REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kžzd 4/2021-8

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. A. M., zbog kaznenih djela iz čl. 193. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11. - dalje: KZ/97.), čl. 158. st. 6. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. ispravak, 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 24. studenog 2020. broj Kzd-7/2020-40, u sjednici održanoj 4. ožujka 2021., u prisutnosti u javnom dijelu opt. A. M. i njegovog branitelja, Z. V., odvjetnika iz B.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se žalba opt. A. M., ukida se prvostupanjska presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

II. Uslijed odluke pod I., žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

III. Na temelju članka 484. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) protiv optuženog A. M. produljuje se istražni zatvor iz osnove u čl. 123. st. 1. toč 3. ZKP/08.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Bjelovaru opt. A. M. proglašen je krivim zbog osam seksualnih delikata počinjenih na štetu unuke, djeteta M. B. i to:

- pod toč. 1. izreke, zbog kaznenog djela iz čl. 193. st. 2. KZ/97. za koje je utvrđena kazna zatvora u trajanju sedam mjeseci,

- pod toč. 2. izreke, zbog kaznenog djela iz čl. 158. st. 6. KZ/11. za koje je utvrđena kazna zatvora u trajanju jedne godine,

- pod toč. 3. i 4. izreke zbog kaznenih djela iz čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 158. st. 5. KZ/11. za koje su utvrđene kazne zatvora u trajanju pet godina (toč. 3.) i šest godina (toč. 4.),

- pod toč. 5. i 6. izreke zbog kaznenih djela iz čl. 159. st. 2. KZ/11. za koja su utvrđene kazne zatvora u trajanju jedne godine (toč.5.) i tri godine (toč. 6.),

- pod toč. 7. izreke zbog kaznenog djela iz čl. 159. st. 2. u vezi s čl. 34. KZ/11. za koje je utvrđena kazna zatvora u trajanju jedne godine,

- pod toč. 8. izreke zbog kaznenog djela iz čl. 165. st. 1. KZ/11. za koje je utvrđena kazna zatvora u trajanju šest mjeseci,

pa je optuženik primjenom čl. 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju devet godina u koju kaznu se uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 17. veljače 2020. pa nadalje.

Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08. optuženiku je naloženo naknaditi trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08. u iznosu 60,00 kuna te paušalnu svotu 1.000,00 kn u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude.

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači „u smislu žalbenih navoda“ (optuženika osudi na jedinstvenu kaznu zatvora u duljem trajanju).

Žalbu je podnio i opt. A. M. osobno i putem branitelja Z. V., odvjetnika iz B., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni. Predlaže izricanje oslobađajuće presude (osobna žalba) odnosno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, a zatražena je i obavijest o sjednici vijeća. Obje žalbe će biti razmotrene kao jedinstvena optuženikova žalba.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Sukladno čl. 475. st. 2., 4. i 8. ZKP/08. sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u odsutnosti uredno izviještenog državnog odvjetnika, a u prisutnosti optuženika (uz pomoć tehničkog uređaja za vezu na daljinu) i njegovog branitelja.

Žalba optuženika je osnovana, dok je žalba državnog odvjetnika bespredmetna.

Premda se optuženik neosnovano žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, osnovano pobija prvostupanjsku presudu zbog, za sada, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

U žalbi prigovara da je činjenično stanje ostalo nepotpuno, a time i pogrešno utvrđeno zbog odbijenih dokaznih prijedloga za psihologijsko psihijatrijsko vještačenje oštećenice i psihijatrijsko vještačenje optuženika. Obrazlaže da u spisu „prileži medicinska dokumentacija za oštećenu“, da je oštećenica odrastala u disfunkcionalnoj obitelji, da je tijekom obrade u Poliklinici za zaštitu djece grada Z. razgovor o predmetnim događajima obavio samo psihijatar (dr. I. P.), pa stoga smatra da je radi provjere vjerodostojnosti iskaza, koji je temelj osuđujuće presude, trebalo provesti predloženo vještačenje. Zamjera prvostupanjskom sudu što je tijekom rasprave odustao od prihvaćenog prijedloga obrane za ispitivanjem svih članova stručnog tima Poliklinike koji su sudjelovali u opservaciji. Navodi da se osuđujuća presuda temelji isključivo na „neodređenom i šturom“ iskazu oštećenice koja „nije u mogućnosti jasno i decidirano postaviti vremenski okvir počinjenja pojedinih ... kaznenih djela a što je ... bitna činjenica jer o samom vremenskom trenutku navodnog počinjenja ovisi i dob oštećene kao žrtve, a samim time i pravna kvalifikacija djela.“

Prema razlozima pobijane presude prvostupanjski sud ne prihvaća optuženikovo negiranje kaznenih djela već zaključak o dokazanosti istih temelji na personalnim dokazima prije svega iskazu oštećenice i posrednih svjedoka te dokumentaciji u spisu (Poliklinika za zaštitu djece grada Z., Centar za socijalnu skrb).

Međutim, imajući na umu žalbene navode optuženika, poglavito da se utvrđenje kaznene odgovornosti za predmetna kaznena djela temelji na iskazu maloljetne oštećenice, za pravilno presuđenje i vrednovanje njenog iskaza trebalo je temeljitije provesti dokazni postupak te ga pomno i sveobuhvatno ocijeniti.

