Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Daruvaru

Daruvar, S. Radića br. 27

Psp-11/2020-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Bjelovaru Stalna služba u Daruvaru po sutkinji toga suda Dajani Gabud Jandoš kao sucu pojedincu u pravnoj stvari I tužitelja I. Č., Š. 27, 43500 Š., OIB: … i II tužitelja F. Č., L. 56, 10000 Z., OIB: …, oboje zastupani po S. G., odvjetnici iz Z., protiv tuženika M. M., V. B. 143, 43500 V. B., OIB: …, zastupanog po M. L., odvjetnici iz D., radi smetanja posjeda, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 03. veljače 2021. godine u prisutnosti I i II tužitelja, tuženika, te punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu i uručenje rješenja dana 03. ožujka 2021. godine

r i j e š i o  j e

I Odbija se zahtjev tužitelja kao neosnovan koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je tuženik, M. M., OIB: …, V. B. 143, 43500 V. B., dana 24. travnja 2020. godine pa nadalje samovlasno smetao posjed I-tužitelja, I. Č., V. B., Š. 19, OIB: …, i II-tužitelja, F. Č., V. B., Š. 3, OIB: …, na katastarskim česticama br. 1199/3 i 1199/5, posjedovni list 846 k.o. V. B., područni ured za katastar B., odjel za katastar nekretnina D., te katastarskim česticama 1587/6 i 1592/5, posjedovni list 52, k.o. V. B., područni ured za katastar B., odjel za katastar nekretnina D., na način da je neovlašteno stupio na posjed u pratnji geodeta, izvršio radnje mjerenja zemljišta te postavio kolce na posjed, traktorom preorao zemlju te posadio određene kulture.

2.. Naređuje se tuženiku, M. M., OIB: …, V. B. 143, 43500 V. B., uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u trenutku smetanja posjeda na način da u roku od 8 dana tuženik vrati posjed I-tužitelju i II-tužitelju, ukloni kolce, traktor i eventualne druge naprave koje se nalaze na posjedu te poduzme radnje da vrati preoranu zemlju u stanje kakvo je bilo u trenutku smetanja posjeda.

3. Zabranjuje se tuženiku, M. M., OIB: …, V. B. 143, 43500 V. B., takvo ili slično smetanje za ubuduće pod prijetnjom ovrhe.“

II Nalaže se tužiteljima da tuženiku nadoknade parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn, u roku od 8 dana.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

Tužitelji I. Č. iz Š. i F. Č. iz Z., oboje zastupani po odvjetnici S. G. iz Z., podnijeli su kod ovog suda tužbu dana 24. svibnja 2020. godine protiv tuženika M. M. iz V. B. 143, zbog smetanja posjeda na nekretninama pobliže označenim u točci I.1 izreke odluke.

U tužbi se navodi, da tužitelji već preko 20 godina uživaju faktičnu vlast na predmetnim nekretninama, te su dakle njihovi posjednici i to sve na način da ih redovito obrađuju, sade razne kulture, brinu se i održavaju posađene kulture, te skupljaju plodove zemlje, štoviše tužitelji su i primatelji potpora od Agencije. Dana 24. svibnja 2020. godine tuženik je samovlasno smetao posjed tužitelja tako što je protivno njihovoj volji, u pratnji geodeta pristupio na njihov posjed i to prvo na čest. 1199/3 i 1199/5, a zatim na čest. 1587/6 i 1592/5. Zatim je zajedno sa geodetom proveo određene radnje i mjerenja na posjedu, te postavio kolce, koji i dalje stoje na postavljenim mjestima, a nakon toga tuženik je započeo s oranjem zemlje na oduzetom posjedu. Po saznanju za tuženikov čin smetanja od osoba B. T., J. T. i H. T., II tužitelj (F. Č.) je pozvao policiju i u njenoj pratnji došao na predmetne čestice, te je policija napravila izvid, fotografirala teren i izradila zapisnik. Nakon ovoga tuženik je i u naredne dane nastavio s daljnjim radnjama smetanja posjeda obrađujući zemlju, a kakvo stanje je ostalo u trenutku podnošenja predmetne tužbe. Tužitelj se u tužbi poziva na odredbe članka 20., 21. i 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, te predlaže sudu rješenjem utvrditi da je tuženik smetao tužitelje na predmetnim nekretninama na način kako je to pobliže naznačeno u točci I.1 izreke ove odluke i to na dan 24. travnja 2020. godine, naložiti tuženiku uspostavu posjedovnog stanja kakvo je bilo u trenutku smetanja posjeda, te mu zabraniti takvo ili slično smetanje ubuduće.

