Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž Ovr-34/2021-2

Split, Gundulićeva 29a

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Mihi Mratoviću, kao sucu pojedincu, na temelju nacrta odluke koji je izradila viša sudska savjetnica Tihana Lovrić,u ovršnom predmetu ovrhovoditelja B. K. d.o.o., Z., OIB:… , zastupan po odvjetnicima iz odvjetničkog društva B. & P. d.o.o., Z., protiv ovršenika I. M., Z., , OIB:..., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Ovr-476/20-3 od 20. studenog 2020., 3. ožujka 2021.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Ovr-476/20-3 od 20. studenog 2020.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja protiv ovršenika od 20. listopada 2020., kao neosnovan.

Protiv citiranog rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je ovrhovoditelj, pobijajući isto iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19.; dalje: ZPP),koji je primijeniti sukladno odredbi članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona(„Narodne novine“ broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020.; dalje OZ), predlažući ovom sudu pobijano rješenje ukinuti.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.

Iz stanja spisa u bitnom proizlazi:

- kako je prijedlogom od 20. listopada 2020. ovrhovoditelj na temelju isprave-Suglasnosti o zapljeni od 24. listopada 2002. ovjerene po javnom bilježniku M. G. iz Z. poslovni broj OV-12926/2002., od suda zahtijevao određivanje ovrhe na nekretnini ovršenika;

- kako je uz svoj prijedlog ovrhovoditelj priložio i Ugovor o cesiji, sklopljen između E. & S. b. d.d. R., kao cedenta i ovrhovoditelja kao cesionara (list 4-28 spisa);

- kako je u preambuli ugovora određeno da bi se pojam Ugovor odnosio na ovaj Ugovor zajedno sa prilozima, dok se pojam dužnici odnosi na klijente cedenta prema kojima cedent ima dospjelu neplaćenu tražbinu do datuma presjeka, uključujući i taj dan, koji su pobrojani u Prilogu 1 (list 4 spisa);

- kako iz Priloga 1 (koji u biti predstavlja popis predmeta prodaje, odnosno preneseni tražbina) proizlazi da bi bila prenesena tražbina osobe matičnog broja… , OIB: HR… , broj partije:… , imena i prezimena: M. Z., dug: 30.076,23 kn (list 24-25 spisa);

- kako je javni bilježnik P. D. iz Z. dana 05. listopada 2020., pod poslovnim brojem OV-7250/2020 potvrdio da isprava predstavlja preslik ovjerenog preslika Ugovora o cesiji od 16. prosinca 2016. , ovjerenog kod javnog bilježnika M. M. pod poslovnim brojem OV-17707/16, s prilogom na ime M. Z. (ostalo, na zahtjev stranke, ispušteno iz ovjere, kao nepotrebno)- list 28 spisa;

- ovrhovoditelj je također priložio i Izjavu o prijenosu prava iz ovršnih isprava (neosigurana potraživanja) kojom E. & S. b. d.d. R., kao Prenositelj prenosi i ovrhovoditelj kao Stjecatelj preuzima sva prava iz svih zadužnica, izjava o suglasnosti/zapljeni primanja, kao i svih drugih sredstava osiguranja i ovršnih isprava..., a čiji se popis nalazi u privitku Izjave i čini njen sastavni dio... (list 30-31 spisa);

- kako iz Privitka 1.- Popis zadužnica neosigurana potraživanja proizlazi da bi bila stečena izjava ovjerena po javnom bilježniku u Z., M. G. pod poslovnim brojem OV-12926/2002, dana od strane I. M. O.:…, broj partije:… (list 32-33 spisa);

- kako je javni bilježnik P. D. iz Z. dana 26. kolovoza 2020., pod poslovnim brojem OV-6058/2020 potvrdio da isprava predstavlja preslik ovjerenog preslika Izjave o prijenosu prava iz ovršnih isprava (neosigurana potraživanja) od dana 20. ožujka 2017., sa prilogom za klijenta I. M., dok je ostalo ispušteno kao nepotrebno po zahtjevu stranke, radi zaštite poslovne tajne (list 36 spisa).

