Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-Us-3/2021-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Katušić- Jergović, predsjednice vijeća te dr. sc. Lane Petö Kujundžić i mr. sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom postupku protiv okrivljenog Ž. V. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 329. stavak 1. točka 4. u vezi članka 190. stavak 2. i članka 52. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog Ž. V. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci broj Kv I-Us-6/2021-5 (Kov-Us-4/2020.) od 22. siječnja 2021. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2021.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog Ž. V. kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u u Rijeci broj Kv I-Us-6/2021-5 (Kov-Us- 4/2020.) od 22. siječnja 2021., nakon podignute optužnice Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta broj KO-US-44/2020. od 27. srpnja 2020., protiv okrivljenog D.
V., okrivljenog Ž. V., okrivljenog Z. K., okrivljenog V. V., okrivljenog V. L. i okrivljenog K. V., zbog kaznenog djela počinjenje kaznenog djela u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 329. stavak 1. točka 4. u vezi članka 190. stavak 2. i članka 52. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor protiv okrivljenog Ž. V. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. U istražni zatvor okrivljeniku je uračunato vrijeme lišenja slobode od 28. siječnja 2020. pa nadalje.
Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je okrivljeni Ž. V., po branitelju odvjetniku A. D., ne navodeći žalbene osnove. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske „usvajanje žalbe i ukidanje pobijanog rješenja“.
Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Žalba nije osnovana.
Protivno istaknutim žalbenim navodima kojima se osporava zakonitost pobijanog rješenja, prvostupanjski je sud, prilikom donošenja pobijanog rješenja, potpuno i pravilno utvrdio postojanje, kako opće, tako i posebnih pretpostavki, za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog Ž. V. iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Potom je pravilno zaključio da se u ovom stadiju postupka svrha istražnog zatvora ne može postići primjenom blažih mjera. Za tu odluku prvostupanjski sud je dao jasne i valjane razloge, koje u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.
U žalbi se kao argumenti protiv mjere istražnog zatvora ističu zdravstveni problemi žalitelja koji su ugroženi lišenjem slobode. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske prema podacima u spisu za zaključiti je da je okrivljeniku unutar zatvorskog sustava pružena odgovarajuća i potrebna medicinska skrb od strane kvalificiranog osoblja i o tome je sačinjen sveobuhvatan zapis (dopisi Zatvora u R. od 28. prosinca 2020., list 183, i 11. veljače 2020., list 210, o liječničkim pregledima 18. veljače 2020., 18. prosinca 2020. i 11. veljače 2020.). Točno je da su osobe u istražnom zatvoru u ranjivom položaju u slučaju bolesti, ali zato je dužnost vlasti da zaštiti njihovo zdravlje i dobrobit na odgovarajući način, među ostalim potrebnom medicinskom pomoći i brigom. Tome u prilog govori i praksa Europskog suda za ljudska prava (Stanev v. Bulgaria, broj 36760/06, §204 i mnoge druge). Imajući u vidu da istražni zatvorenici po prirodi stvari nemaju zajamčenu istu razinu medicinskog tretmana, koji je dostupan osobama na slobodi u najboljim medicinskim ustanovama izvan zatvorskog sustava, a s obzirom na razinu medicinske brige koja je okrivljeniku pružena unutar zatvorskog sustava, okolnosti koje ističe žalitelj nisu takve da bi nadmašile opći interes koji se ostvaruje lišenjem slobode okrivljenika, a to je zaštita socijalne sredine od novih kaznenih djela za koja za sada postoji predvidiva opasnost da će ih okrivljenik počiniti.
U tom kontekstu, a imajući na umu sve ranije rečeno, nije nađeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorskih osnova na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i zakonskih prava okrivljenika u vezi zaštite njegova zdravlja. Bez značaja su i pretpostavke okrivljenika u žalbi o tome da je neizvjesno kad će optužno vijeće odlučivati o optužnici jer ne utječu na egzistentnost pretpostavki za produljenje istražnog zatvora.
U odnosu na žalbene navode žalitelja kojim upire na dugotrajnost boravka u istražnom zatvoru, drugostupanjski sud nalazi da ni načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između, s jedne strane, težine kaznenog djela za koje se tereti okrivljenik koja se reflektira u propisanoj kazni (od tri do petnaest godina), kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja optuženika, te, s druge strane, o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu se žalitelj nalazi u istražnom zatvoru od 28. siječnja 2020., dakle, tek nešto duže od jedne godine.
Budući da žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 4. ožujka 2021.
Predsjednica vijeća:
Sanja Katušić –Jergović, v.r.
