Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-796/2020-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Maričić-Orešković, predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Branke Ježek Mjedenjak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. K. iz B. na M., OIB: ….zastupanog po punomoćniku B. Z., odvjetniku u Z., protiv tuženika Javna vatrogasna postrojba G. B. na m., OIB:…., zastupanog po punomoćniku M. P., odvjetniku u Zadru, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Pr-152/19 od 29. srpnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2021.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Pr-152/19 od 29. srpnja 2020. potvrđuje.

Obrazloženje

Citiranom presudom u točki I. izreke odbijen je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je nezakonita i nedopuštena odluka tuženika - Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu Ur.broj: 2198/16-13-19-35 od 2. rujna 2019., kojom je tuženik Javna vatrogasna postrojba G. B. na M., izvanredno otkazao ugovor o radu tužitelju A. K. iz B. na M., na radnom mjestu vatrogasac-vozač, te da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika; te da se naloži tuženiku da tužitelja vrati na posao, na radno mjesto vatrogasac - vozač, u roku od 8 dana, kao i zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka.

Točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 2.000,00 kn, u roku od 15 dana.

Protiv te presude žalbu podnosi tužitelj pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje ZPP).

Smatra da sud prvog stupnja nije utvrdio i obrazložio niti jednu činjenicu koja je odlučna za donošenje odluke po njegovom tužbenom zahtjevu, pa da je time počinjena apsolutno bitna procesna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

Daljnjim žalbenim navodima ukazujući na nezakonitost pobijane odluke, ističe kako sud nije iznio razloge o tome da je odluka nezakonita već iz razloga što o njegovom zahtjevu za zaštitu prava nije imao tko odlučiti, a to bi bilo Upravno vijeće tuženika kojem je nekoliko mjeseci prije predmetne Odluke istekao mandat, a nije imenovano novo. Smatra da je to dostatan razloga za proglašenje otkaza nedopuštenim.

Nadalje, da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, kod zaključka da je zbog izostanka tužitelja s posla tuženik morao preraspodijeliti poslove na ostale radnike. U odnosu na to, da je samo fragmentalno ocijenio iskaze pojedinih svjedoka, pa tako i iskaz svjedoka K……….. koji je naveo da su oni mala postrojba - «krpaju se svakako». Ukazuje i na iskaz svjedoka E…. iz kojeg bi proizlazilo da nije uzimao nikog iz druge smjene već da su za vrijeme tužiteljeve odsutnosti radili vatrogasci koji su inače bili s njim u smjeni, te da sa T…….. P…….. iz DVD-a B………. nije zasnivan radni odnos u to vrijeme, već naknadno. Iz toga da proizlazi, kako razlog njegova zaposlenja nije izostanak tužitelja s posla, već neki drugi, a uz to da P. nije vozač, dok je tužitelj obavljao poslove vozača- vatrogasca. Obrazloženje vezano uz narušenje ugleda tuženika da je također neutemeljeno na dokazima, da je pretraga prostorija tuženika provedena u jutarnjim satima kada građani nisu to vidjeli, a da lokalni mediji nisu prenosili činjenicu uhićenja i pretrage, pa da je neprihvatljiv zaključak da bi zbog navedenog ugled tuženika među građanima bio narušen. Nadalje ističe kako optužnica podignuta protiv tužitelja još nije potvrđena, pa da time niti nema dokaza da bi počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, tako da činjenica uhićenja i poduzimanja kaznenog progona protiv njega, nije razlog za davanje otkaza zbog narušenog ugleda. Zbog navedenog, da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, pa predlaže da se uvaženjem žalbe pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev prihvati, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da nije dopušten izvanredni otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužitelju sukladno odredbi čl. 116. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje ZR) te posljedično tužbeni zahtjev na vraćanje tužitelja na rad, sukladno odredbi čl. 124. st. 1. ZR-a.

Sud prvog stupnja utvrđuje:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 3. studenoga 2016. sklopljenog između tužitelja kao radnika i tuženika kao poslodavca i to na radnom mjestu vatrogasac-vozač;

- da je tužitelju rješenjem od 2. kolovoza 2019. određen istražni zatvor u trajanju od mjesec dana, jer je uhićen zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo, a da je prethodno izvršen i pregled prostorija tuženika;

- tuženik je od strane djelatnika zatvora obaviješten da se isti nalazi u pritvoru i u dogovoru sa punomoćnikom tužitelja, istom je do 21. kolovoza 2019. opravdan nedolazak na posao iz razloga što mu je do navedenog dana mu omogućeno korištenje godišnjeg odmora i slobodnih dana na ime prethodno odrađenih prekovremenih sati;

