1              Poslovni broj: I Kž-416/2023-4

Poslovni broj: I Kž-416/2023-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća, te Sanje Katušić-Jergović i Marije Balenović, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Buge Mrzljak Stenzel, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog T. J. zbog kaznenog djela iz članka 154. stavak 1. točke 1. u vezi s člankom 153. stavak 2. i članka 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi oštećene I. O. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 18. listopada 2023. broj K-4/2023-92, u sjednici održanoj 27. veljače 2024.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba oštećene I. O. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanim rješenjem Županijski sud u Varaždinu je na temelju članka 472. stavak 2. u vezi s člankom 464. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) odbacio kao nedopuštenu žalbu oštećene I. O. podnesenu osobno i po opunomoćenici (pogrešno navedeno da se radi o dvije žalbe), podnesenu protiv presude tog suda od 7. rujna 2023. broj K-4/2023-72 kojom je optuženi T. J. proglašen krivim za kazneno djelo – teško kazneno djelo protiv spolne slobode iz članka 154. stavak 1. točke 1. u vezi s člankom 153. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.) i kazneno djelo oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavak 1. KZ/11. i osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i četiri mjeseca.

 

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnijela oštećena I. O. osobno i po opunomoćenici M. K. G., odvjetnici iz O. društva P. i. Š. u V. U žalbi podnesenoj po branitelju navodi da se žali zbog povrede kaznenog zakona, a u osobno podnesenoj žalbi ne navodi žalbenu osnovu, a predlaže da se "pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu".

 

3. Prije održavanja sjednice, na temelju članka 495. u svezi članka 474. stavak 1. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Oštećena I. O. poziva se na "odredbu članka 51. stavak 1. točke 9. ZKP/08. koja izričito predviđa mogućnost da oštećenik može podnijeti žalbu", pa nalazi da prvostupanjski sud nije smio žalbu koju je podnijela protiv prvostupanjske presude odbaciti kao nedopuštenu. Naglašava i da je u žalbi podnesenoj protiv prvostupanjske presude upozorila na to da prvostupanjski sud nije odlučio o njezinom prijedlogu da se optuženiku izrekne i sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja oštećenice i njezine obitelji na kućnoj adresi u K. i na radnom mjestu oštećenice. U osobno podnesenoj žalbi ističe da je činjenično stanje u prvostupanjskoj presudi pogrešno utvrđeno, a da je na to upozorila i u žalbi podnesenoj protiv te presude.

 

6. Međutim, prvostupanjski je sud opravdano i ispravno odbacio žalbu oštećenice podnesenu protiv prvostupanjske presude kao nedopuštenu. Naime, odredbu članka 51. stavak 1. točke 9. ZKP/08. kojom se navodi da oštećenik ima pravo podnijeti žalbu treba smisleno razmotriti u povezanosti s odredbom članka 464. stavak 4. ZKP/08. koja propisuje da oštećenik može pobijati presudu zbog odluke suda o njegovim troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu. Iz nastavka te odredbe slijedi da oštećenik može podnijeti žalbu zbog svih osnova zbog kojih se presuda može pobijati samo ako je državni odvjetnik preuzeo progon od oštećenika kao tužitelja, no to nije bio slučaj u ovom kaznenom predmetu, jer je državni odvjetnik bio ovlašteni tužitelj koji je postupao od početka ovog kaznenog predmeta. Dakle, s obzirom da se žalba oštećenice podnesena protiv prvostupanjske presude odnosi na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i odluku suda o kaznenim sankcijama (tj. sigurnosnoj mjeri) ona nije dopuštena, pa ju je prvostupanjski sud ispravno odbacio pozivom na odredbu članka 472. stavak 2. ZKP/08.

 

7. Slijedom svega iznesenog, a budući da je ispitivanjem pobijanog rješenja na temelju članka 494. stavak 4. ZKP/08. utvrđeno da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točke 11. ZKP/08. i da je pobijano rješenje donijelo ovlašteno tijelo (predsjednik vijeća prvostupanjskog suda), to je u skladu s odredbom članka 494. stavak 3. točke 2. ZKP/08. trebalo riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 27. veljače 2024.