u iznosu od 12.102,84 kune sadržane plaće koje je tužitelj ostvario na ime isplaćenih plaća od travnja 2015 do studenog 2015. jer se plaće isplaćuju nakon odrađenog rada na način da se u tekućem mjesecu isplaćuje plaća iz prethodnog mjeseca. Nastavno, plaću koju je tužitelj zaradio i odradio u prosincu 2015. mu je isplaćena u 2016. i vidljiva je kao primitak u 2016.

Dakle, obzirom da je tužitelj bio u evidenciji nezaposlenih u razdoblju od 28.05. do 30.06.2015. i od 12.10. do 31.12.2015. ( Potvrda HZZZ – str 47 spisa), to je tuženik u obvezi tužitelju isplatiti naknadu plaće za razdoblje od otkazivanja ugovora o radu tj od 18.05.2015. do 30.06.2015. te od 12.10. do 31.12.2015. i to za lipanj 2015., za studeni i prosinac 2015. puni iznos plaće koju bi tužitelj ostvarivao kod tuženika, dok za 13. dana svibanj 2015. , za 12 dana listopada 2015. pripadajuće iznose umanjene za one koje je tužitelj ostvario radeći kod drugog poslodavca. Ističe se, da je primitak plaće tj dohotka od nesamostalnog rada koji je tužitelj ostvario u prosincu 2015. prikazan u primitak za 2016. jer je isplata za prosinac 2015. izvršena u 2016. Navedeni iznos primitka od 12.102,84 kn odnosi se na plaću za travanj koju je tužitelj primio kod tuženika te one plaće koje je tužitelj primio kod drugog poslodavca. Za istaći je da se radi o neto iznosima a ne bruto iznosima.

Pregledom IP obrasca na tužiteljevo ime proizlazi da je tužitelj kod tuženika za travanj 2015. godine ostvario bruto plaću u iznosu od 4.091,54 kn, a kod društva Z.K. j.d.o.o. za srpanj, kolovoz i rujan 2015. godine za svaki mjesec bruto plaću u iznosu od 3.029,55 kn, pa kad se oduzme bruto plaća koju je tužitelj ostvarivao kod drugog poslodavca od one koju bi ostvario da je radio kod tuženika, tužitelj opravdano potražuje za navedeno razdoblje razliku bruto plaće u iznosu od 1.061,99 kn za svaki navedeni mjesec.

Dakle, tužitelj sa pravom potražuje:

- za svibanj 2015. godine (od 18.-30.) iznos od 1.636,56 kn, - za

lipanj 2015. godine iznos od 4.091,54 kn, - za srpanj 2015. godine

iznos od 1.061,99 kn,

- za kolovoz 2015. godine iznos od 1.061,99 kn, - za

rujan 2015. godine iznos od 1.061,99 kn,

- za listopad 2015. godine iznos od 4.091,54 kn, - za

studeni 2015. godine iznos od 4.091,54 kn

- za prosinac 2015. godine iznos od 4.091,54 kn.

Uvidom u Potvrdu o visini dohotka i primitka u 2016. razvidno je a je tužitelj ostvario prihod od nesamostalnog rada od 9.018,43 kn, pa kada se k tome uze u obzir da je tužitelja bio nezaposlen kroz 2016 u razdobljima od 01.01. do 03.04.2016. i od 07.07.2016 do 17.11.2016., a da je kroz 2016. bio zaposlen kod O. K. od 04.04.2016. do 30.06.2016., a u obrtu M. od 15.11.2016. do 01.01.2017. proizlazi da je tuženik u obvezi tužitelju na ime naknade plaće kroz 2016. isplatiti

- za siječanj 2016. godine iznos od 4.091,54 kn ( bio nezaposlen) - za veljaču 2016. godine iznos od 4.091,54 kn, ( bio nezaposlen)

- za ožujak 2016. godine iznos od 4.091,54 kn, ( bio nezaposlen)

- za travanj 2016. godine iznos od 470,58 kn,( radio kod O. K.)

- za svibanj 2016. godine iznos od 265,50 kn, ( radio kod O. K.)

- za lipanj 2016. godine iznos od 265,50 kn, ,( radio kod O. K.)

- za srpanj 2016. godine iznos od 4.091,54 kn, ( bio nezaposlen)

- za kolovoz 2016. godine iznos od 4.091,54 kn, ( bio nezaposlen)

- za rujan 2016. godine iznos od 4.091,54 kn, ( bio nezaposlen)

- za listopad 2016. godine iznos od 4.091,54 kn, ( bio nezaposlen)

- za studeni 2016. godine iznos od 2.318,81 kn, ( radio kod O. M.)

- za prosinac 2016. godine iznos od 841,54 kn, ( radio kod O. M.), time da je ova isplata ali u neto iznosu evidentirana kao primitak u 2017. jer se plaće za prosinac isplaćuje u siječnju 2017.

Naime, pregledom IP obrasca na tužiteljevo ime u vrijeme zaposlenosti kod O. za proizvodnju i trgovinu K., za travanj 2016. godine tužitelj je ostvario bruto plaću u iznosu od 3.620,96 kn, što čini razliku od 470,58 kn u odnosu na plaću koju bi ostvario da je radio kod tuženika, dok je za svibanj i lipanj 2016. godine ostvarivao plaću u bruto iznosu od 3.826,04 kn, dakle, 265,50 kn manje u odnosu na plaću koju bi ostvario da je radio kod tuženika, a koje iznose tužitelj osnovano potražuje. U studenom 2016. godine, pregledom dostavljenih obračunskih listića za vrijeme rada kod O. za proizvodnju kruha, trgovinu i usluge, M. M., tužitelj je ostvario bruto plaću u iznosu od 1.772,73 kn, odnosno 2.318,81 kn manje nego što bi ostvario da je radio kod tuženika, a za prosinac 2016. godine ostvario je bruto plaću u iznosu od 3.250,00 kn pa je razlika bruto iznos od 841,54 kn, a koje iznose tužitelj također osnovano potražuje.