- da se tužitelj nakon navedenog dana nije javio na posao, pa je tuženik donio 2.rujna 2019. Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog teške povrede obveza iz radnog odnosa tako da mu radni odnos prestaje danom dostave odluke;

- da je kao razlog donošenja te Odluke navedeno da su nastupile okolnosti za izvanredni otkaz ugovora o radu, budući da nedolazak na posao nakon 21. kolovoza 2019. predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, da to ujedno znači nedovoljan broj zaposlenika u vatrogasnoj postrojbi, pa time i nemogućnost potpunog i djelotvornog djelovanja na intervencijama na kojima postoji opasnost za život i zdravlje ljudi, zbog čega se nedolazak na posao ne može tolerirati;

- da je kao razlog navedeno i provođenje istrage za kaznenog djelo iz čl. 190. st. 2. Kaznenog zakona, čime sada opravdano smatra da je njegovim ponašanjem izravno povrijeđen ugled tuženika, jer da je čl. 8. Etičkog kodeksa vatrogastva propisano da vatrogasac svojim ponašanjem utvrđuje osobni ugled i ugled Hrvatskog vatrogastva u cjelini, a kako se tužitelj nalazi u istražnom zatvoru zbog osnovane sumnje za kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa opojnim drogama, to da je na takav način narušen njegov ugled;

- da zbog svega navedenog, nije opravdano očekivati da se radnik pozove na iznošenje obrane, pa da nastavak radnog odnosa uz uvažavanje svih okolnosti, više nije moguć;

- da je protiv te Odluke tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava 17. rujna 2019. o kojem nije odlučeno, a tužbu je podnio 10. listopada 2019.;

- da je prema Statutu tuženiku za odlučivanje o zahtjevu za zaštitu prava bilo nadležno Upravno vijeće tuženika, ali je neposredno prije toga ranije imenovanim članovima istekao mandat, a nije imenovano novo upravno vijeće.

Tijekom postupka nije bilo sporno da je u konkretnom slučaju tužitelj sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa poduzeo protiv sporne odluke o otkazu na način i u rokovima propisanim odredbom čl. 123. ZR-a, te da se prije donošenja odluke tuženik obratio sindikalnom povjereniku koji se protivio donošenju te odluke.

Donošenjem citirane presude nije počinjena ni jedna od bitnih procesnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, pa tako niti ona iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer su u obrazloženju presude izneseni razlozi o odlučnim činjenicama, tako da je istu moguće ispitati.

Odredbom čl. 116. ZR-a propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, s time da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

Prema odredbi čl. 119. st. 2. ZR-a prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

Prema mišljenju ovoga suda u konkretnom slučaju, kao što je navedeno u obrazloženju Odluke nije zbog utvrđenih okolnosti bilo opravdano očekivati od poslodavca da mu omogući obranu. Konačno, kako je bio neizvjestan ostanak tužitelja u pritvoru, tuženik mu je, kao što tužitelj potvrđuje, omogućio korištenje godišnjeg odmora i slobodnih dana zaključno do 21. kolovoza 2019. Kako je tuženik obaviješten da tužitelj i dalje ostaje u pritvoru, to mu nije bio dužan omogućiti obranu, s time da je provedeno u smislu odredbe čl. 150. ZR-a savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom koji se protivio donošenju odluke.

Neprijeporno je da je Upravno vijeće tuženika bilo imenovano na vrijeme od četiri godine i da je u vrijeme donošenja pobijane Odluke istom prestao mandat, tako da nije odlučivano o zahtjevu tužitelja za zaštitu prava, podnesenom protiv navedene Odluke. Međutim, protivno stavu tužitelja, time nije dovedena u pitanje zakonitost postupanja tuženika, niti bi već iz toga razloga odluka bila nedopuštena, jer odredbom čl. 133. st. 2. ZR-a nije propisana obveza donošenja odluke po tom zahtjevu, već je poslodavac imao mogućnost odlučiti o istom, a ukoliko ne odluči, to ne sprječava pravo radnika na sudsku zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom, što je tužitelj i učinio. Osnovano tužitelj ukazuje da sama činjenica da se nalazio u istražnom zatvoru, ne bi bio razlog za izvanredni otkaz zbog neopravdanog izostanka jer je tužitelj objektivno bio spriječen pristupiti osobno na posao. Međutim, za vrijeme do 21. kolovoza 2019. tuženik mu je omogućio korištenje godišnjeg odmora i slobodnih dana, dok za razdoblje nakon toga tužitelj ne prilaže dokaze da bi se obraćao tuženiku radi opravdanja nedolaska na posao. Međutim, ispunile su se s obzirom na utvrđenje suda prvog stupnja pretpostavke propisane odredbom čl. 116. st. 1. ZR-a i iz drugih razloga, koji su također navedeni u obrazloženju pobijane odluke.

