REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-2251/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić, kao predsjednice vijeća te Ljiljane Percel i Jasne Momirović, kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ĆČ, zbog prekršaja iz članka 76.a točke 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti („Narodne novine“ broj 79/07, 113/08, 43/09, 130/17, 114/18, 47/20 i 134/20), odlučujući o prigovoru okrivljenika ĆČ, podnesenom protiv prekršajnog naloga Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Zagreb, Službe za nadzor hrane, vode za ljudsku potrošnju i predmeta opće uporabe Zaprešić, Klasa: UP/I-540-02/20-02/11714, Ur. broj: 443-02-05-03/7-20-3 od 8. svibnja 2020., na sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prigovor okrivljenika ĆČ i potvrđuje pobijani prekršajni nalog.

II. Na temelju članka 139. stavka 3., u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3. c) Prekršajnog zakona, okrivljenik ĆČ dužan je platiti paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 200,00 kn (dvjesto kuna), u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, pod prijetnjom izvršenja.

Obrazloženje

Pobijanim prekršajnim nalogom okrivljenik ĆČ proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 8.000,00 kuna, zbog prekršaja iz članka 76.a točke 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, činjenično opisanog u izreci prekršajnog naloga.

Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor samo zbog odluke o kazni, zbog čega se, u smislu članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o istom prigovoru odlučuje odgovarajućom primjenom odredbi o žalbenom postupku. Žalitelj u svom prigovoru priznaje počinjenje djela i izražava iskreno kajanje, ali navodi da bi mu plaćanje novčane kazne u tako visokom iznosu ugrozilo egzistenciju, pa stoga moli da mu se novčana kazna smanji.

Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u prigovoru, prigovor prihvati.

Prigovor nije osnovan.

Odlučujući o prigovoru i ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske nije našao da bi pobijanim prekršajnim nalogom bile na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, da bi u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, niti da bi pobijanim nalogom bile počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

Ispitujući dalje pobijani prekršajni nalog u odnosu na odluku o izrečenoj novčanoj kazni, uz ocjenu navoda prigovora, ovaj Sud je našao da je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrečena primjerena novčana kazna koja nije prestroga, tim više što je izrečena u visini zakonom propisanog posebnog minimuma, jer je za prekršaj iz članka 76.a točke 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti za fizičku osobu propisana novčana kazna u rasponu od 8.000,00 do 15.000,00 kuna.

Novčana kazna izrečena okrivljeniku za počinjeno djelo razmjerna je prirodi i težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne. Za svoju odluku o visini izrečene novčane kazne izdavatelj prekršajnog naloga dao je valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, a navodi prigovora koji nisu potkrijepljeni nikakvim dokazima o osobnim i imovinskim prilikama okrivljenika, nisu takvi da bi mogli dovesti do preinačenja odluke o kazni.

Stoga ovaj Sud smatra da će se upravo izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja i utjecati na okrivljenika da se ubuduće kloni činjenja ovakvih ili sličnih prekršaja, odnosno da će se izrečenom novčanom kaznom postići kako opća, tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle svrha specijalne i generalne prevencije.

Zbog izloženih razloga valjalo je prigovor okrivljenika odbiti kao neosnovan i pobijani prekršajni nalog potvrditi.

Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona kojom je propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota je, sukladno članku 138. stavku 3. Prekršajnog zakona, određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, s obzirom na složenost i trajanje prekršajnog postupka.

Slijedom iznesenog, presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu 4. ožujka 2021.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Željko Kudrić, v. r.

Katica Lučić, v. r.

Presuda se dostavlja Državnom inspektoratu Republike Hrvatske, Područnom uredu Zagreb, Službi za nadzor hrane, vode za ljudsku potrošnju i predmeta opće uporabe Zaprešić, u 3 (tri) otpravka: za spis i okrivljenika.