Poslovni broj: 7 UsImio-191/20-11

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mireli Valjan-Harambašić, uz sudjelovanje zapisničarke Zrinke Abaza, u upravnom sporu tužitelja S. A. iz S., …, zastupanog po opunomoćeniku Ž. A., odvjetniku u Z., …, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, zastupanog po opunomoćeniku Željku Mijiću, službenoj osobi, radi ponovnog određivanja mirovine, nakon usmene i javne rasprave, zaključene 25. veljače 2021., objavom odluke temeljem čl. 61. st. 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17), 5. ožujka 2021.,

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 140-02/19-01/…, Urbroj: 341-99- 05/3-19-… od 17. siječnja 2020.

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

Osporenim rješenjem tuženika od 17. siječnja 2020. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, Klasa: UP/I 140-02/19-01/…, Urbroj: 341-18-05/3-19-… od 10. srpnja 2019., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za određivanjem mirovine.

Tužitelj je podnio tužbu protiv osporenog rješenja tuženika osporavajući zakonitost istog u cijelosti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredbi postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj navodi kako je pobijano rješenje nezakonito jer u dijelu ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, a obrazloženje je suprotno izreci, te je počinjeno niz povreda Zakona o općem upravnom postupku. U odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje iznosi kako je temeljem presude Visokog trgovačkog suda, poslovni broj Pž-… od 19. svibnja 2009. pogrešno utvrđeno da su tužitelju isplaćene plaće zaključno s danom 5. svibnja 2005., jer da upravo iz citirane presude proizlazi da mu je temeljem iste poslodavac dužan isplatiti još … plaća u neto iznosu od … kn, a koje plaće su dugovane za razdoblje od 06/2005 – 08/2007. Činjenično je pogrešno utvrđenje u smislu Zakona o mirovinskom osiguranju te Statuta HZMO-a da iznos iz prethodne alineje predstavlja otpremninu/naknadu štete, obzirom da iz citirane presude nedvojbeno proizlazi da se radi o isplati plaće. Činjenica da trgovačko društvo A. k. d.o.o. kao poslodavac nema dokaz o provedbi uplate ne oduzima pravo tužitelju, već suprotno. HZMO je kao tijelo dužno osigurati nadzor nad uplatom doprinosa na isplaćenu neto plaću radnika, sukladno primjenjivim zakonskim propisima. Obzirom da je kao nesporno utvrđeno da je tužitelju isplaćen neto iznos plaće od … kn, na isti iznos je poslodavac trebao obračunati propisane doprinose, a tužitelj kao radnik nema mogućnost nadzora nad navedenim, već isto vrši tuženik. U odnosu na bitnu povredu odredbi postupka, tužitelj navodi da je postupljeno protivno odredbi čl. 47. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09 - dalje: ZUP-a). Nadalje, tuženik je u postupku koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja ujedno postupio protivno odredbi čl. 50., 51. i 58. ZUP-a. U odnosu na netom iznesene odredbe ZUP-a, tužitelj je ustvrdio da iz obrazloženja pobijanog rješenja ne proizlazi kakav postupak je proveden, niti radi li se o utvrđivanju činjenica ili neposrednom rješavanju uvidom u evidencije i dokumentaciju ili ispitnom postupku. Također, prvostupanjskim rješenjem u predmetnom postupku je povrijeđen i čl. 98. ZUP-a, a obzirom da isto ne sadrži niz nužnih elemenata važnih za utvrđenje zakonitosti i pravilnosti, uključujući nazive stranaka u postupku, način pokretanja postupka, radi li se o prvostupanjskom ili ponovljenom postupku, sudjelovanju drugih tijela u postupku, podatke o kolegijalnom tijelu, te protivno stavku 5. istog članka ZUP-a, obzirom da obrazloženje ne sadrži niti jedan nužan element za utvrđenje valjanosti izreke, tj. nema potpunih zahtjeva stranaka, utvrđenja činjeničnog stanja, odlučnih razloga pri ocjeni činjenica. Vezano za nezakonitost rješenja zbog pogrešne primjene materijalnog prava, tužitelj ističe da tuženik nije naveo materijalno pravo na kojem temelji pobijano rješenje. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud, nakon provedenog postupka i izvedenih dokaza na raspravi te uvida u priloženu dokumentaciju i dokumentaciju u spisu i održane rasprave, temeljem čl. 58. ZUS donese presudu kojom će poništiti rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe Klasa: UP/II 140-02/19-01/…, Urbroj: 341-99-05/3-19-… od 17. siječnja 2020. i usvojiti zahtjev tužitelja za određivanjem mirovine sa povećanim stažem sukladno zahtjevu od dana 28. veljače 2019. te da naloži tuženiku da donese rješenje o navedenom. Tužitelj je zatražio i naknadu troškova upravnog spora.