U odgovoru na tužbu tuženik osporava da bi tužitelji bili u posjedu predmetnih nekretnina ističući, da tuženik nema saznanja o kvaliteti i vremenskom trajanju posjeda tužitelja. Tuženik osporava da bi samovlasno smetao posjed tužitelja, te ističe da je dana 24. lipnja 2019. godine od P. R. kupio kčbr. 1587/6 i kčbr. 1592/5 kojom prilikom ga je prodavatelj i uveo u posjed kupljenih nekretnina, koje su u naravi predstavljale zapuštene samonikle livade. U trenutku kupoprodaje prodavatelj P. R. bio je upisan kao posjednik i izvanknjižni vlasnik predmetnih nekretnina kod katastra, a predmetne nekretnine stekao je nasljeđivanjem od svoje pok. majke M. K.. Predmetne nekretnine kčbr. 1199/3 i kčbr. 1199/5 tuženik je kupio dana 06. ožujka 2020. godine od B. i S. P., koji su bili upisani kao vlasnici i posjednici predmetnih nekretnina, time da je istoga dana B. P. tuženika i uveo u posjed nekretnina koje su bile predmetom kupoprodaje, te se dakle tuženik nalazi u posjedu kčbr. 1587/6 i 1592/5 od lipnja 2019. godine, a u posjedu 1199/3 i 1199/5 od ožujka 2020. godine. Tuženik nije 24. svibnja 2020. godine samovlasno smetao tužitelja u posjedu predmetnih nekretnina jer se već od ranije upravo tuženik nalazio u posjedu predmetnih nekretnina. Točno je, da je tuženik u proljeće 2020. godine obradio zemlju koja se nalazi u njegovu posjedu i vlasništvu, time da u odgovoru na tužbu nije mogao učiniti nespornim vrijeme obrade, slijedom čega je istakao prigovor prekluzija prava tužitelja na podnošenje posjedovne zaštite, sve jer je tuženik u posjedu predmetnih nekretnina od dana kupoprodaje istih. Tuženik se u cijelosti protivio tužbi tužitelja i njihovu tužbenom zahtjevu.

U očitovanju tužitelja na dostavljen im odgovor na tužbu tuženika isti su iznijeli, da su saznali za samovlasno smetanje posjeda dana 24. svibnja 2020. godine kada su zatekli tuženika kako uzurpira njihov posjed, te je o navedenom događaju bila obaviještena policija i od strane II tužitelja i od strane tuženika. Tužitelji su ustrajali na tome da su se u vrijeme počinjenja smetanja posjeda, dakle na dan 24. travnja 2020. godine i do toga dana nalazili u posljednjem mirnom posjedu.

U postupku izvođenja dokaza sud je saslušao stranke, te izvršio uvid u dokumentaciju koja je dostavljena uz tužbu (list 9-17) koju čine: zapisnik o evidenciji uporabe poljoprivrednog zemljišta od 06. prosinca 2010. godine, dokumentaciju dostavljenu uz odgovor na tužbu koju čine: ugovor o kupoprodaji nekretnine od 06. ožujka 2020. godine (list 23-25), ugovor o kupoprodaji nekretnine (list 25-28), prijepis posjedovnog lista br. 52 k.o. V. B. (list 29-30), dokumentaciju dostavljenu uz podnesak tužitelja (list 35) koju čini izvješće o događaju Policijske postaje D. od 26. svibnja 2020. godine, dokumentaciju dostavljenu od Agencije (list 49-162), pročitani su iskazi svjedoka Z. K., B. P., N. P. (list 163-165), te iskazi svjedoka H. T., J. T., B. T., M. Č., L. D., F. M., N. M. i N. M. (list 175-181).

