REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Pž-4801/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. M.M., zbog prekršaja iz čl. 53. st. 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15. i 108/17.), odlučujući o prigovoru okrivljenika, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split od 25. svibnja 2020., broj: 511-12-36/05-3-587-1/2020, u sjednici vijeća održanoj 3. ožujka 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća prigovor okr. M.M. te se preinačuje pobijani prekršajni nalog u odluci o zaštitnoj mjeri na način da se, na temelju čl. 58. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju 2 (dva) mjeseca.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. M.M. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 200,00 (dvjesto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašen je krivim okr. M.M. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 53. st. 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu 5.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. Osim navedenog, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 500,00 kuna te mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju tri mjeseca.

Protiv navedenog prekršajnog naloga, okrivljenik osobno pravodobno je podnio prigovor zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama i to samo u odnosu na zaštitnu mjeru. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. toč. 2. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

Prigovor je osnovan.

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

Okrivljenik u prigovoru navodi da snosi odgovornost i priznaje krivnju, moli da se uzme u obzir da u slučaju oduzimanja vozačke dozvole gubi mogućnost putovanja na posao, jer živi u V., radno mjestu mu je u Splitu, a autobusne linije su takve da ih je nemoguće uskladiti s radnim vremenom, zbog čega njegov posao postaje upitan, a on je jedini zaposleni u četveročlanoj obitelji koju uzdržava. Svjestan je da nema opravdanja za prekoračenje brzine, ističe da se žurio da ne zakasni, kaznu je spreman platiti u cijelosti, ali mu je vrlo važno da mu se ne izrekne zaštitna mjera.

Razmatrajući pobijani prekršajni nalog u dijelu izrečene zaštitne mjere, ovaj sud smatra da je zaštitna mjera izrečena u predugom trajanju.

Naime, okrivljenik je proglašen krivim da je upravljao motornim vozilom u naselju brzinom koja je za čak 51,5 kn/h veća od dopuštene, a koje ponašanje, već zbog same svoje težine i stupnja ugrožavanja sudionika u prometu, upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa. Stoga je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, jer je primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Imajući na umu prethodno navedeno, okolnost koja se ističe u prigovoru o neophodnosti posjedovanja vozačke dozvole za obavljanje poslovnih obaveza, nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o primjeni zaštitne mjere. Dapače, ovaj sud smatra da su navedene okolnosti bile razlog više da se okrivljenik u prometu ponaša sukladno zakonskim propisima Pritom je svakako potrebno napomenuti da je, sukladno odredbi čl. 237. st. 2. Prekršajnog zakona, okrivljenik bio dužan podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor, što okr. Mateo Majić nije učinio.

Međutim, cijeneći da u spisu nema podataka da bi okrivljenik do sada bio osuđivan za prekršaje iz oblasti sigurnosti prometa na cestama, a niti to izdavatelj prekršajnog naloga ističe u obrazloženju prekršajnog naloga te cijeneći da se radi o brzini koja je na samoj donjoj granici koju je zakonodavac propisao kao kvalifikatornu okolnost za teži prekršaj, a sve u smislu čl. 51.a Prekršajnog zakona, kojim je propisano da izricanje zaštitne mjere mora biti u skladu s težinom počinjenog prekršaja, i prekršaja koji se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti, ovaj sud smatra da je zaštitna mjera po prvostupanjskom tijelu primijenjena u predugom trajanju te da će se svrha zaštitne mjere ostvariti i njezinom primjenom u kraćem trajanju.

Stoga je ovaj sud, uvažavajući sve navedeno, izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju dva mjeseca, dakle u gotovo najkraćoj zakonom propisanoj duljini (zakonom je propisano da se može izreći u trajanju od jednog mjeseca do dvije godine), smatrajući da će se i u naznačenoj duljini trajanja ove zaštitne mjere postići svrha zaštitnih mjera iz čl. 51. Prekršajnog zakona i da će dostatno preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

Slijedom navedenog, prigovor okrivljenika je prihvaćen.

Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenice. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da je okrivljenik lošeg imovnog stanja, ni nesposoban za rad, a niti to tvrdi u prigovoru, pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 200,00 kuna, dakle doista vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 3. ožujka 2021.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Postaji prometne policije Split u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.