Tuženik je u dostavljenom odgovoru na tužbu naveo da tužbeni zahtjev nije osnovan. Osporeno rješenje doneseno je u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa svim važećim zakonskim propisima. U odnosu na navode i razloge iznesene u tužbi ističe da isti nisu osnovani, odnosno nisu pravno odlučni, pozivajući se na obrazloženje osporenog rješenja, kao i na razloge navedene u prvostupanjskom rješenju od 10. srpnja 2019. Tužitelj je korisnik invalidske mirovine počevši od 5. svibnja 2005. koja je dana 1. siječnja 2015. prevedena u smislu čanka 175. stavak 8. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 157/13, skraćeno ZOMO) u starosnu mirovinu. Tužitelj je dana 20. veljače 2019. podnio zahtjev za ponovni izračun mirovine temeljem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 19. svibnja 2009., nakon čega je tijelo prvog stupnja provelo odgovarajući postupak u smislu članka 104. do 115. Zakona o mirovinskom osiguranju (dalje: ZOMO), te je utvrđeno od Odjela matične evidencije HZMO-a da ne postoji isplata plaća ni uplata doprinosa prema navedenoj sudskoj presudi. Nadalje, u postupku je utvrđeno da se radi o otpremnini i vidu naknade štete koji se isplatio tužitelju kao direktoru za slučaj da mu je bez opravdanog razloga otkazan mandat. Prema člancima 24. do 31. ZOMO, a posebno članka 26. i 27. ZOMO otpremnina odnosno naknada štete nije sadržana kao mogućnost razdoblja koja se računa u staž osiguranja. Navod tužitelja da je plaće odnosno otpremninu trebalo obračunati kod obračuna visine mirovine uz već navedeno u rješenju napominje da je otpremnina institut radnog prava koja proizlazi iz odnosa radnika i poslodavca, s osnovnim ciljem da se njome privremeno osigura egzistencija odnosno pomoć radnicima. Otpremnina je pod stanovitim uvjetima (Zakon o radu, drugi propisi, kolektivni ugovor, pravilnik o radu, ugovor o radu), pravo radnika i obveza poslodavca, koja nema važnost niti karakter mirovine za radnika. Stoga uvjeti kod isplate otpremnine, po prirodi važnosti tog pravnog instituta ne mogu imati onaj značaj koji imaju isplate mirovina. Napominje da je zahtjev za obnovu postupka neosnovan u smislu članka 134. stavak 1. ZOMO, kao i prema odredbi članka 123. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09). Osporavanim rješenjem odgovoreno je na žalbene navode, prvostupanjsko rješenje je potvrđeno kao pravilno i zakonito (zahtjev je odbijen kao neosnovan) te istim nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Prema navedenom osporeno rješenje je pravilno i na zakonu osnovano. Predlaže da sud donese presudu kojom će odbiti tužbeni zahtjev.