Temeljem provedenih dokaza i njima utvrđenog činjeničnog stanja odlučeno je kao u izreci ove odluke.

Tuženik je u odgovoru na tužbu istakao prigovor prekluzije prava tužitelja na podnošenje posjedovne zaštite.

Sukladno članku 21. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja.

Tužitelji u tužbi tvrde da su za čin smetanja saznali 24. svibnja 2020. godine, a da se sam čin smetanja dogodio 24. travnja 2020. godine, koji datum je naznačen u samom tužbenom zahtjevu za utvrđenje datuma čina smetanja. Predmetna tužba podnesena je 24. svibnja 2020. godine. Prema dokumentaciji, na koju su se tužitelji pozvali u tužbi, a dostavili ju uz očitovanje na tuženikov odgovor na tužbu i to konkretno Policijsko izvješće o događaju od 26. svibnja 2020. godine (list 35 spisa) proizlazi, da su policijski službenici Policijske postaje D. dana 24. travnja 2020. godine postupali po dojavi M. F. koji je naveo da s mjernicima mjeri zemlju i da ih u tome ometa i prijeti F. Č., te se tada prilikom policijskog postupanja u razgovoru sa F. Č. i M. M. došlo do saznanja da je dana 24. travnja 2020. godine prilikom mjerenja zemljišta na katastarskim česticama broj 1587/6 i 1592/5 došlo do nesuglasica između F. Č. i obitelji M. vezano za korištenje određenih parcela. Dakle, iz navedenog proizlazi da su radnje u pogledu mjerenja zemljišta na katastarskim česticama broj 1587/6 i 1592/5 vršene na dan 24. travnja 2020. godine i da je već toga dana tužitelj F. Č. o istome bio upoznat. Iz iskaza tuženika proizlazi da su u istome danu vršena mjerenja na svim predmetnim nekretninama, a iz iskaza tužitelja I. Č. proizlazi, da je on osobno vidio da su postavljani istoga dana i kolci na predmetnim nekretninama. Tužitelj F. Č. također je iskazao, da su tada, istoga dana kada je na licu mjesta bio geodeta, postavljani kolci na predmetnim nekretninama. Nadalje, iz iskaza tuženika proizlazi da je i preoravanje rađeno istoga dana kada su postavljani i kolci, slijedom toga utvrđeno je, da je tuženik poduzeo radnje na dan 24. travnja 2020. godine i to one za koje tužitelji tvrde da predstavljaju čin smetanja njegova posjeda. Stoga kako je predmetna tužba podnesena dana 24. svibnja 2020. godine, koji dan je bio posljednji dan roka koji teče 30 dana od dana kada su tužitelji saznali za čin smetanja i počinitelja, tužba tužitelja je pravovremena.

Tužitelji su u predmetnom postupku bili dužni dokazati da su se u vrijeme poduzimanja radnji po tuženiku za koje tvrde da predstavljaju čin smetanja nalazili u posljednjem stanju posjeda, te da ih je u tom posljednjem stanju posjeda samovlasno smetao upravo tuženik sa radnjama koje se navode u tužbi i tužbenom zahtjevu kao činovi smetanja, a sve ovo u smislu članka 21. i 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

Tužitelji u tužbi tvrde, da su se do dana kada su poduzete radnje po tuženiku za koje oni smatraju i navode da predstavljaju čin smetanja, dakle do 24. travnja 2020. godine nalazili u posjedu predmetnih nekretnina i to unazad preko 20 godina, te da su za te nekretnine primatelji i potpora od Agencije.

