1                                      Poslovni broj: I Kž-42/2024-4

 

 

 

 

 

  

 

 

Poslovni broj: I Kž-42/2024-4

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Maje Štampar Stipić i Sanje Katušić-Jergović, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice, specijalistice Buge Mrzljak Stenzel, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. V., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi članka 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak i 101/17.118/18. i 126/19., 84/21. i 114/22. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika, podnesenim protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, broj K-14/2023-43 od 13. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 27. veljače 2024.

 

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I Povodom žalbi državnog odvjetnika i optuženog D. V., a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o sigurnosnoj mjeri na način da se na temelju članka 69. KZ/11. optuženom D. V. izriče sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje tri godine.

 

II Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog D. V. kao neosnovane te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Varaždinu, optuženi D. V. proglašen je krivim kaznenog djela protiv života i tijela, ubojstva u pokušaju, iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci presude te je na temelju članka 110. u vezi članka 34. stavak 2., uz primjenu članka 48. stavak 1. u vezi s člankom 49. stavak 1. točka 2.KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 godine i 6 mjeseci, u koju kaznu mu je na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 5. veljače 2023. pa nadalje.

 

1.1. Na temelju članka 69. KZ/11. optuženom D. V. izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava, a koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

 

1.2. Na temelju članka 79. stavak 2. KZ/11. od optuženog D. V. oduzet je nož sa crnom PVC drškom, dužine drške 11 cm, dužine oštrice 7 cm, širine oštrice 1,8 cm, koji je privremeno oduzet temeljem potvrde o privremenom oduzimanju predmeta PU koprivničko-križevačke, Policijske postaje Koprivnica broj 00199237 od 6. veljače 2023., a koji predmet će PU koprivničko- križevačka na temelju članka 181. stavak 7. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. , 130/20., 84/21. i 80/22. -  dalje u tekstu: ZKP/08.) uništiti.

 

1.3.Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08 optuženi D. V. u cijelosti je oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1.-6. ZKP/08 i nužnih izdataka braniteljice po službenoj dužnosti.

 

2. Protiv te presude žale se državni odvjetnik i optuženi D. V..

 

2.1. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinači pobijanu presudu, na način da optuženiku za kazneno djelo iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11., izrekne kaznu zatvora u duljem vremenskom trajanju.

 

2.2. Optuženik se žali po braniteljici M. R.-F., odvjetnici iz K., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri (članak 467. ZKP/08), s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske istu uvaži te preinači pobijanu presudu u odnosu na pravnu kvalifikaciju djela uz primjenu instituta nužne obrane ili da je ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

 

2.3. Optuženik je podnio i odgovor na žalbu državnog odvjetnika, putem braniteljice, s prijedlogom da se ista odbije kao neosnovana.

 

3. Spis je, sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.

 

5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., optuženik parafrazira tekst zakona da su razlozi o odlučnim činjenicama potpuno nejasni i proturječni sami sebi i dokazima. Međutim, osim tih uopćenih i paušalnih tvrdnji, optuženik ni na koji način ne obrazlaže u čemu bi se po njemu sastojala bitna postupovna povreda na koju upire u svojoj žalbi. S obzirom na to da je prvostupanjski sud o svim odlučnim činjenicama  dao jasne i dostatne razloge, koji nisu međusobno proturječni, nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. na koju u svojoj žalbi upire optuženik, a ni ispitivanjem pobijane presude sukladno odredbi članka 467. stavak 1. točka 1. ZKP/08. nije utvrđeno postojanje ni neke od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

6. U odnosu na pogrešno i nepotpuno činjenično stanje iz članka 470. stavka 2. i 3. ZKP/08. optuženik ističe kako sud prvog stupnja nije utvrdio sve odlučne činjenice, a iz onih činjenica koje je utvrdio da je izveo pogrešan zaključak vezano za krivnju optuženika.