Sud je 21. siječnja 2021. i 25. veljače 2021. održao javne rasprave, te je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17 - dalje: ZUS-a) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

Opunomoćenica tuženika na raspravi održanoj 5. ožujka 2021. u spis je priložila izvod s računa punomoćnika tužitelja, a iz kojeg je vidljivo da je 5. studenog 2009. s osnova sudske presude u ovršnom postupku Ovr-… tužitelju isplaćen iznos od … kn, te iznos … kn, kao i iznos od … kn koji se odnosi na parnični trošak iz tog predmeta. Napominje kako iznos od … kn predstavlja glavnicu odnosno iznos od … neto plaća … kn) s pripadajućim zakonskom zateznim kamatama od 10. siječnja 2005. pa do dana isplate. Istaknula je i da su se sve do izmjena Zakona o parničnom postupku 2005. sva potraživanja s osnova plaće u sudskim postupcima utuživala i dosuđivala u neto iznosu, s tim da bi poslodavac naknadno temeljem takvih presuda vršio i uplatu doprinosa, a prema tadašnjoj praksi radnik nije bio ovlašten sam potraživati predmetne doprinose.

Sud je odbio prijedlog zamjenice opunomoćenika tužitelja za pribavom podataka od Porezne uprave jesu li tužitelju isplaćeni doprinosi, kao i prijedlog da sud od A. k. S. d.o.o., S. zatraži podatak o iznosima isplaćenim temeljem presude Visokog trgovačkog suda, kao suvišne, jer se zakonita i pravilna odluka može donijeti i bez pribave tih podatka. Sud je odbio prijedlog zamjenice opunomoćenika tužitelja za provođenjem financijsko knjigovodstvenog vještačenja na okolnost utvrđivanja s koje osnove je tužitelju isplaćen iznos od … kn, kao suvišan, jer se činjenica pravnog osnova po kojoj je naložena navedena isplata može utvrditi temeljem presude T. suda u S., poslovnog broja V P-… od 23. prosinca 2005. i presude V. t. suda poslovni broj IX Pž-… od 19. svibnja 2009. Pri tome, u spisu upravnog spora prileži i odluka V. suda RH, broj: Revt-… od 24. siječnja 2012., iz koje je razvidno da se radi o obvezi trgovačkog društva A. k. S. d.o.o., S. da tužitelju isplati jednokratni iznos od … kuna, prema odredbi članka 15. stavka 2. Ugovora, a koja odredba sadržajno predstavlja otpremninu za slučaj razrješenja tužitelja sa mjesta direktora ako dođe do jednostranog otkaza od strane Nadzornog odbora, koja obveza je nastupila 10. prosinca 2004.

Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog spora.

Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavak 3. ZUS-a, ovaj Sud utvrdio je da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan. Predmetni postupak pokrenut je zahtjevom tužitelja od 20. veljače 2019. za ponovnim izračunom mirovine, kojim je tužitelj zatražio ponovni izračun mirovine prema priloženoj presudi V. t. suda poslovni broj IX Pž-… od 19. svibnja 2009. a kojom je potvrđena presuda T. suda u S., poslovnog broja V P-… od 23. prosinca 2005.

U izreci citirane presude određeno je da je A. k. S. d.o.o., Split, dužan u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju, na ime … neto plaća, iznos od ukupno … kuna, sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 1. siječnja 2005., pa do isplate. Odredbom članka 134. stavkom 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19 - dalje: ZOMO-a), propisano je da ako se nakon donošenja rješenja protiv kojega nema redovitoga pravnog lijeka u upravnom postupku sazna za nove činjenice ili se nađe, odnosno stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi sami ili u vezi s već izvedenim ili upotrijebljenim dokazima mogli dovesti do drugačijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u prijašnjem postupku, može se iznimno od uvjeta i rokova iz Zakona o općem upravnom postupku obnoviti postupak iz mirovinskog osiguranja. U tom smislu, pod novim činjenicama podrazumijevaju se takve činjenice koje su postojale u vrijeme provođenja postupka čija se obnova traži, ali se tada za njih nije znalo ili ih se nije moglo upotrijebiti, a pod novim dokazima podrazumijevaju se dokazi o ranije poznatim ili nepoznatim činjenicama za koje se ili nije znalo, ili se znalo ali se nisu mogli pribaviti, te time niti upotrijebiti u postupku.