Uvidom u Potvrdu o visini dohotka i primitka u 2017. razvidno je a je tužitelj ostvario prihod od nesamostalnog rada od 2.600,00 kn, pa kada se k tome uze u obzir da je tužitelja bio nezaposlen kroz 2017 u razdobljima 20.01.2017 do 22.06.2017. a da je kroz 2017. bio zaposlen u obrtu B. od 23.06.2017.. proizlazi da je tuženik u obvezi tužitelju na ime naknade plaće kroz 2017. isplatiti

- za siječanj 2017. godine iznos od 4.091,54 kn, - za

veljaču 2017. godine iznos od 4.091,54 kn, - za ožujak

2017. godine iznos od 4.091,54 kn, - za travanj 2017.

godine iznos od 4.091,54 kn, - za svibanj 2017. godine

iznos od 4.091,54 kn,

- za lipanj 2017. godine (od 01. – 23.) iznos od 3.000,36 kn,

Naime, u lipnju 2017. godine, točnije 23. lipnja 2017. godine tužitelj se zaposlio kod O. za proizvodnju i trgovinu B., a na kojem poslu ostvaruje veću bruto plaću od one koju je ostvarivao kod tuženika pa za taj period osnovano ne potražuje naknadu razlike plaće. Cijeneći dokaze koji prileže spisu kao vjerodostojne, na temelju istih ovaj sud je utvrdio da su mjesečna potraživanja naknade plaće u bruto iznosu onako kako je to tužitelj potraživao te da je izračun pravilan pa je stoga valjalo obvezati tuženika na isplatu ukupnog bruto iznosa od 77.449,46 kn u točno određenim mjesečnim nominalnim iznosima kako je to specificirano u izreci presude pod točkom I.

Tužitelja na dosuđeni iznos pripadaju i zakonske zatezne kamate temeljem članka 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), a koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa petnaestog dana u mjesecu za prethodni mjesec, a to u skladu s odredbom članka 92. stavka 3. ZR-a, pa do isplate, koje kamate se ne dosuđuju na pripadajući iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak koji je sadržan u bruto iznosu temeljem odredbe članka 45. stavaka 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (NN broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14, 36/15), odnosno članka 24. stavka 1. i članka 25. stavka 6. Zakona o porezu na dohodak (NN broj 115/16) te članka 61. stavka 1. i 10. Pravilnika o porezu na dohodak (NN broj 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09 - ispravak, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13, 157/14 i 137/15), odnosno članka 23. stavka 1. Pravilnika o porezu na dohodak (NN broj 10/17), radi čega je valjalo za taj dio tužbenog traženje tužitelja odbiti kao neosnovano.

U odnosu na izračun naknade bruto plaće iz tužbenog zahtjeva i to za svibanj 2015. godine, za istaknuti je da bi tužitelja pripadao bruto iznos od 1.715,80 kn s obzirom da svibanj ima 31 dan pa bi shodno tome istoga pripadala naknada za 13 dana, ali temeljem članka 2. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje ZPP) sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku pa je slijedom toga odlučeno kao u izreci presude.

Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavka 3. i članku 155. ZPP-a i Tbr. 7., 9., 42., 48. i 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: OT).

Tužitelj je popisao parnični trošak za sastav tužbe 100 bodova, sastav jednog podneska od 25 bodova, te jednog od 100 bodova, za zastupanje na ročištu od 30. 10. 2018. od 50 bodova, za zastupanja na ročištima od 29. 10. 2019., 19.12.2019., 20.10.2020., 21.01.2021. godine za svaku radnju po 100 bodova, sve uvećano za 25% PDV-a, što ukupno iznosi 8.437,50 kuna.

Tuženik je popisao trošak sastava žalbe, jednog podneska, zastupanje od 17.09.2020., 21.10.2020. i od 21.01.2021. od ukupno 5.937,50 kn.

Obzirom da je tužitelj u ovoj parnici uspio u cijelosti glede glavnice to ga pripada i priznati parnični trošak a prema VPS-u od 77.449,46 kn koji se sastoji se od sastava tužbe od 100 bodova, od sastava podneska od 19.12.2018 od 25 bodova, od sastava podneska od 20.10.2020. od 100 bodova, za zastupanja na ročištu od 30. 10. 2018. godine od 50 bodova, zastupanja na ročištu od 29. 10. 2019. godine, 19.12.2019., 20.10.2020., 21.01.2021. godine za svaku radnju po 100 bodova, a što ukupno iznosi 675 bodova. Prema vrijednosti boda prema važećoj OT priznati parnični trošak tužitelja iznosi ukupno 6.750,00 kn, a koji uvećan za pripadajući iznos 25% PDV-a od 1.687,50 kn ukupno iznosi 8.437,50,00 kn. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelja pripadaju i kamate u skladu s odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a, a u svezi s člankom 30. stavkom 2. Ovršnog zakona (NN broj 112/12,

25/13, 93/14, 55/16, 73/17). Tužitelju je u cijelosti priznat parnični trošak obzirom da isti nije uspio u parnici u neznatnom dijelu, a radi kojega u postupku nisu nastali posebni troškovi.

U Splitu, 5. ožujka 2021.

SUDAC

Snježana Cvitanović,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana prijema pismenog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu, putem ovog suda, u tri primjerka.