 

6.1. Optuženik smatra kako je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno jer je prvostupanjski sud neosnovano odbio njegov dokazni prijedlog da se provede djelomična rekonstrukcija radi točnog utvrđenja mjesta događaja, a imajući u vidu iskaze svjedoka i obranu optuženika. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, osnovano odbio dokazni prijedlog obrane za provođenjem djelomične rekonstrukcije na mjestu događaja, kao nevažan i odugovlačeći, a za svoju odluku iznio je uvjerljive i valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, osnovano je sud prvog stupnja zaključio kako su činjenice koje bi se imale utvrditi rekonstrukcijom u cijelosti vidljive iz zapisnika o očevidu gdje su konstatirani svi nađeni relevantni tragovi, a i iz fotodokumentacije u spisu.

 

6.2. Nadalje, nisu osnovani daljnji žalbeni navodi optuženika, da se u konkretnom slučaju ne radi o pokušaju ubojstva, već samo o nanošenju teške tjelesne ozlijede, a što je optuženik i priznao, pri čemu se poziva na nalaz i mišljenje sudsko medicinskog vještaka, dr. med. A. K.. No, niti ovi žalbeni navodi nisu osnovani, jer optuženik potpuno pogrešno tumači nalaz i mišljenje provedenog sudsko medicinskog vještačenja. Naime, vještakinja je u svom nalazu navela da teška tjelesna ozljeda koju je zadobio oštećeni Ž. O. svakako zahtijeva medicinsku pomoć kao i da kod teške tjelesne ozljede ne postoji realna opasnost za život kod koje bi došlo do smrtnog ishoda u slučaju nepružanja hitne medicinske pomoći. No, optuženik propušta cijeniti daljnje navode sudsko medicinske vještakinje, gdje kaže, da uzimajući u obzir sredstvo kojim je ozljeda zadana (nož oštrice 7 cm, kao i lokalizaciju ozljede, a pod uvjetom da se radilo o malom otklonu u smjeru ubodnog kanala, koji bi rezultirao ozljedom organa trbušne šupljine (slezena, bubreg, debelo crijevo, krvne žile..) da je mogla nastati i osobito teška i za život opasna ozljeda koja bi mogla rezultirati i smrtnim ishodom. Upravo taj dio nalaza i mišljenja, suprotno žalbenim navodima, govori u prilog ispravnom zaključku suda prvog stupnja, da se u konkretnom slučaju radilo o pokušaju ubojstva, a ne o nanošenju teške tjelesne ozljede, kako to pogrešno u žalbi ističe optuženik.

 

6.3.U daljnjem dijelu žalbe, optuženik osporava i subjektivni elemenat kaznenog djela pokušaja ubojstva, namjeru da ubije oštećenika, već navodi da je optuženik reagirao u afektu na napad oštećenog, koji je po navodima optuženika uslijedio kada je optuženi, oštećenom Ž. O., jasno iskazao svoju ljutnju zbog toga što mu nije vratio njegov mikser i 10 eur-a. Pri tome se poziva i na provedeno psihijatrijsko vještačenje, koji opet tumači parcijalno i pogrešno. Naime, u žalbi navodi kako je po nalazu i mišljenju vještakinje optuženi bio emocionalno uzbuđen, otkočen, glasan, nasrtljiv i ljut, a ujedno i ustrašen jer je očekivao fizički napad oštećenog pa je htio od sebe odbiti i spriječiti predstojeći očekivani napad oštećenog i njegova svijest i volja nisu bile usmjerene na lišenje života oštećenog. No, suprotno žalbenim navodima, vještakinja u svom nalazu i mišljenju uopće ne govori da je optuženik bio ustrašen jer je očekivao fizički napad oštećenog, već je to proizvoljan zaključak optuženika, koji ne proizlazi niti iz jednog provedenog dokaza.