Prvostupanjski sud je, pozivom na odredbu članka 32. OZ-a, odbio ovrhovoditeljev prijedlog za ovrhu, smatrajući kako iz sadržaja priležećeg Ugovora, a s obzirom da ovrhovoditelj nije priložio cjelovitu ovjerovljenu ispravu, već je na jednom listu papira naveo podatke o osobi koja nije ovršenik i broj ovršne isprave, nije utvrđeno da bi predmet Ugovora o prijenosu tražbine uistinu bila i tražbina koja se u ovom postupku ostvaruje. Stoga je, temeljem odredbe članka 32. OZ-a odbio ovrhovoditeljev prijedlog za ovrhu.

Odredbom članka 32. stavka 1. OZ-a propisano je kako se ovrha određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla. Ako se prijenos ne može dokazati na taj način, prijenos tražbine dokazuje se pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku.

U situaciji kada iz, Ugovora o cesiji i njegova Priloga 1. te iz Izjave o prijenosu prava iz ovršnih isprava i njenog Privitka 1. proizlazi da bi bila prenesena tražbina po kreditu korisnika M. Z., a za koji je jamčio ovdje ovršenik te kada iz isprave na temelju koje ovrhovoditelj zahtjeva ovrhu – Suglasnosti o zapljeni od 24. listopada 2002. (list 48 spisa) proizlazi da bi ovršenik u svojstvu jamca ovlastio vjerovnika da radi namirenja tražbine iz Ugovora o kreditu od 24. listopada 2002. sklopljenog između Banke i korisnika kredita Z. M. zaplijeni 1/3 njegove plaće, mirovine ili drugog stalnog ili povremenog novčanog primanja, a pored činjenice da bi bilo nesporno kako su Ugovor o cesiji i Izjava o prijenosu prava iz ovršnih isprava bile ovjerovljene privatne isprave, ne može se smatrati da ovrhovoditelj nije ispunio pretpostavke iz odredbe članka 32. stavka 1. OZ-a.

Zaista, ovršni postupak je strogo formalni postupak te ispravno prvostupanjski sud ukazuje kako se formalnost ovršnog postupka primjenjuje i na stranačku legitimaciju.

Međutim, u situaciji kada je iz dostavljenih isprava vidljivo koja je tražbina prenesena na ovrhovoditelja, ustrajanje na dostavi cjelokupnog Priloga 1 i Privitka 1 predstavlja pretjerani formalizam.

Unatoč činjenici što je donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo i pravilnom primjenom materijalnog prava, odluka u ovoj stvari bila bi jednaka (članak 368. stavak 2. ZPP-a, u vezi sa člankom 21. stavkom 1. OZ-a).

Naime, ovršna isprava na temelju koje ovrhovoditelj zahtijeva ovrhu na nekretnini ovršenika je Suglasnosti o zapljeni, ovjerenoj od javnog bilježnika M. G. broj OV- 12926/2002, 24. listopada 2002. (list 48 spisa). Iz sadržaja spomenute isprave proizlazi kako je njom ovršenik ovlastio ovrhovoditelja da radi namirenja tražbine iz Ugovora o kreditu zapljeni iznos od 1/3 njegove plaće, mirovine ili drugog stalnog ili povremenog novčanog primanja. Također proizlazi kako isprava ima pravni učinak Rješenja o ovrsi u smislu odredbe članka 178. stavka 1. OZ-a.

U trenutku potisivanja ovršne isprave na snazi je bio Ovršni zakon/96 ("Narodne novine" broj: 57/1996, 29/1999, 42/2000) čije odredbe članka 178. su glasile:

"(1) Dužnik može javnobilježnički ovjerovljenom ispravom dati suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika zaplijeni dio njegove plaće i da se isplati izravno vjerovniku, na način određen u toj ispravi. Takva isprava ima pravni učinak rješenja o ovrsi. (2) Ispravu iz stavka 1. ovoga članka s učincima dostave rješenja o ovrsi poslodavcu dostavlja vjerovnik, preporučenom poštanskom pošiljkom s povratnicom ili preko javnoga bilježnika.

