1              Poslovni broj: 15 Kž-84/2024-3

 

             

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj:15 Kž-84/2024-3

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak, kao predsjednice vijeća, te Jasne Smiljanić i Siniše Pleše kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog N. H., zbog kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnjom – iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/2021 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika, podnesene protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: K-1589/2023-17 od 13. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 27. veljače 2024.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba optuženog N. H. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: K-1589/2023-17 od 13. prosinca 2023, optuženi N. H. proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnjom - opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. KZ/11, ., činjenično i pravno opisano izrekom te presude, pa mu je temeljem članka 139. stavak 2. KZ/11 izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Temeljem članka 54. KZ/11 optuženiku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od 20. rujna 2023., pa nadalje. Temeljem članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 88/22 u daljnjem tekstu: ZKP/08) optuženiku se nalaže da podmiri troškove psihijatrijskog vještačenja i to u iznosu od 106,10 eura[1] / 799,41 kuna.

 

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik po branitelju I. S. odvjetniku iz Z., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavak 3. ZKP/08) i odluke o kazni (članak 471. stavak 1. ZKP/08) te predlaže da Županijski sud prihvati žalbu te ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje, podredno da pobijanu presudu preinači i optuženiku izrekne blažu kaznenopravnu sankciju.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

 

5. Žalba optuženika nije osnovana.

 

6. Žalitelj ističe žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja navodeći da se prvostupanjski sud nije u dostatnoj mjeri kritički osvrnuo na iskaz oštećenog I. V. i svjedokinje M. M. V., a čiji iskazi su očito bili usmjereni na terećenje optuženog N. H. zbog počinjenja inkriminiranog mu kaznenog djela. Drži da sud nije uzeo u obzir da je svjedokinja M. M. V. mjesec dana prije inkriminiranog događaja pobjegla od svog supruga oštećenog I. V. te počela živjeti zajedno sa optuženikom u njegovom stanu, da je svjedokinja bila u ljubavnoj vezi sa optuženikom, da je u tom vremenskom periodu njezin suprug oštećeni I. V. podnio više kaznenih prijava protiv optuženika zbog prijetnji koje mu je on tada navodno upućivao, a koje prijave na kraju nisu bile procesuirane obzirom da su konstruirane od strane oštećenika kako bi optuženika razdvojio od njegove supruge M. M. V.. Smatra da se očito pristranim i arbitriranim suđenjem uzima i nalaz i mišljenje vještaka psihijatra D. Z. vjerodostojnim bez obzira što taj vještak navodi da je optuženik politoksikomanski ovisnik o alkoholu i opojnim drogama te mu je struktura i dinamika ličnosti trajno izmijenjena te da mu se bilježe depresivne psihičke tegobe. Unatoč takvom stručnom nalazu i mišljenju nakon 15 minuta razgovora sa optuženikom vještak zaključuje da čak nije niti smanjeno ubrojiv. Odbijanje dokaznog prijedloga da se u svojstvu svjedoka sasluša M. I. koji je imao neposrednog saznanja o međuljudskim odnosima između optuženika i svjedokinje oštećenika, kao i o motivima zbog kojih su oštećenik i svjedokinja teretili optuženika u predmetnom kaznenom djelu.

 

7. Žalitelj tvrdi da je ovaj kazneni postupak rezultat pomirbe između oštećenika i njegove supruge M. M. V. koja je odlučila otići od optuženika i vratiti se svom ranijem suprugu – oštećeniku.

 

8. Suprotno stavu žalitelja, činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno.

 

9. U ovom postupku nije sporno, a što iskazuje optuženik, kao i oštećenik i svjedokinja, da svjedokinja ne želi živjeti s optuženikom, a što je upravo izazvalo reakciju optuženika i njegovo nezadovoljstvo tom činjenicom.

 

10. Upravo ta situacija rezultirala je izgovorenim inkriminiranim izričajima kako je to opisao oštećenik, a o čemu suglasno iskazuje i svjedokinja M. M. V., a koje iskaze je prvostupanjski sud pravilno ocijenio vjerodostojnim. Na krivnju optuženika nije od utjecaja u konkretnom kaznenom predmetu, da su i ranije postojale kaznene prijave jer njihovo procesuiranje nije od utjecaja na ovaj kazneni postupak, iako su nedvojbeno postojale od ranije razmirice upravo zbog ljubavnog trokuta između optuženika, oštećenika i svjedokinje M. M. V., a što ne ekskulpira optužena zbog postupanja kritične zgode.

 

11. Što se tiče nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka, a koji nalaz je vještak dao u skladu sa pravilima struke proizlazi da je optuženik tempore criminis bio ubrojiv, pa stoga nema mjesta primjeni sigurnosne mjere. Stoga je pravilo sud cijenio nalaz i mišljenje vještaka vjerodostojnim.

 

12. Nadalje, nije u pravu žalitelj kad ističe da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno jer da nije ispitan svjedok M. I. na okolnost međuljudskih odnosa i motiva oštećenika i svjedokinje da terete optuženika.

 

13. Ovaj drugostupanjski sud je mišljenja da okolnosti koje navodi žalitelj nisu relevantne iz razloga što međuljudski odnosi između optuženika i oštećenika nisu sporni, dok svjedok nije neposredni očevidac događaja u odnosu na izrečene inkriminacije, a svjedok ne može biti ispitan o motivima oštećenika, odnosno motivima neke osobe, jer bi se u tom slučaju radilo o zaključcima i mišljenju svjedoka, što nije uloga svjedoka, već isključivo da svjedok iskazuje o svojim posrednim ili neposrednim saznanjima o kritičnom događaju, a što ovaj svjedok evidentno nema. Shodno navedenom, činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno, te je prvostupanjski sud za svoja utvrđenja dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

14. U odnosu na žalbu zbog odluke o kazni prvostupanjski sud je utvrdio sve okolnosti koje utječu na vrstu i mjeru kazne, te je olakotno cijenjeno okolnosti da je optuženik otac troje malodobne djece dok je otegotnim uzeo u obzir da je optuženik prema podacima iz kaznene evidencije već dva puta pravomoćno osuđivan zbog istovrsnog kaznenog djela, a što ukazuje da je specijalni povratnik. Stoga, imajući na umu navedene okolnosti, upravo kazna zatvora u trajanju od jedne godine na koju je optuženik osuđen primjerena je svim navedenim okolnostima te će se njome sukladno članku 41. KZ/11, ostvariti sve svrhe kažnjavanja te utjecati kako na optuženika tako i na ostale da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno a kažnjavanje počinitelja pravedno, a nadasve u odnosu na optuženika koji svoje ponašanje nije uskladio sa pozitivnim propisima jer se pojavljuje kao specijalni povratnik, pa nema mjesta blažem kažnjavanju. Valja istači da je prvostupanjski sud prilikom izrade odluke dužan izraditi odluku-pisani otpravak sukladno članku 59 Sudskog poslovnika.

 

15. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bile počinjenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka kao niti povrede zakona na štetu optuženika, pa je valjalo na temelju članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.

 

U Zagrebu, 27. veljače 2024.

 

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

      Lidija Vidjak, v. r.