 

6.4. Suprotno žalbenim navodima da je optuženik postupao u nužnoj obrani, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je u presudi ispravno utvrdio činjenice koje smatra nespornim, naveo na temelju kojih dokaza je utvrdio sporne činjenice, nakon čega je iznio razloge zbog kojih smatra da je nesporno utvrđeno da su se u ponašanju optuženika ostvarila subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., te razloge zbog kojih je zaključio da optuženik nije postupao u nužnoj obrani. Naime, optuženik žalbom nastoji prikazati da je očekivao fizički napad oštećenika pa je ovim činom htio od sebe odbiti i spriječiti predstojeći očekivani napad oštećenika. Međutim, iz provedenih dokaza, a posebno iskaza svjedoka Ž. O. i A. O., proizlazi da je oštećenik pokušavao smiriti optuženika, koji je galamio, te ga tražio da izađe iz kuće jer su djeca spavala na što se optuženik iznenada okrenuo prema oštećeniku i nanio mu ozljede nožem. Na temelju izloženog slijedi, protivno žalbenim navodima, da oštećenik ni na koji način nije fizički ugrozio optuženika što isključuje nužnu obranu jer nužna obrana podrazumijeva da postoji istovremenost napada i obrane, za što je potrebno da protupravni napad barem izravno predstoji, a to se ocjenjuje prema stvarnom stanju u vrijeme obrane, a ne po subjektivnom shvaćanju počinitelja.

 

7. Povredu kaznenog zakona iz članka 469. točka 2. ZKP/08. optuženik nalazi u tome jer smatra kako postoje okolnosti koje isključuju krivnju optuženika, budući je, po stavu žalitelja do ozljeđivanja oštećenog došlo u nužnoj obrani, odnosno putativnoj nužnoj obrani, kao i da pravna kvalifikacija dijela ne proizlazi iz provedenih dokaza. No, takvi žalbeni navodi odnose se na pobijanje utvrđenog činjeničnog stanja, a koji žalbeni navodi su bili razmatrani u ranijem dijelu ovog obrazloženja.

 

7.1. Međutim, ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 467. stavak 1. točka 2. ZKP/08. drugostupanjski sud je utvrdio da je prvostupanjski sud na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon u odredbi članka 469. točka 5. ZKP/08., budući je vezano za sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti iz članka 69. KZ/11. naveo kako ista može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a optuženiku je izrekao kaznu zatvora u trajanju od 3 godine i 6 mjeseci. Naime, u članku 69. stavak 3. KZ/11. propisano je da sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje 3 godine, zbog čega je u odnosu na sigurnosnu mjeru Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u tom djelu, po službenoj dužnosti preinačio prvostupanjsku presudu

 

8. U odnosu na žalbe državnog odvjetnika i optuženog D. V., zbog odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri

 

8.1. Nisu osnovane žalbe državnog odvjetnika i optuženika radi odluke o kazni.

 

8.2. Državni odvjetnik podnio je žalbu protiv prvostupanjske presude zbog odluke o kazni. Smatra da je kazna koju je izrekao sud prvog stupnja optuženiku preblaga, te da mu je potrebno izreći kaznu u duljem trajanju. Mišljenja je da sud nije dovoljno cijenio način počinjenja kaznenog djela, jer da kada se utvrđene olakotne okolnosti stave u odnos s jačinom povrede zaštićenog dobra, iste nisu takvog značaja da bi opravdavale izricanje zatvorske kazne u trajanju od 3 godine i 6 mjeseci, kao i da nije uzeo u obzir posve beznačajan povod (ne vraćanje posuđenog miksera) zbog kojeg optuženik vadi nož i nanosi ozljede oštećeniku, da nema doprinosa žrtve, da je optuženik s nožem došao do kuće oštećenika, koji mu je susjed, te lokaciju zadane ozljede.

 

8.3. Optuženik u dijelu žalbe o odluci o kazni i sigurnosnoj mjeri navodi kako je izrečena kazna prestroga, a sigurnosna mjera nepotrebna jer optuženik od dana lišenja slobode ne konzumira alkohol.