(3) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, zapljena na temelju suglasnosti dužnika nema utjecaja na provedbu ovrhe na plaći radi namirenja tražbine po osnovi zakonskoga uzdržavanja, naknade štete nastale po osnovi narušenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade štete po osnovi izgubljenoga uzdržavanja zbog smrti davatelja uzdržavanja."

Dakle, Suglasnost o zapljeni, koja bi jedina iz isprava koje prileže spisu mogla predstavljati ovršnu ispravu, sastavljena je za vrijeme važenja odredbi OZ/96, nije predviđao mogućnost ovrhe na drugim sredstvima ovrhe, temeljem zapljene po pristanku.

Člankom 82. Zakon o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 88/05 dalje: ZIDOZ/05) odredba članka 178. je značajno novelirana na način da je glasila:

"(1) Dužnik može ovjerovljenom ispravom dati suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika zaplijeni njegova plaća, u cijelosti ili djelomično, i da se isplate obavljaju izravno vjerovniku, na način određen u toj ispravi. Takva isprava izdaje se u jednom primjerku, ima značenje pravnog posla iz članka 72. stavka 1. ovoga Zakona te pravni učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi.

(2) Ispravu iz stavka 1. ovoga članka s učincima dostave rješenja o ovrsi poslodavcu dostavlja vjerovnik, preporučenom poštanskom pošiljkom s povratnicom ili preko javnoga bilježnika.

(3) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, zapljena na temelju suglasnosti dužnika nema utjecaja na provedbu ovrhe na plaći radi namirenja tražbine po osnovi zakonskoga uzdržavanja, naknade štete nastale po osnovi narušenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade štete po osnovi izgubljenoga uzdržavanja zbog smrti davatelja uzdržavanja.

(4) Isprava iz stavka 1. ovoga članka ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha protiv dužnika i na drugim predmetima ovrhe.

(5) Odredbe stavka 1. i 4. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju i na jamca ako je dao suglasnost iz stavka 1. ovoga članka."

Dakle, spomenutom novelom, temeljem suglasnosti o zapljeni, propisana je mogućnost provedbe ovrhe i na drugim sredstvima ovrhe, kako protiv dužnika tako i protiv jamca, a takvo zakonsko uređenje propisuje i kasnija novela Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 67/08) kao i OZ/12.

OZ je u suštini procesni zakon, ali može sadržavati i materijalne odredbe, a upravo je odredba članka 178. OZ/96 materijalna odredba.

Iako bi se u ovom predmetu, a uzimajući u obzir trenutak podnošenja prijedloga za ovrhu, trebale primijeniti odredbe članka 202. OZ/12, ovaj sud je stava, kako u konkretnom slučaju, imajući u vidu kako se ovrha zahtjeva protiv jamca, odredbu članka 202. OZ/12 valjalo tumačiti restriktivno.

Naime, u trenutku potpisivanja ovršne isprave (24. listopada 2002.), jamac opravdano smatra (jer se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je bilo važeće u trenutku davanja jamstva) kako se prema njemu ovrha može provesti jedino na 1/3 njegove plaće, mirovine ili drugog stalnog ili povremenog novčanog primanja te na temelju takvih činjenica za dug i jamči, a navedeno je bila i volja ovrhovoditelja.

Međutim, u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu, zbog drugačijeg zakonskog uređenja, ovršenik za dug jamči cjelokupnom imovinom te ovrhovoditelj ovrhu protiv njega zahtjeva na njegovoj nekretnini. Stoga bi dozvoljavanje ovrhe na nekretnini ovršenika predstavljalo prekomjeran individualan teret za njega, koji bi doveo do povrede njegovog prava na mirno uživanje vlasništva, koje je zaštićeno u smislu čl. 1. Protokola br. 1. Europske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10).

Slijedom navedenoga, valjalo je na temelju odredbe članka 380. toč. 2. ZPP-a, u vezi sa člankom 21. stavkom 1. OZ-a, odbiti žalbu ovrhovoditelja kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsko rješenje.

U Splitu 3. ožujka 2021.

Sudac:

Miho Mratović, v. r.