Naime, oštećenica je kaznena djela prijavila u veljači 2020. uz potporu i poticaj svojih prijatelja kojima se povjerila o proživljenom dugotrajnom seksualnom zlostavljanju pri čemu je „svakom od njih ispričala neki od segmenata tog zlostavljanja ali ne sve oblike zlostavljanja koje je doživjela“ kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud. Prema načinu na koji je oštećenica ispitana na dokaznom ročištu, tada u dobi od šesnaest godina, razvidno je da posve izostaje narativni dio iskaza, naprotiv oštećenica uz stalnu intervenciju stručne osobe ispitivača tek kratko odgovara na konkretno postavljana pitanja.

Prvostupanjski sud ocjenjuje da je iskaz oštećenice uvjerljiv kada opisuje različite oblike spolnog zlostavljanja „smještajući događaje u vremenski odredive okvire“ te nalazi da je „oštećenici teško i neugodno zbog svega što mora iskazivati“ uz ocjenu da su događaji opisani s dovoljno detalja koji upućuju na vjerodostojnost zbivanja. U odnosu na dokazanost i pravnu ocjenu pojedinih kaznenih djela prvostupanjski sud navodi da oštećenica „nije izričito iskazivala u kojem razdoblju su bili ovi spolni odnosi i da je iz takvog iskaza upitno je li to bilo prije njene petnaeste godine“. Ipak, na temelju njenog navoda kako je bilo „pedesetak takvih spolnih odnosa“ (oštećenica navodi „onako više od 50 puta, možda manje ne znam“) i iskaza svjedoka A. M. da se događalo jednom mjesečno ili jednom u dva mjeseca, zaključuje da su spolni odnosi započeli prije navršene petnaeste godine te da su dokazane i ostale inkriminirane radnje odnosno kaznena djela iz izreke presude.

Ovdje odmah valja reći da je činjenični opis predmetnih kaznenih djela sastavljen na način da su pojedina kaznena djela određena s obzirom na životnu dob oštećenice (prije i nakon navršene petnaeste godine života), mjesto počinjenja (npr. toč. 1. i 2.), odnosno oblik spolnih radnji unutar iste životne dobi i istog mjesta počinjenja djela. (toč. 3.-stavljanje prsta u spolovilo, toč. 4. spolni odnosi, oba djela prije navršene petnaeste godine života, te istovjetno razdvojena kaznena djela u toč. 5. i 6. nakon navršene petnaeste godine života). Imajući na umu koncepciju činjeničnog opisa djela, da je optuženik proglašen krivim za osam kaznenih djela u stjecaju, ali i način na koji je oštećenica ispitana na dokaznom ročištu, ostaje nerazjašnjeno jesu li radnje penetracije prstima u spolovilo oštećenice poduzimane zasebno i neovisno o spolnim odnosima ili u sklopu obavljanja spolnih odnosa kad se ne bi radilo o zasebnim kaznenim djelima, osobito imajući na umu i žalbom, za sada, osnovano problematiziranje utvrđenja vremena prvog spolnog odnosa.

Nadalje, uvažavajući i podatke o pojavi izvjesnih poremećaja u ponašanju oštećenice na što ukazuje optuženik u obrani, a potvrđuju iskazima majka i otac oštećenice, pri čemu nije bez značaja način na koji je oštećenica iskazivala kao svjedok na dokaznom ročištu, trebalo je provesti stručnu evaluaciju kako bi se primjenom znanstvenih metoda i tehnika ocijenio njen psihofizički status, kompetencija i kredibilitet za svjedočenje pa osnovano optuženik prigovara odbijenom dokaznom prijedlogu za provođenje psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja.

Slijedom navedenog u pravu je optuženik da je činjenično stanje, za sada, pogrešno i nepotpuno utvrđeno pa je pobijanu presudu trebalo ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uslijed čega je žalba državnog odvjetnika bespredmetna.

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će iznova provesti sve dokaze, dokazni postupak će dopuniti kako je upućen ovom odlukom te provođenjem drugih dokaza koji se ukažu potrebnim. Potom će sve dokaze vrednovati svakog za sebe i u međusobnoj povezanosti, pravilno ih ocijeniti te donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu, koju će valjano i potpuno obrazložiti sukladno čl. 459. st. 5. ZKP/08.

Budući da je prvostupanjska presuda ukinuta, a optuženik se nalazi u istražnom zatvoru trebalo u smislu čl. 484. st. 3. ZKP/08. ispitati po službenoj dužnosti postoje li još razlozi za istražni zatvor.

Po ocjeni ovog suda razlozi za istražni zatvor iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08. još uvijek postoje.

Kako je i dalje egzistentna potvrđena optužnica prema kojoj je optuženik osnovano sumnjiv da je višekratno, raznim oblicima spolnih radnji u razdoblju od 2010. do veljače 2020. seksualno zlostavljao svoju maloljetnu unuku, to upornost i ustrajnost u izvršenju terećenih radnji, unatoč optuženikove neosuđivanosti, i dalje upućuje na postojanje iteracijske opasnosti zbog čega je istražni zatvor produljen po osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08., sukladno stanju stvari za sada bez primjene blaže mjere.

Slijedom navedenog trebalo je, na temelju čl. 483. st. 1. i čl. 484. st. 1. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 4. ožujka 2021.

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.