REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 1434/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića, predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. M. iz S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica D. P., odvjetnica u S., protiv tuženika A. B. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u Odvjetničkom društvu K. i P. d.o.o., Z., odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1507/17-6 od 3. listopada 2019. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5438/14-35 od 10. srpnja 2017., u sjednici održanoj 3. ožujka 2021.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

Tuženik je pozivom na odredbe čl. 387. st. 6. u vezi s čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1507/17-6 od 3. listopada 2019. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5438/14-35 od 10. srpnja 2017.

Tužitelj u odgovoru na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije osporava istaknute navode tuženika, s prijedlogom da se isti „odbije kao neosnovan“.

Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da pitanja naznačena u prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Naime, prvo pitanje kojim tuženik pita je li sud ovlašten mijenjati volju stranaka iz ugovornog odnosa na način da ugovori fiksnu kamatnu stopu iako su stranke u solemniziranom ugovoru o kreditu ugovorile promjenjivu kamatnu stopu nije važno za rješenje ovog spora, jer sud nije mijenjao volju stranaka nego je utvrdio da je ugovor sadržavao ništetnu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi. Ta odredba već po samom zakonu od početka ne proizvodi pravne učinke, odnosno ne čini valjani sastavni dio ugovora niti proizvodi pravne učinke prema ugovornim stranama (tako i Revd-2469/20 od 22. rujna 2020.)

Odgovor na drugo pitanje kojim tuženik pita je li tužitelj kao fizička osoba i stranka Ugovora o kreditu zaključenog u svrhu kupnje poslovnog prostora tužitelja, odnosno za obavljanje profesionalne djelatnosti tužitelja, prilikom sklapanja Ugovora o kreditu dužan postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima-pažnjom dobrog stručnjaka i može li se u takvoj situaciji tužitelj osnovano pozivati da u pojedinim odredbama tog ugovora nije sadržana prava volja stranaka odnosno da je odredba kojom je ugovorio promjenjivost kamatne stope ništetna ovisi o posebnim okolnostima svakog konkretnog slučaja.

Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a riješeno kao u izreci.

Zagreb, 3. ožujka 2021.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.