Naime, u obrazloženju Odluke navedeno je da nedolazak tužitelja na posao znači nedovoljan broj zaposlenika u vatrogasnoj postrojbi, pa time i nemogućnost potpunog i kvalitetnog djelovanja na intervencijama za koje postoji opasnost za život i zdravlje ljudi te imovinu, da donošenjem rješenja o provođenju istrage kojim je utvrđeno postojanje osnovane sumnje da je radnik počinio kazneno djelo iz čl. 190. st. 2. KZ-a, poslodavac opravdano smatra da je time povrijeđen njegov ugled, s obzirom na odredbe Etičkog kodeksa vatrogastva.

Citirana odredba čl. 116. st. 1. ZR-a determinira ocjenu predstavlja li neka činjenica osobito važnu činjenicu zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć (kao opravdan razlog za otkaz ugovora o radu), a uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju stranaka. U konkretnom slučaju, boravak tužitelja u istražnom zatvoru načelno se ne može uzeti kao skrivljeno ponašanje radnika i kao takvo dovoljan za razlog izvanredni otkaz ugovora o radu, ali i određivanje pritvora može biti takva osobito važna činjenica koja opravdava izvanredni otkaz, ovisno o okolnostima svakog konkretnog slučaja.

Prema mišljenju ovoga suda, to što je tužitelj bio u pritvoru i izostao s posla, predstavlja osobito važnu činjenicu koja opravdava otkaz ugovora o radu, jer u prvom redu ne proizlazi utvrđenim da bi se tužitelj putem punomoćnika ili osobno pismeno obratio tuženiku sa daljnjom obavijesti i zahtjevima. Protivno tvrdnjama tužitelja, njegov izostanak s posla po samoj prirodi stvari je kod tuženika izazvao poremećaj u procesu rada pored utvrđenja da je angažirao, odnosno tražio da se dodijeli u rad još jedan radnik, jer je tuženik da bi mogao obavljati redovnu djelatnost morao rasporediti radnika iz DVD-a na poslove u okviru svoje jedinice, posebno kada se uzme u obzir da je to bilo u ljetnom mjesecu kada je potreba za intervencijama tuženika povećana.

Nadalje, protivno tvrdnjama tužitelja, došlo je do povrede ugleda poslodavca pored utvrđenja da je prilikom uhićenja i pretrage kuće tužitelja obavljena i pretraga sa psom prostorija tuženika, da je notorno da su sa takvim postupanjem bili upoznati građani B. M. kao manjeg grada u kojem to ne može ostati izvan saznanja njegovih građana. Narav posla i aktivnost tuženika je takva da zaštiti život i zdravlje ljudi i imovine, pa je važna za svakog građanina tog mjesta, i njegove usluge moraju biti dostupne građanima kroz čitavo vrijeme. Kako se u pravilu radi o intervencijama koje

su

nužne

u

posebno

opasnim

i izvanrednim situacijama, to je logično da građani moraju imati povjerenja da to rade osobe koje su to u mogućnosti, između ostalog i svojom fizičkom, psihičkom i uopće zdravstvenom spremnošću i odgovarajućim profesionalnim odnosom prema poslu. Kako se radilo o kaznenoj prijavi, a kasnije i podignutoj optužnici protiv tužitelja zbog neovlaštenog nabavljanja i posjedovanja radi daljnje prodaje tvari, koje su propisom proglašene drogom i to u više navrata, to i prema mišljenju ovoga suda i u fazi dok nije donesena odluka po optužnici, već samo podizanje optužnice, negativno utječe na ugled tuženika kao poslodavca.

Navedeno, protivno stavu tužitelja potvrđuje da postoje osobito važne činjenice, uz uvaženjem svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, zbog kojih radni odnos više nije moguć, pa su i prema mišljenju ovoga suda u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 116. st. 1. ZR-a.

Odluka suda prvog stupnja o troškovima postupka u jednokratnoj naknadi za cijeli prvostupanjski postupak, temelji se na pravilnoj primjeni odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, te odredbe čl. 7. st. 2. alineja 6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).

Slijedom izloženog, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci, 5. ožujka 2021.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Ivanka Maričić Orešković, v.r.