 

8.4. Suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika i optuženika, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti  u smislu članka 47. KZ/11., koje utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja, a što je sve valjano obrazložio.

 

8.5. Osnovano je optuženiku kao olakotno cijenio dosadašnju neosuđivanost, da je prilikom počinjenja kaznenog djela bio pod jakim utjecajem alkohola, zbog čega bitno smanjeno ubrojiv, izraženo žaljenje zbog učinjenog kao i da je kazneno djelo ostalo u pokušaju, koje olakotne okolnosti, uz izostanak otegotnih okolnosti na strani optuženika, opravdavaju primjenu odredaba o ublažavanju kazne.

 

8.6. Okolnosti koje navodi državni odvjetnik (da je optuženik došao do kuće oštećenika s nožem, lokaciju ozljede) predstavljaju obilježja kaznenog djela pokušaj ubojstva, tako da se iste ne mogu cijeniti i kao otegotne okolnosti. Iako je u pravu državni odvjetnik da u konkretnom slučaju nije bilo doprinosa oštećenika, te da je povod zbog kojeg je optuženik napao oštećenika beznačajan, a što prvostupanjski sud nije uzeo u obzir prilikom odmjeravanja visine kazne, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, imajući u vidu sve naprijed navedene olakotne okolnosti na strani optuženika, uz izostanak otegotnih, a cijeneći i jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, svrha kažnjavanja propisana u članku 41. KZ/11. u odnosu na optuženika, i kada se uzmu u obzir istaknute okolnosti od strane državnog odvjetnika, u cijelosti će se ostvariti kaznom zatvora u trajanju od 3 godine i 6 mjeseci. Tako odmjerena kazna primjerena je težini i okolnostima kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim, osobi optuženika, te će se istom u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela i izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela i jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava.

 

9. Optuženik se žali i zbog odluke o sigurnosnoj mjeri, a iz sadržaja žalbe proizlazi kako smatra da nema mjesta izricanju sigurnosne mjere obaveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu jer optuženik ne konzumira alkohol od dana lišenja slobode, no suprotno žalbenim navodima optuženika, imajući u vidu da je kazneno djelo počinio u alkoholiziranom stanju, zbog čega je bio smanjeno ubrojiv i to bitno, da u budućnosti postoji opasnost da bi zbog utjecaja alkohola mogao počiniti isto ili slično kazneno djelo, što proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra kojeg je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio, a čije argumente vezano uz izricanje ove sigurnosne mjere ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća, po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, opravdano je sud prvog stupnja optuženiku izrekao sigurnosnu mjeru obaveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu.

 

9.1. Iako se optuženik ne žali na odluku o oduzimanju predmeta od optuženika i to noža sa crnom PVC drškom, dužine drške 11 cm, dužine oštrice 7 cm, širine oštrice 1,8 cm, koji je privremeno oduzet temeljem potvrde o privremenom oduzimanju predmeta PU koprivničko-križevačke, Policijske postaje Koprivnica broj … od 6. veljače 2023., drugostupanjski sud je u skladu s odredbom članka 478. ZKP/08. preispitao prvostupanjsku presudu i u tom dijelu te smatra kako je odluka prvostupanjskog suda u cijelosti osnovana i zakonita, budući je nož uporabljen kao sredstvo izvršenja ovog kaznenog djela. 

 

10. Slijedom navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik i optuženik pobijaju prvostupanjsku presudu, na temelju članka 482. ZKP/08. trebalo je žalbe državnog odvjetnika i optuženika odbiti kao neosnovane, (točka II izreke) a povodom podnesenih žalbi prvostupanjsku presudu preinačiti temeljem članka 486. stavak 1. ZKP/08. kao pod točkom I izreke.

 

 

U Zagrebu 27. veljače 2024.