Republika Hrvatska

Poslovni broj: Gž-70/2021-2

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji tog suda Dragici Samardžić, kao sucu pojedincu, na temelju nacrta odluke kojeg je sastavila viša sudska savjetnica-specijalist Maja Kristić, u pravnoj stvari tužitelja T. G., OIB: … iz C. Š. , zastupan po punomoćniku N. N., odvjetniku iz N. G., protiv tuženika U. L. C. d.o.o., OIB: …, Z., zastupan po OD S. i V. iz Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški broj P-828/2019-4 od 23. studenog 2020., 3. ožujka 2021.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški broj P-828/2019-4 od 23. studenog 2020.

Obrazloženje

Pobijanim prvostupanjskim rješenjem Općinski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški proglasio se mjesno nenadležnim i odredio da će se, nakon pravomoćnosti rješenja, predmet ustupiti nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.

Protiv tog rješenja žalbu podnosi tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19; dalje: ZPP), predlažući ovom sudu, pobijano rješenje preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak

Žalba nije osnovana.

Iz stanja spisa proizlazi:

- da je tužitelj 13. lipnja 2019. podnio tužbu prvostupanjskom sudu koji je sud njegovog prebivališta;

- da je predmet ovog postupka utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o operativnom leasing br. 20259/07 od 11. prosinca 2007. koje se tiču o promjenjive kamatne stope te isplata,

- da je tuženik u odgovoru na tužbu, prije nego li se upustio u raspravljanje, istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda, pozivajući se na odredbu članka 46. i 48. ZPP-a jer su parnične stranke Ugovorom potvrdile zakonske odredbe o općemjesnoj nadležnosti za tuženika (članak 17.11. ugovora ) te predložio da se isti oglasi mjesno nenadležnim i predmet ustupiti mjesno nadležnom sudu - Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.

Prvostupanjski sud je pobijano rješenje donio nakon što je ocijenio da je tuženikov prigovor osnovan i da je nadležan Općinski građanski sud u Zagreb, kao sud njegovog registriranog sjedišta.

Tužitelj neosnovano u žalbi ističe da se tuženik već upustio u raspravljanje i da je njegov prigovor nepravovremen, a da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe materijalnog prava i zaključio kako nije nadležan.

Konkretno, tuženik je pravovremeno, u odgovoru na tužbu, a prije nego se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, istakao prigovor mjesne nenadležnosti.

Nadalje, tužitelj naglašava kako odredba o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti prema sjedištu tuženika, unaprijed tipiziranog i formuliranog ugovora, uzrokuje suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača - tužitelja. Stoga da je, sukladno odredbi članka 59. ZPP-a, nadležan sud poslovne jedinice pravne osobe ( o čemu da postoji brojna sudska praksa ).

U odgovoru na žalbu tuženik je predložio da se ista odbije jer tuženik nije banka nego leasing društvo, da uopće nema poslovnu jedinicu na području prvostupanjskog suda i da je jedino ispravno primijeniti odredbu članka 48. ZPP-a prema kojoj je nadležan sud njegovo sjedišta.

Naime, tužitelj gubi iz vida odredbu članka 3. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 09/15., 78/15., 102/15. i 52/16.; dalje u tekstu: ZPK ) kojom su propisane iznimke od primjene tog zakona. Tako je pod st. 1. toč. b) određeno da se isti ne odnosi na ugovore o operativnom leasingu kada u glavnom ili posebnom ugovoru nije propisana obveza kupnje predmeta ugovora. Takva obveza postoji samo onda ako to jednostrano odluči vjerovnik.

Stoga neosnovano tužitelj u žalbi navodi da je navedena ugovorna odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja i da uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, jer on nije korisnika kredita, već operativnog leasinga. Stoga je u konkretnom slučaju isključena primjena odredaba ZPK-a.

Također, nije moguća ni primjena odredbe članka 59. ZPP-a jer tuženik nema registriranu poslovnu jedinicu na području nadležnosti Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški, odnosno prebivališta tužitelja.

Slijedom navedenog, kako je prigovor mjesne nenadležnosti tuženika osnovan, to je prvostupanjski sud valjano primijenio materijalno pravo kada je odredio da nije mjesno nadležan i da će predmet ustupiti sudu mjesno nadležnom prema sjedištu tuženika

- Općinskom građanskom sudu u Zagrebu

Stoga je, na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a, trebalo riješiti kao u izreci.

U Splitu 3. ožujka 2021.

Sutkinja:

Dragica Samardžić, v. r.