Pri tome se kod korištenja izvanrednih pravnih lijekova, što je i obnova postupka, u pravilu primjenjuju odredbe važećeg postupovnog propisa, dok se sama stvar rješava prema materijalnom propisu koji je bio na snazi u vrijeme ranije okončanog postupka, a koje pravno shvaćanje je izraženo i u presudi V. u. suda RH, poslovni broj: Usž-… od 10. svibnja 2018., koje u cijelosti kao pravilno prihvaća i ovaj Sud.

Iz podataka spisa razvidno je da je tužitelju rješenjem Područne službe u S. od 7. veljače 2006. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad počevši od 5. svibnja 2005., prema odredbama ranije važećeg Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04 i 92/05), a koje pravo je prevedeno na starosnu mirovinu rješenjem od 24. veljače 2015. Spisu tuženika prileži službena bilješka Odjela matične evidencije od 4. travnja 2019., iz koje je razvidno da je uvidom u Banku podataka porezne uprave utvrđeno da nije vidljiva isplata plaća ni uplata dužnih doprinosa prema presudi V. t. suda poslovni broj IX Pž-. od 19. svibnja 2009. Tužitelju su plaće isplaćene do 5. svibnja 2005., nakon čega je isti u mirovini. Poduzeće također nema nikakvih dokaza o provedenosti navedene uplate putem RS obrasca ili ID obrasca Porezne uprave, izuzev podatka s izvoda banke da je naknada isplaćena ovrhom i to u gotovini.

Odredbom čl. 81. st. 10. ZOMO-a, kao i prema ranije važećoj odredbi članka 75. stavku 8. ZOMO-a (Narodne novine, broj: 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04. i 92/05), koja je bila na snazi u vrijeme priznavanja prava na invalidsku mirovinu tužitelju, propisano je da se plaća ostvarena za godinu u kojoj se ostvaruje pravo na mirovinu ne uzima za utvrđivanje vrijednosnih bodova, već se za tu godinu uzimaju prosječni vrijednosni bodovi iz stavka 8. ovoga članka razmjerno stažu osiguranja u toj godini. Nadalje, odredbom članka 2. stavka 1. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine, broj 1/05., 14/05.), bilo je propisano da se u skladu s odredbama članka 14. stavka 1. točke 1. podtočke 1.2. Zakona o porezu na dohodak primici po osnovi naknada, potpora, nagrada, dnevnica i otpremnina smatraju primicima od nesamostalnog rada ako prelaze iznose iz stavka 2. ovoga članka. Stavkom 2. istog članka Pravilnika pod točkom 20. bilo je propisano da se u skladu s odredbom članka 10. točke 9. Zakona o porezu na dohodak oporezivim primicima po osnovi nesamostalnog rada ne smatraju iznosi što ih poslodavci isplaćuju svojim radnicima, i to otpremnine radi poslovno uvjetovanih otkaza i osobno uvjetovanih otkaza, prema Zakonu o radu, do visine … kn za svaku navršenu godinu rada kod tog poslodavca i otpremnina radi ozljede na radu ili profesionalne bolesti do visine … kn za svaku navršenu godinu rada kod tog poslodavca.

Odredbom članka 3. točkom 19. Zakona o doprinosima za obvezna osiguranja (Narodne novine, broj 147/02., 175/03., 177/04.) bilo je propisano da je plaća, novčani i svaki drugi primitak u vezi sa sadašnjim, prijašnjim ili budućim radom, bez obzira na naziv i oblik isplate, oporeziv prema propisima o porezu na dohodak, koji je s osnove radnog odnosa ili s osnove članstva u predstavničkom tijelu i izvršnom tijelu državne vlasti, jedinice područne (regionalne) samouprave i jedinice lokalne samouprave u određenom mjesecu, poslodavac ili tijelo uprave isplatio ili bio dužan isplatiti radniku prema propisima o radu, drugim propisom ili kolektivnim ugovorom, a sastoji se od iznosa doprinosa iz osnovice, poreza i prireza porezu na dohodak i iznosa koji se isplaćuje radniku s te osnove.

