Poslovni broj: Usž-3136/20-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Ante Galića i Sanje Štefan, članova vijeća te višeg sudskog savjetnika Tomislava Jukića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja T. G. iz Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreza na dohodak, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3030/19-7 od 17. travnja 2020., na sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2021.,

p r e s u d i o  j e

Poništava se presuda Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: UsI-3030/19-7 od 17. travnja 2020. i sudi:

Poništava se rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-18/15-01/423, URBROJ: 513-04/19-2 od 10. srpnja 2019. i rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda S. H., Ispostave S., KLASA: UP/I-410-23/2013-02/04599, URBROJ: 513-007-25-07-2015-02 od 30. ožujka 2015.

Obrazloženje

Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-18/15-01/423, URBROJ: 513-04/19-2 od 10. srpnja 2019. Navedenim rješenjem odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda S. H., Ispostave S., KLASA: UP/I-410-23/2013- 02/04599, URBROJ: 513-007-25-07-2015-02 od 30. ožujka 2015., a tim je rješenjem tužitelju za 2012. utvrđen dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 142.557,16 kn, te drugi dohodak u iznosu od 13.888,90 kn, odnosno ukupni godišnji dohodak u iznos od 156.446,06 kn, ukupni godišnji osobni odbitak u iznosu od 25.600,00 kn te godišnja porezna osnovica u iznosu od 130.846,06 kn na koju je utvrđena godišnja obveza poreza u iznosu od 28.033,89 kn te razlika poreza i prireza za uplatu u iznosu od 7.920,19 kn.

Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno zbog nastupa zastare prava na utvrđivanje predmetne porezne obveze. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i utvrditi nastup zastare.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba je osnovana.

Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj dana 25. veljače 2013. podnio prvostupanjskom poreznom tijelu godišnju prijavu poreza na dohodak za 2012. Rješavajući predmetnu prijavu prvostupanjsko porezno tijelo je rješenjem KLASA: UP/I-410-23/2013- 02/04599, URBROJ: 513-007-25-07-2015-02 od 30. ožujka 2015. tužitelju utvrdilo obvezu poreza na dohodak.

Navedeno prvostupanjsko rješenje uručeno je tužitelju 3. travnja 2015., dok je tuženik o tužiteljevoj žalbi izjavljenoj protiv navedenog rješenja odlučio rješenjem od 10. srpnja 2019.

U žalbenoj fazi upravnog spora između stranaka je sporno je li od donošenja prvostupanjskog rješenja odnosno od početka tijeka zastarnog roka do donošenja tuženikovog rješenja kojim je odlučeno o žalbi tužitelja nastupila relativna zastara. S time u vezi potrebno je ocijeniti pravilnost primjene odredbi članaka 94. do 96. Općeg poreznog zakona (''Narodne novine'', 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16. – dalje: OPZ).

U skladu s odredbama OPZ-a, žalbeni postupak je dio upravnog poreznog postupka koji s prvostupanjskim postupkom čini jednu cjelinu, zbog čega se tijek relativne zastare prekida svakom službenom radnjom usmjerenom na utvrđivanje porezne obveze, koja mora biti dostavljena na znanje poreznom obvezniku na zakonom propisani način, a sve te radnje trebaju biti provedene u roku od šest godina, tj. prije nastupa apsolutne zastare. Između tih radnji ne smije proteći više od tri godine jer nastupa relativna zastara, bez obzira u kojoj se fazi postupak nalazi. Takvo stajalište zauzeli su i Vrhovni sud Republike Hrvatske i Ustavni sud Republike Hrvatske u nizu svojih odluka.

U predmetnom postupku je utvrđeno da od donošenja prvostupanjskog rješenja pa do donošenja tuženikovog rješenja, porezno tijelo nije poduzelo niti jednu radnju kojom bi relativna zastara bila prekinuta, a zbog čega je tijekom žalbenog postupka nastupila relativna zastara prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze tužitelja.

Neosnovano se pri tome prvostupanjski sud poziva na odredbe Općeg poreznog zakona (''Narodne novine'', 115/16.), jer se prema prijelaznim i završnim odredbama tog Zakona, člankom 197., postupci koji su pokrenuti prije stupanja na snagu tog Zakona, prema ranije važećem OPZ-u dovršavaju prema odredbama ranije važećeg Zakona (stavak 1.), osim u iznimnim slučajevima propisanim u stavku 2. tog članka, o kojima ovdje nije riječ. Proizlazi, dakle, da je prvostupanjski sud propustio utvrditi nastup relativne zastare prava na utvrđivanje predmetne porezne obveze poreza na dohodak, slijedom čega je ovaj Sud na temelju članka 74. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.) poništio prvostupanjsku presudu, kao i rješenja poreznih tijela, kako je i odlučeno u izreci ove presude.

U Zagrebu 4. ožujka 2021.

Predsjednica vijeća:

dr. sc. Sanja Otočan, v.r.