Prema podacima dostavljenima od Agencije od 13. srpnja 2020. godine (list 49-137) utvrđeno je da su predmetne nekretnine obuhvaćene u Arkod parcele i to kčbr. 1199/3 k.o. V. B. u Arkod parceli pod oznakom ID 2426578, s vrstom uporabe oranica, kčbr. 1199/5 k.o. V. B. u Arkod parceli pod oznakom ID 2426603 s vrstom uporabe oranica, a kčbr. 1587/6 i 1592/5 k.o. V. B. u Arkod parceli oznake ID 2409396 s vrstom uporabe oranica i da su navedene Arkod parcele upisne pri poljoprivrednom gospodarstvu Č. I., MIBPG: 42663. Međutim, navedena Agencija napominje, da je Arkod sustav registracije korištenja poljoprivrednog zemljišta koji ne podrazumijeva vlasništvo ili posjed nad nekom zemljišnom parcelom, već je u njemu evidentirano obrađeno zemljište, te da se Arkod parcele ne moraju nužno poklapati s katastarskim česticama i da one mogu obuhvaćati samo dio jedne katastarske čestice, jednu česticu ili više njih, pri tome se pojašnjava da dakle jedna Arkod parcela obuhvaća sve čestice koje koristi jedan poljoprivrednik, a koje međusobno graniče, odnosno predstavljaju neprekinutu površinu poljoprivrednog zemljišta. Prema dostavljenim podacima navedene Agencije i izvještaja o kontroli na terenu zahtjeva za izravnim plaćanjima za 2019. godinu koja kontrola je provedena od 11. studenog 2019. godine do 25. studenog 2019. godine proizlazi, da je za Arkod parcele ID 2426578 prijavljena kultura trava i travolika paša, no da se koristi kao pašnjak (toj parceli je spomenuta kčbr. 1199/3), a za Arkod parcelu ID 2426603 utvrđeno da je prijavljena kultura kukuruz, no utvrđena je kultura trava i travolika paša (u toj parceli je spomenuta kčbr. 1199/5). Što se tiče Arkod parcele ID 2409396 (u sklopu koje se spominju kčbr. 1587/6 i 1592/5) potvrđena je prijavljena kultura kukuruz.

Tuženik tvrdi da je kčbr. 1587/6 i 1592/5 k.o. V. B. kupio još 24. lipnja 2019. godine od P. R., što potvrđuje u spis dostavljen preslik ugovora o kupoprodaji nekretnina od 24. lipnja 2019. godine. Iz iskaza tuženika M. M. proizlazi da tada kada je kupio te nekretnine na istima se nalazio šaš. Kod kupnje predmetnih nekretnina izričito je pitao prodavatelje jesu li oni bilo kome pisano ili usmeno dali na korištenje predmetne nekretnine, a oni su tvrdili da nisu. Na nekretninama koje je kupio od R. po stupanju u posjed, u 5. mjesecu je zasadio kukuruz. Tužitelj I. Č. u svezi kčbr. 1587/6 iskazuje da je na toj nekretnina bila posijana djetelina i da je bila preorana po N. M. (brat tuženika). Svjedok N. M. potvrdio je iskaz tuženika o tome da je tuženik u 6 mjesecu 2019. godine kupio zemlju od P. R., a u 3. mjesecu 2020. godine od B. i S. P. i da je ta zemlja tada bila zapuštena, zarasla šašom, te da je on doista nakon što je bila policija na licu mjesta poorao zemlju. Na zemlji koja je kupljena od R. posađen je kukuruz, a na zemlji kupljenoj od P. posijana je djetelina.

Imajući u vidu da sam tužitelj I. Č. iskazuje da se na kčbr. 1587/6 nalazila posijana djetelina, iako bi prema podacima Agencije za tu česticu, a prema Arkod parceli kojoj pripada ID 2409396 proizlazilo da bi se na istoj u studenom mjesecu nalazila kultura kukuruz, sud zaključuje da se doista temeljem podataka dostavljenih od Agencije ne može sa sigurnošću zaključiti da se predmetne utužene katastarske čestice poklapaju sa Arkod parcelama. Osim toga iz fotografija koje priležu izvješću o kontroli na terenu Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, a naznačeno je da se odnose na Arkod parcelu ID 2409396 (list 136-137) vidljivo je da iste ne prikazuju oranicu na kojoj bi postojao zasađen kukuruz, već travnatu površinu. Tužitelji I. Č. i F. Č. u svojim iskazima ne iskazuju da bi na tim nekretninama u proljeće 2019. godine sadili kukuruz, niti da bi u jesen 2019. godine pobirali kukuruz.