Iz navedenih odredbi Zakona o porezu na dohodak, kao i Pravilnika o porezu na dohodak, proizlazi da se plaćom smatra otpremnina odnosno dio otpremnine na koji se plaća porez na dohodak i doprinosi.

Iz utvrđenog činjeničnog stanja i citirane odredbe članka 2. stavka 1. Pravilnika slijedi da bi iznos otpremnine bio oporeziv, te se može smatrati plaćom jer otpremnina u iznosu od … kuna prelazi iznos od … kuna za svaku navršenu godinu rada kod poslodavca A. k. S. d.o.o., S., kod kojeg poslodavca je tužitelj bio u radnom odnosu od 2. ožujka 2002. do 22. travnja 2005.

Otpremnina, koja se smatra plaćom u smislu Zakona o porezu na dohodak, kao i Pravilnika o porezu na dohodak, mogla bi se uračunati u svotu mirovine kada su plaćeni dužni doprinosi te kada je isplaćena u godini koja prethodi godini u kojoj osiguranik ostvaruje pravo na mirovinu.

Međutim, kako je tužitelj pravo na otpremninu ostvario u godini u kojoj ostvaruje pravo na mirovinu (2005.), a koja otpremnina je prema podacima spisa tužitelju isplaćena 2009., pri čemu iz podataka spisa, odnosno uvidom u banku podataka porezne uprave, kojom tuženik raspolaže, proizlazi da nisu plaćeni dužni doprinosi, to se otpremnina ne uzima u obzir prilikom utvrđivanja vrijednosnih bodova, te u skladu s tim ne ulazi u izračun mirovine, te priložene presude, kao novi dokaz, nisu mogle poslužiti kao osnova za ponovno određivanje mirovine, u smislu članka 134. ZOMO-a.

Stoga su prvostupanjsko tijelo i tuženik pravilno ocijenili da nema uvjeta za obnovu postupka, sukladno članku 134. ZOMO, te s tim u svezi primjenom članka 126. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine: broj: 47/09 - dalje: ZUP-a), te su pravilno utvrdili temeljem priloženih presuda da navedeni iznos od … kn predstavlja isplatu otpremnine, a što je razvidno i iz obrazloženja priloženih presuda. U obrazloženju prvostupanjskog rješenja pravilno je navedeno da tužitelj nije dostavio dokaze temeljem kojih bi mu se mogla ponovno odrediti mirovina, pri čemu Sud napominje da se isti izrijekom nisu pozvali na citiranu odredbu ZOMO, međutim koji nedostatak ne utječe na drugačije odlučivanje u predmetnom upravnom postupku.

Zaključno, Sud ističe kako tužitelj pogrešno smatra da mu je presudom T. suda u S., poslovnog broja V P-… od 23. prosinca 2005. priznat radni staž, kako je naveo u predmetnom zahtjevu, te nema niti zakonske osnove za priznavanjem tužitelju mirovinskog staža u obnovljenom postupku, sukladno odredbama ZOMO-a.

Slijedom svega navedenog, po ocjeni ovog suda, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, već je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo, pri čemu nisu povrijeđene odredbe postupka.

Stoga je valjalo, na temelju odredbe članka 57. stavka 2. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci presude.

Zamjenica opunomoćenika tužitelja na raspravi održanoj kod ovog suda 25. veljače 2021. zatražila je i popisala troškove upravnog spora.

S obzirom da sukladno odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u točki 2. izreke.

U Splitu, 5. ožujka 2021.

S U T K I N J A

Mirela Valjan-Harambašić, v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i odluke o trošku dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (čl. 66. i 79. stavak 7. ZUS-a).

Za točnost otpravka - ovlašteni službenik

Zrinka Abaza