U svezi predmetnih nekretnina kčbr. 1199/3 i 1199/5 sve k.o. V. B. iz iskaza svjedoka B. P. (list 163) proizlazi, da je on u proljeće 2020. godine prodao zemlju koju je naslijedio od svog oca B. P., tuženiku. Njegov otac je preminuo 2018. godine, a živio je u Z. kao i on, te je on još za života oca razgovarao sa F. Č. vezano za to da bi F. Č. možda kupio predmetnu zemlju, no sa istime nije došlo do dogovora, pa je na kraju predmetnu zemlju prodao tuženiku. Prilikom prodaje zemlje sa tuženikom je obišao predmetnu zemlju, a radilo se dijelom o šumi, a dijelom o livadi. On osobno nikada nije ništa poduzimao na toj zemlji niti je nekom drugom dao dopuštenje za obradu, a koliko mu je poznato niti njegov otac. Nema saznanja o tome je li netko treći poduzimao radnje na toj zemlji. Tuženik je izjavio da se i na predmetnoj zemlji prilikom kupnje nalazio šaš, te da je on po kupnji tih nekretnina iste preorao i posijao travu DTS. Navedeno potvrđuju iskazom brat tuženika N. M., otac tuženika N. M., stric tuženika F. M., L. D. koji nije srodnik sa strankama i N. P. koji je također nesrodan sa strankama.

Svjedok Z. K. izjavio je da su predmetnu zemlju ranije obrađivali F. Č. i to zajedno sa I. Č., jer su oni i inače obrađivali ostalu zemlju na tom području čijih vlasnika nije bilo prisutno, međutim nije se mogao izjasniti oko toga kada je posljednji puta vidio tužitelje da bilo što poduzimaju na predmetnoj zemlji, odnosno je li to bilo u proljeće 2020. godine ili u jesen 2019. godine. Niti svjedoci, čije su saslušanje predlagali tužitelji (H. T., J. T. i B. T. – listovi 175-177), nisu se mogli izjasniti vremenski kada su tužitelji posljednji puta bilo što poduzimali na predmetnim nekretninama, iako su iskazali da su tužitelji ranije posjedovali predmetne nekretnine. Stoga, imajući u vidu sve naprijed izloženo, sud cijeni da tužitelji nisu uspjeli dokazati da su se nalazili u posljednjem stanju posjeda u vrijeme kada je tuženik i to dakle na dan 24. travnja 2020. godine poduzeo radnje u smislu da je na predmetne nekretnine izašao sa geodetom, izvršio premjeravanja, postavljeni su kolci, te je uslijedilo preoravanje zemljišta i zasađivanje određenih poljoprivrednih kultura (kukuruz i trava DTS), slijedom čega njihov tužbeni zahtjev da su samovlasno smetani u posjedu predmetnih nekretnina po tuženiku na način kako je to naznačeno u tužbom zahtjevu nije osnovan, pa slijedom toga niti tužbeni zahtjev kojim se zahtjeva nalaganje tuženiku uspostave ranijeg stanja posjeda i zabranjuje takovo daljnje i slično smetanje.

Obzirom da tužitelji nisu uspjeli u predmetnoj parnici nemaju pravo na potraživanu naknadu parničnih troškova, već su dužni tuženiku naknaditi njegov opravdan parnični trošak, sve u smislu članka 154. stavak 1. u svezi članka 155. Zakona o parničnom postupku. Prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika opravdan parnični trošak tuženika čini jednokratna nagrada njegovu punomoćniku odvjetniku za zastupanje koja zajedno sa obračunatim PDV-om od 25 % iznosi ukupno 2.500,00 kn.

Dakle, imajući u vidu sve naprijed navedeno odlučeno je kao u izreci.

U Daruvaru, 03. ožujka 2021. godine

S U T K I N J A :

Dajana Gabud Jandoš

P O U K A : Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od uručenja istog. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u tri primjerka na Županijski sud.

RJEŠENJE SE DOSTAVLJA:

1. Odvjetnica S. G., Z.

2. Odvjetnica M. L., D.